Poslovni broj: Pr-782/2020-30

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice Z. I., O.: …, iz D., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika
A. d.o.o., O.: …, M., zastupanog po
zakonskom zastupniku T. A., direktoru i članu uprave, a on po
punomoćniku D. M., odvjetniku u M., radi naknade štete, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2022., u prisutnosti
zamjenice punomoćnika tužiteljice A. Č., odvjetnice u S., objavljene
dana 13. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s
osnova naknade neimovinske štete iznos od 2.588,09 EUR / 19.500,00 kn zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos teku od 16.04.2013. godine pa
do isplate,

po stopi od dospijeća do 31.7.2015. određene za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od

1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određene uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim
bruto iznosima.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužiteljici na ime naknade parničnog troška iznos od 6.175,76 EUR / 46.531,25 kn
sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 11.7.2013. tužiteljica navodi da se dana 27. 7.

2012. ozlijedila na radu u hotelu Q. u D., uslijed čega je pretrpjela
tjelesnu ozljedu. Tužiteljica da je trpjela bolove i strah te da je unatoč provedenom
liječenju i terapiji kod oštećene došlo do smanjenja životnih aktivnosti od minimalno
5 %. Stoga tužiteljica predložila sudu da donese odluku kojom će se naložiti tuženiku
da naknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kn i imovinsku štetu u
iznosu od 1.000,00 kn (troškovi liječenja, tuđe pomoći i njege i putni troškovi) tj.
ukupno 21.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na zatraženi
iznos na ime naknade neimovinske štete od 16.4.2013., a na zatraženi iznos na ime
naknade imovinske štete od 27.7.2012. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 6.9.2013. tuženik navodi da se
protivi tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući isti odbiti kao neosnovan. Tuženik
napominje da iz činjenica navedenih u tužbi nije moguće razaznati radi li se o ozljedi
na radu, s obzirom nije opisano na koji način je ozljeda nastala, mehanizam
nastanka ozljede, da se ne zna koji je posao tužiteljice, a po čemu bi se moglo
procjenjivati je li ozljeda nastala na radu ili u svezi s radom te da iz činjeničnih
navoda tužbe nije razvidno po kojem kriteriju bi tuženik eventualno, uopće bio
odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela. H. Q. da ima površinu od
nekoliko 1000 m² pa da je potrebno označiti točnogmjesto gdje se ozljeda dogodila, a
sve radi razjašnjenja odlučnih činjenica radi li se o nezgodi na radu ili ne. Inače,
prema saznanjima tuženika, tužiteljica da je kritičnog dana u hotel Q. već došla
ozlijeđena, a što znači da se vjerojatno ozlijedila kod svoje kuće, koja da je od
kompleksa hotela Q. udaljena 20-ak metara. Što se tiče tužbenih navoda da bi
usprkos provedenom liječenju kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti
od minimalno 5 %, da se radi o paušalnim navodima koji nemaju nikakvog uporišta u
dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji pa da je potrebno provesti odgovarajuće
dokaze medicinskim vještačenjem. Nadalje, da se u nalazu specijaliste od 20.11.

2012. navodi da tužiteljica hoda uz pomoć dvije dolakatne štake i da se preporuča
terapija poštedom, bolovanjem te kupkama s morem kod kuće, uz slijedeću kontrolu
za mjesec dana. Međutim, tužiteljica da je samo 4 dana nakon toga, dana

24.11.2012. bila na napornom putovanju s kolegama iz hotela Q. na relaciji
D.-V.-V.-I.-D. te da je hodala bez ikakvih pomagala i bez
dolakatnih štaka. Dakle, tužiteljica da se očito nije pridržavala preporučene terapije
pa ako je i došlo do određenih trajnih posljedica, da je tome pridonijela tužiteljica ne
pridržavajući se propisane liječničke terapije.

3. Tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od

23.1.2015. zatražila na ime naknade pretrpljene neimovinske štete isplatu iznosa od

13.000,00 kn (do tada iznos od 20.000,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od

16.4.2013. do isplate, a na ime naknade pretrpljene imovinske štete (tuđa njega i
pomoć) iznos od 735,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27.7.2012. do isplate.

4. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem odštetnog zahtjeva tužiteljice od

15.4.2013., liječničke dokumentacije tužiteljice, potvrde D. za starije i nemoćne
osobe L. od 22.1.2003., prijave o ozljedi na radu od 24.8.2012., pisane izjave o
nezgodi od 4.9.2012. i spisu druge priložene dokumentacije, saslušanjem svjedoka
A. M., J. M., V. R. i B. K., saslušanjem

3 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika T. A. te vještačenjem po
stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke, dr. D. T. spec. ortopedu.

5. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-334/17 od 29.11.2018. kojom je
naložio tuženiku da naknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.4.2013. do isplate, dok je za više
zatraženo po toj osnovi, u iznosu od 10.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje,
naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 1.000,00 kn sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2018. s osnove troškova tuđe
njege i pomoći, dok je s osnove naknade imovinske štete za trošak liječenja i za više
zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbijen. Tuženiku je naloženo da naknadi
tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.696,75 kn.

6. Po izjavljenoj žalbi stranaka Županijski sud u Splitu je donio rješenje br. Gž R-
124/2019 od 5.6.2020. kojim je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na
ponovno suđenje.

6.1. Drugostupanjski sud navodi da jedna od odlučnih činjenica u ovom postupku jest
gdje je došlo do ozljeđivanja tužiteljice jer od te činjenice zavisi i odgovornost
tuženika kao poslodavca. Ključno da je za utvrditi, je li do pada i ozljeđivanja
tužiteljice došlo u krugu poslovnog prostora tuženika, točnije pred samim ulaskom u
hotel u kojem je radila, a kako to utvrđuje prvostupanjski sud ili je tužiteljica već došla
ozlijeđena na posao. Kako je tužiteljica zainteresirana da ishodi od tuženika naknadu
štete, da je logično da ista nije najpouzdaniji izvor saznanja, a prvostupanjski sud
temelji svoju odluku na podacima - činjenicama koje je zamjeniku direktora tuženika
J. M. kazala sama tužiteljica i koje je prema njenom kazivanju upisao u
Prijavu ozljede na radu. Kako se postavlja pitanje vjerodostojnosti podataka koje je
tužiteljica dala zamjeniku direktora tuženika, drugostupanjski sud ističe da je od
osobite je važnosti izvesti dokaz saslušanjem svjedoka E. Ć. za kojeg tuženik
navodi da ima neposredna saznanja o odlučnoj činjenici da je tužiteljica već došla
ozlijeđena na posao.

6.2. Nadalje, drugostupanjski sud navodi kako je prilikom odlučivanja o naknadi
neimovinske štete prvostupanjski sud propustio utvrditi postojanja/nepostojanja
smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice. Naime, prvostupanjski sud da u obrazloženju
pobijane presude navodi kako je u konkretnom slučaju došlo do smanjenja životnih
aktivnosti tužiteljice od 3%, a kao posljedica predmetnih ozljeda tužiteljice i da je to
utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje D. T., dr.
med., specijaliste ortopeda. Međutim, vještakinja T. da se u svom nalazu i
mišljenju nije očitovala na eventualno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice već
samo na pojačane napore koje će tužiteljice morati ulagati u svakodnevnom životu.

7. U ponovljenom postupku sud je uz već izvedene dokaze izveo i dokaz
saslušanjem svjedoka E. Č. te dokaz dopunskim vještačenjem po sudskoj
vještakinji dr. D. T. spec. ortopedu.

8. Podneskom od 16.9.2022. tužiteljica je zatražila da joj tuženik s osnova naknade
neimovinske štete isplati iznos od 19.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od

16.4.2013. do isplate. Navedeno stoga, što je u međuvremenu Građanski odjel
Vrhovnog suda R. H. na sjednici održanoj dana 5. ožujka 2020. godine
zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje

4 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002. godine na
način, da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za
50 %. Nadalje, na ročištu od 20.9.2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način
da je zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete izrazila i u eurima (2.588,09
EUR).

9. Tuženik je u spis dana 24.11.2022. dostavio podnesak u kojem, među ostalim
navodi, kako se protivi preinaci tužbe. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu od

1.12.2022. tužiteljica predlaže sudu da se podnesak tuženika od 24.11.2022. ne
uzima u obzir jer je isti dostavljen protivno odredbama čl. 299.a st. 3. Zakona o
parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22: dalje
ZPP). Sud nije uzeo u obzir pisano očitovanje tuženika iz podneska od 24.11.2022.
jer isto nije podneseno/dostavljeno sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije
ročišta na kojem se trebaju raspraviti (čl. 299.a st. 4. u vezi sa st. 3. ZPP-a).
Tužiteljica je podneskom od 16.9.2022. preinačila tužbu jer je povečala postojeći
zahtjev za isplatu s osnova naknade neimovinske štete (čl. 191. st. 1. ZPP), a koju
preinaku sud dopušta jer se radi o okolnostima (navedene u prethodnoj točci
obrazloženja) koje su nastale bez krivnje tužiteljice nakon zaključenja prethodnog
podneska (16.4.2014., list 30 spisa), sve pozivom na odredbe čl. 190. st. 2. i čl. 191.
st. 2. ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom
neimovinske štete koja da joj je nastala u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na
radu od 27.7.2012. Konkretno, tužiteljica navodi kako je pala („okrenula mi se noga“),
pri čemu da je došlo do prijeloma u području lijevog stopala. Tužiteljica podnosi tužbu
protiv tuženika kao poslodavca s kojim je u vrijeme spornog događaja bila u radnom
odnosu.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu domaćice u hotelu Q. u mjestu D..

12.1.Među strankama je sporno gdje se tužiteljica ozlijedila, odnosno radi li se o
ozljedi na radu ili u vezi s radom, a o čemu ovisi odgovornost tuženika za štetu
nastalu tužiteljici. Naime, tužiteljica tvrdi da je ozljedu zadobila prilikom obavljanja
svojih redovitih radnih dužnosti kod poslodavca, a tuženik tvrdi da je tužiteljica dana

27.7.2012. na posao već došla ozlijeđena. Dakle, sporna je osnova tužbenog
zahtjeva.

12.2.Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužiteljica doprinijela
zaostalim posljedicama predmetne ozljede na radu, a što da bi ograničilo
odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici. Naime, tužiteljica da se nije
pridržavala terapije koja joj je propisana liječničkim nalazom od 20.11.2012. jer da je
s kolegama dana 24.11.2012. bila na napornom putovanju na relaciji D.-
V.-V.-I.-D., da je hodala bez ikakvih pomagala i bez dolakatnih
štaka pa da je doprinijela nastanku određenih trajnih posljedica.

5 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

13. Poslodavac odgovara za ozljedu na radu koju pretrpi radnik na temelju odredbe
čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("NN" br. 149/09., 61/11., dalje ZR) i na
temelju odredbe čl. 15. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („NN“
broj:59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 75/09., dalje: ZZR) koji propisuje, da
poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom
bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne
utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavkom 2.
istog članka propisano je da se iznimno od stavka 1. tog članka, poslodavac može
osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim
propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i
nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj
dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

13.1. Iz citirane odredbe čl. 15. ZZR-a proizlazi, da se odgovornost tuženika kao
poslodavca za štetu tužiteljici kao radnici procjenjuje po pravilima odgovornosti na
principu uzročnosti pa je u postupku dovoljno utvrditi da je tužiteljica kao radnik
tuženika zadobila ozljedu na radu ili u vezi s radom, dakle da je povreda na radu u
uzročno-posljedičnoj vezi s radnim procesom da bi se, ukoliko tuženik ne dokaže
postojanje pretpostavki koje bi ga u konkretnom slučaju oslobodile odgovornosti ili
ograničile njegovu odgovornost, zasnovala obveza istog za naknadu štete koju je
tužiteljica kao posljedicu radne nezgode pretrpjela.

14. Sud je ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne
i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

15. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke navodi da je dana 27.7.2012.
na posao došla, kao i svako jutro, 15 min prije početka radnog vremena, u 6,45 h, da
je na recepciji uzela izvještaj, a nakon čega da je otišla u svoj ured, gdje da su u 7,00
sati došle sobarice i kojima je u skladu s izvještajem, rasporedila poslove. Nakon što
su sobarice otišle, da je krenula prema terasi radi provjere je li ista počišćena, ali na
samom izlasku na terasu, da joj se okrenula noga i da je osjetila jaku bol pa da je
jauknula i pala na pod. Dakle, tužiteljica tvrdi da se ozlijedila na radu prilikom
obavljanja redovitih poslova svog radnog mjesta.

15.1. Međutim, u Prijavi ozljede na radu (list 58-59) upisano je da se ozljeda dogodila
na redovitom putu od stana do stalnog mjesta rada. Među strankama nije sporno da
je Prijavu sastavio J. M., tadašnji zamjenik direktora tuženika i neposredni
rukovoditelj tužiteljici. Prema Prijavi ozljede na radu, neposrednih očevidaca ozljede
na radu nije bilo. Sud je saslušao svjedoka J. M. koji je iskazao da je
Prijavu sastavio prema kazivanju tužiteljice i to nakon što mu je ista ispričala kako je
prilikom dolaska na posao uganula nogu. Sud vjeruje u istinitost kazivanja svjedoka
J. M. tj. da mu je tužiteljica rekla da se ozlijedila prilikom dolaska na
posao i da je shodno njenom kazivanju popunio Prijavu ozljede na radu. U prilog tom
zaključku ide i pisana Izjava tužiteljice od 4.9.2012. u kojoj tužiteljica izjavljuje da se
ozlijedila prilikom dolaska na posao u 6 h i 45 min i to, na samom ulazu u hotel (list
60 spisa).

15.2. Nadalje, sud je saslušao svjedokinje V. R. i B. K. koje su
identično iskazale i to, da su 27.7.2012. na posao došle u 6 h i 45 h, da su išle kod

6 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

tužiteljice da ih do 7 h sati rasporedi na posao, da su nakon toge otišle obaviti
preuzeti posao i da su na marendi od nekoga čule da se tužiteljica ozlijedila na terasi
tuženika pokraj bazena. Sud svjedokinjama ne vjeruje jer je spisu priložena fax
poruka koju je tužiteljica 8.9.2016. greškom poslala punomoćniku tuženika, umjesto
punomoćniku tužitelja, a u kojoj navodi imena sobarica V. R., B. K.
i Z. S., koje da je kontaktirala i koje da su pristale dati iskaz na sudu o tome
da je tužiteljica kritičnog dana, najprije sa njima organizirala posao do 7,00 h, a
kasnije da su saznale da je tužiteljica imala nezgodu. Dakle, svjedokinje su na sudu
iskazale onako kako je to navedeno u Fax poruci. Tužiteljica se brani, da je
svjedokinje kontaktirala samo iz razloga da budu svjedokinje na sudu. Da je to tako,
malo je vjerojatno i nije logično, da bi tužiteljica uz podatke svjedokinja odvjetniku
dostavila i sadržaj onog na što su svjedokinje pristale iskazivati pred sudom.

15.3. Svjedok E. Č. iskazao je da je 2012. ljetovao dva tjedna u hotelu Q.
te da je to bilo već drugo ili treće ljeto uzastopce. Svako jutro da se rano ustajao radi
šetnje pa da je tako jedno jutro, točno se ne sjeća datuma, sreo tužiteljicu na ulazu u
hotel, da se ispred njega penjala stepenicama da uđe u hotel, da se gegala i šepala i
da je na nozi imala longetu. Da ju je sustigao i pitao je što joj je s nogom, a ona da
mu je odgovorila da je pala ispred kuće. Tog istog dana da je oko 10,00 sati sjeo u
hotel i popio kavu s direktorom hotela, T. A., s kojim da je u
prijateljskim odnosima i kojem da je tada rekao da je vidio Z. s ozlijeđenom nogom
koja mu je rekla da je pala ispred kuće.

15.4. Međutim, iskaz svjedoka E. Č. sudu nije uvjerljiv jer isti nije logičan i nije
u skladu s drugim izvedenim dokazima, a posebice s iskazom direktora tuženika,
T. A.. Saslušani T. A. iskazao je, da prvo što je doznao
o ozljedi tužiteljice, da je bilo to jutro 27.7.2012. kada je došao na posao u 8,00 sati i
kada mu je E. Č. kazao, da mu je tužiteljica rekla da se ozlijedila "prilikom
dolaženja od kuće prema hotelu" i da je u hodu šepala. Dakle, zakonski zastupnik
tuženika nije iskazao da je to jutro bio na kavi sa svjedokom Č., nije iskazao da
je to bilo u 10,00 sati ujutro, nije iskazao da mu je svjedok rekao da je tužiteljica pala
ispred kuće i nije iskazao da nosi longetu, a kako je to sve svjedok Č. naveo u
svom iskazu. Nadalje, teško je za povjerovati da se netko tko je netom ozlijedio nogu,
s longetom penje uz stepenice, a kako to iskazuje svjedok Č.. Nadalje, direktor
tuženika je iskazao i to, da mu je E. Č. rekao da je o ozljedi tužiteljice doznao na
način da mu je tužiteljica prišla dok je tog jutra pio kavu, a što je u suprotnosti s
kazivanjem svjedoka Č. koji navodi da je sustigao tužiteljicu na stepenicama na
ulazu u hotel gdje ju je pitao što joj je nogom.

15.5. Svjedok A. M. iskazuje da je kritičnog dana dok je obavljao poslove
vrtlara čuo tužiteljicu kako je viknula „joj“ i u trenutku kada je pogledao prema njoj, da
je ona već bila na podu koji se nalazi ispred ulaznih vrata kojima se ulazi s terase u
hotel. Iskazao je, da dok je došao tužiteljici pomoći da se ona već bila ustala i sjela
na zid visine 60-ak cm, da nije čekao kraj nje, ali da je vidio da je tu došao po
tužiteljicu suprug i da je tužiteljica sjela automobil supruga.

15.6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud izvodi zaključak da se
tužiteljica ozlijedila pred samim ulazom u hotel u kojem je radila pa je tužiteljici
nastala šteta na radu za koju odgovara tuženik kao poslodavac. Naime, odredba čl.

6. ZZR-a propisuje da mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju sva mjesta i prostori pod

7 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju
nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. Ulaz u hotel je prostor koji je pod
nadzorom tuženika kao poslodavca i kojim tužiteljica mora proći da bi ušla u hotel i
započela sa obavljanjem poslova svog radnog mjesta.

16. Na okolnost utvrđenja neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na
radu izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke.

17. Članak 19. Zakona o obveznim odnosima(„NN“ br. 35/05., 41/08.,
125/11., dalje ZOO/05) propisuje, da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na
zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima
osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno
zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i dr..

17.1. Članak 1100. ZOO/05 propisuje, da će sud u slučaju povrede prava osobnosti
ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri
odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.

18. Sudska vještakinja medicinske struke, dr. D. T., spec. ortoped podnijela
je pisani nalaz i mišljenje dana 31.12.2014. u kojem navodi da je pregledala sudski
spis i priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužiteljica 27.7.2012.
doživjela radnu nezgodu, poskliznula se i ozlijedila lijevo stopalo. Prema nalazu od

27.7.2012. postavljena je dijagnoza F. bassis ossis metatersalis V lat sin.
(prijelom V metaterzalne kosti lijevog stopala) i propisana je terapija potkoljenična
sadrena longeta. Tužiteljica je imala 4 kontrole traumatologa: 3.8.2012. s terapijom
nove longete, 24.8.2012. Longeta ex, s propisanom fizikalnom terapijom, 7.9.2012.
propisan hod na peti i štakama i dalje fizikalna terapija, 21. 9. 2012. navedeno je da
je tužiteljica klinički nešto bolje i da je fizikalna terapija u tijeku. Nalazi fizijatra od

10.8.2012. da opisuju stanje nakon imobilizacije, da je propisana fizikalna terapija,
napisano da otežano hoda i da štedi lijevu nogu. U nalazu specijaliste od 11.9.2012.
da se navodi da hoda pomoću dvije štake i da su joj pokreti lijevim nožnim zglobom
ograničeni u svim smjerovima. Nalazom od 15.10.2012. da je propisana i dalje
fiziklana terapija. U nalazu od 20.11.2012. da se navodi da hoda uz pomoću dvije
štake, da su pokreti lijevim nožnim zglobom terminalno ograničeni i propisna je
fizikalna terapija. Sudska vještakinja navodi, da je pregledala tužiteljicu u ortopedskoj
ambulanti i utvrdila da su joj kretnje u lijevom stopalu blago ograničene i bolne na
mjestu prijeloma. Mišljenja je da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do
povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje. Zbog prijeloma u području stopala te
da će ulagati pojačane napore u iznosu od 3%, kod dužeg hodanja, kod penjanja i
spuštanja niz stepenice te kod hodanja po neravnom terenu. Bolovi jakog intenziteta
da su bili prisutni 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 1 mjesec,
tuđa njega i pomoć tužiteljici da je bila potrebna 1 tjedan po 2 sata dnevno, 3 tjedna
po 1 sat dnevno, dok naruženosti kako nema.

8 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

18.1. Punomoćnik tužiteljice nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već je
predložio da se dr. T. dodatno izjasni o pretrpljenom strahu tužiteljice, sve
pozivajući se na načelo ekonomičnosti postupka.

18.2. Punomoćnik tuženika osporio je kvalifikaciju predmetne nezgode kao nezgode
na radu, prigovorio je mišljenju sudske vještakinje dr. D. T. predlažući da
vještakinja dodatno izjasni o tome, od kakvog je utjecaja činjenica da se tužiteljica ne
pridržava terapije propisane nalazom specijaliste broj protokola 0006351/12 od

20.11.2012. te ako ta činjenica jest od utjecaja na doprinos tužiteljice eventualno
zaostalim posljedicama predmetne ozljede, da se vještakinja izjasni u kojem bi to bilo
postotku.

18.3. Na ročištu od 22.11.2017. sudska vještakinja dr. D. T. je dodatno
iskazala, da ozljedu tužiteljice nije okvalificirala kao radnu ozljedu jer da je to u
domeni suda već da je prilikom davanja nalaza i mišljenja koristila termin „radna
ozljeda“ jer je tako navedeno u tužbi i u medicinskoj dokumentaciji (prvom nalazu).
Što se tiče nalaza od 20.11.2012., sudska vještakinja je mišljenja da je tužiteljica
mogla ići na četiri dana dugo putovanje jer da je tada hodala bez ikakvih pomagala i
bez dolaktnih štaka, a da je bolove mogla ublažiti lijekovima protiv bolova. Nakon
tako izvedenog dokaza, sud zaključuje da to što je tužiteljica išla na kratko putovanje
nakon što se „oslobodila dolaktnih štaka“, nije doprinijelo zaostalim posljedicama
predmetne ozljede na radu te tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ograničile
njegovu odgovornost za štetu koja je tužiteljici nastala (čl. 15. ZZR).

18.4. Nadalje, što se tiče prijedloga tužiteljice za procjenu straha, sudska vještakinja
se izjasnila da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta kada se poskliznula
i pala i on da je trajao 1 minutu. Nakon toga, sekundarni strah jakog intenziteta da je
trpjela prvih 10-ak sati, zatim srednjeg intenziteta još 3 do 4 dana te slabog
intenziteta, još 3 tjedna.

18.5. U ponovljenom postupku u skladu s uputom drugostupanjskog suda, dopunski
je saslušana sudska vještakinja dr. D. T., spec. ortoped koja je na ročištu od

21.4.2022. iskazala da kod tužiteljice postoji smanjenja životnih aktivnosti od 3%, a
koje se očituje u pojačanim naporima koje tužiteljica mora ulagati u svakodnevnom
životu prilikom dužeg hodanja, penjanja, spuštanja niz stepenice i hodanja po
neravnom terenu. Vještakinja ističe da se radi o trajnoj posljedici.

19. Sud u cijelosti prihvaća vještvo sudske vještakinje dr. D. T. kao jasno,
potpuno, valjano obrazloženo i potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom. Cijeneći
kriterije, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO/05 utječu
na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli,
duševnih boli i straha, smanjenje životne aktivnosti od 3%, a uzimajući u obzir
okolnosti slučaja u cjelini, cilju kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužiteljici
je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično priznati zatraženu novčanu
naknadu u iznosu od 2.588,09 EUR / 19.500,00 kn, slijedom čega je tužbeni zahtjev
prihvaćen kao osnovan.

20. Tužiteljici je na priznati iznos neimovinske štete valjalo priznati i zakonsku
zateznu kamatu tekuću od zatraženog dana 16.4.2013. (tužiteljica je pisani zahtjev
za naknadu štete podnijela tuženiku 15.4.2013.) do isplate, sve na temelju odredbe

9 Poslovni broj: Pr-782/2020-30

čl. 1103. ZOO/05 i odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., dalje ZOO).

21. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane
obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u
svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R.
H. ("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene
valute u R. H. (N. N. br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije
kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

22. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155.
ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika
(„NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje:
Tarife).

22.1.Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku prema VPS-u u vrijeme
poduzimana radnji i prema popisanom trošku (list 194) i to: za sastav odštetnog
zahtjeva-100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav
podnesaka od 15.4.14., 23.1.15., 18.7.22.- za svaki 100 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa

7. točka. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 26.1.15., 24.11.15., 29.11.17., 16.9.22.-
za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za sastav žalbe 125 bodova (Tbr. 10. t. 1.
Tarife), za pristup ročištima od 7.9.18., 22.9.21.-za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 5.
Tarife), za pristup ročištima od 16.4.14., 13.5.14., 26.1.15., 20.2.15., 19.11.15.,

3.10.17., 22.11.17., 6.2.18., 21.3.18., 7.6.18., 12.10.18., 1.7.21., 21.4.22., 21.7.22.,

20.9.22., 1.12.22.- za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa
vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50. Tarife), zbrojeno i uvećano za PDV (Tbr. 42.
Tarife) i za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn daje ukupan iznos od

6.175,76 EUR / 46.531,25 kn koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime
naknade parničnog troška.

22.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe
članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate
temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 13. veljače 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u
tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis