Poslovni broj: 1 Kžzd-119/2022-4

 

                                                                                                         Poslovni broj: 1 Kžzd-119/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-46/2022-28. od 12. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

               

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-46/2022-28. od 12. travnja 2022., optuženi S. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te mu je za kazneno djelo iz članka 163. stavka 2. KZ/11. na temelju članka 163. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci kazne zatvora, a dio izrečene kazne zatvora 1 (jedna) godina i 1 (jedan) mjesec neće se izvršiti ako u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom S. R. u kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. kolovoza 2021. do 8. listopada 2021. godine.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi S. R. je u roku od 15 dana dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna (petsto kuna), a koji trošak se odnosi na paušalnu svotu.

 

4. Na temelju članka 163. stavak 4. KZ/11. od optuženog S. R. oduzeti su predmeti oduzeti od njega Potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 00069006 i 00069007.

 

5. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženom izrekne stroža, bezuvjetna kazna zatvora.

 

6. Odgovor na žalbu podnio je optuženi S. R. po branitelju J. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se potvrdi prvostupanjska presuda i žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji, državni odvjetnik u bitnome ističe da je sud optuženiku izrekao preblagu kaznenopravnu sankciju, a s obzirom na duljinu inkriminiranog perioda i brojnost modaliteta djela koje je počinio, odnosno činjenicu da je kontinuirano u periodu više od četiri godine pristupao, pohranio, dijelio, reproducirao protupravni materijal, kao i činjenicu da se radi o doista velikoj količini takvog materijala, ukupno 210 GB nedopuštenog sadržaja, a koja svakako odudara od one koja je uobičajena kod počinitelja ovakvih djela. Smatra da je u konkretnom slučaju sud trebao ukazati i na potrebu za generalnom prevencijom kod ovakvih djela, odnosno općedruštvenom potrebom za smanjenje ovakvog oblika kriminaliteta, koja se može postići isključivo primjerenom kaznenom politikom, a ovako blagim sankcioniranjem stvara se pogrešna predodžba da se radi o bagatelnom kaznenom djelu za koje počinitelj, ako i bude proglašen krivim i iskazi svoje kajanje, neće biti primjereno sankcioniran. Smatra da je izrečena djelomična uvjetna osuda u konkretnom slučaju preblaga i da se svrha kažnjavanja može ostvariti isključivo izricanjem kazne zatvora u duljem trajanju koja se ukazuje primjerenom kako prema počinitelju tako i prema počinjenom kaznenom djelu.

 

10. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom S. R. kao olakotno cijenio iskreno priznanje  i kajanje te neosuđivanost, dok je kao otegotno cijenio dugi inkriminirani period te veliki broj fotografija i video zapisa koje je pribavio i pohranio.

 

11. Okolnosti koje navodi državni odvjetnik u žalbi, a odnose se na kriminalnu količinu koja se ogleda u brojnosti modaliteta počinjenja i inkriminiranom periodu, su okolnosti koje svakako utječu na to da kazna po mjeri i vrsti bude teža, a po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski im je sud dao primjerenu težinu. Naime, kada se te okolnosti povežu sa istaknutim olakotnim okolnostima, posebno činjenicom da je optuženik priznanjem počinjenja djela u znatnoj mjeri doprinio bržem i učinkovitijim okončanju ovog kaznenog postupka, da je do sada neosuđivan, tada je kazna zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci primjerena svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima. Optuženikov stav prema počinjenom, iskazano kajanje i spremnost liječenja, ukazuju da je optuženik izgradio kritičan stav prema počinjenom pa kada se takav njegov stav poveže s njegovim dosadašnjim životom i neosuđivanošću, proizlazi da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi S. R. neće ubuduće činiti kaznena djela, stoga je osnovano prvostupanjski sud optuženom S. R. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu.

 

12. Slijedom navedenog, suprotno žalbi državnog odvjetnika, uzimajući u obzir utvrđene i vrednovane olakotne i otegotne okolnosti, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, prvostupanjski je sud optuženog S. R. osnovano osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio iznosi sedam mjeseci, a uvjetovani jedna godine i jedan mjesec s rokom provjeravanja u trajanju četiri godine, a što je adekvatno stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastaloj posljedici, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobno za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

13. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

             

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                Jasna Smiljanić, v.r.