Poslovni broj 34 Gž-3462/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-3462/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja K. k. Z. /OIB:…/ iz Z.¹, kojeg zastupa T. K. odvjetnik u Z.², protiv tuženika V. l. d.o.o. /OIB:…/ iz Z.², Oreškovićeva 6H/1, kojeg zastupa Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-15/2018-6 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-15/2018-6 od 20. prosinca 2018. pod stavkom I. i III. izreke.

 

          II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

          III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

          IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju nagradu za sastav revizije po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 248,85 eura / 1.875,00 kn[1], u roku od 15 dana.

 

          V.  Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 172,53 eura / 1.300,00 kn na ime troška revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.300,00 kn (stavak III. izreke).

 

1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 30.000,00 kn od 27. lipnja 2017. do 18. srpnja 2017. (stavak II. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 2.250,00 kn na ime parničnog troška (stavak IV. izreke).

 

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke i odluke o troškovima postupka žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženik predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 2.462,50 kn (1.562,50 kn na ime nagrade za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku + 900,00 kn – sudska pristojba na žalbu).

 

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

3.1. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.575,00 kn (1.250,00 kn na ime nagrade za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku + 325,00 kn – sudska pristojba na odgovor na žalbu).

 

3.2. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troška revizije (1.875,00 kn nagrada za sastav po punomoćniku odvjetniku, 1.300,00 kn sudska pristojba na reviziju).

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 30.000,00 kn po osnovi neimovinske štete (povrede ugleda, časti i dobrog glasa) sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

6. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjski sudom i stanja spisa proizlazi:

 

-          tuženik u izdanju nacionalne dnevne novine V. l. od 26. travnja 2017., broj 19125, na stranici 41, u članku naslova „C.¹ se kompromitirala“, podnaslovu „Za C.¹ je i raspadajuća C.² još institucija, kaže Jolly“ objavio informaciju „ …J. sumnja u još jednu režiju u posljednjem kolu: - C.¹ satelit Zabok, na čelu s trenerom Č., pustio je utakmicu H. A. kako bi ostali i ligi. Režija je to HKS-a čiji su emisari tražili i od mene da protiv Hermesa u pretposljednjem kolu igramo s juniorima, a ja ni vlastitom ćaći ne bi pustio utakmicu. Štoviše rekao sam svojim igraćima da ću im uzeti cijelu plaću ne pobijede li Hermes s 20 koševa prednosti.“;

 

-          isti tekst objavljen i na portalu V. l. hr.;

 

-          autor članka, novinar D. B. nije kontaktirao tužitelja prije objave spornog članka, provjeravao istinitost izjave gospodina S. (sponzora k. k. J.);

 

-          ne postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji novinskog članka:

 

-          nakon utakmice koja se spominje u spornom novinskom članku tužiteljevi igrači su bili uznemireni zbog poraza i ogorčeni objavom članka;

 

-          tužitelj nadnevka 16. svibnja 2017. zatražio od tuženika i glavnog urednika tuženika ispravak netočnih informacije (tuženik zahtjev zaprimio 18. svibnja 2017., glavni urednik 17. svibnja 2017.),

 

-          tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete 26. lipnja 2017.,

 

-          predmetna tužba podnesena 17. srpnja 2017.

 

7. Zakonom o medijima (Narodne novine, broj: 59/2004., 84/2011., 81/2013., u daljnjem tekstu: ZM-a) vezano za značenje pojma „autorizacija“ za potrebe tog Zakona i odgovornosti za štetu je propisano:

 

-          autorizacija je potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji (članak 2. stavak 15. ZM-a);

 

-          nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju pro­uz­roči drugome štetu dužan je naknaditi je, izuzev u slučajevima propisanim ZM-a (članak 21. stavak 1. ZM-a);

 

-          šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja /materijalna šteta/ te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha /nematerijalna šteta/ (članak 21. stavak 2. ZM-a);

 

-          na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primije­njuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim ZM-a nije drugačije određeno (članak 21. stavak 3. ZM-a);

 

-          nakladnik ne odgovara za štetu među ostalim ako je informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua  (članak 21. stavak 4/2. ZM-a), ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri (članak 21. stavak 4/3. ZM-a), ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri (članak 21. stavak 4/6. ZM-a);

 

-          postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. članka 21. ZM-a dokazuje tuženik (članak 21. stavak 6. ZM-a);

 

-          autorizirana informacija, dijelovi koje sadrže očevidne uvrede ili klevete, ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri (članak 21. stavak 7. ZM-a);

 

-          nematerijalna šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (članak 22. stavak 1. ZM-a);

 

-          pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (članak 22. stavak 2. ZM-a),

 

-          tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena (članak 23. ZM-a).

 

8. Na temelju u bitnome navedenog prvostupanjski je sud zaključio da je objavom spornog članka s neprovjerenim informacijama uvredljivog sadržaja povrijeđena čast i ugled tužitelja, u dnevnom listu s velikom nakladom, da objavljeni tekst nije autoriziran u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. točke 15. ZM-a, odnosno da tuženik nije postupio u dobroj vjeri i naložio tuženiku po osnovi neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn (članak 22. stavak 1. ZM-a).

 

9. Osporavajući zakonitost prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke tuženik ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije („… sporni članak uopće se ne bavi osobom tužitelja već košarkaškim klubom „C.¹“ u sklopu intervjua koji je dao dužnosnik konkurentskog košarkaškog kluba „J.“, koji ima … ima punu procesnu sposobnost da bude pasivno legitimiran jer je pod svojim punim imenom i prezimenom dao izjavu novinaru radi objave …“), nepostojanju pretpostavki odgovornosti za štete („… šteta, uzročna veza …“) i razlozima za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 21. stavka 4. ZM-a, te se u prilog iskazanom stavu poziva na  odluke Europskog suda za ljudska prava (presuda od 10. srpnja 2014. u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke - zahtjev broj 4811/10, presuda od 1 srpnja 2014. u predmetu A.B. protiv Švicarske – zahtjev broj 56925/08), Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1413/12 od 2. prosinca 2014.) i Županijskih sudova (ŽS Zagreb – Gžn-3039/07 od 11. ožujka 2008., Gž-4320/16 od 19. srpnja 2016., ŽS Split – Gž med 22/11 od 29. lipnja 2011., Gž med-9/12 od 26. siječnja 2012., ŽS Zadar – Gž-999/17 od 8. svibnja 2018.).  

 

10. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, riječ o neprovjerenim informacijama uvredljivog sadržaja kojim je povrijeđena njegova čast i ugled, u dnevnom listu s velikom nakladom, da  sporni članak nije autoriziran na način propisan zakonom, da novinar D. B. nije niti pokušao provjeriti istinitost izjave J. S., da nije kontaktirao tužitelja prije objave, odnosno da postupanje tuženika nije bilo u dobroj vjeri, apostrofirajući da je J. S. u kaznenom predmetu (K-1093/2017) izjavio da vjeruje da utakmica nije namještena i ispričao se tužitelju zbog informacija objavljenih u predmetnom novinskom članku.

 

11. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da iznesene informacije kojima se tužitelja na čelu sa trenerom  Č. prezentira u javnosti kao sportski klub koji je „satelit“ C.¹ i pušta utakmicu H. A., kako bi ostali u ligi i da je upravo tom i takvom informacijom tužitelju nastala neimovinska šteta s obzirom da kao takva kod svake prosječne treće osobe dovodi do zauzimanje negativnog stava o tužitelju i podobna je negativno utjecati na tužiteljev rejting kao košarkaškog kluba, u izgradnji kojeg pariraju njegovih članova (treneri, igrača), te uznemiriti i obeshrabriti igrače košarke u aktivnostima, i odvratiti ih od ekipnog natjecateljskog sporta (izražavanja sposobnosti, osobina i znanja u treninzima i natjecanju).

 

12. Naime, uz uvažavanje šire kritičke granice, s obzirom na ekipnu sportsku aktivnost kojom se tužitelj bavi, predmetne sporne informacije, prikupljene, obrađene, oblikovane, razvrstane i objavljene po tuženiku, podobne su, i povrijedile su zaštićeno pravo osobnosti tužitelja (ugled i čast), budući da iste ne samo da nisu istinite, uravnotežene, provjerene, i kao takve iskorištene, već sugeriraju čitateljima nepoštivanje tužitelja u sportskom okruženju u kojem djeluje (A1 liga), a što je protivno odredbi članka 19. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) u vezi sa člankom 5. stavkom 2. i člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (56/1990., 135/1997., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) i ima za posljedicu tuženikovu odgovornost za štetu.

 

13. Obrazloženje tuženika, koje se svodi na javni interes, pravo na vrijednosni sud novinara i informaciju objavljenu unutar autoriziranog intervjua nije moguće prihvatiti. Ovo, ne samo zbog toga što pravila obveznog prava ne ovlašćuju nikoga da na eventualno učinjenu štetu uzvrati nanošenjem štete, jer svaki takav postupak sam za sebe predstavlja štetnu radnju, koja ima za posljedicu odgovornost za štetu, već i zbog toga što pravo na iznošenje negativnih vrijednosnih sudova o nekome ne uključuje i pravo da se takvi sudovi iznose riječima koje vrijeđaju njegovu čast i ugled, što je tuženik znao i morao znati da eventualnom javnom interesu za otvorenom raspravom o tužiteljevom statusu / ulozi u A1 lizi, parira i interes tužitelja u zaštiti svoje opstojnosti u korist svojih igrača i podupiratelja i što informacija kojom je šteta učinjena nije objavljenja unutar autoriziranog intervju, kako to pokušava prikazati tuženika (tuženik nije dokazao postojanje tonskog zapisa o usmenoj izjavi "J.").

 

14. U konačnici, da je namjera tuženika bila otvoriti objektivnu i korektnu raspravu o tužitelja u javnom interesu, ne samo da se ne bi služio ne autoriziranim izjavama i neprovjerenim informacijama, već bi u istu uključio i druge mjerodavne subjekte, što je u okolnostima konkretnog slučaja očito, propustom tuženika izostalo.

 

15. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da se informacije iz spornog novinskog članka ne bavi osobom tužitelja već k. k. C.¹ u sklopu intervjua koji je dao dužnosnik konkurentskog k. k. J., da J. ima punu procesnu sposobnost da bude pasivno legitimiran jer da je pod svojim punim imenom i prezimenom dao izjavu novinaru radi objave, da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štete (šteta, uzročna veza), da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 21. stavka 4. ZM-a, niti pozivanje na navedene odluke za koje smatra da podržavaju njegovo shvaćanje predmetnog spora.

 

16. Nadalje, odredbom članka 1100. stavkom 3. ZOO-a je propisano da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi toj osobi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

17. Prvostupanjski je sud pravilno na temelju okolnosti konkretnog slučaja (protupravnog postupanja tuženika koje je imala za posljedicu predstavljanje tužitelja javnosti kao sportskog kluba koji utječe na ishod sportskih natjecanja u A1 ligi postupanjem koje je protivnom moralu i zakonskim propisima, izloženost tužitelja u sportskim krugovima i šire neugodnostima u vidu sumnji i propitkivanjima) zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 30.000,00 kn i primijenio odredbu članka 1100. stavak 3. ZOO-a kad je naložio tuženiku ispunjenje te činidbe zadovoljenja sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2017. (tužba podnesena 17. srpnja 2017.) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

 

18. U prilog istom zaključku svakako treba imati u vidu da po redovitom učinku spornih informacija, koje svaka za sebe i sve zajedno sugeriraju čitatelju nepoštivanje tužitelja, uz njihovu publikaciju i čitanost, te ulozi ekipnog sporta u društvu, prema pravilima struke i logike, odgovara stanju povrijeđenog prava osobnosti (ugledu i časti) kako ga opisuje tužitelj.

 

19. Iz navedenih razloga suprotni žalbeni navodi tuženika vezano za odgovornost i visinu štete se ne mogu prihvatiti.

 

20. I odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/ i Zakonom o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 74/1995., 57/1996., 137/2002., 26/2003., 125/2011., 112/2012., 157/2013., 110/2015.).

 

21. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZOO-a).

 

22. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav odgovor na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a).

 

23. Tužitelju je na teret tuženika priznata nagrada za sastav revizije po punomoćniku odvjetniku, u zahtijevanom iznosu od 248, 85 eura / 1.875,00 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tbr. 19/6., 43. i 50. OT). Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju (172,53 eura 1.300,00 kn) jer iz stanja spisa ne proizlazi da je istu platio.

 

24. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-15/2018-6 od 20. prosinca 2018. pod stavkom I. i III. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II., III., IV. i V.).

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

      Lidija Jelavić, v.r.