Poslovni broj 22 Gž R-73/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-73/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidiji Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja H. a. d.o.o., Z., OIB: … i II. tužitelja H. c. d.o.o., Z., OIB: …, protiv tuženika G. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3186/2012-106 od 12. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3186/2012-106 od 12. prosinca 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje

 

              II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja smanjen je iznos rente dosuđene tuženiku po osnovi izgubljene zarade temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3402/00 od 17.07.2009. te je naloženo I. tužitelju H. a. d.o.o. i II. tužitelju H. c. d.o.o. da, počevši od 01.04.2012. godine pa nadalje dok za to traju zakonski uvjeti, tuženiku G. G., umjesto iznosa mjesečne rente po osnovi izgubljene zarade od 3.326,53 kn dosuđenog pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3402/00 od 17.07.2009., solidarno plaćati rentu po osnovi izgubljene zarade u iznosima i sa zakonskim kamatama kako je navedeno u izreci (toč. I), naloženo je tuženiku platiti I. tužitelju H. a. d.o.o. iznos od 55.986,94 kn / 7.430,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. II), naloženo je tuženiku platiti II. tužitelju H. c. d.o.o. iznos od 164.330,50 kn / 21.810,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. III), naloženo je tuženiku da I. tužitelju H. a. d.o.o. i II. tužitelju H. c. d.o.o. naknadi prouzročeni parnični trošak svakome u iznosu po 4.825,00 kn / 640,39 EUR (toč. IV), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka (toč. V).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i istu nije moguće ispitati.

 

5. I činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

 

6. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja usmjeren na smanjenje ranije dosuđene rente tuženiku, s danom podnošenja tužbe tj. od travnja 2012., te zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljima s osnova preplaćenog iznosa mjesečne rente isplati i to I-tužitelju iznos od 55.986,94 kn / 7.430,74 EUR i II-tužitelju iznos od 164.330,50 kn / 21.810,41 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci pobijane presude.

7. Prije svega, nije jasno iz kojih razloga se sud prema predmetnoj tužbi odredio kao prema stupnjevitoj tužbi pozivom na odredbu čl. 186b ZPP, (toč. 18 obrazloženja), čemu opravdano prigovara i žalitelj, kada se u konkretnom slučaju ne radi o stupnjevitoj tužbi, niti je proveden postupak pred sudom prvog stupnja kao u povodu stupnjevite tužbe, a koji se provodi se u dva stadija-u prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine, koji tužitelji niti nisu uopće postavili, dok se u drugom stadiju raspravlja i odlučuje o naknadno preciziranom tužbenom zahtjevu na konkretnu činidbu.

 

8. Povodom tuženikovog prigovora zastare potraživanja tužitelja treba navesti da odlučivanje suda o procesno-pravnoj dopuštenosti ili nedopuštenosti preinake tužbe ne podrazumijeva ujedno i odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti materijalno-pravnog prigovora zastare, kako to pogrešno ocjenjuje, odnosno obrazlaže sud prvog stupnja (toč. 18. obrazloženja).

 

9. Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Revr-988/12 od 11.6.2013. proizlazi da je ovdje I i II tužiteljima naloženo ovdje tuženiku solidarno platiti iznos od 180.506,95 kn te mu solidarno od 1.8.2004. pa nadalje plaćati rentu s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 3.326,53 kn sa zateznim kamatama, kao i da je omjer doprinosa ovdje tuženika nastanku štetnog događaja utvrđen u omjeru od 30%.

 

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj 11.8.2010. navršio 65 godina života i više od petnaest godina mirovinskog staža te da bi po sili zakona u skladu s čl. 104. Zakona o radu njegov radni odnos prestao da nije bilo ozljeđivanja u štetnom događaju i da bi se ostvarili uvjeti za mirovinu. Među parničnom strankama i nadalje je sporno da li su u predmetnom slučaju ispunjenje pretpostavke iz čl. 196. ZOO-a odnosno da li tužitelji sa uspjehom mogu tražiti smanjenje iznosa rente koju tuženiku nesporno isplaćuju, zbog nastupa promijenjenih okolnosti i to stjecanja prava na starosnu mirovinu na strani tuženika, pa samim tim da li imaju pravo na povrat utuženih novčanih iznosa po pravilima stjecanja bez osnova.

 

11. Radi utvrđivanja razlike između pretpostavljene starosne mirovine na bazi pretpostavljene bruto plaće iskazane na temelju plaća usporednih radnika i mirovine koju tužitelj prima, a imajući u vidu da su I i II tužitelji utvrđeni odgovornim za štetni događaj u omjeru od 70%, sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z. R. iz društva R. v. d.o.o. te prihvatio varijantu iz četvrte i pete dopune nalaza i mišljenja, a obzirom da je postavljeni izračun u skladu s čl. 111. i čl. 90. Zakona o radu, dok ostali to nisu.

 

11.1. Sud prvog stupnja dalje obrazlaže da niti stranke nisu stavile primjedbe na varijantu iz četvrte i pete dopune nalaza i mišljenja, prema kojima su tužitelji postavili konačni tužbeni zahtjev.

 

11.2. Nadalje obrazlaže da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da bi starosna mirovina koju bi ostvario tuženik pod pretpostavkom odlaska u mirovinu s navršenih 65 godina života iznosila 4.565,16 kn, da razlika između postojeće invalidske mirovine koju tuženik prima i mirovine koju bi tuženik primao da je i dalje bio u radnom odnosu do umirovljenja, uz uračunavanje suodgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30% za razdoblje od travnja 2012. do rujna 2018. ukupno iznosi 56.123,25 kn neto, a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih dani su u Tabeli 2-1 iz četvrtog dodatnog nalaza na bazi prosjeka posljednja tri obrađena mjeseca, renta na ime izgubljene zarade tuženika iznosi 767,92 kn neto počevši od listopada 2018. pa nadalje, s dospijećem svakog mjesečnog iznosa do 15. u mjesecu.

 

11.3. Nadalje, da iz nalaza i mišljenja proizlazi razlika bruto iznosa u razdoblju od travnja 2012. do rujna 2018. uz uračunavanje suodgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30% u iznosu od ukupno 74.063,77 kn, a pojedini mjesečni iznosi bruto razlika iskazani su u Tabeli 3-1, na bazi prosjeka posljednja tri obrađena mjeseca, renta na ime izgubljene zarade tuženika iznosi 1.005,04 kn bruto počevši od listopada 2018. pa nadalje, s dospijećem svakog mjesečnog iznosa do 15. u sljedećem mjesecu. Tužitelji su uplatama u razdoblju od travnja 2012. do rujna 2019. preplatili obvezu bruto renti u iznosu od 220.317,44 kn (od čega se preplata u iznosu od 35.991,74 kn odnosi na I tužitelja, a preplata u iznosu od 184.325,70 kn na II tužitelja), ako se polazi od bruto iznosa razlika.

 

11.4. Međutim, kako je došlo do očite omaške u računanju vještaka, isti je naknadno ispravio omašku i dostavio dopunu u kojoj je izračunata razlika između postojeće invalidske mirovine koju tuženik prima i mirovine koju bi tuženik primao da je i dalje bio u radnom odnosu do umirovljenja, uz uračunavanje suodgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30% za razdoblje od travnja 2012. do rujna 2018. ukupno iznosi 56.123,25 kn neto, a pojedini mjesečni iznosi razlika, kao i datumi dospijeća istih dani su u Tabeli 2-1 iz četvrtog dodatnog nalaza na bazi prosjeka posljednja tri obrađena mjeseca, renta na ime izgubljene zarade tuženika iznosi 767,92 kn neto počevši od listopada 2018. pa nadalje, s dospijećem svakog mjesečnog iznosa do 15. u mjesecu. Iz nalaza i mišljenja proizlazi razlika bruto iznosa u razdoblju od travnja 2012. do rujna 2018. uz uračunavanje suodgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30% iznosi ukupno 74.063,77 kn, a pojedini mjesečni iznosi bruto razlika iskazani su u Tabeli 3-1, na bazi prosjeka posljednja tri obrađena mjeseca, renta na ime izgubljene zarade tuženika iznosi 1.005,04 kn bruto počevši od listopada 2018. pa nadalje, s dospijećem svakog mjesečnog iznosa do 15. u sljedećem mjesecu. Tužitelji su uplatama u razdoblju od travnja 2012. do rujna 2019. preplatili obvezu bruto renti u iznosu od 220.317,44 kn (od čega se preplata u iznosu od 55.986,94 kn odnosi na I tužitelja, a preplata u iznosu od 164.330,78 kn na II tužitelja), ako se polazi od bruto iznosa razlika kako su iskazani u Tabeli 3-1 iz četvrtog dodatnog nalaza do su pojedini mjesečni iznosi preplata dani u Tabeli 4-1 (2) petog dodatnog nalaza.

 

11.5. U odnosu na četvrti i peti dodatni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. Kako sud nije prihvatio ostale varijante vještačenja u kojem dijelu su stranke isticale prigovore, to nije bilo potrebno iznositi očitovanje vještaka u tom dijelu. Tužitelji su sukladno citiranom nalazu i mišljenju (četvrta i peta dopuna) konačno postavili tužbeni zahtjev. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, s obzirom da je isti dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen. Kako nema nedostataka u provedenom vještačenju, to je neosnovan prijedlog tuženika za provedbom novog vještačenja po drugom sudskom vještaku (čl. 261. ZPP-a). Prigovor da bi vještačenje bilo "konfuzno" je u cijelosti paušalan.

 

11.6. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je temeljem čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima usvojio zahtjev I i II tužitelja za smanjenjem iznosa rente jer su se očigledno primijenile okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri donošenju prijašnje odluke uslijed ostvarenja uvjeta za starosnu mirovinu tuženika. S obzirom na utvrđeno valjalo je naložiti tuženiku da I i II tužitelju vrati preplaćene iznose temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, dalje:, sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a) koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

12. Osnovano prigovara u svojoj žalbi tuženik da su u potpunosti izostali razlozi u obrazloženju pobijane presude o odlučnim činjenicama u odnosu na prigovor tuženika u podnesku od 16.10.2019. kojim je izričito osporio autentičnost i vjerodostojnost dokumentacije koju su tužitelji dostavili tijekom postupka, a temeljem koje su vršena višestruka financijska vještačenja u ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja visine pojedinih isplata koje su tužitelji vršili tuženiku.

 

13. Nadalje, osnovano prigovara žalitelj da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka (toč. 15.), odnosno da prihvaća varijantu iz četvrte i pete dopune nalaza i mišljenja, iako je u ovoj pravnoj stvari proveden dokaz financijskim vještačenjem, koji vještak je sačinio osnovni nalaz i mišljenje te potom 5 dopuna svog nalaza i mišljenja, pri čemu je mišljenje vještaka dano u tri različite inačice, prva na bazi pretpostavljene plaće iskazane na temelju plaća usporednih radnika, druga na bazi osnovice osiguranja iskazane na temelju isplaćene rente od 3.326,53 kn kao bruto plaće te treća na bazi osnovice osiguranja iskazane temeljem bruto iznosa koji odgovara neto iznosu isplaćene rente od 3.326,53 kn. Koji točno nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja prihvatio, u kojoj varijanti/inačici i iz kojih razloga, nije moguće sa sigurnošću utvrditi, pa se presuda niti u tom dijelu ne može ispitati.

 

14. Nadalje, netočno sud prvog stupnja navodi da stranke nisu imale primjedbe u odnosu na četvrti i peti dodatni nalaz i mišljenje, jer je pregledom spisa i iz navoda žalbe utvrđeno da je tuženik izričito podneskom od 24.2.2022. prigovorio četvrtoj dopuni nalaza i mišljenja, iznoseći konkretne prigovore, a u odnosu na petu dopunu svoje je prigovore ponovio i ustrajao na istima na ročištu 22.9.2022., dapače, smatrajući i dalje da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun, u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci očito ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, te je predložio da se obnovi vještačenje s drugim vještacima (čl. 261. st. 2. ZPP-a).

 

15. Protivno naprijed navedenom, naime da je tuženik iznio niz konkretnih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i njegovih pet dopuna, sud prvog stupnja netočno navodi da je jedini prigovor tuženika da je vještačenje "konfuzno", što je paušalan prigovor, da nema nedostataka u nalazu vještaka i odbija prijedlog tuženika za provedbom novog vještačenja po drugom vještaku.

 

16. Po mišljenju ovoga suda za odbijanje prijedloga za provođenjem obnove vještačenja po novom vještaku nisu dani jasni i određeni razlozi, a imajući u vidu obrazloženje iz toč. 14. i 15. ovog rješenja.

 

17. Obzirom na navedeno, ovaj sud ne može ispitati pobijanu presudu radi li se o pravilno utvrđenim iznosima iznosu koji su utvrđeni kao razlika između pretpostavljene starosne mirovine koju bi tuženik primao i invalidske mirovine koju prima, niti o preplaćenom iznosu rente, jer je i činjenično stanje u tom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

18. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja ocijenio da je riječ o zahtjevu koji bi se materijalnopravno mogao identificirati kao stjecanje bez osnove (čl. 1111 ZOO), međutim, ne navodi od kada smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, čemu osnovano prigovara žalitelj.

 

19. Iz svih naprijed navedenih razloga trebalo je temeljem odredbe čl. 369 st. 1 i čl. 370 ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, a u svezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

20. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i upotpuniti činjenično stanje, sve u smislu naprijed navedenog, i potom će donijeti novu, zakonitu odluku.

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                 Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.