1

Gž-74/2023-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. B.1, OIB ..., S. C. zastupanog po punomoćniku F. K., 2. tužiteljice M. B.2, OIB ..., Z.1, zastupana po punomoćniku F. K., protiv 1. tuženika N. B.1, OIB ..., Z.2, 2. tuženika N. B.2, OIB..., Z.2; M. B.3, Z.2 i 4. tuženika D. B., Z.2, ad/1, ad/3 i ad/4 zastupani po punomoćniku I. P., odvjetniku u Z.2, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbama 1. tužitelja i 2. tužiteljice i 1. tuženika, 3. tuženika i 4. tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1798/2020-22 od 28. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

I. Odbijaju se žalbe 1. tužitelja i 2. tužiteljice, te žalba 1. tuženika, 3. tuženika i 4. tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1798/2020-22 od 28. studenoga 2022.

II. Odbijaju se 1. tužitelj i 1. tužiteljica, kao i 1. tuženik, 3. tuženik i 4. tuženik sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji ad/1 M. B.1 pok. J., OIB: ..., iz USA, S. C., i ad/2 M. B.2 pok. J., OIB: ... iz Z.1, na jednake dijelove stekli pravo ( su) vlasništva dijela čest. zem. 414 k.o. Z.2, koji je dio prikazan na dopunskoj skici sudskog očevida izgrađenoj po geometru T. Ć. zaprimljenu dana 23.rujna 2019, a kojom je dopunjana skica sudskog očevida od 16.travnja 2018. tog vještaka , označeno likom i točkama A-2-3-4-L-1-A, površine 153 m2, u naravi veći dio kuće katnice, garaža i dvorište te dijela čest. zem. 413 k.o. Z.2 koji je u istoj dopunskoj skici označen likom i točkama 4-N-K-L-4, površine 39 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava (su) vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude , na realnim dijelovima, na svoje ime za ½ dijela svakog , uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika N. B.1, M. B.3 , D. B. i N. B.2 , sve u roku od 15 dana.

II. Naže se tuženiku N. B.1 da nekretnine navedene u točci I. presude preda u posjed tužiteljima slobodne od osoba i stvari u roku od 8 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj i 2. tužiteljica (dalje: tužitelji), te 1. tuženik, 3. tuženik i 4. tuženik (dalje: tuženici).

 

2.1. Tužitelji se žale protiv prvostupanjske presude u odbijenom dijelu pod točkom III. koja se odnosi na troškove postupka zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima postupka, te tužiteljima dosudi parnični trošak sukladno priloženom troškovniku. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 248,86 eura/1.875,00 kuna + PDV, kao i trošak sudske pristojbe.

2.2. Tuženici pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlažu da drugostupanjski sud žalbu uvaži, a pobijanu presudu preinači, na način da odbije cjelokupni tužbeni zahtjev uz nalog tužiteljima da solidarno naknade tuženicima cjelokupni parnični trošak koji odredi taj sud kod donošenja presude, kao i zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku, počev od dana objave presude, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Potražuju žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 5.625,00 kuna

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a.

5. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženici, budući presuda nema nedostataka, zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

 

6. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7. Predmet spora pod točkom I. je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su na jednake dijelove stekli pravo (su) vlasništva dijela čest. zem. 414, k.o. Z.2, koji dio je prikazan na dopunskoj skici sudskog očevida izrađenoj po geometru T. Ć., zaprimljenu 23. rujna 2019., a kojom je dopunjena skica sudskog očevida od 16. travnja 2018. istog vještaka, označeno likom i točkama, A-2-3-4-L-1-A, površine 153 m2, u naravi veći dio kuće katnice, garaža i dvorište, te dijela čest. zem. 413, k.o. Z.2, koji je u naprijed navedenoj skici označen likom i točkama 4-N-K-L-4, površine 39 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis suvlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi po pravomoćnosti prvostupanjske presude, na realnim dijelovima, na svoje ime, svako u ½ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika. Pod točkom II. predmet spora je zahtjev tužitelja da se 1. tuženiku N. B.1 naloži da nekretnine navedene u točki I. izreke presude preda u posjed tužiteljima slobodne od osoba i stvari u roku od 8 dana.

 

8. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.

 

9. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je B. B. svom bratu J. B., usmeno dozvolio gradnju kuće na realnom dijelu nekretnina oznake čest. 413 i 414, k.o. Z.2 i da je J. B. 1974. u krajnjem zapadnom dijelu gledajući prema moru i to u točkama označenim u izreci presude izgradio kuću,

- da u vrijeme gradnje kuće pok. B. nije bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina već su iste bile u režimu društvenog vlasništva i čest. broj 414, k.o. Z.2, sa pravom korištenja Š. P. i F. P., oba pok. Š., a čest br. 413, društveno vlasništvo sa pravom korištenja Općine Z.2, a što proizlazi iz z.k. izvadaka priloženih u predmetu poslovni broj P-960/95,

- da se pok. B. B. na predmetnim nekretninama uknjižio temeljem presude naprijed navedenog poslovnog broja od 17. ožujka 2003. rješenjem z.k. odjela prvostupanjskog suda o dozvoli uknjižbe od 1. listopada 2004.,

- da je u trenutku početka gradnje kuće pok. J. B. bio u odnosu na stvarnog posjednika brata B. savjesni graditelj s obzirom da mu je isti dozvolio gradnju kuće koja je i izgrađena, te stavljena pod krov 1986., kao i da je ogradio dio predmetnih čestica tako da je uz kuću ograđen i dio slobodnog zemljišta za dvorište što proizlazi iz preslike katastarskog plana broj 54, k.o. Z.2 od 24. travnja 1995..

 

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da je prednik tužitelja J. B. uz suglasnost stvarnog posjednika nekretnina brata B. B. 1974. na dijelovima čest. broj 413 i 414 k.o. Z.2 počeo sa izgradnjom kuće te da je 1975. stavljena pod prvu "ploču" dakle izgrađena u prizemnom dijelu i da su u vrijeme te gradnje u svezi sa pravom stjecanja prava vlasništva bila na snazi pravna pravila Općeg građanskog zakona (dalje OGZ), a da iz presude ovog suda poslovni broj P-960/95 od 17.ožujka 2003. proizlazi da su prodavatelji nekretnina pok. B. mogli prodati prednje nekretnine jer se radilo o zemljištu koje je stečeno Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja . Prednje znači da je pok. B. 1965. kada je kupio nekretnine i stupio u posjed istih mogao steći pravo vlasništva istih bez obzira na činjenicu što nije bio upisan u zemljišnoj knjizi do 2004., a u smislu paragrafa 948.OGZ-a koja pravna pravila se primjenjuje u ovom slučaju, temeljem čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91). Posljedično tome mogao je i tako stečenim nekretninama raspolagati što znači da je mogao usmeno darovati dio tih nekretnina bratu J. ,a kako je ugovor o usmenom darovanju realiziran, on je valjan i onda kada je načinjen u usmenom obliku, a u smislu čl. 383. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje: ZV), budući da se prema navedenoj odredbi stjecanje, promjena,pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stjecanje prava vlasništva građenje regulirao je paragraf 418.OGZ-a.

 

11. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je našao da je, bez obzira što u vrijeme kada je prednik tuženika pok. B. B. nije bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina predniku tužitelja bratu pok. J. B. mogao dozvoliti izgradnju kuće te je stoga potonji bio savjesni graditelj zbog čega je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev na utvrđenja stjecanje prava vlasništva dijela nekretnina oznake čest. broj 414 i 413, k.o. Z.2 i to upravo zemljišta ispod kuće i zemljišta oko iste u naravi dvorišta. Nelogična i neživotna je tvrdnja tuženika da je bila dogovorena izgradnja montažnog objekta s obzirom da je nekretnina-kuća pok. B. bila u blizini, te da je vrlo dobro mogao pratiti faze gradnje kuće, a čak je nesporno da su u gradnji kuće, koliko su to mogli jer su bili djeca pomagali tuženici D. i N. B.2, kako su to iskazali te su tijekom gradnje kuće za potrebe granje davali struju i vodu, a svjedokinja M. B.4 (supruga B.) je pok. J. i njegovim radnicima i kuhala te držala ključeve kuće. Pored prednjeg kao što je već rečeno pok. J. niti tužitelje u korištenju kuće nitko nije ometao od 1975. do 2014. kada ih tuženik N. B.1 u kuću nije pustio – odnosno nije im dozvolio ulazak, te je pritom neodlučna priroda posla pok. B. koji je dakle imao dovoljno vremena sa bratom J. riješiti pitanje eventualne kompenzacije zemljišta s obzirom da je stanove koje tuženici spominju dobio još 1985. kako je to u iskazu navela M. B.2,  a kod utvrđenog činjeničnog stanja nije niti odlučan motiv zbog kojega je pok. J. dozvoljena gradnja na predmetnim nekretninama.

 

12. Pri donošenju naprijed navedenih pravnih zaključaka i stajališta prvostupanjski sud je imao u vidu da prema sudskoj praksi, u sporu oko građenja na tuđem zemljištu da je dužan uzeti u obzir ne samo odnos vrijednosti građevine i zemljišta odnosno prava korištenja zemljišta, već i poštenje i savjesnost graditelja, kao i držanje vlasnika zemljišta u toku gradnje (odluka Rev-87/71 od 8. travnja 1971.) prema kojoj ako je graditelj kuću sagradio kao pošten posjednik zemljišta, onda vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati predaju zemljišta sa zgradom samo ukoliko vrijednost zgrade nije znatno veća od vrijednosti zemljišta. U suprotnom slučaju, tj. ako vrijednost zgrade znatno premašuje vrijednost zemljišta, vlasnik nema pravo tražiti povrat zemljišta i zgradu od poštenog i savjesnog graditelja (VSH, Gzz- 82/75 od 24. rujna 1975.). Primjenom navedenog pravila, samo je pošteni graditelj mogao steći vlasništvo građenjem na tuđem zemljištu, a nepošteni to nije mogao ni onda, kada je vrijednost izgrađene zgrade bila znatno veća od vrijednosti zemljišta. Prednje shvaćanje sudske prakse je prema mišljenju pravnih stručnjaka utjecalo na zakonodavca pri donošenju ZOVO-a iz 1980.

 

13. U odnosu na točku II. prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da od 2008. u predmetnoj kući živi 1. tuženik N. B.1 uz suglasnost tužitelja, međutim isti su mu to pravo korištenja kuće opozvali i osporili podnošenjem tužbe. Kako, dakle 1. tuženik predmetu kuću sada koristi bez pravnog osnova to je imenovani dužan istu predati u posjed tužiteljima.

 

14. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženi neosnovano osporavaju i preocjenjuju provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

 

15. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženi svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova pravna stajališta.

 

16. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud svoju presudu temelji na zakonskim propisima i već ustaljenoj sudskoj praksi, kako Vrhovnog suda RH, tako i Ustavnog suda RH slijedom čega nije počinio, kako je to već naprijed navedeno nikakve bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

17. Prema tome, tuženici neosnovano osporavaju stjecanje prava vlasništva od strane prednika tužitelja ističući da je u međuvremenu izvršena parcelacija predmetnih nekretnina pa da se izreka ne odnosi na danas postojeće čestice.

 

18. Međutim, ova okolnost ne čini presudu nevaljanom i nezakonitom, obzirom da je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba predmetnog spora, koje rješenje je zaprimljeno i u konkretnom parničnom spisu, te je predmet spora definiran i određen skicom na licu mjesta, pa se stoga ne radi o nepostojećoj nekretnini, bez obzira što se u međuvremenu promijenila numerička oznaka istih, jer je predmet spora definiran i kao takav s obzirom na postojeću skicu može se identificirati.

 

19. Nadalje, eventualna činjenica hoće li tužitelji moći provesti presudu u zemljišnim knjigama također ne predstavlja bitnu povredu odredaba ZPP-a na koju se pozivaju tuženici.

 

 

20. Pored toga ovdje je potrebno istaknuti da već postoji jasno zauzet stav u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revx-1075/2012-2 od 29. siječnja 2014. da zahtjev stranke koji se zasniva na činjeničnom osnovu temeljem Zakona, već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine, koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a), tako geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, te kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran.

 

21. Dakle, suvlasništvo je prestalo prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, tako da stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela već faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar.

 

22. Ovdje je također potrebno istaknuti da već u tom pravcu postoji i odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Revx-311/2010 od 30. listopada 2018. u kojoj je Vrhovni sud utvrdio da je onaj tko je stekao pravo vlasništva na geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine, na temelju zakona ovlašten sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, a u skladu s člankom 130. stavak 1. ZV- a ishoditi upis tako stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

 

23. Stoga, kako tužitelji u ovom postupku traže utvrđenje prava vlasništva na geometrijski odijeljenim dijelovima predmetnih nekretnina na temelju zakona  ovlašteni su ishoditi upis tako stečenog prava u zemljišnim knjigama.

 

24. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da bi sud prekoračio tužbeni zahtjev, jer da je po mišljenju tuženika, tužitelj povukao tužbeni zahtjev pod točkom II., u odnosu na predaju u posjed, a s obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev uređivao nekoliko puta.

 

25. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelji povukli svoj tužbeni zahtjev u odnosu na iseljenje tuženika, kako svojim uređivanim tužbenim zahtjevima, tako niti bilo kakvom izjavom danom na zapisnik ili u podnesku.

 

26. Točno je da su tužitelji tužbeni zahtjev uređivali u dijelu koji se odnosio isključivo na dio tužbenog zahtjeva kojim se precizirala nekretnina u odnosu na koju se tražilo utvrđenje prava vlasništva.

 

27. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika u kojima iznose pravne kvalifikacije o predmetu spora u pogledu primjene OGZ-a, navodeći da tužitelji ne bi mogli steći vlasništvo utužene nekretnine jer je prema odredbama OGZ-a propisano da se vlasništvo stječe uknjižbom, a da je pok. B. B. uknjižen tek 2003./2004., te sukladno načelu da se na drugog ne može prenijeti više nego ga i sam ima proizlazi da čak i da je pok. B. B. usmeno darovao svome bratu navedene nekretnine 1974. godine, da takvo darovanje ne bi bilo valjano, a niti bi proizvodilo učinak.

 

 

28. U odnosu na ovaj žalbeni navod tuženika potrebno je odgovoriti da sukladno paragrafu 431. OGZ-a propisano je "da se prenese vlasnost stvari nepokretnih, treba da je stečenje upisano u javne knjige na to određene. Ovo upisanje zove se uknjižba (intabulacija)".

 

29. Iz stanja spisa proizlazi da u vrijeme darovanja 1974. pok. B. B. nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, međutim taj je ugovor izvršen jer je na predmetnoj (darovanoj) nekretnini izgrađen objekt od strane prednika tužitelja, a što ovdje nije sporno.

 

30. Naime, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla koji je izvršen bez upisa u zemljišne knjige, a o čemu je odlučivao i Vrhovni sud RH u presudama Rev-250/1900, od 20. ožujka 1991. i Rev-2064/2013 od 25. veljače 2014.

 

31. Iz stanja spisa proizlazi da je pok. B. B. stekao pravo vlasništva prije predmetnog darovanja temeljem sklopljenog ugovora iz 1965.  koji je priložen spisu budući je isti ugovor izvršen, pa sama činjenica što je pok. B. B. upisao pravo vlasništva u zemljišnim knjigama 2003. ili 2004. nije odlučna u ovoj pravnoj stvari.

 

32. O navedenom jasan stav zauzeo je i Vrhovni sud u naprijed navedenoj odluci Rev-250/1990 od 20. ožujka 1991. iz koje odluke proizlazi da u primjeni pravnih pravila OGZ-a prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor izvršen.

 

33. Dakle, u takvoj situaciji, kada je u režimu primjene pravnih pravila OGZ-a bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige i ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnina, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim. 

 

34. Prema odredbi članka 159. ZV-a samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina samostalnog posjedovanja.  

 

35. Pri tom treba istaknuti da činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnjevu o suvlasništvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. 

 

36. U konkretnom slučaju svi provedeni dokazi ukazuju na zaključak da je sklopljen i izvršen ugovor o darovanju nekretnina između prednika tužitelja kao daroprimatelja, te prednika tuženika kao darovatelja, te da je prednik tužitelja na darovanoj nekretnini izgradio kuću.

 

 

 

37. Iz stanja spisa i u postupku provedenih dokaza proizlazi da su nekretnine čest. zem. 413 i 414, k.o. Z.2 nastale od matične čest. zem. 998/7, k.o. B. koja se vodila kao društveno vlasništvo.

 

38. Ovdje treba istaknuti i odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-3214/2005 od 9. ožujka 2018. u kojoj se navodi da "treba istaći da je u vrijeme izgradnje kuće vrijedio režim društvenog vlasništva, pa se na konkretni slučaj imala primijeniti odredba iz paragrafa 418. OGZ-a koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio. Kako se, dakle vlasnik kao i nitko drugi nije protivio ovom građenju to je podnositelj i primjenom OGZ-a mogao steći traženo pravo vlasništva na spornoj nekretnini."

 

39. Dakle, iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je prednik tužitelja stekao vlasništvo predmetne nekretnine građenjem, da je usmeni ugovor o darovanju između njega i tuženika u cijelosti realiziran, da je prednik tužitelja ishodio i dozvolu za gradnju, kojoj gradnji se nitko nije protivio pa ni prednik tuženika, te da je isti, odnosno da su njegovi sljednici, ovdje tužitelji, stekli pravo vlasništva na način kako je to i utuženo.

 

40. Isto tako, iz iskaza brojnih svjedoka saslušanih tijekom postupka proizlazi da je upravo prednik tužitelja gradio predmetnu kuću po dozvoli prednika tuženika koji mu je darovao zemljište za gradnju, te da je upravo prednik tužitelja ishodio i dozvolu za gradnju na svoje ime i temeljem iste započeo i izvršio gradnju objekta.

 

41. Prema tome, slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da su neosnovani svi navodi koje tuženici iznose u svojoj žalbi i isti nemaju temelj, kako u zakonskim propisima koji se primjenjuju u konkretnom slučaju, tako ni u zauzetoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH u većem broju svojih odluka, tako ni u stajalištu Ustavnog suda RH.

 

42. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i pravilna, te utemeljena na rezultatima provedenog dokaznog postupka, te njenu pravilnost i zakonitost tuženici svojim žalbenim navodima nisu doveli u dvojbu u bilo kojem segmentu.

 

43. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2., te članku 156. stavak 1. ZPP-a pa se ista žalbama stranaka neosnovano osporava.

 

44. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti, kao i žalbu tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

 

 

 

 

45. Kako tužitelji i tuženici nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, isti su odbijeni sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Gospiću, 13. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                       Tatjana Radaković Bašić, v.r.