Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 8 R-3/2023-3

                              

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 R-3/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke ŠImić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja  I. I. nafte  d.d.,  Z.,  OIB:    zastupan  po  punomoćniku  T. O.,  odvjetniku  u O. društvu O. i partneri d.o.o. iz Z., . protiv tuženika  R. vijeće  I. I. nafte  d.d.Z.. zastupan po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z.,   radi  nadomještaja  suglasnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-977/2022-13 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj  veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-977/2022-13 od 11. studenog 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je

 

I/  Nadomješta  se  suglasnost  tuženika  za  donošenje  Odluke  tužitelja  o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-901453/12-H od dana 1. studenog 2012. godine radniku D. T. zaposlenom na radnom mjestu „Viši operater  proizvodnih  procesa  1“,  sistematiziranom  u  organizacijskoj  jedinici Proizvodnja,  a  koja  suglasnost  je  uskraćena  očitovanjem  tuženika  od  dana  12. travnja 2022. godine.

II/  Nalaže  se  tuženiku  nadoknaditi  tužitelju  troškove  parničnog  postupka  u iznosu od 2.500,00 kn / 331,81 eura, uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi

koja  se  određuje  za  svako  polugodište  uvećanjem  prosječne  kamatne  stope  na

stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri

(3) postotnih poena, koje teku od dana 11. studenoga 2022. pa do isplate, sve u roku

od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona  o  parničnom  postupku  ("Narodne  novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP). Smatra da je prvostupanjska presuda donesena u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim u postupku kao i u provedenim dokazima, pa se ne može ispitati.

 

2.1. Tvrdnji je da je dokazni postupak proveden manjkavo uslijed čega prvostupanjski sud nije mogao utvrditi činjenice od kojih ovise pretpostavke za ocjenu postojanja razloga za otkaz te analizira na svoj način u obrazloženju prvostupanjske presude te daje svoja utvrđenja činjeničnog stanja te navodi koje je činjenice prvostupanjski sud još trebao utvrditi da bi se donijela pravilna odluka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi troškove žalbe podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama za odluku kako je donio prvostupanjski sud.

 

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud u parničnom postupku nadomjesti suglasnost za namjeravanu odluku poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku tužitelja D. T. koju suglasnost je tuženik ustvrdio.

 

7. U postupku je nesporno:

 

- da je radnik D. T. zaposlen  na radnom mjestu  Viši  operater  proizvodnih  procesa  1  u  organizacijskoj  jedinici  Proizvodnja, Kombinirano postrojenje VII,

- da  je  tužitelj  uputio tuženiku poziv na savjetovanje o organizacijskim promjenama na razini  tužitelja, koje se odnose na organizacijsku jedinicu u kojoj je zaposlen radnik D. T.,

- da  je  održan  sastanak  u  postupku  savjetovanja  o  organizacijskim promjenama, na kojem sastanku su postavljana pitanja od strane tuženika, na koja pitanja je tužitelj dao odgovore,

- da  se  tuženik  protivi donošenju Odluke o organizacijskim promjenama, navodeći  da nije prihvatljivo to što će  konačan  rezultat  organizacijskih  promjena  biti višak  radnika  uz  istodobno postojanje prekovremenih sati,

- tužitelj je dao svoj odgovor u dopisu  od  27.  siječnja  2022.  dodatno  pojašnjavajući  činjenicu  da  će  se  prihvatiti prijedlog radničkog vijeća te će organizacijske promjene stupiti na snagu 1. travnja 2022.,  a  ne  1.  ožujka  2022.,

- da je tužitelj  istaknuo  da  će  kao  odgovoran poslodavac potrebu za radnicima na novim radnim mjestima prvenstveno i isključivo popunjavati radnicima koji su utvrđeni kao višak, a u odnosu na koja radna mjesta će biti  provedena  selekcija,

- da  su  u  organizacijskoj  jedinici Proizvodnja  procijenjene  stvarne  potrebe  optimalnog  broja  izvršitelja  sukladno opsegu  poslovnih  aktivnosti,  te  se  došlo  do  zaključka  da  će  za  obavljanje  opsega poslova koji postoji biti dovoljan predviđeni broj radnika.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

 

- da  se  briše  organizacijska  jedinica Kombinirano postrojenje VII te da prestaje potreba za radnim mjestom Viši operater proizvodnih  procesa  1,  te  se  navedeno  radno  mjesto  ukida,  zajedno  sa  ostalim radnim mjestima i organizacijskim jedinicama koje su navedene u odluci tuženika,

- da je traženo savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom  rada  radnika,  povodom  čega  je  održan  i  sastanak  s  tuženikom,  što proizlazi iz zapisnika od 28. veljače 2022.,

- da se svojim dopisom od 1. ožujka 2022. tuženik usprotivio  donošenju  odluke  o  utvrđivanju  kolektivnog  viška  radnika,

- da u dopisu tuženik ističe da bi se veći dio radnika objektivno mogao angažirati u vanjskim društvima,  te  da  bi  tužitelj  trebao  ustrojiti  program  prekvalifikacije  i  doškolovanja, čime bi omogućio školovanje radnika za tržište rada,

- da  se  prilikom  donošenja  organizacijskih  promjena  rukovodio  isključivo poslovnim razlozima i zahtjevima optimizacije,

- da je tužitelj nakon niza detaljnih analiza, procesa  i  aktivnosti  utvrdio  da  je  restrukturiranje  optimalno  rješenje  za  nastavak poslovanja  i  očuvanje  ostalih  radnih  mjesta,

- da tužitelj,  kao  poslodavac,  ima  obvezu donositi  poslovno  odgovorne  odluke  koje  rezultiraju  održivošću  cjelokupnog poslovanja, očuvanje radnih mjesta i stvaranjem dodatnih vrijednosti za kompaniju,

- da je  u organizacijskoj jedinici Proizvodnja utvrđen višak od ukupno 24 radnika, a sveukupno na nivou tužitelja višak od 422 radnika,

- da ne  postoje  pravne  osnove  za  odgodu  provođenja  otkazivanja  radnicima  koji  su uvršteni u kolektivni višak,

- da se traži mogućnost zapošljavanja radnika tužitelja koji su obuhvaćeni Odlukom o kolektivnom višku,

- da  se  traži suodlučivanje o planiranim odlukama o otkazu, između kojih je i Odluka o otkazu u odnosu na radnika D. T.,

 

- da je tuženik uskratio suglasnost na predloženu Odluku o otkazu u odnosu na radnika D. T., uz obrazloženje da isti  ima  status hrvatskog branitelja, a obzirom na visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, tuženik smatra da bi tužitelj trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar tužitelja.

 

9. Prvostupanjski sud je, nadalje, utvrđenja

- da  činjenica  ukidanja  radnog  mjesta  i organizacijskih  promjena  koje  su  donesena  na  nivou  tužitelja  predstavlja  zakonom propisani  razlog  za  otkazu  ugovora  o  radu  prema  odredbi  čl.  115.  st.  1.  toč.  1.Zakona  o  radu  (Narodne  novine  broj  93/14,127/17,  98/19),

- da  se  u  odnosu  na  veliki  broj  radnika ostvario  razlog  za  poslovno  uvjetovani  otkaz  ugovora  o  radu,  jer  je  došlo  do smanjivanja broja izvršitelja na radnom mjestu, odnosno ukidanja radnih mjesta. Iz činjenice  da  je  tužitelj  proveo  postupak  utvrđivanja  kolektivnog  viška  radnika, proizlazi utvrđenje suda da postupanje tužitelja  u odnosu na radnika D. T. diskriminirajuće,  niti  je  isti  radnik  stavljen  u  nepovoljniji  položaj  u  odnosu  na ostale radnike, uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj utvrdio višak od 422 radnika u odnosu na koje se namjerava otkazati ugovor o radu.

 

10. Prvostupanjski sud je stajališta da se u postupku ne utvrđuje da li je došlo do promjene u organizaciji rada, već da li je to predmetom ispitivanja u postupku o dopuštenosti oduke o otkazu te da tuženik  u  svom  očitovanju  nije  istaknuo  nikakve  posebne  okolnosti  radi  kojih uskraćuje  suglasnost  na  predloženu  odluku  o  otkazu,  a tužitelj  je  okolnosti  koje tuženik  spominje  u  očitovanju  ionako  uzeo  u  obzir,  jer je  iz  navedenih  razloga  i zatražio suglasnost Radničkog vijeća za donošenje odluke o otkazu, pa da iz dokaza koje je tužitelj  dostavio  u  spis utvrđeno postojanje osnovane sumnje da se ostvario zakonom dopušteni razlog za otkazu ugovora o radu, te da nisu utvrđene okolnosti koje  bi ukazivale na to da je radnik D. T. stavljen  u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, valjalo je nadomjestiti uskraćenu suglasnosti tuženika.

 

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da okolnosti  koje  tuženik  ističe  glede  mogućnosti  zaposlenja  radnika  na  drugom radnom mjestu  i  eventualne  primjene  zakonskih  kriterija  iz čl.  115.  st.  2.  Zakona  o radu,  nisu  predmetom  ispitivanja  u  okviru  ovog  postupka,  budući  se  postojanje razloga za otkaz i zakonitost provedenog postupka ocjenjuje u parnici koja se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, što ovdje nije slučaj.

 

10.2. Također prvostupanjski sud obija prigovor prekluzije smatrajući utvrđenim da je dopisom  tuženika  od  12.  travnja  2022.  uskraćena suglasnost za donošenje odluke o otkazu, a tužba je podnesena 26. travnja 2022., odnosno u roku od 15 dana, sve sukladno odredbi čl. 151. st. 4. Zakona o radu.

 

11. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

11.1. Naime, za navesti je da je u Revr-159/17-2 od 1.3.2017. u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga te da je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloga za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

 

11.2. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

11.3. Dakle, kako je navedeno u postupku nadomještanja suglasnosti sud prvog stupnja nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz već je ovlašten utvrđivati (a to je i učinio u konkretnom slučaju) da se radi o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da ne postoji zabrana otkazivanja i da je tužitelj proveo organizacijske promjene usljed kojih je prestala potreba za radom na poslovima radnog mjesta „Viši operater proizvodnih procesa 1“, a koje poslove obavlja radnik D. T., zbog čega je pravilno zaključio da je tužitelj dokazao postojanje vjerojatnosti da se ostvario zakonom dopušteni otkazni razlog.

 

12. Zbog iznesenog nisu osnovani žalbeni razlozi izneseni u žalbi koji ukazuju na potrebu utvrđenja  razloga za otkaz ugovora o radu, kao i potrebi provođenja dokaza u tom pravcu, pa je žalba neosnovana, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, budući iz nje stajalište ovog suda da li je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje koje se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, pravilno primijenio materijalno pravo dajući za svoju odluku valjane razloge, to tim više što se u žalbi ne iznose određene činjenice i dokazi koji bi upućivali na daljnje činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud, pa su i žalbeni razlozi iz članka 353 stavka 1 točka 2 i 3 ZPP neosnovani te je valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu te slijedom odredbe članka 368. ZPP presuditi kao izreci.

 

13. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 16. stavka 1. ZPP.

 

U Slavonskom Brodu,  veljače 2023.

 

 

                                                                                                                      Predsjednica vijeća

             

                                                                                                                         Dubravka Šimić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu