1                             Poslovni broj Gž-152/2023-2

 

 

 

 

 

 

   Poslovni broj Gž-152/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku iz O. društva K. & R. iz V., protiv tuženih 1. M. M., OIB: … i 2. V. M., OIB: …, oboje iz I., zastupani po punomoćnici Ž. P., odvjetnici u O. društvu K., H. i V. iz V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022.

 

2. Odbija se zahtjev tuženih za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren u uredu javnog bilježnika N. Š.-B. iz I. dana 29. 09. 2015. godine, ovjeren pod posl. br. …, a temeljem koje pravne osnove je tuženoj M. V., I., OIB:…, u vlasništvo pripala nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, i to: čk.br.1615/2 u naravi poslovni objekt površine 63 m2 i dvorište površine 201 m2, odnosno ukupne površine 264 m2, upisana u zk. ul. br. 5662 k.o. Radovan, gubi učinak prema tužitelju S. B. iz V., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 100.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. 06. 2014. godine do 31. 07. 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 01. 08. 2015. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi iz čl.29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

II. Tužena V. M., I., OIB: …, dužna je trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku M. M., I., OIB: …, u iznosu od 100.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. 06. 2014. godine do 31. 07. 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 01. 08. 2015. godine pa do dana isplate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, namiri iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Ivanec, čk. br. 1615/2 u naravi poslovni objekt površine 63 m2 i dvorište površine 201 m2, odnosno ukupne površine 264 m2, upisane u zk. ul. br. 5662 k.o. Radovan.

III. Nalaže se tuženicima M. M., OIB:…, iz I., i tuženoj V. M., OIB:…, iz I., da tužitelju S. B., OIB:…, iz V., naknade solidarno trošak u ukupnom iznosu od 10.825,00 kuna (slovima:desettisućaosamdstodvadesetpet kuna)/1.436,72 eura (slovima: tisućučetristotridesetšest eura i sedamdesetdva centa), u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuju na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da su istaknuli prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji prigovor sud ne obrazlaže; ukazuju na iskaz tužitelja na ročištu 25. studenog 2022., da navodni ugovor o ustupu nikada nije dostavljen u spis, da stoga zadužnice su predane C. T. d.o.o. kao osiguranje tražbine C. T. d.o.o. prema prvotuženiku, a ne tražbine S. B.; da tužitelj nije dokazao da ima pravo naplatiti tražbine C. T. d.o.o., da nije određena tražbina vjerovnika niti njezina dospjelost, da tužitelj ničim ne dokazuje svoje tvrdnje, da nema dokaza za tražbinu C. T. d.o.o. prema D. Š., niti prema D. V., a niti prema prvotuženiku osobno, a posebno ne tražbine s osnova predane robe jer nije jasno ni o kakvoj se robi radi, u kojoj količini i po kojoj cijeni; da niti ugovor o zajmu u spis nije dostavljen; da su stoga zadužnice zloupotrijebljene, da se tužitelj nije izjasnio koja se tražbina odnosi na koju zadužnicu, osim što navodi da jedna zadužnica ide u cijelosti na dug tuženika prema C. trans d.o.o., a druga djelomično na njegovo potraživanje kao fizičke osobe, a dio na potraživanje C. T.-a d.o.o. Ističu i da je pogrešan zaključak suda da nekretnina darovana drugotuženoj ne bi bila bračna stečevina jer je iz vjenčanog lista razvidno od kada su tuženici u braku, kao i kada je nekretnina kupljena iz zk izvatka; dakle, da tuženik nema dugovanje prema tužitelju, niti je tužitelj ovlašten naplatiti eventualna potraživanja društva C. T. d.o.o. Predlažu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravne radnje tuženih, M. M. i V. M., gdje je M. M. njegov dužnik prema kojem ima novčane tražbine osnovnom bjanko zadužnice od 5. lipnja 2014. ovjerene od strane javnog bilježnika N. Š.-B. iz I. pod brojem … od 5. lipnja 2014. i to iznos od 50.000,00 kn i osnovnom zadužnice od 5. lipnja 2014. ovjerene kod istog javnog bilježnika pod brojem … od dana 5. lipnja 2014. iznos od 50.000,00 kn koje su dospjele na naplatu dana 5. lipnja 2014., a ta je pravna radnja - Ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika N. Š.-B. iz I. dana 29. rujna 2015. pod broj … osnovom kojeg je M. M. V. M., supruzi, darovao nekretninu kč. br. 1615/2 u naravi poslovni objekt površine 63m2, dvorište 201 m2 ukupno 264 m2 zk. ul. 5662 k.o. Radovan, a na kojoj je prije darovanja bilo upisano vlasništvo M. M..

 

6. Prvostupanjskom je presudom tužbeni zahtjev prihvaćen te je naloženo tuženima, odnosno V. M. trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema M. M. u iznosu 100.000,00 kn sa zateznom kamatom namiri iz iznosa dobivenog prodajom predmetne nekretnine.

 

7. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno:

-          da je M. M. potpisao, izdao dvije bjanko zadužnice svaka na iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2014. ovjerene (solemnizirane) kod javnog bilježnika

-          da je M. M. dana 29. rujna 2015. sklopio Ugovor o darovanju sa suprugom kojim je istoj darovao kč. 1615/2 k.o. Radovan

-          da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-515/2020-15 od 7. listopada 2021. odbijen zahtjev M. M. prema S. B. za utvrđenjem da ovdje predmetne zadužnice nisu pravno valjane, da ne proizvode pravne učinke te da se utvrde ništetnim i naloži S. B. da iste vrati M. M.

-         da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-14/12-37 od 9. svibnja 2014. odbijen zahtjev C. T. d.o.o. (firma tužitelja S. B.) da mu D. V. (zaposlenik te firme) isplati iznos od 185.627,14 kn sa zateznim kamatama, a osnovnom navodnog manjka

-          da je tužitelj dostavio zadužnice i FINI na naplatu, ali je FINA izvijestila o nemogućnosti osnove za plaćanja … jer nema novčanih sredstava, dok je osnova … zavedena u očevidnik na 78. mjestu (obveze prije osnove 516.761,85 kn).

 

8. Sporno je postoji li tražbina S. B. iz predmetnih zadužnica; predstavlja li nekretnina kč. 1615/2 k.o. Radovan bračnu stečevinu tuženih; je li sklapanje Ugovora o darovanju bilo na štetu vjerovnika u smislu čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 69. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11; ZOO).

 

9. Glede toga, sud prvog stupnja utvrđuje:

-          da je tužitelj u vrijeme kada je zaključen Ugovor o darovanju 29. rujna 2015. imao dospjelo potraživanje prema tuženiku M. M. u iznosu od 100.000,00 kn

-          da tuženik ni tada, niti sada (u vrijeme donošenja odluke) nema imovine iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje

-          da nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tuženih

-          da je tužitelj pokušao naplatu predmetnim bjanko zadužnicama; da se nije uspio namiriti na nekretnini kč. 12460 k.o. Ivanec; da je vrijednost te nekretnine utvrđena u ovršnom postupku u iznosu 279.051,32, ali je na istoj upisano pravo zaloga u korist Privredne banke d.d. Zagreb u iznosu 10.100,00 eura, zabilježena ovrha temeljem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj Ovr-163/12 od 26. travnja 2012. ovrhovoditelja G. Đ. d.o.o. radi naplate 37.578,08 kn sa zateznim kamatama, pravo zaloga HZZO u iznosu 1.126,77 kn ta Grada Ivanca u iznosu 21.432,47 kn; da je ovrha određena i na kč. 3909 k.o. Ivanec rješenjem poslovni broj Ovr-458/14 od 36. travnja 2012. povodom prijedloga ovrhovoditelja G. Đ. d.o.o.; da je vrijednost te nekretnine utvrđena u iznosu 87.187,36 kn; da je ukupna vrijednost nekretnina 366.238,68 kn, pa očekivana kupoprodajna cijena (1/3 utvrđene vrijednosti) iznosi 122.079,56 kn, koji iznos premašuju potraživanja vjerovnika

a slijedom čega, uz nesporne činjenice, zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz č. 66. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 67. st. 3. ZOO (zastarni rok od tri godine) za pobijanje predmetne pravne radnje, čl. 70. ZOO.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda pazeći dodatno na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje ukazuju žalitelji te je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje.

 

10.1. Nije počinjena bitne povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Presuda sadrži i obrazloženje glede aktivne legitimacije tužitelja, a činjenica da sud prvog stupnja izričito ne navodi da utvrđuje postojanje aktivne legitimacije tužitelja nije nedostatak koji presudu čini nerazumljivom. Upravo obrazlaganjem, analizom izvedenih dokaza (iskaza tuženika u svezi s utvrđenjima iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj P-515/2020); sud prvog stupnja izvodi zaključak da tražbina tužitelja postoji; dakle i aktivna legitimacija).

 

10.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 8. ZPP na koju opisno ukazuju žalitelji jer sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupnja je upravo postupajući u skladu s tom odredbom proveo dokaze koje ocijenio bitnim za donošenje odluke, pri čemu je analizirao sve prigovore i utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje oduke u ovom predmetu. Navedeno je učinio kroz neposrednu ocjenu izvedenih dokaza, a ista žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ovome sudu.

 

11. Prema odredbi čl. 66. st. 1. i 2. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika; smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Odredbom čl. 67. st. 2. ZOO propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

 

11.1. Prema čl. 69. st. 2. ZOO tužba za pobijanje pravnih radnji podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija ili njezinih sveopći pravnih sljednika. Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od 1 godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO, a za ostale slučajeve u roku od 3 godine (čl. 71. st. 1. ZOO).

 

11.2. Prema tome, pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika jesu da ima dospjelu tražbinu za isplatu, da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, postojanje dužnikove pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika te postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

 

11.3. Prema odredbi čl. 70. ZOO ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine.

 

12. Tuženi i u žalbi osporavaju postojanje tražbine tužitelja, ali zanemaruju da je upravo zbog toga M. M. pokrenuo postupak koji je vođen u konačnici pod poslovnim brojem P-515/20 i u kojem je pravomoćno utvrđeno da ovdje predmetne dvije zadužnice nisu bez učinka, da nisu ništetne te da nema valjane osnove da ih S. B. vrati M. M. upravo jer je utvrđeno da je nevjerodostojan, neistini navod M. M. da je sporne zadužnice potpisao radi osiguranja tražbine S. B. prema zaposleniku D. V. kada su zadužnice izdane nakon što je već prvostupanjskom presudom u tom postupku (9. svibnja 2014.) bio odbijen zahtjev S. B. na isplatu, kao i jer je utvrđeno da je S. B., odnosno njegovo trgovačko društvo C. T. d.o.o. imalo dospjela nenaplaćena potraživanja prema tužitelju, a pri čemu je S. B., kao i u ovom postupku, tvrdio da se radilo o dijelom o njegovim potraživanjima, a dijelom o potraživanjima njegove firme C. T. d.o.o. koja mu je ustupila tražbinu.

 

13. Činjenica jest da tih ugovora o ustupima tražbine u predmetu nema, što je i tužitelj iskazao u smislu da ugovorom o ustupu tražbine od C. T. d.o.o. trenutno ne raspolaže; međutim, cijeneći pravomoćno utvrđeno između stranaka u smislu da zadužnice nisu izgubile pravnu snagu, da nisu ništetne, kao pravno relevantnu činjenicu koja uređuje predmetni pravni odnos stranaka, kao i činjenicu da se glede zadužnica radi o apstraktnim pravnim poslovima, ali i izvedene dokaze u ovom postupu, pravilno je sud prvog stupnja izveo zaključak da tražbina tužitelja prema tuženiku iz bjanko zadužnica postoji, da je postojala i u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju. Pritom niti jedna okolnost ne ukazuje da zadužnice nisu ispunjene u dobroj vjeri, odnosno da bi se radilo o zlouporabi istih. Pravomoćna presuda poslovni broj P-515/20 od -15 od 7. listopada 2021. Općinskog suda u Varaždinu obvezuje stranke kao pravno relevantna činjenica te se u ovome postupku ne mogu ispitivati činjenice koje su poslužile kao osnova za donošenje te pravomoćne odluke o postojanju tražbine, a niti pravnog odnosa koji proizlazi iz tih činjenica, već se ima uzeti da su te činjenice pravilno utvrđene i da su pravni odnosi koji proizlaze iz tih činjenica istiniti. Tuženi u ovom postupku ne tvrde da su eventualno naknadno ispunili barem neki dio tražbine tužitelja. Dakle, tražbina tužitelja postoji i dospjela je.

 

14. Nadalje, cijeneći da je na drugim nekretninama M. M. već određena ovrha radi namirenja više vjerovnika čije tražbine ukupno prelaze očekivanu prodajnu vrijednost nekretnina; da se tužitelj nije uspio namiriti niti putem FINE, pravilno je zaključio sud prvo stupnja i da su ispunjeni uvjeti za pobijanje Ugovora o darovanju jer M. M. kao dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja; pa sklapanje predmetnog Ugovora o darovanju upravo je pravna radnja poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika jer uslijed iste M. M. nema dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužitelja.

 

15. Pritom je pravilno zaključio i da nekretnina iz Ugovora o darovanju nije bračna stečevina jer samo dostavljanje vlasničkog lista (iz kojeg nije razvidno kada je nekretnina kupljena); vjenčanog lista i samo navoda da je supruga dala više novaca za kupnju nekretnine; ne slijedi kao valjan zaključak da je nekretnina u ½ dijela prilikom darovanja bila bračna stečevina i V. M.; osobito kada se u ukupnosti cijene i ostali izvedeni dokazi i rezultati postupka, osobito nevjerodostojnost iskaza M. M. glede navoda o nepostojanju tražbine.

 

16. Dakle, i po shvaćanju ovog suda, ostvarile su se pretpostavke propisane odredbom čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st. 3. ZOO za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, jer je tražbina dospjela (5. lipnja 2014.), a Ugovor o darovanju kojeg su tuženi sklopili izvjesno je poduzet u svrhu onemogućavanja tužitelja u naplati svog potraživanja prema prvotuženiku M. M., koji nema druge imovine, sredstava iz koje bi se mogao naplatiti tužitelj (odnosno M. M. podmiriti mu tražbinu), a ne radi se niti o bračnoj stečevini; dakle sklapanje Ugovora o darovanju poduzeto je na štetu tužitelja kao vjerovnika.

 

17. Prvostupanjski sud je, uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, pravilno odlučio i o troškovima postupka.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka; čl. 368. st. 1. i čl. 166. stavak 1. ZPP.

 

 

                                                       U Puli-Pola 13. veljače 2023.

 

                                                                                    Predsjednica vijeća             

 

                                                                                       Dolores Peruško