1              Poslovni broj: 9 Kžzd-19/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kžzd-19/2023-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež toga suda Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Graca i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kzd-26/2019-29 od 25. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženog D. G. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kzd-26/2019-29 od 25. listopada 2022., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), optuženi D. G. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode -prijetnjom, opisano u članku 139. stavka 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po stavku 1. istog propisa i kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ-a, sve u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi D. G. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

 

2. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom D. G. izriče se uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. prihvaćen je imovinsko pravni zahtjev oštećenog D. B. te je naloženo optuženom D. G., OIB …, iz K.. D.. M. N. 17, da oštećenom D. B., iz D., V. ., isplati 100,00 kuna odnosno 13,27 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148.stavka 1.ZKP/08. optuženom D. G. naloženo je da nadoknadi trošak kaznenog postupka koji se odnosi na sudski paušal u iznosu od 753,45 kuna odnosno 100 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi D. G. po branitelju Z. Ž., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu broj KO-DO-1347/2020-21 od 13. siječnja 2023., s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

 

7. Žalba optuženika nije osnovana.

 

8. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali tako da samo parafrazira ovu zakonsku odredbu na način da u pobijanoj presudi ističe da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da postoji proturječnost između obrazloženja presude sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima svjedoka, da je izreka presude u proturječju s njenim razlozima te da su nejasni i razlozi kojima sud obrazlaže kako je utvrdio da je počinio terećeno kazneno djelo, a pri tome upire i na bitnu povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., navodeći da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 9. ZKP/08., da „tijekom dokaznog postupka i analize iskaza svjedoka proizlazi usmjerenost ka utvrđivanju činjenica koje terete optuženika, dok zanemaruje činjenice koje mu idu u korist“, ukazujući da je sud bio dužan „potpuno izložiti činjenice iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim“ (povreda odredbe članka 459. stavka 5. ZKP/08.).

 

9. Međutim, prema sadržaju žalbenih navoda, optuženik u biti izražava nezadovoljstvo ocjenom izvedenih dokaza, što je prigovor činjenične naravi, a što će biti razmotreno u okviru te žalbene osnove, dok ove povrede nije posebno obrazložio.

 

10. Nasuprot tim žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama presuđenih kaznenih djela, koji razlozi su potpuno određeni i nema proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prvostupanjski sud je pored ispravne reprodukcije sadržaja izvedenih dokaza, presuda sadrži dostatne, razumljive i jasne razloge o ocjeni svih tih dokaza koji su bili osnova utvrđenju odlučnih činjenica a koje je konfrontirao i kritički razmotrio kao obranu optuženika, koju je ocijenio kao nevjerodostojnu, kao i iskaz svjedoka K. G., dok je nasuprot tome prihvatio iskaze svjedoka oštećenog D. B. i svjedoka J. A. i sve pročitane isprave. Ne postoji ni bilo kakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, kao u pogledu namjere postupanja optuženika inkriminirane zgode, tako i u pogledu utvrđivanja pojedinačnih i određivanju jedinstvene kazne zatvora te primjena uvjetne osude. Presuda je u svemu donesena na zakonit način, kod čega je prvostupanjski sud sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne na primjeren način cijenio i uzeo u obzir, što je sve određeno i potpuno izložio, koje odlučne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili ne dokazane. Upravo iz tih razloga pobijana presuda sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti optuženika i odluke o kazni te u tome nema bilo kakve proturječnosti ili nekih drugih nedostataka.

 

11. Pored toga, nije u pravu optuženik ni kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud tijekom postupka s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje ga terete ali i one koje mu idu u korist, tako da nije povrijeđena odredba članka 9. stavka 1. ZKP/08. Pri tome sve izvedene dokaze je savjesno cijenio, kao pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti i tek na temelju takve ocjene izveo zaključak, je li neka činjenica dokazana ili nije, tako da nije povrijeđena ni odredba članka 450. stavka 2. ZKP/08. U vezi sa svim tim, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio razloge o svim tim pitanjima o kojima je dao argumentirane razloge u smislu članka 459. stavka 5. i 6. ZKP/08.

 

12. Neosnovano optuženik ističe povredu kaznenog zakona, ovo iz razloga što se postojanje ove povrede ocjenjuje samo u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrđeno i kao takvo opisano u izreci pobijane presude. A kako utvrđeno činjenično stanje odgovara navodima u opisu kaznenih djela iz izreke presude i sadrži sve elemente inkriminiranih djela, dakle činjenični opis se nesumnjivo može podvesti pod kaznena djela iz članka 139. stavka 1. i 4. KZ/11 i članka 235. stavka 1. KZ/11., a za koja je optuženik proglašen krivim, onda nije ostvarena bilo koja povreda iz članka 469. ZKP/08.,

 

13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe „kontradiktornost“ u iskazu oštećenog D. B. i svjedoka J. A. u odnosu na njegovu obranu i iskaz svjedoka K. G., zaključujući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

14. Protivno tim žalbenim navodima, ovaj sud u svemu prihvaća ocjenu i razloge koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude u vezi ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka oštećenog D. B., kojeg podupire iskaz svjedoka J. A. (nalazeći ih jasnim i određenim) te pročitana medicinska dokumentacija, čiji sadržaj i vjerodostojnosti i istinitosti, ničim nije dovedeno u bilo kakvu sumnju, zbog čega iskaz optuženog D. G. opravdano nije prihvatio, ocijenivši ga neistinitim, kao i iskaz svjedoka K. G. Naime, iz žalbenih navoda, a niti iz zapisnika o izvedenim dokazima ne proizlazi da bi svjedok oštećeni D. B. ili svjedok J. A. neosnovano i neistinito teretili optuženika za počinjenje onih radnji, kako su opisane u izreci pobijane presude.

 

15. U konkretnom slučaju je sa sigurnošću utvrđeno da je optuženik rekao djetetu D. B. da će ga istući kada ga vidi u gradu, nakon čega ga je udarao rukama i nogama po glavi i tijelu, što je kod njega izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti, a zatim u nakani da ošteti tuđu stvar, nogom zgazio naočale koje su mu tom zgodom pale na tlo, oštetivši ga za novčani iznos od 100,00 kuna. Ovakva prijetnja je očito bila jasna, konkretna i ozbiljna, a kako je izrečena i pod kojim okolnostima, onda je bez bilo kakve dvojbe bila pogodna da izazove osjećaj straha i uznemirenosti kod djeteta D. B., kako je i iskazao. Očito je kod njega izazvala ozbiljan osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti tjelesni integritet, sve u nakani da ga ustraši i uznemiri i ona kao takva bila je djelotvorna u objektivnom i u subjektivnom smislu, uslijed čega je optuženik skrivljenom i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnih djela koje mu se stavljaju na teret.

 

16. Stoga, prvostupanjski sud je detaljno analizirao i ispitao obranu optuženika dovodeći je u vezu s nedvojbenim činjenicama i svim drugim izvedenim dokazima i na temelju takve u svemu pravilne ocjene izveo zaključak da je u kritično vrijeme i na istom mjestu počinio kaznena djela za koja je i optužen i ništa ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica.

 

17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je na temelju savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, dovodeći ih uvezu s obranom optuženika, izveo pravilan zaključak o počinjenju kaznenih djela od strane optuženika i njegove kaznene odgovornosti, što je u obrazloženju pobijane presude dao argumentirane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud na koje upućuje žalitelja.

 

18. Zbog svega iznesenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.    

 

19. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da je prvostupanjski sud morao utvrditi sve odlučne činjenice na kojima temelji odluku o kazni i u presudi izložiti koje činjenice uzima kao dokazane ili nedokazane, pri čemu smatra da je prestrogo izrečena kaznenopravna sankcija i da bi izricanjem blaže kazne postigla svrha kažnjavanja.

 

20. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno pristupio pri odmjeravanju vrste i mjere kazne optuženiku, ocijenivši sve okolnosti konkretnog slučaja (cijeneći kao olakotno dosadašnju neosuđivanost, životnu dob i da mu je predmetni događaj eksces u njegovom dosadašnjem primjerenom životu, a kao otegotno ništa mu nije utvrđeno), ali i one istaknute u žalbi, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni tako i prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora i u konačnici primjena uvjetne osude.

 

21. Kada utvrđenu okolnost na strani optuženika, a uzimajući u obzir težinu i posljedice predmetnih djela, kao i društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela i po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio i utvrdio kao pojedinačne tako i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu je ona kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim, uslijed čega će se i po ocjeni ovoga suda, samo ovakvom izrečenom uvjetnom osudom, nikako blažom, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

 

22. Kako nije utvrđena povreda zakona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

     Jasna Smiljanić