1         Poslovni broj: 26 Povrv-259/2021-15

 

                     

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

   Trg pobjede 13, Slavonski Brod                           

                                         

    Poslovni broj: 26 Povrv-259/2021-15

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: ..., S. B., zastupanog po T.G., dipl. iur., punomoćniku po zaposlenju, protiv tuženika Z.H., OIB: ..., iz S.B. , zastupanog po punomoćniku K.P., odvjetnici u S.B. radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitelja T.G., dipl. iur. i punomoćnice tuženika K.P., odvjetnice u S.B., zaključene 19. siječnja 2023., nakon javne objave presude, 13. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.L. iz S.B., poslovni broj: Ovrv-322/2021 od 4. listopada 2021., kojim se nalaže tuženici Z.H., OIB: ..., iz S.B. , da tužitelju V. d.o.o., OIB: ..., S. B., namiri tražbinu u iznosu 57,46 eura/432,94 kuna[1] (pedeset sedam eura i četrdeset šest centa/ četiri stotine trideset dvije kune i devedeset četiri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do namirenja ovrhovoditelja po stopi popisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima te radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu 24,89 eura/187,50 kuna1 (dvadeset i četiri eura osamdeset i devet centi/stotinu osamdeset i sedam kuna pedeset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa sve do isplate po stopi popisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od osam dana te se utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja povučen za iznos glavnice od 42,37 eura/319,21 kuna1 (četrdeset i dva eura trideset i sedam centi/tri stotine devetnaest kuna dvadeset i jednu lipu), dok se u preostalom dijelu odnosno za iznos glavnice 15,09 eura/113,73 kuna1 (petnaest eura i devet centi/stotinu trinaest kuna sedamdeset i tri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2021. do isplate i za iznos troškova ovršnog postupka u iznosu 19,91 eura/150,00 kuna1 (devetnaest eura devedeset i jedan cent/stotinu pedeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2021. do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II               Odbija se zahtjev tužitelja V. d.o.o., OIB: ..., S. B., za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna1 (trideset tri eura osamnaest centa/dvije stotine pedeset kuna), sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III              Nalaže se tužitelju V. d.o.o., OIB: ..., S. B. , da tuženici Z.H., OIB: ..., iz S.B. , naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 112,81 eura/850,00 kuna1 (stotinu dvanaest eura osamdeset i jedan cent/osam stotina pedeset kuna) u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 282,03 eura/2.125,00 kuna1 (dvije stotine osamdeset i dva eura tri centa/dvije tisuće sto dvadeset i pet kuna) zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je protiv tuženice podnio javnom bilježniku M.L. iz S.B., prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 57,46 eura/432,94 kuna1 prema pojedinačno utuženim računima sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose glavnice prema svakom pojedinačnom računu počev od njegova dospijeća pa do isplate.

1.1.              U tužbi navodi da je tuženica, temeljem izvoda iz poslovnih knjiga od 13. rujna 2021., dužna platiti tužitelju iznos od 432,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svake pojedine tražbine do konačne isplate i to po računu broj 00145040 od 126,77 kuna, računu broj 00087211 iznos od 113,73 kuna, po računu broj 00131960 iznos od 103,30 kuna te po računu broj 00193385 iznos od 89,14 kuna. Ukoliko tuženica u roku od petnaest dana od dana dostave obavijesti javnog bilježnika o pokretanju postupka ovrhe namiri tražbinu tužitelja s osnova glavnice i kamata, tužitelj potražuje trošak postupka u iznosu 25,00 kuna uvećano za PDV, a ukoliko tuženik ne namiri tražbinu u cijelosti u roku od petnaest dana od dana dostave obavijesti, tužitelj potražuje pored troška dostave obavijesti i nagradu javnog bilježnika u iznosu 75,00 kuna uvećanu za PDV te trošak dostave rješenja o ovrsi u iznosu 50,00 kuna uvećano za PDV sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.2.              Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-322/2021 od 4. listopada 2021. određena je ovrha općenito na imovini tuženice radi naplate novčane tražbine tužitelja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

1.3.              Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženica je u otvorenom zakonskom roku izjavila prigovor, stoga je sud temeljem odredbe članka 58. stavka 3. u svezi s odredbom članka 287. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ), rješenjem od 22. listopada 2021. poslovni broj: 16 Povrv-259/2021-2, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.              Tuženica u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da je njezina kći Vjekoslava Herceg, u njezino ime izvršila uplate iznosa po računima za vodne usluge i to 22. rujna 2021. iznos od 187,30 kuna te 23. rujna 2021. iznos od 319,21 kuna, što ukupno iznosi 506,51 kuna, sve kako bi izmirila prethodna dugovanja prema tužitelju. Nekoliko dana kasnije, 27. rujna 2021. tuženica je u poštanskom sandučiću pronašla obavijest javnog bilježnika o mogućnosti ispunjenja obveze prema ovrhovoditelju, a kako je predmetno pismeno bilo ostavljeno bez potvrde o dostavi, to je tuženica provjerom u Hrvatskoj pošti utvrdila da joj je predmetno pismeno upućeno običnom poštom slijedom čega nije bilo moguće utvrditi kada je ostavljeno u poštanskom sandučiću. Predmetnu obavijest tuženica je primila 27. rujna 2021., a s danom 23. rujna 2021. tuženica je tužitelju uplatila ukupan iznos od 506,51 kuna, dok je prema obavijesti javnog bilježnika o pokrenutoj ovrsi iznos tražbine tužitelja koju ima prema tuženiku 432,94 kuna, što znači da je tuženica u cijelosti namirila tražbinu tužitelja prije primitka obavijesti čak i ako se na istu obračunaju zakonske zatezne kamate. Navedene uplate dokazuje potvrdama od 22. rujna 2021. i 23. rujna 2021. Navodi da je 5. listopada 2021. tužitelju uplatila još iznos od 126,92 kuna po računu za najnovije razdoblje kako bi namirila potraživanje tužitelja u cijelosti čak i ono koje nije obuhvaćeno predmetnom obavijesti. Tuženica je rješenje o ovrsi broj Ovrv-322/2021 od 4. listopada 2021. primila 6. listopada 2021., premda u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije postojao dug prema tužitelju, a na obavijest javnog bilježnika navodi da nije reagirala jer je i prije primitka iste podmirila dug prema tužitelju.

4.              Podneskom od 11. studenog 2021. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu te je povukao tužbu i tužbeni zahtjev za iznos od 319,21 kuna s osnova glavnog duga budući je tuženica navedeni iznos platila 23. rujna 2021. i to po računu 00145040 od 31. svibnja 2020. iznos od 126,77 kuna, po računu broj 00131960 od 30. travnja 2021. iznos od 103,30 kuna te po računu broj 00193385 od 30. lipnja 2021. iznos od 89,14 kuna.

4.1.              Tužitelj ističe da tuženica nije namirila tražbinu tužitelja po računu broj 00087211 od 25. travnja 2021. u iznosu od 113,73 kuna pa kako tuženica nije u cijelosti namirila potraživanje tužitelja u roku od 15 dana od primitka Obavijesti javnog bilježnika niti nakon izdavanja rješenja o ovrsi to tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem potražuje iznos od 113,73 kuna po osnovu glavnice te kod zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 150,00 kuna uvećano za PDV, zajedno s kamatama koje teku na taj iznos od 4. listopada 2021. do isplate. Nadalje, obrazlaže da je tuženica uplatom iznosa od 319,21 kuna u opisu plaćanja navela da se plaćanje odnosi na račune za vodne usluge za 5. mjesec 2020., za 4. mjesec 2021. i za 6. mjesec 2021., a u pozivu na broj da se pozvala na račun 193385 koji se odnosi na potrošnju iz mjeseca lipnja 2021., a tužitelj je navedenom uplatom zatvorio račune za naprijed navedene mjesece sukladno opisu plaćanja kako je naveo tuženik. Dalje navodi da je uplatom u iznosu 187,30 kuna tuženica izmirila dugovanje po računu broj 2300354 koji iznos se odnosi na dospjeli račun potrošnje iz mjeseca srpnja 2021. kako je tuženica navela u pozivu na broj primatelja, a taj račun nije utužen u ovom postupku. U odnosu na navode prigovora da je tuženica uplatom od 5. listopada 2021. u iznosu 126,92 kuna izmirila dugovanje po računu broj 267605 koji se odnosi na potrošnju iz mjeseca kolovoza 2021., a u pozivu na broj se pozvala na taj račun, a taj račun nije utužen u ovom postupku. Ističe da su navodi tuženice glede namirenja tražbine prije primitka obavijesti javnog bilježnika i prije izdavanja rješenja o ovrsi neosnovani te da tuženica svoje dugovanje nije izmirila u cijelosti niti u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti javnog bilježnika ni poslije izdavanja rješenja o ovrsi što proizlazi iz navoda prigovora i dokaza priloženih uz isti te dokaza dostavljenih uz podnesak tužitelja. Predlaže sudu djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

5.              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: specifikacija utuženih računa (str. 7 spisa), izvod otvorenih stavaka sa iskazanim stanjem duga tuženika na dan 13. rujna 2021. (str.8), preslike potvrda o uplatama na ime duga tužitelju u iznosu 187,30 kuna izvršene 22. rujna 2021., u iznosu 319,21 kuna izvršene 23. rujna 2021. te uplate u iznosu 126,92 kuna izvršene 5. listopada 2021. (str.13-15), izvod otvorenih stavaka na dan 10. studenog 2021. (str.25), izvadak po transakcijskom računu br.265 od 23. rujna 2021. (str.26), kartice partnera sa zatvaranjem za razdoblje od 1. siječnja 1990. do 10. studenog 2021. (str. 27-28), izvadak po transakcijskom računu od 22. rujna 2021. (str.29), preslika računa za vodne usluge br. 230035/00/1 od 31. srpnja 2021. (str.30), izvadak po transakcijskom računu tužitelja od 5. listopada 2021. (str.31), preslika računa za vodne usluge br. 267605/00/1 od 31. kolovoza 2021. (str.32), kartice partnera sa zatvaranjem za razdoblje od 1. siječnja 1990. do 31. prosinca 2027. (str.51-52), izvadak po transakcijskom računu od 12. srpnja 2021. (str.53), korespondencija putem elektroničke pošte između V.H., kćeri tuženika i Ž.D., koordinatora naplate i odnosa s korisnicima od 13. siječnja 2022. (str. 54-55), preslike računa za vodne usluge broj 138922/00/1 i broj  71054/00/1 (str.56-57) te su pročitani iskazi svjedoka D.K., Ž.D. i V.H. (str. 63-69).

5.1.              Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

5.2.              Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Predmet postupka je naplata potraživanja tužitelja koje ima prema tuženiku s osnova neplaćenih računa za vodne usluge za mjesece svibanj 2020. te ožujak, travanj i lipanj 2021. u ukupnom iznosu od 57,46 eur/432,94 kuna1 (str. 4,7 spisa).

7.              Budući se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu manjem od 1.320,00 eura/10.000,00 kuna1 to se sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

8.              Nesporno je među parničnim strankama da je obveza tuženice prema tužitelju u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, temeljem navedenih ne plaćenih računa za vodne usluge, iznosila 432,94 kuna te da je tuženica prije donošenja rješenja o ovrsi namirila tražbinu tužitelja u iznosu 319,21 kuna.

8.1.              Sporno je među strankama je li tuženica uplatama izvršenima 22. i 23. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 506,51 kuna namirila tražbinu tužitelja u cijelosti prije donošenja rješenja o ovrsi 4. listopada 2021. te je li obzirom na uplate tuženice izvršene prije donošenja rješenja o ovrsi tužitelj iste uplate pravilno evidentirao, odnosno pravilno zatvarao sukladno odredbi članka 171. stavka 1. do 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO).

8.2.              Tuženica smatra da je uplatama od 22. i 23. rujna 2021., dakle prije donošenja rješenja o ovrsi, u ukupnom iznosu od 506,51 kuna, izmirila potraživanje tužitelja po računima navedenima u prijedlogu za ovrhu, ovo stoga jer je tužitelj prilikom zatvaranja računa nakon zaprimljenih uplata od tuženice trebao primijeniti pravilo o uračunavanju ispunjenja tražbina iz članka 171. stavka 2. ZOO.

8.3.              Tužitelj smatra da je izvršenom uplatom od 23. rujna 2021. tuženica namirila obveze po računima za vodne usluge koje je navela u opisu plaćanja – račun za 05/20, 04/21 i 06/21 - premda je u pozivu na broj upisala isključivo broj računa za mjesec lipanj 2021., no u slučaju uplate izvršene 22. rujna 2021. tužitelj smatra da je tuženica namirila račun za mjesec srpanj jer je prilikom uplate upisala poziv na broj tog računa bez opisa plaćanja, iako se radi o obvezi koja je kasnije dospjela za ispunjenje nego račun za ožujak 2021. koji tužitelj nije knjigovodstveno zatvorio uplatama tuženice.

9.              Iz specifikacije utuženih računa i izvoda otvorenih stavaka tužitelja priloženima uz tužbu proizlazi da je tužitelj na dan 13. rujna 2021. imao potraživanje prema tuženici u iznosu 747,16 kuna po računima za mjesec svibanj 2020. te ožujak, travanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021.

9.1.              Tužitelj je podnio tužbu 14. rujna 2021. radi naplate tražbine u iznosu 432,94 kuna po računima za mjesece svibanj 2020. te ožujak, travanj i lipanj 2021.

9.2.              Iz potvrde o uplati koje je uz odgovor na tužbu priložila tuženica proizlazi da je tuženica 22. rujna 2021. namirila tražbinu tužitelja u iznosu 187,30 kuna pri čemu je za uplatu koristila poziv na  broj naveden na računu za mjesec srpanj 2021. koji nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom, dok u opisu plaćanja stoji samo da se uplata odnosi na račun za vodne usluge (str.13 spisa).

9.3.              Iz potvrde od 23. rujna 2021. utvrđeno da je tuženica uplatila tužitelju iznos od 319,21 kuna pri čemu je za ovu uplatu tuženica koristila poziv na broj po računu za vodne usluge za mjesec lipanj 2021., a u opisu plaćanja navela je da se navedena uplata odnosi na račune za vodne usluge za mjesece svibanj 2020., travanj 2021. i lipanj 2021. (str.14 spisa). Dakle, prilikom uplate tuženica je koristila poziv na broj naveden na računu tužitelj ispostavljenom za mjesec lipanj 2021. dok je prilikom plaćanja jasno naznačila da plaća račune za mjesece svibanj 2020., travanj 2021. i lipanj 2021.

9.4.              Iz potvrde od 5. listopada 2021. proizlazi da je tuženica uplatila tužitelju iznos od 126,92 kuna pri čemu je za ovu uplatu tuženica koristila poziv na broj po računu za vodne usluge za mjesec kolovoz 2021., a u opisu plaćanja stoji da se radi o uplati računa za vodne usluge (str.15 spisa).

10.              Uvidom u prijedlog za ovrhu, sukladno odredbi članka 3. stavka 1. OZ, sud je utvrdio da je predmetni postupak pokrenut 14. rujna 2021. (str. 3 spisa), dok iz rješenja o ovrsi proizlazi da je isto doneseno 4. listopada 2021. radi naplate tražbine tužitelja u iznosu 432,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svake pojedine tražbine do konačne isplate po računima broj 00145040 od 126,77 kuna, računu broj 00087211 iznos od 113,73 kuna, po računu broj 00131960 iznos od 103,30 kuna te po računu broj 00193385 iznos od 89,14 kuna, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od  187,50 kuna (str. 6 spisa).

11.              Iz iskaza svjedokinje D.K., djelatnice ekonomsko-financijskog sektora, odjela računovodstva tužitelja, proizlazi da se tuženica prilikom plaćanja pozvala na broj računa 1933850 te da program knjiženja sam zatvara račune na koje se korisnik pozove prilikom plaćanja, a potom ona filtrira i rasknjižava uplate koje nisu zatvorene. S obzirom da je navedeni račun plaćen u većem iznosu,  tom uplatom je zatvorila ostale račune koje je tuženica navela u opisu plaćanja.

11.1.              Pojasnila je situaciju kada netko plati iznos veći od onoga koji je naznačen na računu na koji se dužnik pozove prilikom plaćanja, a tužitelj prema opisu plaćanja utvrdi koje račune je dužnik platio preplaćenim dijelom. Ako korisnik koji ne primi račun ili izgubi račun izvrši uplatu tužitelju s pozivom na broj nekog od računa kojega ima, takvom uplatom program najprije zatvara račun na koji glasi poziv na broj ako taj račun nije plaćen, a ako je taj račun plaćen vidjeti će opis plaćanja naveden prilikom uplate računa. Ukoliko nema naveden točan opis plaćanja tada zatvara kronološki račune počevši od najstarijeg.

11.2.              U odnosu na uplatu koju je tuženica izvršila 22. rujna 2021. u iznosu od 187,30 kuna, D.K. iskazala je da je program zatvorio isključivo taj račun na koji glasi poziv na broj u navedenom iznosu, za potrošnju vode za mjesec srpanj 2021. koji je dospio 25. kolovoza 2021. U odnosu na uplatu tuženice od 23. rujna 2021. u iznosu od 319,21 kuna, svjedokinja je iskazala da je tom uplatom također zatvoren račun na koji se tužena pozvala u opisu plaćanja, a to je račun broj 1933850 za mjesec svibanj 2021. s dospijećem plaćanja u lipnju 2021., račun za travanj 2021., lipanj 2021. te za svibanj 2020. budući je to tuženica navela u opisu plaćanja. Uplatom od 5. listopada 2021. u iznosu od 126,92 kuna, zatvoren je račun broj 2676052 za mjesec kolovoz 2021. s dospijećem u rujnu 2021.

11.3.              Nadalje, ako korisnik ima situaciju da je primio obavijest o pokretanju ovrhe za neplaćene račune, a nema račune na koje se prijedlog za ovrhu odnosi pa radi uplate duga na koji se odnosi prijedlog za ovrhu kontaktira djelatnike tužitelja ili njezinu kolegicu koja radi na šalteru, pretpostavlja da bi joj ona to javila. Poslove knjiženja vrši isključivo ona, ali financijski odjel tužitelja također ima uvid u kartice korisnika i može raditi preknjiženje, primjerice u slučaju reklamacija korisnika. Knjigovodstvena godina završava sa 31. prosinca tekuće godine, s tim da se u slijedećoj knjigovodstvenoj godini mogu vršiti preknjiženja uplata iz prethodne godine samo u slučaju preplate ili ako postoji otvorena stavka, ali ako je godina zatvorena nije moguće više otvarati i prebacivati uplate. U slučaju kada je korisnik uplatio veći iznos od onoga koji je naveden na računu na koji glasi poziv na broj, a u opisu plaćanja ne stoji što plaća, program sam zatvara račun na koji se uplata odnosi prema pozivu na broj, zatim ona gleda opis plaćanja prilikom uplate, a ako ništa nije navedeno u opisu plaćanja najprije se zatvara najstariji račun.

12.              Iz iskaza svjedokinje Ž.D. proizlazi da je primila e-mail poruku V.H., kćeri tuženice, u kojoj poruci je postavila upit kako se zatvaraju računi te vezano za nešto što je trebalo preknjižiti, a što se odnosi na prošlu godinu, ali se ne sjeća točno o čemu se radilo. Odgovorila joj je da su zatvorili račun po pozivu na broj iz svibnja, a viškom novca, s obzirom da nije bio opisa plaćanja prilikom uplate, zatvorili su najstariji račun koji je bio iz ožujka 2021. Tada joj je objasnila i da se ne mogu preknjižavati računi koji su dospjeli u prethodnoj godini. Svjedokinja je u to vrijeme radila u ekonomsko-financijskom sektoru, odjelu financija tužitelja, a zadužena za komunikaciju s korisnicima. Glede načina knjiženja uplata korisnika pojasnila je da u slučaju kada se korisnik pozivom na broj pozove na točno određeni račun, a u opisu plaćanja točno naznači što plaća, svjedokinja odgovara da se tada najprije zatvara dug sukladno pozivu na broj koji je naveden na računu, a potom ako je plaćeno više od iznosa tog računa s viškom uplate zatvaraju se računi navedeni u opisu plaćanja, ali ako korisnik uplati veći iznos od računa na koji se pozvao u pozivu na broj, a pri tome ne navede u opisu plaćanja što točno plaća, tada se zatvara račun na koji se pozvao, a potom najstarije potraživanje. Kada korisnik nakon primitka opomene istake prigovor zastare na neki od dospjelih računa, tada se postupa po prigovoru stranke, a to znači da se otpisuje zastarjelo potraživanje.

13.              Svjedokinja V.H., kći tuženice, u svom iskazu je navela da ona plaća sve račune i režijske troškove za tuženicu putem Internet bankarstva budući je tuženica osoba starije životne dobi. Nakon povratka s godišnjeg odmora 2021. majka ju je izvijestila da nije platila režije duže vremensko razdoblje jer su obje bile na godišnjem odmoru. Po povratku je pokupila sve račune te je primijetila da na posljednjem računu tužitelja bude upisan iznos duga. Nazvala je V. d.o.o. na broj koji je pronašla na uplatnici i pitala na koje razdoblje se dug odnosi. Netko od djelatnika joj je rekao na koje razdoblje se dug odnosi, iznos je zapisala na papir i platila taj iznos preko Internet bankarstva s tim da je u opis plaćanja upisala na koji period se odnosi dug, sukladno uputi djelatnika V.. Prvi iznos koji je platila bio je nešto više od 400,00 kuna. Nakon nekoliko dana nakon izvršene uplate majka joj je javila da je u poštanskom sandučiću pronašla obavijest o dugu od javnog bilježnika M.L. u kojem je pisalo da je dužna tužitelju određeni iznos, ali se ne sjeća točno koliki je bio taj iznos. Osobno je izvršila uvid u obavijest i zaključila da je nekoliko dana ranije uplatila  tužitelju iznos veći od onoga koji je bio naveden u toj obavijesti. Otišla je u Hrvatsku poštu te izvršila uvid u dostavnicu kako bi utvrdila kada je pismeno javnog  bilježnika tuženoj dostavljeno odnosno uručeno jer je tuženica navela da joj poštar nije ništa uručio. Od djelatnika pošte dobila je informaciju da je obavijest o dugu javnog bilježnika dostavljena običnom poštom i to u razdoblju oko 27. rujna 2021. Ponovno je kontaktirala V. d.o.o. i obavijestila djelatnike da je dug već prethodno platila i shodno tome zamolila da storniraju obavijest o dugu. Nije dobila povratnu informaciju je li dug storniran, a nakon nekoliko dana pronašla je još neke jednu ili dvije neplaćene uplatnice ispostavljene od tužitelja pa je osobno platila i te dodatne iznose, sve iz razloga kako bi dugovanje majke prema tužitelju izmirila u cijelosti i kako ne bi bilo više nikakvih dugovanja. Međutim, nakon uplate cjelokupnog dugovanja prema tužitelju i prema uplatnicama koje još nisu niti dospjele na plaćanje, tuženica je primila rješenje o ovrsi u kojem je ponovno bio naveden isti iznos duga koji je prethodno bio podmiren i to prije primitka obavijesti javnog bilježnika i prije primitka rješenja o ovrsi. Ponovno je kontaktirala tužitelja sa zahtjevom da se rješenje o ovrsi ukine međutim, tužitelj je to odbio. Istaknula je da je od djelatnika tužitelja više puta dobila informaciju da nemaju dovoljan broj djelatnika na očitavanju brojila pa iz tog razloga jedan mjesec očitaju brojilo, a potom naredni mjesec ili dva ne očitavaju brojilo tako da su svima na adresu dolazile uplatnice za plaćanje paušala, a to je bio iznos od oko 15,00 kuna. Nekada se znalo dogoditi da uplatnicu uopće ne dobiju niti ona niti tužiteljica, a djelatnici tužitelja su joj rekli da je to također jer nemaju dovoljan broj djelatnika pa je upravo iz tog razloga režijske troškove plaćala okvirno po stanju duga koji bi dobila od djelatnika tužitelja ili bi znala skenirati bilo koju uplatnicu tužitelja, a nekada bi izvršila uplatu dva puta po istoj uplatnici. U V. d.o.o. su napomenuli da je bitno da se prilikom uplate isključivo navede šifra korisnika, odnosno broj mjernog mjesta i da se uplata izvrši na račun V. d.o.o., a da oni potom knjiže i rasknjižavaju dug prema prispjelim uplatama. Upravo se to dogodilo i prilikom plaćanja režija za adresu … na kojoj ona živi. Kontaktirala je V. d.o.o. i putem e-maila od djelatnica dobila odgovor da račune odnosno uplate knjiže i zatvaraju po datumu izdavanja, odnosno da neovisno o tome što se navede u opisu plaćanja oni knjiže i zatvaraju stariji račun. Iz tog razloga je taj e-mail priložila kao dokaz u sudski spis.

13.1.              Iz iskaza svjedokinje V.H. proizlazi da je po primitku obavijesti o dugovanju javnog bilježnika i po primitku rješenja o ovrsi na ime tuženice, ona kao osoba koja vrši plaćanja za majku, ovdje tuženicu, kontaktirala djelatnike tužitelja i obavijestila ih o izvršenoj uplati koja premašuje cjelokupan iznos duga koji je  po rješenju o ovrsi njezina majka bila dužna platiti. Svjedokinja navodi da su joj djelatnici tužitelja odgovorili da će rasknjižiti dug, međutim to se nije dogodilo, a djelatnica tužitelja gđa. G. joj je u telefonskom razgovoru priopćila da to nije moguće budući nije podmiren iznos od 150,00 kuna na ime troškova javnog bilježnika. Istaknula je da smatra da navedeni iznos nije osnovan i da ga nije u obvezi platiti jer je tuženica i obavijest i rješenje o ovrsi javnog bilježnika primila na adresu tek nakon uplate duga u cijelosti. Pojasnila je da je upravo iz tog razloga slijedeći puta e-mailom kontaktirala V. d.o.o. kako bi imala dokaz, jer očito djelatnici tužitelja nisu postupali po telefonskom dogovoru. Posebno je istaknula da je pregledom računa pronašla nekolicinu računa tužitelja koje nikada nije platila, a koji se odnose se na razdoblje iz prethodnih godina i koji računi su u kartici tužitelja rasknjiženi, odnosno vode se kao plaćeni pa je nedvojbeno da je praksa tužitelja zatvarati starija dugovanja bez obzira na ono što se na uplatnici navede.

14.              Tužitelj u podnesku od 11. studenog 2021. navodi da je uplatom od 23. rujna 2021. zatvorio račune tuženice sukladno opisu plaćanja koji je tuženica navela prilikom uplate, dakle račune za vodne usluge za mjesece svibanj 2020., travanj 2021. i lipanj 2021.

14.1.              U odnosu na uplatu koju je tuženica izvršila 22. rujna 2021. u iznosu 187,30 kuna s opisom plaćanja „račun za vodne usluge“, tužitelj navodi da je navedenom uplatom zatvoren račun za vodne usluge za mjesec srpanj 2021. jer je tuženica prilikom uplate upisala poziv na broj naveden u računu za srpanj 2021.

14.2.              Međutim, navedene uplate za tuženicu je izvršila njezina kćer V.H. koja je, saslušana kao svjedok u ovom postupku, navela da je prilikom plaćanja računa po povratku s ljetovanja, primijetila da na posljednjem računu tužitelja bude upisan iznos duga. Nazvala je V. d.o.o. na broj koji je pronašla na uplatnici i pitala djelatnike tužitelja na koje razdoblje se dug odnosi te joj je djelatnik tužitelja rekao na koje razdoblje se dug odnosi, iznos je zapisala na papir i izvršila uplatu putem Internet bankarstva s tim da je u opis plaćanja upisala za koje razdoblje se odnosi uplata na ime duga, sve sukladno dobivenoj uputi. Svjedokinja Ž.D., djelatnica tužitelja koja je bila zadužena za komunikaciju sa korisnicima, potvrdila je navode svjedokinje H. da ju je kontaktirala vezano za način zatvaranja računa i preknjiženja uplata te joj je tom prilikom priopćila da su uplatom koju je izvršila zatvorili račun po pozivu na broj iz svibnja, dok su s viškom novca zatvorili najstariji račun koji je bio iz ožujka 2021., s obzirom da nije bilo opisa plaćanja prilikom uplate.

15.              Prema odredbama članka 171. stavka 1. do 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najotegotnije. Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

16.              Analizom provedenih dokaza tijekom ovoga postupka utvrđeno je slijedeće:

-       da je tužitelj na dan 13. rujna 2021., prije podnošenja prijedloga/tužbe, imao dospjelo potraživanje prema tuženici u iznosu 747,16 kuna s osnova duga po računima za vodne usluge za mjesec svibanj 2020. te ožujak, travanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021., odnosno da je između tužitelja i tuženice prije podnošenja prijedloga za ovrhu postojalo više istorodnih obveza,

-       da je tužitelj podnio prijedlog/tužbu protiv tuženice radi naplate dospjele tražbine u iznosu 432,94 kuna s osnova duga po računima za vodne usluge za mjesece svibanj 2020. u iznosu 126,77 kuna, ožujak 2021. u iznosu 113,73 kuna, travanj 2021. u iznosu 103,30 kuna i lipanj 2021. u iznosu 89,14 kuna (str. 4, 7-8 spisa),

-       da je prijedlog za ovrhu sada tužba podnesena 14. rujna 2021.(str. 3 spisa)

-       da je kćer tuženice V.H. 22. rujna 2021. tužitelju uplatila iznos od 187,30 kuna s opisom transakcije „račun za vodne usluge“ po računu ispostavljenom tuženici Z.H. (str. 13 spisa),

-       da je kćer tuženice V.H. 23. rujna 2021. tužitelju uplatila iznos od 319,21 kuna s opisom transakcije „dugovanje ukupno računi za vodne usluge 05/20, 04/21 i 06/21“ po računu ispostavljenom tuženici Zdenki Herceg (str. 14 spisa);

-       da je kćer tuženice V.H. 5. listopada 2021. tužitelju uplatila iznos od 126,92 kuna s opisom transakcije „račun za vodne usluge“ po računu ispostavljenom tuženici Zdenki Herceg (str. 15 spisa),

-       da uplatama izvršenim 22. i 23. rujna 2021. u ukupnom iznosu 506,51 kuna nije bilo moguće namiriti sve dospjele obveze koje je tuženica imala prema tužitelju u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, po računima ispostavljenima za mjesece svibanj 2020., ožujak, travanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021., a koje obveze su ukupno iznosile 747,16 kuna

-       da između tužitelja i tuženice nije postojao sporazum o uračunavanju ispunjenja niti je postojala izjava dužnika o uračunavanju ispunjenja ovo posebno u odnosu na uplate izvršene 22. rujna 2021. i 5. listopada 2021. u kojima u opisu transakcije nije naznačeno za koje razdoblje se odnosi navedena uplata pa je prema mišljenju suda tužitelj u odnosu na ove uplate trebao postupiti u skladu s odredbama članka 171. ZOO,

-       da se svjedokinja V.H., kćer tuženice, obratila djelatnici tuženika Ž.D. zaduženoj za reklamacije računa i komunikaciju sa korisnicima u cilju ispunjenja obveza tuženice po računima koje je tužitelj obuhvatio prijedlogom/tužbom

-       da je rješenje o ovrsi javni bilježnik donio 4. listopada 2021. i to za iznos duga po računima koji su tada već bili namireni, dakle nakon uplata koje je izvršila V.H. 22. rujna 2021. i 23. rujna 2021.

-       da tužitelj priznaje činjenicu namirenja tražbine po računima za vodne usluge 05/20, 04/21 i 06/21 u iznosu 319,21 kuna prije donošenja rješenja ovrsi te da prijedlog za ovrhu nakon namirenja nije povukao u cijelosti niti djelomično u odnosu na namirenje u iznosu 319,21 kuna koje ne osporava niti u cijelosti za preostali iznos od 113,73 kuna po računu za ožujak 2021., a prije donošenja rješenja o ovrsi zbog čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi za cjelokupan iznos tražbine tužitelja,

-       da tužitelj nije postupao sukladno pravilu o redoslijedu uračunavanja ispunjenja iz članka 171. ZOO u odnosu na uplate koje je izvršila tuženica prije donošenja rješenja o ovrsi jer je obveze trebalo namiriti redom kako su dospjele za ispunjenje s obzirom da su sve obveze istorodne te da nije postojao niti sporazum tužitelja i tuženice niti  izjava tuženice o redoslijedu uračunavanja ispunjenja.

17.              Slijedom navedenoga, neosnovano je doneseno rješenje o ovrsi protiv tuženice na iznos potraživanja iz prijedloga za ovrhu, ovo stoga jer je tražbina tužitelja namirena prije donošenja rješenja o ovrsi, ali tužitelj nakon izvršenih uplata tuženice nije pravilno primijenio odredbe članka 171. ZOO o uračunavanju ispunjenja pa ne može sada od tuženice potraživati troškove ovršnog postupka koje je sam neosnovano prouzročio pa je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP sud odlučio kao u točki I izreke presude.

18.              Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe, zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki II dispozitiva. Tuženik ujedno nije dokazao da je trošak javnog bilježnika koji potražuje doista platio jer u spisu nema dokaza da je isti plaćen u iznosu koji potražuje tuženik niti je tuženik do zaključenja glavne rasprave priložio dokaz o uplati iznosa čiju naknadu traži od  tužitelja.

18.1.              Trošak postupka odmjeren je u skladu sa vrijednosti predmeta spora i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT). Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 48. toč. 3. OT.

18.2.              Prema Tbr. 7. toč. 8. OT za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što uz vrijednost boda u iznosu od 15,00 kuna prema Tbr. 50. OT iznosi 99,54 eura/750,00 kuna1.

18.3.              Kako je tuženik stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu, a u ovom postupku je također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika i postavio je zahtjev za naknadom troška parničnog postupka, to mu je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u ovom postupku prema Tbr. 7. toč. 8. OT u visini od 50 bodova, što uz vrijednost boda u iznosu od 15,00 kuna prema Tbr. 50. OT iznosi 99,54 eura/750,00 kuna1 te trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor/odgovor na tužbu u iznosu 13,27 eura/100,00 kuna1, što ukupno iznosi 112,81 eura/850,00 kuna1. U preostalom dijelu, odnosno za iznos od 282,03 eura/2.125,00 kuna1 zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan jer je tuženik popisao trošak za svaku poduzetu radnju dok mu pravo na iste ne pripada u postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7. točki 8 OT pa je odlučeno kao u točki III izreke presude.

 

Slavonski Brod, 13. veljače 2023.

                                             Sudac

 

                                                                                                   Marina Smaić

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

 

 

O tome obavijest:

1. Tužitelj V. d.o.o., S.B.,
2. Tuženik Z.H., po opunomoćeniku K.P., odvjetnici u S.B.