1              Poslovni broj: Gž-734/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-734/2022-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB: ..., iz P., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatske, zastupane po ODO Pazin i pod 2. A. A., iz Č. P., OIB: ...,  zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 31 P-174/2021-17 od 30. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj 31 P-174/2021-17 od 30. ožujka 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Nalaže se tuženiku pod 1. Republici Hrvatskoj na ime štete platiti tužitelju M. P. iz P., OIB: ..., novčani iznos od 490.000,00 kn / 65.034,18 eura sa zateznim kamatama od dana tužbe do isplate sve  sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od  15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženiku pod 1. naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

 

2. Utvrđuje se da je tužitelj M. P. iz P., OIB: ... prema tuženiku pod 2. A. A. iz Č. P., OIB: ... stekao pravo vlasništva na stanu br. 3. smještenom na 1.  katu drugog ulaza zgrade sagrađene na  k.č.br. 2950/1, površine 79,85 m2 upisan u podulošku br. 659 Knjige položenih ugovora za k.o. P.

 

Nalaže se tuženiku pod 2. naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, sve s pripadajućim zakonskim kamatama sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj isplatiti prvotuženiku iznos od 15.000,00 kuna/1.990,84 eura, te drugotuženiku iznos od 13.125,00 kuna/1.741,99 eura.

 

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to svih zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj obrazlažući postojanje te povrede iznošenjem vlastite ocjene izvedenih dokaza različitom od one koju je izveo sud u postupku koji je prethodio žalbi.

 

7. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na koju žalitelj ukazuje u žalbi, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s člankom 8. ZPP-a.

 

8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a). Prema odredbi članka 220. stavak 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

9. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s citiranim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu je analizirajući provedene dokaze utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja  prema prvotuženiku za naknadu štete u iznosu od 490.000,00 kuna / 65.034,18 eura s pripadajućim kamatama zbog, prema mišljenju tužitelja, nezakonitog i nepravilnog rada sudskog savjetnika i suca Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo u predmetu poslovni broj Pu Ovr-5734/2019 (ranije Ovr-579/11, Ovr-6740/2015, Ovr-2021/16), te zahtjev tužitelja prema drugotuženiku za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu.

 

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-  da je između P. d.d. i R. P. (supruge tužitelja) u svojstvu korisnika kredita, te  tužitelja  u svojstvu založnog dužnika dana 23. kolovoza 2005. zaključen Ugovor o kreditu  kojim je banka  stavila  na raspolaganje korisniku kredita iznos od 95.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate u  240 mjeseci,

- da je člankom 8. Ugovora o kreditu, radi osiguranja plaćanja tražbine iz Ugovora o kreditu ugovoreno pravo zaloga na predmetnom stanu,

- da je založni dužnik tj. tužitelj  dozvolio  da se  na temelju istoga, a radi naplate tražbine može neposredno tražiti ovrha na predmetnoj nekretnini,

- da je upisano založno pravo na predmetnom stanu u korist ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d.,

- da je zbog neispunjenja ugovornih obveza banka otkazala Ugovor o kreditu, te je tražbina banke dospjela u cijelosti,

- da je založni dužnik tj. tužitelj nakon što je ovrhovoditelj PBZ stekao založno pravo upisom u zemljišnu knjigu otuđio predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja  2010., te je ovršenik OMH Razvitak na temelju  Ugovora o kupoprodaji 28. srpnja  2010. uknjižen  kao vlasnik na predmetnoj nekretnini Rješenjem poslovni broj Z-4211/10 na kojoj je ovrhovoditelj imao upisano založno pravo,

 

- da je po prijedlogu ovrhovoditelja P. protiv ovršenika O. R. d.o.o. donijeto Rješenje o ovrsi pod poslovni broj Ovr-579/11 od 19. svibnja 2011., a koje je postalo pravomoćno 30. lipnja 2011., kojim je određena ovrha na predmetnoj nekretnini,

- da je Rješenjem Z-2603/11 od 23. svibnja  2011. na temelju Rješenja o ovrsi  poslovni broj Ovr-579/11 od 19. svibnja 2011. provedena zabilježba ovrhe na predmetnoj nekretnini,

- da je u ovršnom postupku Zaključkom od 14. siječnja 2014. godine utvrđena vrijednost  predmetnog stana,

- da je u ovršnom postupku za dan  27. veljače 2014. određeno prvo ročište za prodaju, na koje nije  pristupio nitko od kupaca, te je utvrđeno da je prva dražba  radi prodaje nekretnine ovršenika bezuspješna,

- da je R. P. dana 7. svibnja 2014. podnijela molbu za odgodu javne dražbe – ovrhe,

- da su tužitelj i njegova supruga R. P. dana 27. lipnja  2014. podnijeli prijedlog za prekid ovršnog postupka dok se ne riješi kazneni postupak koji se vodi protiv  O. R. d.o.o.,

- da je prijedlog tužitelja i R. P. odbačen Rješenjem poslovni broj Ovr-579/11-43 od 25. rujna  2014.,

- da  je tužitelj dana 27. lipnja 2014. podnio prijedlog da sud prekine ovršni postupak do okončanja kaznenog postupka i parničnog postupka po  njegovoj tužbi protiv O. R. d.o.o.,

- da je Rješenjem poslovni broj Ovr-579/11-48 od 19. prosinca 2014. odbačen  prijedlog tužitelja kao treće osobe,

- da je tužitelj podnio žalbu protiv Rješenja poslovni broj Ovr-579/11-48 od 19. prosinca 2014.,

- da je Rješenjem Županijskog suda u Puli odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđeno Rješenje posl. br. Ovr-579/11-48 od 19. prosinca 2014.,

- da je zabilježba spora na predmetnoj nekretnini  određena Rješenjem poslovni broj 3 P-490/2014-2 od 19. prosinca  2014. i provedena Rješenjem poslovni broj Z-5411/14 dana 19. prosinca 2014.,

- da je 17. svibnja 2016. održano drugo ročište za dražbu za prodaju predmetne nekretnine,

- da je Rješenjem poslovni broj Ovr-2021/16-9 od 17. svibnja  2016. ponuditelju A. G. dosuđena predmetna nekretnina,

- da je Rješenjem poslovni broj Ovr-2021/16-83 od  9. lipnja  2016. oglašena nevažećom dosuda predmetne nekretnine A. G., te da je ponuditelju A. A. dosuđena predmetna nekretnina,

- da je Rješenje poslovni broj Ovr-2021/16-83 od 9. lipnja 2016. postalo pravomoćno 25. lipnja 2016.,

- da je  Rješenjem poslovni broj Ovr-2021/16-101 od 20. rujna  2016. određena  ovrha udaljenjem svih  osoba sa predmetne nekretnine, te  predaja u posjed kupcu – drugotuženiku,

- da je R. P. podnijela žalbu protiv Rješenja od 20. rujna 2016.,

- da je  Rješenjem  Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr-844/16-4 od  20. veljače 2017. odbijena  žalba R. P. i potvrđeno Rješenje poslovni broj Ovr-2021/16-101 od  20. rujna  2016.,

- da je tužitelj podnio tužbu protiv OMH Razvitak d.o.o. 17. prosinca 2014. radi  utvrđenja ništetnim  Ugovora o kupoprodaji  nekretnine od  19. srpnja  2010. i  pravnih radnji povezanih sa  Ugovorom o kupoprodaji od 19. srpnja 2010. i to Izvansudske nagodbe od 20. travnja 2011., 15. veljače 2012., 22. veljače 2012., zapisnika o vrijednosti nekretnine od 19. srpnja 2010., Ugovora o najmu od 19. srpnja 2010., 20. travnja 2011. i 22. veljače 2012., posebnog dogovora o mogućnosti povratnog prava otkupa od 19. srpnja 2010., te brisanje zemljišnoknjižnog stanja koje je nastalo po osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. srpnja 2010. i uspostava z.k. stanja prije provedbe tog Ugovora,

- da je Presudom poslovni broj  3 P-1651/15-20 od 26. veljače 2016. prihvaćen tužbeni  zahtjev tužitelja prema tužbi od 17. prosinca 2014.,

- da je O. R. d.o.o. bio podnio žalbu protiv Presude poslovni broj  3 P-1651/15-20 od 26. veljače 2016.,

- da je O. R. d.o.o. odustao od izjavljene žalbe protiv Presude poslovni broj  3 P-1651/15-20 od 26. veljače 2016.,

- da je Presuda poslovni broj 3 P-1651/15-20 od 26. veljače 2016. postala pravomoćna i ovršna 6. travnja 2018.,

- da su u navedenom ovršnom postupku tužitelj i njegova supruga dakle podnosili prijedloge za odgodu ovrhe, te za prekid ovrhe, koji prijedlozi su od strane  prvostupanjskog suda bili odbačeni odnosno odbijeni kao neosnovani,  a koje odluke su nakon toga bile potvrđene od strane nadležnih županijskih sudova, kao zakonite i pravilne dok tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka, nije isticao nezakonito ili nepravilno postupanje sudaca županijskog suda  koji su odlučivali povodom njihovih žalbi,

- da tužitelj u ovršnom postupku nije podnio prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom kao treća osoba u smislu članka 59. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), a niti se 65.034,18 eura u ovršnom postupku prijavio kao umješač,

- da u radu sudskog savjetnika i suca u ovršnom predmetu poslovni broj Pu Ovr-5734/2019 (ranije Ovr-579/11, Pu Ovr-4072/15, Ovr-2021/16) nije bilo  nepravilnog i nezakonitog rada budući su u svakoj radnji postupali pravilno i zakonito, a što je konačno potvrđeno i odlukama nadležnog županijskog suda, te je ovršni postupak vođen u skladu s odredbama Ovršnog zakona,

- da je drugotuženik predmetni stan stekao  na temelju sudske odluke na način da mu je u ovršnom postupku dosuđen predmetni stan kojeg je drugotuženik platio  i na kojeg je drugotuženik temeljem sudske odluke i uknjižen u zemljišne knjige kao zemljišnoknjižni vlasnik,

- da su bili ispunjeni uvjeti  za donošenje Rješenja o dosudi  predmetnog stana, te brisanje svih zabilježbi.

 

12. Na temelju takvih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. 

 

13. Naime, u članku 105. stavak 1. Zakonu o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, dalje: ZS) regulirana je odgovornost Republike Hrvatske za štetu uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca u obnašanju sudačke dužnosti, dok je u članku 105. stavak 2. ZS-a regulirano pravo regresa RH prema sucima.

 

14. Da bi se moglo raditi o odgovornosti RH iz članka 105. stavak 1. ZS-a nužno je utvrditi sve opće i posebne pretpostavke za takvu odgovornost. Opće pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu su postojanje subjekata odgovornosti, postojanje štetne radnje, postojanje štete, postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje te postojanje protupravnosti, dok su posebne pretpostavke da štetna radnja mora biti počinjena u obnašanju dužnosti suca, da oštećeni mora biti stranka u nekom postupku, da štetnik mora biti sudac te se mora raditi o nepravilnom i nezakonitom radu.

 

15. Nepravilan rad općenito se definira kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na rad sudaca to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. Nepravilan rad u pravilu može biti povezan s istovremenim nezakonitim radom, odnosno s postupanjem suprotno nekom propisu ili propuštanju primjene propisa. Kod nepravilnog rada po samoj definiciji mora se raditi o nekom propustu gdje se u pravilu radi o određenom stupnju krivnje.

 

16. Nezakoniti rad definira se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom i drugim propisom ili općim aktom. Ne postoji nikakva dvojba da se radi o nezakonitom radu ako do nezakonitog rada suca dođe s voljom i namjerom da se ne primjeni ili pogrešno primjeni propis i da se time trećoj osobi nanese šteta.

 

17. Pogreške koje bi sudac počinio u primjeni procesnog i materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova, i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad sudaca u smislu članka 105. stavak 1. ZS-a. Iznimka od navedenog stajališta postojala bi iznimno u slučajevima kada bi se radilo o primjeni jasne i nedvojbene pravne norme koja ne trpi različito tumačenje i kada ne bi bilo opravdanja za tumačenje i primjenu određene pravne norme na drugačiji način.

 

18. Da bi postojala odgovornost RH prema članku 105. stavak 1. ZS-a sve opće i posebne pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Ukoliko nedostaje jedna od pretpostavki, nema odgovornosti RH.

 

19. Kako u postupku nije utvrđeno da bi šteta koju eventualno trpi tužitelj bila posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada sudaca u navedenom ovršnom postupku, to nema osnove za odgovornost prvotuženika, a kako to pravilno cijeni i prvostupanjski sud.

 

20. Pritom je za naglasiti kako prema članku 84. stavak 2. OZ-a zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, a koju odredbu u konkretnom slučaju valja cijeniti sukladno prvenstvenom redu upisa shodno članku 50. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine“, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) prema kojoj se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema trenutku u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis odnosno odluka drugoga suda ili tijela kojom se određuje upis, čime su žalbeni navodi s tim u vezi neosnovani.

 

21. Nadalje, odredbom članka 96. stavak 2. ZZK-a propisano da će se nakon zabilježbe dosude moći prava steći daljnjim upisima protiv dosadašnjega vlasnika samo uz uvjet da dosuda izgubi učinak.

 

22. Ova odredba je lex specialis u odnosu na odredbu članka 86. stavak  2. ZZK-a, kojom je propisano da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

 

23. Naime, sama zabilježba spora nema značaj stjecanja prava, već je u funkciji stvaranja pretpostavki da se neka prava mogu steći pod određenim uvjetima iz čega proizlazi da sve dok je rješenje o dosudi na snazi, ono onemogućava učinak zabilježbe i potrebno ju je brisati.

 

24. Rješenje o dosudi je odluka kojom sud u ovršnom postupku odlučuje tko je stekao pravo vlasništva nekretnine prodane ovršnom prodajom. Na temelju rješenja o dosudi stječe se pravo vlasništva nekretnine prodane u ovršnom postupku. U rješenju o dosudi nekretnine sud će odrediti da će se nekretnina predati kupcu pošto položi kupovninu i rješenje o dosudi postane pravomoćno i odredit će koja će se prava na prodanoj nekretnini brisati. Kupac na temelju rješenja o dosudi stječe pravo vlasništva dosuđene mu nekretnine i prije nego što je provedena uknjižba, pa i kada uopće nije provedena uknjižba vlasništva u njegovu korist. Kupac  koji je na temelju  pravomoćnog rješenja o dosudi stekao pravo vlasništva nekretnine uživa visok stupanj zaštite tog svojeg stjecanja. No, on tu zaštitu ne uživa prema trećoj osobi koja je s uspjehom uložila izlučni zahtjev ishodivši proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog toga što je ona, a ne ovršenik vlasnik predmeta ovrhe. U slučaju kada je treća osoba uspjela sa svojim izlučnim zahtjevom, otpao je pravni temelj stjecanja dosudom, pa se stjecanje prava vlasništva izjalovilo.

 

25. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o takvom slučaju, to je osnovano odbijen i tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika.

 

26. U odnosu na preostale žalbene navode treba reći kako u ovršnom postupku u svojstvu umješača može sudjelovati svaka osoba koja ima pravni interes da jedna od stranaka u postupku uspije, time da se na pravni položaj umješača na odgovarajući način primjenjuju pravila o umješaču u parničnom postupku, dok tužitelj u takvom svojstvu nije sudjelovao u ovršnom postupku, kao što nije do završetka ovršnog postupka podnio ni izlučni prigovor (prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom), a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

 

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

28. Kako dakle, prvostupanjskom presudom kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu 13. veljače 2023.