1                                   Poslovni broj: 10 Us I-1330/2022-6

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                           Poslovni broj: 10 Us I-1330/2022-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja V. S. iz M., S. V.-M. 6., kojeg zastupa opunomoćenica H. B. K., odvjetnica u R., K. 3., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi otpisa duga zbog nastupa zatare prava na naplatu, 13. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.        Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II410-23/21-01/51, URBROJ: 513-04-22-3 od 26. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-41602/20-06/37, URBROJ: 513-07-08/20-5 od 30. prosinca 2020.

 

II.      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                     Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/20-06/37, URBROJ: 513-07-08/20-5 od 30. prosinca 2020., prekinut je postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na naplatu.

 

2.                     Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-23/21-01/51, URBROJ: 513-04-22-3 od 26.

listopada 2022., odbio kao neosnovanu.

 

3.                     Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitosti tuženikova rješenja, te u tužbi  u bitnome, navodi da je 23. prosinca 2019.  podnio zahtjev za utvrđivanjem zastare potraživanja i otpisom iste te otpisom dvostrukog evidentiranog potraživanja, da je zaprimio nalog za nacionalna plaćanja u iznosu od 28.742,17 kn (glavnica: 27.664,34 kn i obračunate kamate 1.077,83 kn) od strane Ministarstva financije-Porezne uprave sa rokom uplate 15. studeni 2019., da je tijekom prosinca 2019. tužitelj opet zaprimio nalog za plaćanje koji je povećan samo u odnosu na zateznu kamatu. Kao primatelj predmetnog iznosa da je naznačen  „HZZO-obvezno zdravstveno osiguranje doprinos za zo-za osigr. po osnov. za koje je obv. dop. utvrđ. pu rješenjem“. Budući da je u zaprimljenoj pošti tužitelju dostavljen isključivo predmetni nalog bez rješenja ili bilo kakvog dopisa sa sadržanim objašnjenjem zašto se istog tereti za plaćanje predmetnog iznosa, da je kontaktirao Poreznu upravu te da mu je rečeno da se radi o reviziji doprinosa jer da je nedavno HZZO dostavio naredbu pod KLASOM: UP/I 411-01/15-01/208 sa uputom Poreznoj upravi da tužitelja zaduže za plaćanje doprinosa koji se odnose na razdoblje prije 2003. budući da je od tada zakonskim izmjenama za evidenciju i naplatu doprinosa nadležna Porezna uprava. Daljnjim istraživanjem od strane tužitelja da je utvrđeno da je HZZO 3. lipnja 1998. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje naznačenog tužitelja slijedom čega da je Općinski sud u Rijeci donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-III-2./9. od 28. siječnja 1999., da je predmetnim rješenjem o ovrsi naloženo tužitelju isplatiti iznos od 17.022,71 kn – doprinos za poslodavce s dospjelim kamatama i to zapljenom, procjenom, prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz kupovnine pokretnih stvari ovršenika koja se nalaze u ovršenikovu posjedu u njegovom stanu, kući, gospodarskim ili poslovnim objektima ili ma gdje drugdje, a tužitelj sve dok sudski ovršitelj nije došao na njegovu adresu prebivališta radi vanjskog uredovanja da uopće nije niti bio upoznat da se protiv njega vodi ovršni postupak. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj. Ovr-

1417/2019 od 4. studenog 2019. da je određena ovrha na novom predmetu i sredstvu ovrhe (novčanim sredstvima tužitelja) sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 10. srpnja 2018. te da je obustavljena ovrha na pokretninama ovršenika određena ovosudnim rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-III-2./9. od 28. siječnja

1999. Navodi kako je utvrdio da HZZO sukladno izvodima iz otvorenih stavki za 1998., 1996., 1995. i 1994.g.   potražuje iznose na ime doprinosa zdravstvenog osiguranja slijedom čega da je podnesen prijedlog za ovrhu 3. lipnja 1998., te da je tražbina tuženika naplaćena tek 7. siječnja 2020. te da je na ime glavnog duga (glavnice i troškova postupka) naplaćen iznos od 18.077,71 kn dok je na ime zakonskih zateznih kamata (koje su tekle na glavnicu i troškove postupka) naplaćen iznos od 48.899,41 kn, odnosno sveukupno iznos od 66.977,12 kn, da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sukladno rješenju o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1./2. slijedom čega da je donesena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P7./2. od 4. studenog 2019. te je odbijen tužbeni zahtjev, a presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2./2. od 15. ožujka 2021. da je potvrđena prvostupanjska presuda slijedom čega da je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije od 12. svibnja 2021. Naglašava da je potraživanje u iznosu od 17.022,71 kn bilo zavedeno isključivo u evidenciji HZZO-a, a da bi tijekom 2019. HZZO odlučio iako se vodi ovršni postupak predmetno potraživanje u jednakom iznosu, evidentirati kod Porezne uprave koje do tad nije bilo uopće evidentirano u sustavu porezne uprave što da proizlazi iz potvrde Porezne uprave od 3. svibnja 2018., te da je ovakvo postupanje HZZO-a dovelo do situacije da su ujedno od strane Fine zaplijenjena novčana sredstva po računu ovršenika budući je doneseno nepravomoćno rješenje o ovrsi (na temelju ovršnog postupka koji se vodi od 1998.g.), a da je sada porezna uprava evidentirala ISTI navedeni dug i poziva poreznog obveznika na plaćanje onoga što je nepravomoćno utvrđeno, te da je stoga, isto potraživanje bilo dvostruko evidentirano, posebno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj ishodovao i potvrdu porezne uprave na dan 3. svibnja 2018. iz koje je proizlazilo da tuženik prema njemu nema nikakvih potraživanja na ime poreznog duga. Dakle, ako postoje javne evidencije o poreznom dugovanju kao što je evidencijski sustav porezne uprave onda tužitelj nije znao niti mogao znati za predmetno potraživanje jer da isto nije egzistiralo kod tuženika već je naknadno i izvan zakonom propisanog roka dakle protekom 16 godina navedeno dugovanje iz evidencije HZZO-a prebačeno u evidenciju Porezne uprave, te da se u tom dijelu postavlja pitanje pravne sigurnosti. Rješenjem Porezne uprava, Područni ured Rijeka KLASA: UP/I-416-02/20-06/37, URBROJ: 513-07-08/20-5 od 30. prosinca 2020. da je prekinut postupak povodom zahtjeva tužitelja za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na naplatu budući da je prvostupanjsko tijelo smatralo da je predmet zahtjeva pred prvostupanjskim tijelom istovjetan predmetu tužbenog zahtjeva o kojem se već odlučuje u parničnom postupku, da bez prethodnog rješenja parničnog postupka nije moguće, niti je svrhovito odlučivati u upravnoj stvari jer odluka suda čini prethodno pitanje u postupku pa da se stoga upravni postupak prekida dok nadležni sud ne odluči o pitanju dopuštenosti provedene ovrhe. Iz pobijanog drugostupanjskog rješenja da nesporno proizlazi da isto uopće nije uzelo u obzir navode tužitelja sadržane u predmetnoj žalbi niti je dakle predmetnu žalbu ispitalo sukladno zakonskim propisima već da štoviše utvrđuje u obrazloženju rješenja osnovanost donošenja rješenja od 23. lipnja 2021. kojim je obustavljen postupak, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj podnio žalbu i o kojem do danas nije odlučeno. Niti u jednom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja drugostupanjsko tijelo da se ne osvrće na navode tužitelja sadržane u žalbi štoviše da ne ističe niti jedan njegov navod što upućuje na arbitrarnost u odlučivanju jer osporenim rješenjem nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi, slijedom čega da obrazloženje osporenog rješenja ne zadovoljava standarde prava na obrazloženu odluku kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava. Da je porezna uprava donijela pravovremeno rješenje kojim je utvrđena zastara prava na naplatu i otpis duga te da je uzela u obzir okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja zahtjeva za zastaru od 23. prosinca 2019. da tada HZZO ne bi mogao naplatiti navedeno potraživanje na ime doprinosa. Imajući u vidu prethodno istaknute navode da je evidentno da naslovno tijelo nije bilo ovlašteno prekinuti postupak, kao niti isti nastaviti zato što prekid postupka uopće nije pravno osnovan, a zatim svakako nije bilo uvjeta za obustavu postupka za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na naplatu jer u vrijeme podnošenja zahtjeva navedeni dug je bio evidentiran, a porezno tijelo nije postupilo u razumnom roku u odnosu na utvrđenje zastare već da je isto nezakonito postupilo prolongirajući donošenje zakonite odluke i pozivajući se na vođenje parničnog postupka, a o kojem je neovisno porezno tijelo bilo ovlašteno samostalno utvrditi je li nastupila apsolutna zastara, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

4.                      Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

5.                      U sporu je održana rasprava 6. veljače 2022. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. 

 

6.                      Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i dodatno navodi da prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno prekinuti postupak zbog vođenja parničnog postupka radi nedopuštenosti ovrhe već da je bilo dužno po službenoj dužnosti nastaviti voditi postupak radi utvrđenja zastare, dakle da nije postojala pretpostavka da se ovaj upravni postupak prekine u odnosu na parnični postupak. Takvim postupanjem da su povrijeđena prava poreznog obveznika jer njegova porezna obveza koja je nakon više od 20 godina prenesene iz evidencija HZZO-a u sustav porezne uprave, a isti da se pouzdao u potvrdu Porezne uprave iz koje je slijedilo da isti nema nikakav porezni dug. Zbog pogreške poreznog tijela i HZZO-a istom da je nametnuta porezna obveza za koju nije imao saznanja, a u odnosu na koju su zakonske zatezne kamate protekom više od 20 godina bile višestruke od glavnice. Porezna uprava da je bila dužna u okviru svojih nadležnosti ispitivati postojanje porezne obveze međutim u ovom postupku da je postupala na štetu poreznog obveznika. Porezna uprava i HZZO da su svoju pogrešku neredovitog evidentiranja doprinosa na ovaj način pogrešku ispravili tereteći poreznog obveznika nakon proteka više od 20 godina s tim da je njegov dug zadužen na temelju naredbe HZZO-a, a što da nije upravni akt niti je isti mogao podnositi bilo kakve pravne lijekove. 

 

7.                      Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora. 

 

8.                      Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.                      Odredbom članka 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, dalje: ZUP), propisano je da  ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. 

 

10.                 Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 2. siječnja 2020. podnio zahtjev za otpis duga zbog zastare prava na naplatu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za osiguranike po osnovi za koje obvezu doprinosa utvrđuje Porezna uprava. Navedena tražbina je bila predmet ovršnog postupka koji se vodio protiv tužitelja, a koji postupak je okončan pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-1./2. od 4. studenog 2019., kojim rješenjem je određena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja koja se i provela 7. siječnja 2020. U žalbenom postupku protiv navedenog rješenja, Županijski sud u Šibeniku je pod poslovnim brojem: Gž Ovr-2./2.-2 od 27. siječnja 2020., odbio žalbu tužitelja i potvrdio naprijed navedeno rješenje, poslovni broj: Ovr1./2. od 4. studenog 2019.

 

11.                 Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 34 P-7./2.-7 od 6. studenog 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio: „Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha određena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-1./2. od 4. studeni 2019. kojom je određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja V.S. iz M., S. Vid-M. 6./1, (OIB 0.), na račun tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, (OIB 0.),

Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1 radi naplate tražbine u iznosu od 17.022,71 kn s dospjelim zakonskim zateznim kamatama, troškovima ovršnog postupka i zakonskim zateznim kamatama koje teku na troškove postupka te se ukidaju sve provedene radnje provedene prema pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi

Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-1./2. od 4. studenog 2019.“ 

 

12.                 Presudom Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Gž-2./2.od 15. ožujka 2021., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-7./2.-7 od 6. studenog 2020., te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužitelja. 

 

13.                 Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja kojim je prekinut postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za otpisom duga zbog nastupa zastare prava na naplatu. 

 

14.                 Obzirom da se pred Općinskim sudom u Rijeci vodio parnični postupak povodom tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha okončana pravomoćnim i ovršnim rješenjem istog Suda pod poslovnim brojem: Ovr-1./2. od 4. studenog 2019., u pravu je bilo prvostupanjsko kada je prekinulo postupak radi otpisa duga zbog nastupa zastare, budući da je predmet tužiteljeva zahtjeva istovjetan predmetu tužbenog zahtjeva o kojem se odlučuje u parničnom postupku, a koji postupak se prema stanju spisa predmeta dovodi u korelaciju s predmetom predmetnog upravnog postupka. Stoga Sud smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavak 1. ZUP-a, za prekidom upravnog postupka. 

 

15.                 Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi ZUS-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari. Također se napominje da je postupak nastavljen, te ujedno i obustavljen zbog nastupa zastare prava na naplatu duga i to  rješenjem KLASA: UP/I-416-02/20-06/37, URBROJ: 513-07-08/21-08 od

23. lipnja 2021.,

 

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 13. veljače 2023.

 

       S u t k i nj a 

Danica Vučinić, dipl. iur,v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).