1                                                         Poslovni  broj: 10 Us I-1391/2022-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                                           Poslovni  broj: 10 Us I-1391/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužitelja A.-H.A-S. z. t. p. d.o.o., sa sjedištem u R., O. 50, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva K. i p. j. t. d., sa sjedištem u R., R. 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obnove postupka - poreza na promet nekretnina, 13. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.                    Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II410-20/21-01/241, URBROJ: 513-04-22-2 od 28. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/19-01/512, URBROJ: 513-07-18-03/20-06 od 14. prosinca 2020.

II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan. 

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/19-01/512, URBROJ: 513-07-18-03/20-06 od 14. prosinca 2020., odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/2018-001/512, URBROJ: 513-007-18-03-2019-004 od 4. travnja 2019. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-20/2101/241, URBROJ: 513-04-22-2 od 28. listopada 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da je kupio nekretnine označene kao k. č. br. … i …, k. o. N., dana 19. veljače 2018. te da je u PDV obrascu za ožujak 2018., pod točkom 4. evidentirao prijenos porezne obveze, kao i u knjizi računa – evidencija PPO pod točkom 4., da je navedeno učinio u skladu s člankom 5. Zakona o porezu na promet nekretnina gdje jasno stoji da se prometom nekretnina ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost. Navodi da je Poreznoj upravi uredno dostavio račun broj F-1/FIN/1, a iz kojeg da proizlazi obveza plaćanja PDV-a, te da je postupio i sukladno članku 75. stavku 3. točki c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a kojim se upućuje na članak 40. stavak 1. točke j) i k) Zakona o porezu na dodanu vrijednost, gdje stoji da je porezni obveznik obvezan platiti PDV kada joj se obavi isporuka nekretnina, što da je i učinio i uredno platio PDV.  Samim time, ističe kako su se ostvarili uvjeti za obnovu postupka i to prvenstveno iz razloga što je tužitelj uplatio poreznu obvezu u iznosu od 67.456,80 kn, iako navedenu obvezu uopće nije trebao uplatiti. Kada je tužitelj utvrdio da je platio poreznu obvezu koja nije trebala niti nastati, da je odmah kontaktirao prvostupanjsko tijelo Porezne uprave te da mu je  rečeno kako će nastali problem riješiti tako da podnese prijedlog za obnovu postupka, te da je poslušao savjet prvostupanjskoga tijela Porezne uprave i podnio takav prijedlog, te ukazuje naslovnome sudu kako je tužitelj postupio upravo po uputi prvostupanjskoga tijela, ali da je isto, prilikom odlučivanja o prijedlogu za obnovu, takvu uputu u potpunosti zanemario. Navodi kako je protiv rješenja prvostupanjskoga tijela bio primoran ustati žalbom te da je u sklopu takve žalbe postavio i zahtjev za povrat preplaćenog poreza, ali da tuženik pobijanim rješenjem od 14. prosinca 2020. odbija tužiteljevu žalbu, a pritom da tuženik propušta odlučiti o postavljenom zahtjevu za povrat preplaćenog poreza. Ističe kako tuženik u pobijanome rješenju navodi kako ''svoju tvrdnju da je u PDV obrascu za ožujak 2018. godine po primljenom računu za predmetnu nekretninu iskazao prijenos porezne obveze žalitelj nije dokazao vjerodostojnom dokumentacijom, jer osim obrasca, spisu ne prileže ispis knjige ulaznih i izlaznih računa za ožujak 2018. godine.'' Ovakva tvrdnja tuženika da je u potpunosti pogrešna, a sve budući da je tužitelj uredno dostavio svu dokumentaciju još u svome prijedlogu za obnovu postupka, a tužitelj da je očito primoran ponovno dostaviti navedenu dokumentaciju te ovim putem dostavlja navedeni obrazac PDV-a za porezno razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2018., kao i dokaz da je isti predan nadležnoj Poreznoj upravi, te ponovno  dostavlja i evidencija za tuzemni prijenos porezne obveze, iz čega da je očito da je tužitelj uredno iskazao prijenos porezne obveze. Isto tako, da je pogrešno pozivanje i prvostupanjskoga tijela i tuženika na članak 5. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, te ponavlja da se u obzir ima uzeti stavak 2. citiranoga članka gdje da je jasno propisano da se prometom nekretnina ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost, a koju odredbu navedena tijela uopće ne uzimaju u obzir prilikom donošenja svojih rješenja, te ukazuje kako je tuženik propustio odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za povrat preplaćenog poreza. Pored svega navedenoga, tužitelj ukazuje na članak 21. stavak 2. Općeg poreznog zakona, a kojim da je jasno propisano da porezni obveznik koji je preplatio porez ili od kojega je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove te ima pravo i na kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se prihvati njegov zahtjev za povrat preplaćenog poreza.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 6. veljače 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora. 

              5. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod dokaznih prijedloga navedeni u tužbi, a posebno saslušanje prokuriste Davora Čulića. 

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja navedene u tužbi i na održanom ročištu, ocijenivši navedene dokaze suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Pri tome je Sud u prvom redu imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili treba predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru. 

7. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 123. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, u nastavku teksta: ZUP) propisani su razlozi i rok za obnovu postupka, pa je tako u stavku 1. točka 1. istog članka propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavak 2. točka 4. propisuje da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

9. Sukladno odredbi članka 126. stavak 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. Iako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po navedenoj odredbi odnosno nije odbacilo prijedlog za obnovu postupku zbog nepravodobnosti, već je isti prijedlog odbio, to ne predstavlja razlog za poništenje rješenja obzirom da ne utječe na ishod ovog upravnog spora.

              10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu od 19. veljače 2018. ostvaren promet nekretnina između tužitelja i tvrtke K. d. o. o. iz Z.; da je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/2018-001/512, URBROJ: 513-007-18-03-2019-004 od 4. travnja 2019. tužitelju utvrđena porezna obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 67.456,80 kn, koju obvezu je tužitelj izvršio 11. travnja 2019. i nije uložio žalbu na predmetno rješenje; da je 18. prosinca 2019. tužitelj podnio zahtjev za obnovu postupka i uz zahtjev dostavio račun broj F-1/FIN1 od 30. ožujka 2018. na kojem je promijenjen prijenos porezne obveze.

11. Kako je tužitelj podnio prijedlog za obnovu postupka oporezivanja 18. prosinca 2019., po proteku subjektivnog roka od 30 dana od dana izdavanja računa prodavatelja (30. ožujka 2018.), pa čak i od dana dostave poreznog rješenja i plaćanja utvrđene porezne obveze, to je trebalo prijedlog za obnovu postupka u smislu odredbe članka 126. stavka 1. ZUP-a odbaciti kao nepravodoban.

              12. Također se napominje da tužitelj može ostvariti pravo na povrat plaćenog poreza na promet nekretnina zbog raskida ugovora voljom stranaka samo ako su zadovoljeni svi zakonom propisani uvjeti: da je do raskida ugovora došlo voljom stranaka prije obavljenog prijenosa vlasništva u zemljišnim knjigama, da je porezni obveznik podnio prijedlog za obnovu postupka u roku od 30 dana od dana raskida ugovora te da nije prošlo više od godinu dana od konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina. Porezno tijelo u tom slučaju ne donosi rješenje o obnovi postupka zbog raskida ugovora po službenoj dužnosti, budući da nadležno tijelo nema saznanja o činjenici raskida ugovora, već porezni obveznik mora u zakonom propisanom roku podnijeti prijedlog za obnovu postupka. 

13. Sukladno prethodnom, ovaj Sud utvrđuje da prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost odluka koje se pobijaju u ovom sporu, iako je bilo manjih nedostataka u osporavanim rješenjima, gore navedenih. Međutim, ocjena je ovog Suda da ti nedostaci nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a, odlučeno kao u dispozitivu.

14. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove. 

U Rijeci 13. veljače 2023.

S u t k i nj a

            Danica Vučinić, dipl. iur., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak. 5. ZUS-a)