Poslovni broj 13 Gž-3056/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 13 Gž-3056/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice V. P.1 iz S. N., OIB: … i 2. tužiteljice V. P.2 iz Z., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. S. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-62/2020 od 26. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljica kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-62/2020 od 26. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 6.450,00 kn/856,06 €[1] kao i pod točkom II. izreke presude.

 

              II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-62/2020 od 26. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljicama solidarno iznos od 7.987,50 kn/1.060,12 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2012. do isplate.

 

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-62/2020 od 26. srpnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 7.435,00 kn do iznosa od 8.420,00 kn/1.117,53 € (za iznos od 985,00 kn/130,73€) i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljicama solidarno isplati daljnji iznos od 130,73 €/ 985,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2012. do isplate, i to po stopi do 31.07.2015. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

 

 

r i j e š i o    j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-62/2020 od 26. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.              

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljicama na ime imovinske štete, solidarno isplati iznos od 7.987,50 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana 28. travnja 2012. pa do isplate, dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete u iznosu od 7.435,00 kuna. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Isto tako rješenjem istog pod točkom I. odbačen je dio tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu imovinske štete u iznosu od 1.815,00 kuna. Pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tužiteljicama da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 4.546,80 kn dok je preostali dio zahtjeva tuženika za nadoknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan, a pod točkom III. je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljica za nadoknadom parničnog troška.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete od 7.435,00 kn, kao i u dijelu izreke pod točkom II. presude te protiv rješenja pod točkom I. izreke i točkom II.  kojim je naloženo tužiteljicama naknaditi parnični trošak te pod točkom III. žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19 i 80/22 -dalje: ZPP), te predlažu da se provede postupak pred drugostupanjskim sudom temeljem odredbe čl. 366. a st. 2. ZPP te pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Isto tako, protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje uz trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljica je djelomično osnovana.

 

5. Žalba tuženika je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete radi uništenih biljaka, troškova prijevoza, te uređenja vrta, u ukupnom iznosu od 17.237,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana štetnog događaja (28. travnja 2012.), sukladno uređenom tužbenom zahtjevu, kao i naknada neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja zbog predmetnog štetnog događaja.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelji ističu u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuju žalitelji.

 

8. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da se tuženik protivio povlačenju dijela zahtjeva pa da prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu imovinske štete kako su ga konačno uredile tužiteljice u iznosu od 17.237,50 kn, valja reći da su neosnovani. Naime, na ročištu 30. lipnja 2022. (list 251 spisa), nakon što je punomoćnik tužiteljica konačno uredio tužbeni zahtjev, tuženik je naveo da se protivi uređenom tužbenom zahtjevu i osporava navode tužiteljica, dakle, nije naveo da se protivi povlačenju dijela zahtjeva odnosno smanjenju zahtjeva, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odlučivao o postavljenom zahtjevu od 17.237,50 kn, a navedeno ne ide ni na štetu tužiteljica.

 

 

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je 27. travnja 2012. oko 11,00 tuženik smetao prednicu tužiteljica (pok. N. P.) u posjedu, na način da je uništio biljke koje su se nalazile na kč. br. 211/22 zk. ul. 1474 k.o. G., u vlasništvu pok. N. P. jer iz rješenja Općinskog građanskog suda posl. broj P-1257/12 od 28. lipnja 2012. proizlazi da je M. S. smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu čestice 211/22 K.O. G. na način da je sasjekao biljke i to maslinu staru 10 godina, yuccu staru 15 godina, mlado drvo naranče, mlado drvo limuna, cvijet hibiscusa, 2-3 oleandera, 6 ružmarina, 3-4 lavande, 7-8 ukrasnih grmova – trajnica, ukrasnu djetelinu, 1 vrtnu ružu te 1 stablo ruže, te da je dužan uspostaviti prijašnje stanje;

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljodjelstvo i procjenu poljoprivrednog zemljišta M. G. od 03. studenog 2021., te dopune istog od 04. travnja 2022., proizlazi kao vrijednost biljaka za maslinu starosti 10 godina – 1.300,00 kuna; za mlado stablo naranče – 900,00 kuna; za stablo juke - 1.650,00 kuna; za mlado stablo limuna - 900,00 kuna; za cvijet četkovac - 300,00 kuna; za oleandar 2 kom - 640,00 kuna; za ružmarin 6 kom - 390,00 kuna; za hibiskus - 350,00 kuna, za lavande 4 kom - 800,00 kuna; za vrtnu ružu čajevku -180,00 kuna; za vrtnu ružu stablašicu - 220,00 kuna; i za ukrasni grmovi, ukrasne djeteline i ostalo cvijeće -1.000,00 kuna, tako da sveukupno vrijednost biljaka iznosi 8.630,00 kuna, koji iznos uvećan za 25%, sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještaka, te iznosi 10.787,50 kuna;

- da je tuženik isplatio iznos od 2.800,00 kuna tužiteljicama na njihove račune i to zbog predmetne štete, a što proizlazi iz iskaza tužiteljica, kao i navoda tuženika u svojim podnescima;

- da tijekom postupka tužiteljice nisu dokazale da je do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice došlo upravo zbog predmetnog događaja, odnosno radnji tuženika, a isto tako iz izvedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi niti kakvo je zdravstveno stanje ranije tužiteljice N. P. bilo u trenutku samog događaja, a kakvo prije tog događaja, dok izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem tužiteljice nisu predložile, a sud ne raspolaže sa potrebnim znanjem za utvrđivanjem zdravstvenog stanja, niti za utvrđivanjem okolnosti kako stres utječe na zdravstveno stanje. Stoga kako prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je ranijoj tužiteljici upravo zbog predmetnog događaja nastala povreda prava osobnosti (uzročno posljedična veza), niti da je upravo tuženik odgovoran za eventualnu povredu prava osobnosti (štetnik), to je zahtjev radi naknade neimovinske štete neosnovan;

- da su tužiteljice na ročištu 30. lipnja 2022. uredile tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, u odnosu na naknadu imovinske štete i to na način da su u tužbeni zahtjev uračunale svu štetu, u ukupnom iznosu od 17.237,50 kuna, odnosno vrijednost uništenih biljaka u iznosu od 12.430,00 kn uvećano za 25%, 700,00 kuna na ime štete zbog troškova puta, te štetu zbog uređenja vrta u iznosu od 1.000,00 kuna dok nisu umanjile svoj tužbeni zahtjev za iznos imovinske štete koji im je dosuđen ranijom prvostupanjskom odlukom (presudom ovog suda broj Pn-95/17 od 28. rujna 2017.), odnosno iznos od 1.815,00 kuna, koji je postao pravomoćan.

 

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio primjenom odredbi čl. 1046. i 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužiteljicama ( preuzele postupak nakon smrti majke, ranije tužiteljice N. P.) iznos od 10.787,50 kuna zbog uništenja biljaka i vrta, u koji iznos je uračunat i iznos trošak same sadnje i repromaterijala, i to vrijednost na dan donošenja sudske odluke, od kojeg iznosa je valjalo oduzeti iznos koji je tužiteljicama priznat ranijom prvostupanjskom presudom, a koji je dio postao pravomoćan jer nije pobijan žalbom, odnosno iznos od 1.815,00 kuna, a koji iznos je tuženik i uplatio tužiteljicama, a što na kraju iznosi 8.972,50 kuna, pri čemu je osim iznosa od 1.815,00 kuna, tuženik uplatio tužiteljicama dodatnih 985,00 kuna (uplatio tužiteljicama ukupno 2.800,00 kuna), što se oduzima od 8.972, 50 kuna, tako da je iznos od 7.987,50 kuna koji tuženik nije nadoknadio tužiteljicama na ime naknade imovinske štete zbog uništenog vrta i troškova sadnje. Isto tako, prvostupanjsku sud zaključuje da tužiteljicama ne pripada dodatna šteta u iznosu od 1.000,00 kuna koje su zahtijevale uređenim tužbenim zahtjevom na ime uređenja vrta, jer je iznos za uređenje vrta i dodatne troškove oko sadnje svake pojedine biljke vještak uračunao u iznose navedene u nalazu i mišljenju vještaka, a navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka M. G., kao i dopune istog. Također, tužiteljicama nije priznata šteta u iznosu od 700,00 kuna na ime putnih troškova iz Z. do G. zbog predmetnog događaja, budući nije dokazano da je ranija tužiteljica (N. P.) stvarno i pretrpjela navedenu štetu, odnosno snosila trošak puta Z. do G., niti je dokazana visina istog, slijedom čega je tužiteljicama  priznat iznos imovinske štete u iznosu od 7.984,50 kuna, dok je zahtjev tužiteljica u daljnjem iznosu od 7.435,00 kuna odbijen kao neosnovan, a dio zahtjeva u iznosu od 1.815,00 kuna odbačen kao u izreci pod točkom I. pobijanog rješenja.

 

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda djelomično prihvaća i ovaj sud. Žalitelji žalbenim navodima osporavaju utvrđeno činjenično stanje iznoseći vlastite ocjene dokaza koji se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

12. U odnosu na žalbeni navod pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljica jer da prednica tužiteljica nije sama naknadila i popravila štetu već da su istu popravile tužiteljice koje su kupile nove biljke pa da je prvotno postavljen tužbeni zahtjev neutemeljen, valja reći da su neosnovani.

 

13. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika V. V. broj O-346/15, UPP/OS-64/15 od 08. lipnja 2015. utvrđeno je da su N. P. naslijedile kćeri P. V.1 i P. V.2, a iz rješenja posl. broj P-1257/12 od 28. lipnja 2012. proizlazi da je tuženik M. S. smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu čestice 211/22 K.O. G. na način da je sasjekao biljke i to maslinu staru 10 godina, yuccu staru 15 godina, mlado drvo naranče, mlado drvo limuna, cvijet hibiscusa, 2-3 oleandera, 6 ružmarina, 3-4 lavande, 7-8 ukrasnih grmova – trajnica, ukrasnu djetelinu, 1 vrtnu ružu te 1 stablo ruže, te da je dužan uspostaviti prijašnje stanje, koja odluka je pravomoćna.

 

14. Prema tome, prednica tužiteljica je zahtijevala postavljenim tužbenim zahtjevom naknadu štete za uništene biljke sukladno odredbi čl. 1085. ZOO-a kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novaca na ime naknade štete. Dakle, nije zahtijevala troškove nabavke novih biljaka, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužiteljicama ( preuzele postupak nakon smrti majke, ranije tužiteljice N. P.) iznos od 10.787,50 kuna zbog uništenja biljaka i vrta, u koji iznos je uračunat i iznos trošak same sadnje i repromaterijala, i to vrijednost na dan donošenja sudske odluke, a od kojeg iznosa je valjalo oduzeti iznos koji je tužiteljicama priznat ranijom prvostupanjskom presudom, a koji je dio postao pravomoćan odnosno iznos od 1.815,00 kuna.

 

15. U odnosu na žalbene navode da su tužiteljice osobno podneskom od 31. ožujka 2021. navele da potražuju i izmaklu dobit dok je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tužiteljice nisu potraživale izmaklu dobit, valja reći da u spisu predmeta nema podneska od 31. ožujka 2021. zaprimljenog 9. travnja 2021. već prileži podnesak osobno tužiteljica predan na raspravi 8. travnja 2021. (te još u 2 kopije), a iz kojeg ne proizlazi da tužiteljice potražuju izmaklu dobit, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

 

16. U odnosu na žalbene navode tužiteljica da je pogrešan zaključak suda da tužiteljicama ne pripada pravo na imovinsku štetu u iznosu od 700,00 kn na ime putnih troškova, valja reći da prvostupanjski sud pravilno nije priznao štetu u iznosu od 700,00 kuna na ime putnih troškova iz Z. do G. zbog predmetnog događaja, budući nije dokazano da je ranija tužiteljica (N. P.) stvarno i pretrpjela navedenu štetu, odnosno da je ona snosila trošak puta Z. do G., niti je dokazana visina istog. Naime, iz priložene evidencije terećenja korisničkih računa od 25. ožujka 2013. (str. 10. spisa) ne proizlazi da je ranija tužiteljica N. P. stvarno putovala iz Z. za Š., kao i da je taj trošak nastao upravo zbog predmetnog događaja već iz istog proizlazi da je 1. tužiteljica uplatila na svoj korisnički račun ENC preplatu za korištenje autoceste iznos od 700,00 kuna, slijedom čega su žalbeni navodi tužiteljica neosnovani.

 

17. Međutim, u odnosu na žalbene navode tužiteljica da je umanjenje isplaćenog iznosa od 2.800,00 kn pogrešno jer obuhvaća i glavnicu i zatezne kamate, valja reći da su osnovani. Naime, prethodnom prvostupanjskom presudom tužiteljicama je dosuđeno ukupno 1.815,00 kn sa zakonom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2012. do isplate, a koji dio je postao pravomoćan i po kojem je dijelu tuženik isplatio tužiteljicama iznos od ukupno 2.800,00 kn (i to 1.815,00 kn na ime glavnice sa zakonskim zateznim kamatama od 985,00 kn kako to ističe tuženik u podnesku od 22. travnja 2021., a što tužiteljice nisu niti osporavale). Slijedom toga, pravilno žaliteljice ističu da iznos od 985,00 kn, prvostupanjski sud nije mogao uračunati u iznos naknade štete za uništene biljke jer je tuženik nesporno platio iznos od 1.815.00 kn glavnice sa kamatama (985,00 kn, što i nije sporno među strankama) po pravomoćnoj presudi i taj dio potraživanja o kojem je pravomoćno odlučeno je ispunjenjem prestao pa se kamate ne mogu uračunavati u preostalo potraživanje tako da je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i tužiteljicama uz već dosuđeni iznos od 7.987,50 kn dosuditi još iznos od 985,00 kn te odlučiti kao u izreci pod točkom III. ove odluke sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP.

 

18. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije jasno zašto je postupak nakon smrti majke tužiteljica nastavljen i zašto su pozvane na preuzimanje samo tužiteljice, a ne i suprug pok. prednice, valja reći da su neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka, a imajući u vidu da je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno te tuženik takve navode iznosi tek prvi puta u žalbi pa ove navode prema odredbi čl. 352. ZPP ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

 

19. Također, žalbeni navodi tuženika glede procjene vrijednosti uništenih biljaka kao i da je pogrešno prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka M. G. u cijelosti, valja reći da su neosnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. G. iz kojeg je utvrdio visinu vrijednosti pojedinih biljaka, a koji se u dopuni od 4. travnja 2022. očitovao i na primjedbe tuženika te za koji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud utvrdio da je izrađen stručno i objektivno u skladu s pravilima struke zbog čega ga je i prihvatio, pritom imajući u vidu da je isti izrađen za potrebe ovog postupka.

 

20. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

 

21. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je nastupila zastara, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno takav prigovor odbio kao neosnovan jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2013. godine dok je šteta nastala 2012. tako da nije protekao zastarni rok iz čl. 230. ZOO.

 

22. Nadalje, u odnosu na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljice nisu dokazale da je zbog predmetnog štetnog događaja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja prednice tužiteljica. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne raspolaže sa potrebnim znanjem za utvrđivanjem zdravstvenog stanja, niti za utvrđivanjem okolnosti kako stres utječe na zdravstveno stanje pa kako prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je ranijoj tužiteljici upravo zbog predmetnog događaja nastala povreda prava osobnosti (uzročno posljedična veza), niti da je upravo tuženik odgovoran za eventualnu povredu prava osobnosti (štetnik), pravilno je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete.

 

23. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljice ne bi imale pravo na zatezne kamate na glavnicu jer da bi dodatno uvećanje glavnice zbog skoka cijena predstavljalo nalaganje dvostrukog namirenja iste štete. To stoga što je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate dok je odredbom čl. 1086. ZOO, propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

 

24. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljica odbiti kao djelomično neosnovanu te isto tako odbiti i žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci pod točkom I. i II., dok je temeljem čl. 373 toč. 3. odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

 

25. U pogledu žalbe na rješenje valja reći da je prvostupanjski sud pravilno odbacio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete u iznosu od 1.815,00 kuna jer je o tom dijelu već pravomoćno presuđeno, tako da je valjalo žalbu u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

26. Isto tako, odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22). Naime, kako su tužiteljice sveukupno uspjele sa iznosom od 9.802,50 kn na ime imovinske štete dok nisu uspjele sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljice u pogledu osnove i visine uspjele sa 26% zahtjeva dok je tuženik uspio u sporu sa 74%, pa kad se od postotka uspjeha tuženika oduzme postotak uspjeha tužitelja dobije se 48% uspjeha tuženika u sporu, a koji trošak je u tom omjeru tuženiku dosuđen, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani te je pobijano rješenje u točki II. i III. potvrđeno temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

 

27. Kako su tužiteljice uspjele u žalbenom postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu to im nije priznat trošak žalbenog postupka te je po čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

28. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. III. izreke rješenja.

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.