1              Poslovni broj: 4 Kž-39/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-39/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. P., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj KO-DO-344/2020 od 3. studenog 2022., okrivljenog Z. P. i oštećenog S. D., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-142/2016 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, okrivljenog Z. P. i oštećenog S. D. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1.               Prvostupanjskom presudom okrivljeni Z. P. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično opisanih izrekom te presude, te mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 počinjeno na štetu S. D. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 počinjeno na štetu D. F. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni S. D. se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenom Z. P. podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, dok će temeljem odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08 sud o drugim troškovima postupka odlučiti posebnim rješenjem.

 

2.              Protiv presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

 

3.              Također je protiv presude podnio žalbu okrivljeni Z. P., po branitelju S. V., odvjetniku iz R., navodeći da se žali zbog "svih žalbenih razloga", a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4.              Protiv pobijane presude podnio je žalbu i oštećeni S. D., po punomoćniku V. K., odvjetniku iz R., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu se dosudi imovinskopravni zahtjev u postavljenom iznosu od 150.000,00 kuna, podredno, da se pobijana presuda ukine u odnosu na točku 2. izreke i predmet vrati prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

 

5.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6.               Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

 

7.              Žalbe državnog odvjetnika, okrivljenog Z. P. i oštećenog S. D. nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu okrivljenog Z. P. osim zbog odluke o kazni i

žalbu oštećenog S. D.

 

8.              Iz sadržaja žalbe okrivljenika proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude i nema razloge o odlučnim činjenicama te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 jer je izmjenom činjeničnog opisa optužnice od strane prvostupanjskog suda optužba prekoračena.

 

9.              Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjska presuda nije proturječna sama sebi i razlozima presude jer ista sadrži jasne i dostatne razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni s izrekom pobijane presude. Prvostupanjski sud je ocijenio dokaznu građu te iznio jasne i argumentirane razloge o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenog Z. P.

 

10.              Jednako tako, intervencijom prvostupanjskog suda u činjenični opis terećenog kaznenog djela nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08. Prvostupanjski sud je izmjenom u činjeničnom opisu izreke pobijane presude ostao u okviru opisa djela iz optužnice te takvom činjeničnom izmjenom nije povrijedio subjektivni niti objektivni identitet optužbe. Iz ovih razloga, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 koje žalitelj ističe u žalbi.

 

11.              Također suprotno tvrdnji okrivljenika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio, nakon savjesne i svestrane ocjene svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući pri tome u vidu navode optužnog akta kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

 

12.              Naime, okrivljenik negira da bi oštećenicima S. D. i D. F. inkriminiranog dana uputio bilo kakve riječi prijetnje, a u navodima žalbe tvrdi da nije mogao znati da se radi o novinarima i da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da su iskazi oštećenika, kao i iskaz svjedokinje I. J. B. vjerodostojni, a iskazi svjedoka M. P. i N. M. nevjerodostojni i usmjereni otklanjanju kaznene odgovornosti okrivljenika.

 

13.              Međutim, žalitelj gubi iz vida da je u iskazu na raspravi naveo da su ga na službenom parkiralištu dočekali fotoreporter i novinar koje poznaje od ranije, kao i čovjek s fotoaparatom kojeg ne poznaje, a koji je prema njegovom iskazu, između ostalog vikao "ja sam novinar, ja radim svoj posao". Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljenik znao da se radi o novinarima. Osim toga, oštećeni S. D. je iskazao da se okrivljeniku predstavio kao novinar.

 

14.              Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaze oštećenih S. D. i D. F. te ih je pravilno ocijenio u potpunosti vjerodostojnima jer su iskazivali decidirano, okolnosno i dosljedno u odnosu na okolnosti pod kojima je okrivljenik fizički nasrnuo na S. D. i na koji način im je uputio prijetnje koje su shvatili ozbiljno i osjetili strah za vlastiti život. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud i iskaz svjedoka I. J. B. ocijenio vjerodostojnim. Jednako tako, uvjerenje je ovog drugostupanjskog suda da je pravilno prvostupanjski sud zaključio, a nakon svestrane analize istih, da su iskazi svjedoka N. M. i M. P. usmjereni isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti okrivljenika, odnosno, da nisu vjerodostojni.

 

15.              Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno na temelju iskaza oštećenih S. D. i D. F. te iskaza svjedokinje I. J. B., imajući na umu pri tome da iz sadržaja medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećeni     S. D. inkriminiranog dana zaprimljen u 14,02 sati u KBC Rijeka, gdje su mu konstatirane površinske ozljede glave, ogrebotine po licu i vratu, utvrdio da je okrivljenik 23. rujna 2014. u K., prilikom intervjuiranja i fotografiranja trenera igrača NK P. od strane D. F. i S. D., novinara i fotoreportera "NL", radi objave članka u tom dnevnom listu o problemima u NK P. kojeg je direktor, u nakani da ih zaplaši s ciljem sprječavanja objave takvog članka, nakon što je po dolasku na parkiralište navedenog kluba uočio imenovane kako obavljaju prednje navedeni posao, prijetećim glasom rekao S. D. da prestane fotografirati, a potom i da pobriše fotografije, da bi nakon što mu je isti ukazivao da samo rade svoj posao, prijeteći krenuo prema D. F., ali kada je uočio da je S. D. podignuo fotoaparat u cilju snimanja, naglo se okrenuo i fizički nasrnuo na njega hvatajući ga i udarajući rukama u predjelu vrata i ramena, pri tome pokušavajući mu istrgnuti fotoaparat, a kada je    S. D. ustrašen takvim postupanjem povikao "zovite policiju", istom prijeteći rekao da može zvati koga hoće, ali da će ga srediti i prebiti u svlačionici kluba gdje će vidjeti svog Boga i gdje ga nitko neće naći te je istovremeno, nasrćući na njega, gurnuo uz pomoć brata M. P. u smjeru svlačionice, a kada je isti iskoristio trenutak nepažnje te se uspio istrgnuti i pobjeći u unutrašnjost stadiona, okrenuo se i potrčao prema D. F. te ga verbalno napao prijeteći mu da ukoliko spomene ili napiše nešto o P., da je gotov te da mu za njega neće biti teško odrobijati pet godina, ujedno zahtijevajući da mu pusti snimku prethodno obavljenog intervjua, a koje je postupanje kod S. D. i     D. F. izazvalo osjećaj straha i ugroženosti.

 

16.              Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jer je okrivljenik ozbiljno prijetio oštećenicima da će ih teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema novinarima u svezi s njihovim poslom. Pri tome treba napomenuti da je okrivljenik navedene prijetnje izgovorio upravo s namjerom da oštećenike ustraši, prijetio im je konkretnim zlom, a izgovorene prijetnje su ozbiljne i objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha za sigurnost ne samo kod oštećenika nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Pri tome nije odlučno da li bi okrivljenik zaista i učinio ono čime prijeti. Za takvo utvrđenje, prvostupanjski sud je dao u svemu jasne, argumentirane i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

 

17.              Oštećeni S. D. se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu jer smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao dosuditi mu imovinskopravni zahtjev, a ne ga s istim uputiti u građansku parnicu.

 

18.              Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud oštećenog S. D. s imovinskopravnim zahtjevom koji se odnosi na nematerijalnu štetu uputio u građansku parnicu jer bi njihovim utvrđivanjem znatno došlo do odugovlačenja ovog kaznenog postupka.

 

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog Z. P.

zbog odluke o kazni

 

19.              Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio da do sada nije osuđivan, kao i njegovo narušeno zdravstveno stanje, dok mu je otegotnom okolnošću cijenjena izrazita upornost u protupravnoj aktivnosti i visoki stupanj kriminalne volje. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotnu okolnost na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenih kaznenih djela, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 za svako kazneno djelo okrivljenika osudio na kazne zatvora od 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 51. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je tako izrečena kazna adekvatna stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i da je svakako podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga nema potrebe kako strožem, tako ni blažem kažnjavanju okrivljenika.

 

20.              Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbi nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

             

U Zagrebu 14. veljače 2023.