Poslovni broj 34 Gž R-132/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž R-132/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja L. A. /OIB:…/ iz M., kojeg zastupa S. M., odvjetnik iz B., protiv tuženika trgovačkog društva, M. d.o.o. /OIB:…/ sa sjedištem u M., kojeg zastupa direktor J. D. i Ž. K.-T., odvjetnica iz V., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pr-122/2022-8 od 30. prosinca 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pr-122/2022-8 od 30. prosinca 2022. i sudi:

 

              Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, broj:014-07/22 od 6. srpnja 2022., koju odluku je donio tuženik i da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

              Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto R. p. ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 dana.

 

              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kn[1] sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku 8 dana.

 

                Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 eura sa zateznim kamatama.

 

            II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 125,00 eura / 941,81 kn, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga broj: 014-07/22 od 6. srpnja 2022., a koju odluku je donio tuženik i da radni odnos tužitelja nije prestao, za vraćanje tužitelja na radno mjesto R. p. i naknadu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 eura sa zateznim kamatama (stavak I. izreke).

 

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 3.750,00 kn / 497,71 eura sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2022. do isplate (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužitelj predlaže preinaku pobijane presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 125,00 eura / 941,81 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga broj: 014-07/22 od 6. srpnja 2022., a koju odluku je donio tuženik i da radni odnos tužitelja nije prestao, za vraćanje tužitelja na radno mjesto R. p. i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a).

 

7. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, na što se opravdano poziva tužitelj, budući da je iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o dopuštenosti predmetne Odluke o otkazu i na istima utemeljio presudu, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom pravilno izabranog materijalnog prava.  

 

8. Iz stanja spisa proizlazi, a što u bitnome nije sporno među strankama:

 

-          da je tužitelj (rođen 1995., po zvanju ing. poljoprivrede i mehanizacije) u radnom odnosu kod tuženika od 2018. do 20. srpnja 2022. obavljao poslove radnog mjesta traktoriste, stočarskog radnika u sestrinskoj firmi tuženika, a od 1. rujna 2021. do otkaza poslove radnog mjesta R. p.;

-          da je tuženik 6. srpnja 2022. donio Odluku pod brojem 014-07/22  o redovitom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelju zbog osobno uvjetovanih razloga, uz obrazloženje da "Radnik zbog osobnih razloga nije u mogućnosti obnašati poslove i dosadašnje radne zadatke" (list 22. spisa);

-          da se tužitelj pravodobno obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 18. - 20. spisa), a nastavno i podnio predmetnu tužbu (10. kolovoza 2022.):

-          da se tuženik očitovao na tužitelj zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, u kojem je po prvo put vezano za razlog otkazivanja naveo da ne osporava da je tužitelj uredno izvršavao svoje obveze iz radnog odnosa ali da "nakon što je poslodavcu decidirano rekao da neće i ne može više kod njega raditi" da nije imao drugu mogućnost nego donijeti predmetnu Odluku, i da smatra da Odluku o otkazu nije bio dužan obrazlagati;

-          da tužitelj nije pisano upozoravan na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza, niti da mu je omogućeno iznošenje obrane;

-          i da su stranke tijekom postupka iznosile suprotne navode, tužitelj da nije nikada pred radnicima niti direktorom rekao da će dati otkaz, već da učestali rad koji je trajao 12 - 13 sati iscrpljuje njega i radnike i da će trebati još radnika, da mu tuženik nije nudio sporazumni raskid radnog odnosa, već da mu je za vrijeme odobrenog mu godišnjeg odmora, u lipnju 2022. direktor tuženika rekao da se više ne mora vraćati na posao i donio predmetnu Odluku, drugi posao dok je radio kod tuženika da nije tražio, a zakonski zastupnik tuženika da je u 5. mjesecu tužitelj njemu rekao da više ne želi raditi, da je za vrijeme dok je tužitelj bio na godišnjem odmoru nudio tužitelju sporazumni raskid radnog odnosa što da je on odbio i da je primio novog radnika na radno mjesto na kojem je radio tužitelj.

 

9. Zakonom o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a), među ostalim je propisano:

 

-          da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlogu, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti /osobno uvjetovan otkaz/ (članak 115. stavak 1. točka 2. ZR-a);

-          da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (članak 120. stavak 2. ZR-a);

-          da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu , teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 135. stavak 3. ZR-a),

-          i da će sud ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti vraćanje radnika na posao (članak 124. stavak 1. ZR-a)     

 

10. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaju u skladu sa navedenim materijalnim pravom, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, po ocijeni drugostupanjskog nije dopuštena (zakonita) tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog osobno uvjetovanih razloga, broj: 014-07/22 od 6. srpnja 2022. i radni odnos tužitelju nije prestao, a posljedično čemu je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto R. p. i naknaditi mu troškove predmetne parnice sa zateznim kamatama.

 

11. Naime, osobno uvjetovani otkaz u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 2. ZR-a podrazumijeva trajne promjene u osobnosti ili sposobnosti radnika, uslijed kojih je radnik objektivno nesposoban izvršavati obveza iz radnog odnosa (radnik ih želi izvršavati, ali ih nije u mogućnosti izvršavati zbog bolesti ili stanja koja implicira trajnu promjenu njegove osobnosti ili sposobnosti, uslijed koje objektivno nije u mogućnosti raditi određene poslove).

 

12. Tuženik, osim što u Odluci o otkazu, iako dužan, nije naveo razloge za osobno uvjetovani otkaz, nije niti tijekom predmetnog postupka dokazao da su kod tužitelja nastupile trajne promjene u osobnosti ili sposobnosti, uslijed kojih bi tužitelj objektivno bio nesposoban izvršavati obveza iz radnog odnosa.

 

12.1. Naprotiv, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da na rad tužitelja nije imao nikakvih primjedbi jer da je tužitelj bio dobar radnik (list 55. spisa). Osim toga, i kada bi se mogli prihvatiti tvrdnje zakonskog zastupnika tuženika da mu je tužitelj "… prije godišnjeg odmora rekao da više ne želi raditi…", to ne bi, s obzirom na navedeno, bio razlog za osobno uvjetovani otkaz.

 

13. Stoga se ne mogu prihvatiti zaključci prvostupanjskog suda pod točkom 23. i 25. obrazloženja, kao razlozi za odbijanje tužbenih zahtjeva, pri čemu se naravno, neovisno o tome što se tužitelj nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika zaposlio u drugoj firmi, ne može dovoditi u pitanje tužiteljev pravni interes, s obzirom da je nesporno sudionik spornog obveznopravnog odnosa koji je predmet spora.

 

14. Budući da je izmijenjen uspjeh stranaka u postupku, odlučeno je i o troškovima predmetne parnice, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155., ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 126/2022., u daljnjem tekstu: OT), prema kojima je tuženik dužan naknaditi tužitelju pripadajući trošak i sam snositi svoje troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

15. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku u iznosu od 3.750,00 kn /497,71 eura i žalbenom postupku u iznosu 125,00 eura /941,81 kn (ukupno 622,71 eura / 4.691,81 kn).

 

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova predmetne parnice je u cijelosti osnovan.

 

17. Prema odredbi članka 155. stavku 2. ZPP-a i OT ukupni troškovi iznose 647,02 eura /4.875,00 kn (prvostupanjski postupak - 200 bodova /Tbr. 2. točka 6. OT/ x 15,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 3.000,00 kn + 750,00 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/  = 497,71 eura / 3.700,00 kn, žalbeni postupak - 60 bodova /Tbr. 10/2. OT/ x 15,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 900,00 kn + 225,00 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 149,31 eura / 1.125,00 kn).

 

18. Kako se o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a), koji po dispoziciji tužitelja ukupno iznosi 622,71 eura / 4.691,81 kn, to je tuženik dužan isplatiti tužitelju po osnovi troškova predmetne parnice ukupan iznos od 622,71 eura / 4.691,81 kn (prvostupanjski postupak - 497,71 eura / 3.750,00 kn, žalbeni - 125,00 eura / 941,81 kn) sa zahtijevanim zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske presude /14. veljače 2023./ i to na iznos troškova prvostupanjskog postupka - 497,71 eura / 3.750,00 kn (članak 151. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 107. stavkom 2. ZID ZPP-a/2022).

 

19. Naime, s obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena i da prema odredbi članka 151. stavku 3. ZPP-a koji se primjenjuje i u predmetnoj parnici (članak 107. stavak 2. ZID ZPP-a/2022) parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, da sud o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova odlučuje na zahtjev stranke, da tužitelj nije stavio zahtjev za plaćanje zatezne kamate na troškove drugostupanjskog postupka, to tužitelju na pripadajući trošak prvostupanjskog postupka (497,71 eura / 3.750,00 kn) pripada zahtijevana zatezna kamata od 14. veljače 2023. (donošenja drugostupanjske presude) do isplate, po stopi koja se određuje po izmijenjenoj odredbi članku 29. stavku 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.).

 

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.