Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 6 Kžzd-245/2022-6
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5 Poslovni broj: 6 Kžzd-245/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Restović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog A. A. i 2. optužene N. R., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredu djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 2. optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-126/2019-19 od 15. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti braniteljice odvjetnice S. P. dana 14. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 2. optužene N. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: Kzd-126/2019-19 od 15. rujna 2022., 1. optuženi A. A. i 2. optužena N. R. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredu djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 177. stavak 3. KZ/11, činjenično i pravno opisano kao u izreci pobijane presude, pa je na temelju članka 177. stavak. 3. KZ/11 1. optuženi A. A. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 prema istom je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko 1. optuženi u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, na temelju članka 177. stavak. 3. KZ/11 2. optužena N. R. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 prema 2. optuženoj je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko 2. optužena u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) 1. optuženi A. A. i 2. optužena N. R. oslobođeni su obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 2. optužena N. R. po braniteljici S. P., odvjetnici iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da pobijanu presudu preinači na način da 2. optuženu oslobodi od optužbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvani Županijski državni odvjetnik, niti 2. optužena N. R. koja je uredno obaviještena o održavanju sjednice, dok je javnoj sjednici pristupila odvjetnica S. P. koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe.
7. Žalba 2. optužene nije osnovana.
8. Žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-22 jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dani su proturječni kako sami sebi, kao i izreci presude.
9. Nije u pravu žaliteljica kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Naime, žalitelj ističe povredu odredaba kaznenog postupka navodeći zakonski opis bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-22, međutim takve povrede nisu počinjene jer su razlozi presude konzistentni te nije utvrđeno proturječje razloga i izreke.
11. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica ističe da su utvrđenja prvostupanjskog suda za sada preuranjena, a time i pogrešna.
12. Drži da je iz sadržaja iskaza svjedoka M. K. koja navodi da je skrb 2. optuženice prema djetetu bila više nego zadovoljavajuća od njegovog rođenja pa do danas, te upire i na materijalnu dokumentaciju centra koji je izvršio nadzor u obitelji i kojom prilikom na strani roditelja nisu pronađeni elementi zanemarivanja djeteta.
13. Drugooptužena N. R. smatra da nije sporno da je mlt. dijete zadobilo teške tjelesne povrede zbog pada s balkona što je svakako tegobno za optuženike kao roditelje, no i dalje smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjena bića kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11 jer grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta odnosno radnje takvog zanemarivanja čini onaj tko grubo zanemaruje dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta kao i onaj koji zlostavi dijete koje premašuje običnu brigu i nemar. Drži da u konkretnom slučaju ni iz jednog dokaza ne proizlazi da bi 2. optužena grubo zanemarila svoju roditeljsku dužnost, to tim više što dokazi upućuju na suprotan zaključak. Opisani propust 2. optužene ostavljanja samog djeteta u stanu na 4. katu na kratko vrijeme se ne može podvesti pod pojam grubog zanemarivanja roditeljske dužnosti, niti u sebi sadrži dostatnu kriminalnu količinu zanemarivanja odgoja i podizanja djece.
14. Međutim, unatoč navedenom, suprotno stavu žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je 2. optužena zajedno s 1. optuženim grubo zanemarila svoju dužnost odgoja djeteta jer je svjesna dobi djeteta, te da ga ne može ostavljati samog bez nadzora odrasle osobe i unatoč tome zajedno sa svojim suprugom napustila je stan zbog svojih obveza na 4. katu stambene zgrade pristajući time da na svaku ugrozu djeteta uslijed čega je dijete tražeći roditelje otvorio nezabravljena balkonska vrata, izašlo na balkon gdje je dovukao stolac, popeo se na njega i pao preko balkonske ograde na travnatu površinu sa visine od 13,6 metara zadobivši pritom opisane teške tjelesne ozljede.
15. Upravo iz ovakvog postupanja 1. osuđenika i 2. optužene kao roditelja koji su ostavili četverogodišnje dijete bez nadzora samo u stanu, a to što su pretpostavili da će dijete spavati jer je prethodne noći imalo temperaturu i bilo neispavano nije okolnost koju su roditelji mogli sa sigurnošću pretpostavljati. Upravo uslijed grubog zanemarivanja dužnosti odgoja djeteta, odnosno ostavljanja četverogodišnjeg djeteta u stanu bez nadzora i to na način da žive na 4. katu, a da su pri tome ostavili balkonska vrata otključana što je imalo za posljedicu da je dijete tražeći roditelje izašlo na balkon i palo preko balkonske ograde upravo ukazuje na grubi nemar 1. i 2. optuženika kao roditelja neovisno o tome što je dijete ostalo bez nadzora kratko vrijeme.
16. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su roditelji svjesno ostavili dijete bez nadzora, a što je suprotno odredbi članka 93. stavak 4. Obiteljskog zakona koji izričito propisuje da se dijete koje nije školske dobi ne smije ostaviti samo bez nadzora odrasle osobe. Upravo zbog ovakvog postupanja 2. optužene je došlo do štetne posljedice, odnosno dijete je bilo prepušteno samo sebi i odlučilo je potražiti roditelje, vidjevši da ih nema u stanu otvorilo je balkonska vrata koja nisu bila zaključana te je i uslijed toga došlo do njegovog pada s balkona stana sa 4. kata na travnjak ispred zgrade (točka 24. pobijane presude) pa je stoga slijedom iznijetog činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen Kazneni zakon.
17. Shodno članku 478. ZKP/08-22 žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao okolnosti prilikom odmjeravanja kazne.
18. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a potom i vrednovao sve okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i visini odmjerena pa je stoga mišljenja da upravo kazna zatvora u trajanju od 1 godine s rokom provjeravanja od 3 godine je dostatna da se ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te da utječu na 2. optuženu da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
19. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao ni povrede zakona na štetu optuženika pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 14. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Mihela Grahovac
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.