1

Poslovni broj: UsI-410/22-6

Poslovni broj: UsI-410/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TP "M.T." d.o.o., iz R.S., B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Z., Z., radi šutnje uprave, 13. veljače 2023.

r i j e š i o j e

              Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

              1. Tužitelj je podnio tužbu zbog toga što tuženik nije donio odluku povodom zahtjeva za obeštećenje za oduzetu i uništenu imovinu pa predlaže ovome sudu da uvaži zahtjev za obeštećenje za oduzetu i uništenu imovinu i da obveže tuženika da mu isplati iznos od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako predmetni postupak nije upravni postupak i da se na provođenje istog ne primjenjuju pravila upravnog postupka. Isto tako napominje kako Ministarstvo financija Republike Hrvatske i nije nadležno za odlučivanje o predmetnom zahtjevu tužitelja. Poziva se na odredbe članka 3. i članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.). Posebno napominje kako je tužitelj tužio R. Hrvatsku i pred Europskim sudom za ljudska prava o čemu prilaže i presudu toga suda. Predlaže da Sud odbaci tužbeni zahtjev.

              3. Tužba nije dopuštena.

              4. Tužitelj traži ocjenu zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (članak 3. stavak 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima).

              5. Sud je, u smislu članka 27. ZUS-a, utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora (članak 30. stavak 1. točka 7. ZUS-a).

              6. Odredbom članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. dalje: ZUP), propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

              7. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. - dalje ZUS), predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek (točka1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (točka 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (točka 3.).

              8. Naime, kao što su to i naveli redovni sudovi Republike Hrvatske u nizu svojih odluka potvrđenih od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i Europski sud za ljudska prava u odluci od 30. siječnja 2018. (Mladost Turist A.D. protiv Hrvatske, broj odluke: 73035/14), Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije koji je sastavni dio Zakona o potvrđivanju Ugovora o sukcesiji (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 2/04), ne daje pravo tužitelju između ostaloga i postavljanje obveznopravnih zahtjeva. Navedeni Ugovor, te odredbe Ugovora o pitanjima sukcesije predstavljaju samo osnovu za donošenje daljnjih bilateralinh sporazuma koji bi omogućili njihovu primjenu i ne mogu se izravno primijeniti u konkretnom slučaju, a s obzirom da Republika Hrvatska i Republika Srbija takve ugovore nisu sklopile, stoga niti zahtjev tužitelja za naknadu štete niti zahtjev da ga se proglasi vlasnikom zemljišta nema osnove u pravu Republike Hrvatske ili međunarodnom ugovoru koji je dio hrvatskog pravnog poretka.

              9. U konkretnom se slučaju zahtjev kakvog je podnio tužitelj (zahtjev za novčano obeštećenje za oduzetu i uništenu imovinu), ne pripada području upravnog prava, u smislu već spomenute odredbe članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a.

              10. Stoga je trebalo tužbu odbaciti na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.

U Zagrebu, 13. veljače 2023.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 67. stavak 2. ZUS-a).