1

K-237/2020-17

                                                                                                                                           

                        

                 Republika Hrvatska

               Općinski sud u Sisku

      Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

                                                                                   

 

Poslovni broj: K-589/2021-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaule kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-….. od 9. travnja 2020., nakon provedene javne rasprave zaključene 13. veljače 2023. u prisutnosti više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku Mirne Vlašić Mesić, okrivljenog M. S., branitelja okrivljenika M. R., odvjetnika iz S., oštećene K. Š.-S. i svjedoka H. V., 13. veljače 2023. objavio je i

 

p r e s u d i o j e

 

I              Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13, 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08)

 

Okrivljeni M. S., sin V. i M. S., djevojački B., rođen 4. rujna 1985. u P., s prebivalištem u N., B. ulica …, državljanin Republike Hrvatske, konobar, nesposoban za rad, završio Srednju strukovnu škole, OIB …., neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, bez odlikovanja, suvlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, lošeg imovinskog stanja, kazneno osuđivan,

 

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

 

da bi

 

17. prosinca 2019. oko 14,40 sati u N., T. dr. F. T. kbr. ….. u prostorijama gradske uprave Grada N., nezadovoljan postupanjem referentice za društvene djelatnosti i vođenje evidencija K. Š.-S. u vezi njegovog zahtjeva da mu se isplati jednokratna novčana pomoć, povišenim glasom joj rekao: „Jel ja moram nekoga ubiti, da završim u zatvoru da onda imam krov nad glavom i nešto za jesti“, nakon čega je u hodniku zgrade vikao da nema što izgubiti te da će donijeti bombu i baciti je, što je sve što je kod K. Š.-S. izazvalo osjećaj nesigurnosti i bojazan za obitelj,

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom i prema većem broju ljudi,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

 

II              Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 14. travnja 2020. optužnicu broj: KO-DO-…. od 9. travnja 2020. protiv okrivljenog M. S. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

2. Očitujući se o optužnici okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

3. U dokaznom postupku ispitan je okrivljenik i svjedoci K. Š.-S., S. M.-H. te H. V. te je pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 17. prosinca 2019., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene te prekršajne evidencije za okrivljenika.

4. U iskazu je okrivljenik naveo da se sjeća da je kritične zgode došao u prostorije gradske uprave Grada N. radi isplate jednokratne novčane pomoći. K. Š.-S. poznaje samo iz viđenja i ona je bila prisutna taj dan i sjeća se da je pričao s njom i da je vikao i galamio, ali ne sjeća se što je vikao i galamio niti koje riječi je govorio. Nadodao je da je taj dan bio u lošem psihičkom stanju te pod utjecajem droge MDM. Na upit zastupnica optužbe iskazao je da nikad ranije nije imao sukob s oštećenom K. Š.-S..

5. Ispitana kao svjedok oštećena K. Š.-S. je iskazala da je zaposlenica gradske uprave Grada N. i u sklopu svog radnog mjesta obavlja poslove vezane za dodjelu jednokratnih novčanih pomoći. Okrivljenika poznaje samo kao korisnika jednokratne novčane pomoći i više puta tijekom godina je dolazio kako bi ishodio tu jednokratnu novčane pomoć. Kritičnog dana okrivljenik je pristupio u prostorije gradske uprave Grada N. sa zahtjevom za isplatom jednokratne novčane pomoći, ali s obzirom na određene promjene u postupku dodjele pomoći, nije mu se ista mogla odmah isplatiti kao prethodnih puta, što je izazvalo revolt kod njega pa je vikao i galamio, te bio dosta neugodan i koliko se sjeća rekao joj je: "Jel ja moram nekoga ubiti?" Sve ovo ju je uznemirilo i uplašilo, pa je otišla u svoj ured, a ovo se događalo na hodniku. Okrivljenik je kasnije u drugom djelu hodnika nešto vikao i galamio, ali ona je bila u svom uredu i ne zna što se poslije događalo. Na upit zastupnica optužbe iskazala je da se uplašila jer joj je to tada bila neočekivana reakcija okrivljenika s obzirom da nikada prije toga nije imala takvo iskustvo s njime. Na upit branitelja okrivljenika iskazala je da na ulazu u zgradu nemaju detektor metala niti zaštitara. Svjedok H. V. ima svoj ured u drugom hodniku, a pročelnica S. M.-H. preko puta njenog ureda, ali ne sjeća se nikoga od njih da bi tu bio u trenutku vike i galame okrivljenika. Nije se mogla očitovati tko je taj dan tu bio niti tko im je prišao pa čak ni gdje se točno odvijao kritični događaj. Sjeća se da je sve započelo u njenom uredu, a pretpostavlja da je okrivljenik u ljutnji izašao iz ureda, ali se nije mogla očitovati gdje se sve točno dešavalo.

6. Svjedokinja S. M.-H. je iskazala da je pročelnica u Gradu N. te da okrivljenika poznaje samo kao korisnika socijalne skrbi. Kritične zgode kada je čula određeni žamor s hodnika izašla je iz svog ureda kako bi vidjela o čemu je riječ jer to u pravilu uvijek čini i smatra da bi nadređeni trebali tako činiti. Po izlasku iz svog ureda vidjela je okrivljenika koji je šetao hodnikom i po njegovom ponašanju je vidjela da je uzrujan te čak i pomalo agresivan. Nije čula da bi govorio bilo kakve prijetnje. Prišla mu je i pokušala ga je smiriti govoreći mu da je riječ o službenim prostorijama te da ne može vikati i galamiti te se okrivljenik potom smirio. Nadalje je iskazala da ona nije pozvala policijske službenike, niti joj je poznato tko je to učinio te je ponovila da je iz svog ureda samo čula žamor, ali ne zna koje su bile izgovorene riječi. Po izlasku iz ureda na hodniku je vidjela okrivljenika i koliko se sjeća tu je bila i K. Š.-S.. Na upit zastupnice optužbe iskazala je da joj je K. Š.-S. kasnije pričala da je okrivljenik htio da mu se odmah isplati jednokratna novčana pomoć, što nije bilo moguće, a ne sjeća se da je s njom pričala vezano za navodne prijetnje koje bi joj okrivljenik izgovorio.

7. Saslušan kao svjedok H. V. je iskazao da je bio zaposlen kao komunalni redar u Gradu N. u vrijeme ovog događaja te da okrivljenika poznaje iz viđenja jer živi u blizini njegove bake, a poznat mu je i kao korisnik usluga Grada N.. Sjeća se da je tog dana bila vika i galama tj. da je okrivljenik vikao i galamio po hodniku gradske uprave Grada N., a što je čuo iz svog ureda i zbog čega je izašao van iz ureda. Tada je vidio da upravo okrivljenik viče i galami, ali nije se mogao očitovati što je vikao i galamio, niti koje riječi je govorio. Ne sjeća se tko je zvao policiju. Sjeća se samo da su, s obzirom na češća ovakva ponašanja korisnika grada N., dobili naputak da se svako takvo ponašanje mora prijavljivati, zbog čega je prijavljen i ovaj slučaj. Davao je iskaz pred policijskim službenicima i sjeća se da je tad govorio da se nije uplašio i da se ne smatra ugroženim ovakvim ponašanjem okrivljenika. Zastupnica optužbe je predložila da se svjedoku predoči njegov iskaz dan u Policijskoj postaji Novska 13. ožujka 2020., a nakon što mu je pročitan iskaz, svjedok je iskazao da ne može potvrditi da je okrivljenik izrekao riječi koje su konstatirane na zapisniku od 13. ožujka 2020. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da okrivljenik nikada nije bio njegova stranka dok je bio zaposlenik Grada N., pa s njim nikada nije imao sukob, a nije mu poznato ni da li su drugi djelatnici imali bilo kakav sukob s okrivljenikom.

8. Uvidom u zapisnik o zaprimanju kaznene prijave utvrđeno je da je kaznenu prijavu vezano za ovaj događaj podnio M. P., gradonačelnik grada N..

9. Čitanjem izvadaka iz kaznene evidencije od utvrđeno je da je okrivljenik višestruko kazneno osuđivan, dok je iz izvatka iz prekršajne evidencije razvidno da nije prekršajno osuđivan.

10. Nakon ovako provedenog postupka, analizom obrane okrivljenika, svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti ovaj sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je okrivljenik počinio djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, tj. da je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo da je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom i prema većem broju ljudi.

11. Naime, okrivljeniku se optužnicom stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, kojeg da bi počinio time da bi "u prostorijama gradske uprave Grada N., nezadovoljan postupanjem referentice za društvene djelatnosti i vođenje evidencija K. Š.-S. u vezi njegovog zahtjeva da mu se isplati jednokratna novčana pomoć, povišenim glasom joj rekao: „Jel ja moram nekoga ubiti, da završim u zatvoru da onda imam krov nad glavom i nešto za jesti“, nakon čega je u hodniku zgrade vikao da nema što izgubiti te da će donijeti bombu i baciti je, što je sve što je kod K. Š.-S. izazvalo osjećaj nesigurnosti i bojazan za obitelj".

12. Odredbom članka 139. stavak 2. KZ/11 propisano je da će se kazniti kaznom zatvora do tri godine tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, oduzeti mu slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a odredbom članka 139. stavak 3. KZ/11 propisano je da ako je kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjeno po službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

13. Okrivljenik je doista prilikom zauzimanja stava prema optužbi iskazao da se smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret, ali tijekom iskaza je potvrdio samo da je vikao i galamio kritične zgode, dok se nije mogao očitovati o tome koje riječi je izgovorio K. Š.-S. te je naveo da je tog dana bio u dosta lošem psihičkom stanju i pod utjecajem droge. Oštećena K. Š.-S. je samo iskazala da joj je okrivljenik, koliko se sjeća, rekao: "Jel ja moram nekoga ubiti?" te je u tom pogledu iskazala dosta neodređeno i nesigurno, a osim toga upitno je i da li se iste riječi uopće mogu smatrati riječima prijetnje sukladno članku 139. stavak 2. KZ/11, s obzirom da iz njih ne proizlazi da bi bile upućene upravo oštećenoj ili njoj bliskoj osobi. Oštećena nije mogla potvrditi da bi joj okrivljenik rekao ostale inkriminirane riječi i nije mogla potvrditi da je okrivljenik vikao da nema što izgubiti te da će donijeti bombu i baciti ju. Ostali saslušani svjedoci, tj. S. M.-H. i H. V., uopće nisu mogli potvrditi koje riječi je okrivljenik izgovorio tog dana već su samo iskazali da je okrivljenik tog dana vikao i galamio, ali ni jedan svjedok nije iskazao da bi okrivljenik izgovorio bilo kakve prijetnje već je štoviše svjedok H. V., nakon što mu je pročitan njegov iskaz dan u Policijskoj postaji N. iskazao da ne može potvrditi da je okrivljenik izrekao riječi koje su mu stavljene na teret optužbom.

14. U skladu s navedenom valjalo je odlučiti kao u izreci i okrivljenika sukladno članku 453. točka 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

15. Budući da je donesena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Sisku 13. veljače 2023.

 

                                                                                                                                          Sutkinja

                                                                                                       Iva Štefan Kuzmić,v.r.