Poslovni broj 34 Gž-1019/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-1019/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja V. M. /OIB:…/ iz Z., koga zastupa G. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i p. j. t. d. iz Z., protiv tuženika B. J. /OIB:…/, glavnog urednika tjednika N., iz Z., koga zastupa I. S. G., odvjetnica u Z., radi objave odgovora na objavljenu informaciju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1812/2021-11 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1812/2021-11 od 29. ožujka 2022.

 

            II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku B. J., glavnom uredniku tjednika N. u prvom sljedećem broju tog tjednika po pravomoćnosti presude, bez izmjena i dopuna objavi sljedeći odgovor na objavljenu informaciju tužitelja V. M. od 18. lipnja 2021.:

 

"Na naslovnici „Nacional“-a od 15. lipnja 2021., broj 1208, najavljen je, a na stranicama 18 – 21 objavljen članak pod naslovom: „M.¹ JE ORGANIZATOR koječega povezanog s aferom M.². Dobro je prošao što ga je DORH označio samo kao svjedoka“, a kao autor teksta naznačen je B. J..

 

Od nekoliko podnaslova u članku najvažniji je da: „U DIJELU PRAVNIČKIH KRUGOVA smatraju da bi se odvjetnik V. M. zbog organizacije spornog slavlja na kojem su se zatekli M.² i suci koji su mu sudili već sada mogao naći pod sumnjom za pomaganje M.² u pripremi korumpiranja osječkih sudaca te da je s tim njegovim namjerama bio upoznat temeljitije no što se zna“.

 

Iz sadržaja članka razvidno je da je kao izvor tvrdnje iz naslova članka naznačen „visoki pravosudni izvor povezan s aferom potencijalno korumpiranih osječkih sudaca ..“, time da nije naznačeno na koji je način taj visoki pravosudni izvor povezan s aferom i što on to, po svojoj funkciji, o toj aferi zna?!

 

Dana 10. lipnja 2021. USKOK DORH-a je javnosti službeno priopćio da je toga dana donio „rješenje o provođenju istrage protiv šestorice hrvatskih državljana ... od kojih trojica .. imaju i državljanstvo B. i H., zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela primanja mita, davanja mita, trgovanja utjecajem te davanja mita za trgovanje utjecajem“.

 

U priopćenju je ukratko navedeno što predstavlja sadržaj osnovane sumnje za koje se terete I – VI okrivljenici (i to je ono što bi javnosti trebalo i smjelo biti poznato u ovom predmetu).

 

Svi daljnji navodi o možebitnom sadržaju rješenja o provođenju istrage objavljeni su protivno strogim zakonskim odredbama, a prije svega odredbi iz članka 206. f Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08-126/19 – dalje: ZKP): da je postupanje tijekom izvida (kaznenih djela) tajno te da je odavanje tajne kazneno djelo!

 

Budući ja nisam primio cit. rješenje, a nisam ni upoznat sa sadržajem istog, to ja stvarno ne znam za što sam: „predložen kao svjedok u ovom postupku“ te zbog čega u tom postupku ne mogu biti M.² branitelj, a mogao bih to pretpostaviti, s obzirom na radnje poduzete tijekom izvida, ali napominjem da je, temeljem odredbe članka 231. stavak 1. ZKP-a, i istraga nejavna te da sve osobe koje sudjeluju u takvoj istrazi moraju biti upozorene da je odavanje tajne kazneno djelo (st. 2.).

 

Stoga je neutemeljen i protivan Zakonu navod da zbog događaja (proslave godišnjice braka odvjetnika V. M. u kući u vikendici Ž. D. na području V. G.): „dva neovisna odvjetnička izvora navode kako je M. značajno izišao iz zone odvjetničkog postupanja“.

 

S obzirom na citirane odredbe Zakona, nedvojbeno je da su takvom tvrdnjom upravo: „dva neovisna odvjetnička izvora“ ne samo izišli „iz zone odvjetničkog postupanja“, već su i postupili protivno strogim (ius cogens) zakonskim normama.

 

Dužnost postupanja prema Zakonu, onemogućava mi komentiranje zanimljivog (i do sada nepoznatog) instituta „pomaganja u pripremi korumpiranja osječkih sudaca“.

 

Neizmjerno mnogo mi pomažu u pripremi eventualnog svjedočenja u istrazi napomene „izvora iz odvjetničkih krugova“ o tome s čime ću se „na suđenju“ (valjda u istrazi?) „suočiti“, ali to, zbog navedenih zakonskih odredaba, ne mogu komentirati, ali je sigurno da je taj izvor „iz odvjetničkih krugova“ postupio protivno zakonskim odredbama. Isto to odnosi se i na navode „izvora bliskog K.“, time da se u tim navodima iznosi jedna bezočna laž, o kojoj je već u javnosti iznijeta istinita tvrdnja (Bocca Marrai)!

 

Točno je da sam ja, kao specijalist za kazneno pravo, zajedno sa specijalisticom za ustavno pravo, doc. dr. sc. S. M., sačinio (i predao) ustavnu tužbu protiv pravomoćne presude od 3. ožujka (?) 2021. i ta je ustavna tužba „u radu“ na Ustavnom sudu.

 

U vezi navoda o sadržaju i svrsi te ustavne tužbe mogu reći da je sadržaj te ustavne tužbe značajno širi od navoda u vezi „suca K.“, te se značajan dio navoda odnosi i na postupanje i odluku Vrhovnog suda RH u tom predmetu.

 

U vezi javnog nastupa „zagrebačkog odvjetnika Lj. P. V. ..“ u „Nedjeljom u 2“, nedvojbeno je (prema navodu u članku) da me isti odvjetnik u tom nastupu ne spominje, a bit će vrlo zanimljivo razrješenje „problema“ što je „K. osudio Z. M. vrlo strogo, ..“, a ja sam – jedini – poduzeo djelotvorne i pravno dozvoljene korake (na sjednici VSRH od 27. siječnja 2021.) u pravcu utvrđivanja te izuzetno važne činjenice.

 

U vezi moga nastupa „prošlog tjedna“ (10. lipnja 2021.) na N.., navode se dijelovi mojih „ekstenzivnih“ izjava, a to su prije svega da:

- u sačinjavanju i podnošenju kaznene prijave (putem stick-a): „mene .. nema .., netko drugi bi trebao te pohvale primiti umjesto mene“;

- „na dan istupa na N.. M.² je u BiH već tri godine i pet dana, te .. otad u BiH ima svoje branitelje“;

- „M.² je USB stick predao 8. listopada 2020. te on (ja!) s time nije bio upoznat još puna 3 do 4 mjeseca, .. i da se zna koje su osobe predale USB stick“;

- „ja sam USB dobio u posjed 17. ožujka kada je već atomska bomba bačena u Mostaru i dobrih mjesec dana ga nisam ni pogledao“;

- „prije dvije godine mi je rekao što planira, a ja sam mu rekao da to neće napraviti dok ga ja zastupam“ (sve navodi sa str. 21 cit. članka).

Kod svih tih navoda ja kategorički ostajem, a iza toga kreću nedopustive manipulacije autora teksta sa mojim izjavama u navedenom nastupu na N..!

 

Naime, u članku se ne navodi da sam ja citirao (i to vjerno) izjave neovisnih pravnih stručnjaka – I. B. (bivšeg: saborskog zastupnika, visokog funkcionera u HNS-u i djelatnika državnoodvjetničke strukture), odvjetnika A. N. (bivšeg državnog odvjetnika) i K. O. (bivšeg: profesora Pravnog fakulteta u O., Glavnog državnog odvjetnika RH, predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost RH i predsjednika Vrhovnog suda RH) koje su dali raznim televizijskim kućama večer ranije (9. lipnja 2021.). Upravo je I. B. naveo pravnu mogućnost da bi Z. M., u eventualnom sudskom postupku (radi davanja mita) „mogao biti oslobođen“, a ja sam, radi potpune korektnosti (iako mi je ta izjava potpuno odgovarala) naveo da je isti (vjerojatno) pogriješio jer da za kazneno djelo davanja mita iz čl. 294. st. 1. i 2. KZ/11: „počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2.“, pod određenim uvjetima, može biti oslobođen od kazne. Odvjetnik A. N., u svojoj analizi situacije, naveo je i mogućnost da: „M.² bude obuhvaćen istragom“, a da zbog priznanja činjeničnih okolnosti koje tvore kazneno djelo: „možda protiv njega ne bude određen pritvor“, a ukazao je na jedno od važnih načela u postupku izručenja koje se zove načelo specijalnosti (čl. 37. ZOMPO)!

 

Dakle, ja sam se pozvao na izjave mojih kolega (B., N. i O.) i ujedno ukazao i na zakone koji te izjave čine utemeljenim, dakle, ja nisam izjavio ništa nečuveno drsko i bezobrazno, već je „NEČUVENA DRSKOST“ i „naprosto bezobrazluk“ ono što u tom pogledu „komentira“ izvor „iz odvjetničkih krugova“.

 

Ne znam s kojim pravnim znanjem raspolaže „visoki izvor blizak Vladi“ koji, navodno, komentira „moju raniju nekritičku obranu M.² pozicije“ u kontekstu „zlokobne afere SMS“ („pravi mafijaški pokušaj potkopavanja ključnih državnih institucija“) te ponavljam da bi, prije svakog raspravljanja o pravnoj ulozi Z. M. u toj „zlokobnoj aferi“, trebalo utvrditi da li je, u obradi te afere od strane nadležnih državnih tijela, isti uopće procesuiran, a ja sam, u više navrata, izjavio da Z. M. u toj aferi nije označen kao počinitelj djela, niti kao suučesnik u širem smislu (poticatelj ili pomagač), a mediji su, u raspravnoj fazi postupka, izvijestili javnost da je M. ispitan kao svjedok.

 

Točno je da sam ja pred izricanje presude (6. lipnja 2018.) po tzv. prvoj optužnici podneskom zatražio preotvaranje rasprave, temeljem čl. 448. st. 1. ZKP-a, iz razloga što je DORH, dana 5. lipnja 2018. izdalo priopćenje pod naslovom „Nema pritiska na suce u kaznenom predmetu, a državno odvjetništvo će zatražiti izvide (a u sklopu podneska ukazao sam na odredbe članka 392. stavak 2. u vezi članka 32. stavak 2. te čl. 393. st. 2. sve ZKP/08).

 

Navedeno je i da: „utvrđenje činjenice da li je ili nije bilo 'bilo kakvog pritiska na sud i članove sudskog vijeća', a koje se činjenice odlukom DORH-a trebaju utvrditi ... sigurno predstavlja važno pitanje jer se time utvrđuju i činjenice od kojih ovisi mogućnost izuzeća – otklona od obavljanja sudske dužnosti.“ (za sada, toliko o komentarima „izvora bliskog K. o traženju preotvaranja rasprave i eventualnom „traženju izuzeća K. ..“). I na koncu, o dva moja susreta sa M.²: „u proteklih mjesec dana“, dovoljno je uputiti na odredbe iz Glave VI: „Okrivljenik i branitelj“ – čl. 64.-77. ZKP-a.

 

I potpuno na kraju, možda bi i autoru teksta objavljenog u „N.“- u i „visokim“ i drugim izvorima saznanja potrebnih za sačinjenje članka, pomogao podatak da sam ja, kao branitelj Z. M., u postupak po tzv. prvoj optužnici protiv istog (i dr.) stupio podneskom od 17. svibnja 2018. (dokazni postupak je završen 28. svibnja, a presuda objavljena 6. lipnja 2018.)!",

 

i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. do isplate.“ (stavak I. izreke).

 

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužitelj pozivom na žalbene razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navodi i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 2.362,50 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene povrede pravila o postupanju (povreda načela saslušanja stranaka i „poštenog postupka“), povreda pravila o odlučivanju (sadržaju presude), a niti druge povrede koje su spriječila da se predmetni spor raspravi i pravilno ocijeni.

 

6. Suprotno navodima tužitelja da prvostupanjski sud za pojedinačne dijelove tužbenog zahtjeva nije dao „… nikakve – kamoli razborite, zakonite i logički valjane razloge, već se zadržao tek na pojedinačno istaknutim deklaracijama (usp. str. 9. i 10 presude)“, „… da presuda ima takvi nedostataka da se ne može ispitati, što tvori bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a…“ prvostupanjska presuda sadrži razloge o svemu što je za odluku o tužbenom zahtjevu od odlučnog značaja i može se ispitati.

 

7. Žalbenim navodima ne dovodi se u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a) i odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustava). Točno jest da je tim jamstvom između ostalog nametnuta sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku. Međutim, isto tako točno jest da je za sud zadržano pravo procjene njihove mjerodavnosti za odluku.

 

7.1. Budući da je prvostupanjski sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka, i da je za iste dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da prvostupanjski postupak nije pošten, da prvostupanjski sud nije niti pokušao provesti takozvani test razmjernosti između njegovog prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, časti i ugleda  s jedne strane  te prava tuženika s druge strane primjenom članka 8., odnosno članka 10. u vezi s člankom 6. stavkom 1. EKZLJP-a i da je i s tog aspekta počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. To što tužitelj ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je iz provedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (da predloženi tužbeni zahtjev jest odgovor na informacije) nije povrijeđeno niti jedno tužiteljevo pravo.

 

8. Ostalim žalbenim navodima o učinjenim bitnim povredama odredba parničnog postupka tužitelj dovodi u pitanje utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava na konkretan spor. 

 

9. Predmet spora je zahtjev da se naloži tuženiku (glavnom uredniku) da u prvom sljedećem broju tjednika Nacional po pravomoćnosti presude, bez izmjena i dopuna objavi predloženi tekst kao odgovor na novinski članak, objavljen 15. lipnja 2021. u tjedniku Nacional.

 

10. Mjerodavnim odredbama Zakona o medijima (Narodne novine, broj: 59/2004., 84/2011., 81/2013., u daljnjem tekstu: ZM-a) je propisano:

 

-          zainteresirana fizička ili pravna osoba ima pravo podnijeti zahtjev glavnom uredniku da besplatno objavi njegov odgovor na objavljenu informaciju, u kojoj je spomenuto njezino ime, odnosno naziv ili je na neki drugi način s njom u izravnoj vezi (članak 56. stavak 1. ZM-a);

-          pod odgovorom iz stavka 1. članka 56. smatra se tekst ili poruka istovjetne prirode i duljine kao i objavljena informacija (članak 56. stavak 2. ZM-a);

-          u odgovoru se navodima pogodnim za dokazivanje poriču u biti ili bitno nadopunjuju sporni navodi o činjenicama i podacima u objavljenoj informaciji (članak 56. stavak 3. ZM-a);

-          na odgovor se primjenjuju odredbe članka 42. ZM-a (članak 57. stavak 3. ZM-a);

-          u postupku sudske zaštite u pogledu ostvarivanja prava na odgovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZM-a koje se odnose na postupak ostvarivanja prava na ispravak (članak 58. ZM-a);

-          glavni urednik nije dužan objaviti ispravak ako se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba (članak 42. stavak 4/1. ZM-a), ako u traženom ispravku nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji (članak 42. stavak 4/2. ZM-a), ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode (članak 42. stavak 4/5. ZM-a),

-          u sporovima radi objave ispravka sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka (članak 48. stavak 3. ZM-a)

 

11. Tužitelj smatra da su u navedenom novinskom članku o njemu objavljene informacije koje je bitno nadopuniti, odnosno poreći, kako je to stipulirano u pravodobno podnesenom zahtjevu za objavljivanje odgovora (18. lipnja 2021.), objavu kojeg je tuženik otklonio iz nerazumljivih i nezakonitih razloga 28. lipnja 2021., da opseg njegovog zahtjeva za objavu odgovora (3 stranice jednostupačnog teksta veličine „12“, formata A4) ni u čemu ne prelazi opseg spornog novinskog članka (4 stranice trostupačnog teksta manje veličine, a istog formata) i da su se ispunile pretpostavke u smislu navedenog materijalnog prava za prihvaćanje pravnih posljedica predloženih tužbenim zahtjevom, a tuženik suprotno, da predloženi tekst sadržajno ne predstavlja odgovor na informacije, da je znatno duži od novinskog članka, da nisu ispunjeni uvjeti za objavu odgovora iz članka 56. stavka 2. i 3. ZM-a i u prilog istome, usporedno iznosi objavljene informacije sa predloženim odgovorom.       

 

12. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim jer da /da se:

 

-          u spornom članku nije iznesena tvrdnja da je tužitelj sudjelovao kao pomagač u pripremi korumpiranja osječkih sudaca, a što tužitelj na određen način demantira u odgovoru na objavljenu informaciju, već se propitkuje njegova uloga u svemu tome, u kontekstu činjenice da je isti pozvan u tom predmetu u svojstvu svjedoka, što on ne opovrgava, te u kontekstu nesporno javno danih izjava Z. M. vezanih za okolnost da se s tim sucima susreo prilikom proslave godišnjice braka tužitelja, koje navode o tom događaju tužitelj ne pobija;

 

-          u novinskom članku citiraju mišljenja i komentari više relevantnih izvora, podatke o kojima izvorima tuženik nije dužan iznijeti (članak 30. stavak 1. ZM-a);

 

-          tužitelj u predloženom odgovoru potpuno nepotrebno propitkivao tko su izvori i kako su povezani s predmetnim slučajem, umjesto da iznosio navode pogodne za dokazivanje kojima poriče ili bitno dopunjuje sporne navode iz novinskog članka;

 

-          isto odnosi i na sve ostale navode iznesene u predloženom odgovoru tužitelja;

 

-          smisao odgovora nije izraziti neslaganje s nečijim komentarom ili mišljenjem koje je citirano u novinskom članku, već poreći ili bitno dopuniti sporne navode, što je u predmetnom odgovoru izostalo,

 

-          napominjući da je zahtijevani odgovor dulji od spornih informacija na koje se referira, da tužitelj nije pristao na skraćivanje odgovora, da je u novinskom članku citirano više izjava koje je tužitelj dao vezano za predmetni slučaj, kod kojih je tužitelj ostao, da sa gledišta uloge novinara, u skladu s odredbom članka 27. stavkom 1. ZM-a novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima, i da je za konkretnu temu postajalo opravdano zanimanje javnosti, odnosno za „propitkivanje“ uloge tužitelja kao odvjetnika i sudionika u postupku koji je vođen zbog kaznenog djela podmićivanja sudaca.

 

12.1. Zaključno, prvostupanjski sud obrazlaže da odgovor na objavljene informacije, objavu kojeg tužitelj zahtjeva ne ispunjava pretpostavke iz odredbe članka 56. stavka 2. i 3. ZM-a, jer da ne sadrži jasne i konkretne podatke o informacijama na koje se odnosi i određene činjenične navode, a zbog čega da se njegovom objavom ne bi postigla svrha odgovora na informacije.

 

13. Drugostupanjski je sud suglasan sa izborom i primjenom materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, i formiranim uvjerenjem na temelju rezultata izvedenih dokaza, o kojima je strankama omogućeno raspravljanje u prvostupanjskom postupku.

 

13.1. Naime, dovođenjem u vezu,

 

predloženog odgovora na informacije /list 5. – 8., 16. – 20. spisa/ („… nije naznačeno na koji je način taj visoki pravosudni izvor povezan sa aferom i što on to po svojoj funkciji zna …“, u priopćenju je ukratko navedeno što predstavlja sadržaj osnovane sumnje … to je ono što bi javnost trebala znati … svi daljnji možebitni sadržaji rješenja o provođenju istrage objavljeni su protivno strogim zakonskim odredbama …, ne znam zašto sam predložen kao svjedok u ovom postupku, … stoga je neutemeljeno i protivno zakonu da zbog događaja /proslave godišnjice braka/ dva neovisna odvjetnička izvora navode kako je M. značajno izašao iz zone odvjetničkog postupanja … upravo su ta dva neovisna odvjetnička izvora izašla iz zone odvjetničkog postupanja i postupili protivno strogim … zakonskim normama …, isto to odnosi se i na navode „izvora bliskog Krušlinu … točno je da sam …sačinio i predao ustavnu tužbu … sadržaj te ustavne tužbe je znatno širi od navoda u vezi „suca Krušlina“ …, u vezi javnog nastupa odvjetnika Ljube Pavasovića …, u vezi mog nastupa „prošlog tjedna“ … na N.. … kod svih tih navoda kategorički ostajem … ja sam se pozvao na izjave mojih kolega /B., N., O./ i ukazao na zakone koji te izjave čine utemeljenim … visoki izvori bliski Vladi … komentiraju moju raniju nekritičku obranu M.² pozicije u kontekstu zlokobne afere SMS … M.² u toj aferi nije označen kao počinitelj djela, niti kao suučesnik … točno je da sam pred izricanje presude … zatražio preotvaranje rasprave …,  kao branitelj Z. M., u postupku po prvoj optužnici … stupio podneskom od 17. svibnja 2018. … dokazni postupak završen 28. svibnja, a presuda objavljena 6. lipnja 2018. …“),

 

sa informacijama iz novinskog članka /list 12. – 15. spisa/ („… Nacionala je iz pravničkih krugova doznao kako postoje odvjetnici koji smatraju … to su potvrdila  čak četiri neovisna izvora - jedan visoki pravosudni izvor povezan s tim slučajem, izvor blizak Vladi … izvor iz odvjetničkog milje dobro upoznat sa zbivanjima u kontekstu te afere te izvor iz H. blizak samom M.² … na ročištu o određivanju istražnog zatvora na Županijskom sudu u Zagrebu, u slučaju osječkih sudaca, gdje su kao davatelji mita osumnjičeni Z. i Z. M., prisustvovao je i V. M. … njemu i odvjetniku iz njegovog odvjetničkog ureda … sudac je rekao kako su braći M.² već imenovani odvjetnici po službenoj dužnosti te ih oni ne mogu zastupati u ovom postupku …, u toj situaciji našao zato što je Z. M. naveo kako se sa sucem D. K. družio na proslavi godišnjice braka svojeg odvjetnika V. M. u vikendici Ž. D. na području V. G. … upravo zbog tog događaja dva neovisna odvjetnička ureda navode … u jednom od svojih teatralnih nastupa Zdravko Mamić je opisao …, izvor iz odvjetničkih krugova za Nacional izjavio … kako će se Miljević na suđenju zasigurno suočiti s većim brojem povezanih pitanja povezanih sa ovom proslavom …, krajnje je neprimjereno što ih M. nije odmah ispratio s proslave kad je vidio da su ondje dovezeni … Izvor blizak K. za N. je izjavio …, mislim da iza cijele priče stoji nekakav pravnički um koji ga vodi kroz sve ovo skupa i koji ima za cilj da se na Ustavnom sudu ukine ta presuda … Sredinom prošlog tjedna u polusatnom razgovoru za N.. V. M. je ekstenzivno govorio o tom slučaju … Kolega P. nije mislio na mene …Izvori iz odvjetničkih krugova to komentiraju ovako … Izvori bliski K. … M.² i M. u protekli mjesec dana susreli su se dva puta. Očito je da su pripremali nastavak suđenja. Ali ga M. u ovom predmetu neće moći zastupati, jer će kao svjedok morati odgovoriti na brojna za njega moguće i neugodna pitanja povezana s okolnostima M.² podmićivanja sudaca ….“),

 

i iskazima stranaka (list 57. – 59. spisa),

 

kao objektivni zaključak ostaje;

 

-          da se u spornom novinskom članku o osobi tužitelja ne govori na uvredljiv način, već iznose činjenice prikupljene iz više različitih izvora saznanja, koje činjenice tužitelj u bitnome ne osporava (da je izabrani branitelj u slučaju M.², da su osječki suci dovezeni i nazočili proslavi tužiteljeve godišnjice braka u V. G., da je tužitelju na ročištu za određivanje istražnog zatvora na Županijskom sudu u Zagrebu u slučaju osječkih sudaca, kojem je pristupio kao potencijalni branitelj rečeno da su braći M.² već imenovani odvjetnici po službenoj dužnosti, da je tužitelj u slučaju Mamić predložen kao svjedoka, da su izjave vezano za taj slučaj u televizijskim emisijama /N.² i N…/ iznosili odvjetnik P., tužitelj i njegov branjenik Z. M.),

 

-          da u predloženom odgovoru tužitelj u biti iskazuje svoje viđenje komentara i mišljenja iz spornog novinskog članka, koji objektivno nisu nepošteni i od javnog su interesa, i to tako što dvoji o stručnoj kvalifikaciji izvora saznanja i njihovih mišljenja, i iznosi interpretaciju događanja u smislu njegove odgovornosti i ozbiljnosti u obavljanju odvjetničke službe, kojoj je krajnji cilj htjenje da ga se kao takvog tretira,

 

-          i da se predloženom objavom ne bi postigla svrha odgovora na informacije.

 

14. Prema tome, uz respektiranje svih onih vrijednosti za koje se tužitelj kao odvjetnik dugogodišnjim radom izborio i po ocjeni drugostupanjskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, nema mjesta primjeni odredbe članka 56. stavka 2. i 3. ZM-a, budući:

 

-          da informacije iz novinskog članka, koje se svode na korektna pitanja od javnog interesa, objektivno gledajući nisu uvredljive za tužitelja;

 

-          da se predloženim odgovorom ne poriču u biti, a niti u bitnome nadopunjuju sporni navodi  o činjenicama i podacima u objavljenim informacijama, odnosno da se objavom ne bi postigla svrha odgovora na informacije,

 

-          i da potreba osiguravanja pluralizma mišljenja, posebno u pitanjima od općeg interesa, ne podrazumijeva jedino i isključivo krajnji cilj mišljenja podnositelja zahtjeva za objavu odgovora na objavljenu informaciju, kako to u biti tumači tužitelj, već poruku istovjetne prirode i duljine kao i objavljena informacija, kojom se poriču u biti ili bitno nadopunjuju sporni navodi o činjenicama i podacima u objavljenoj informaciji, što kako je navedeno, nije slučaj u konkretnoj parnici.

 

15. Stoga se ne mogu prihvatiti tvrdnje tužitelja:

 

-          da su se predloženim sadržajem odgovora na objavljene informacije itekako ispunile pretpostavke iz odredbe članka 56. stavaka 2. i 3. ZM-a jer da se istima nadopunjuju odnosno poriču sporni navodi o činjenicama iz spornog članka koji su nepobitno pogodni za dokazivanja okolnosti koje se odnose na identitet visokog pravosudnog izvora povezanog sa aferom, zakonske propise na koje je ukazao a kojima je bitno ograničen sadržaj i doseg javne spoznaje o predmetu istrage, manjkavosti i tendencioznosti vezano za ustavnu tužbu, te izjave u javnim nastupima (P., B., N., O.)

 

-          i da je odluka prvostupanjska suda s pravnog aspekta arbitrarna s obzirom  na njegov pretežiti interes u zaštiti osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, časti i ugleda, u odnosu na tuženikovu slobodu izražavanja misli, a sve u skladu prava zajamčenih člankom 10. u vezi s člankom 6. EKZLJP-a i člankom 29. stavkom 1. Ustava.

16. Bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude u dijelu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu i pozivanje tužitelja na shvaćanja iskazana u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-387/2006-2 od 9. svibnja 2006., Rev-148/2011-2 od 23. veljače 2011., Rev-387/2006-2 od 9. svibnja 2006.) za koje smatra da podržavaju njegovo tumačenje okolnosti predmetnog slučaja i primjenu odredbe članka 56. stavak 2. i 3. ZM-a, poglavito ako se ima u vidu različitost činjeničnih osnova na temelju kojih su donesene odluke koje su prethodile navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

17. Dakle, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev da se tuženiku (glavnom uredniku) naloži u prvom sljedećem broju tjednika N. po pravomoćnosti presude, bez izmjena i dopuna objaviti predloženi tekst kao odgovor na novinski članak, objavljen 15. lipnja 2021. u tjedniku N.

18. Kako tužitelj nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima sadržana u prvostupanjskoj presudi ostaje neizmijenjena.

 

19. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

20. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1812/2021-11 od 29. ožujka 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.