1              Poslovni broj: Gž R-1264/2021-3

Poslovni broj: Gž R-1264/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Danijele Pivčević, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Đ. M., OIB:…., iz O., , zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB:, iz Zagreba, zastupanog po punomoćnici V. R. dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. O. d.d. OIB: …iz Z., Vatroslava, podružnica O., zastupane po punomoćnici M. D., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pr-152/2018-49 od 3. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Pr-152/2018-49 od 3. rujna 2021., u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje isplati tužitelju iznos od 24.875,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i iznos od 600,00 kuna s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći) sa pripadajućom zateznom kamatom. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 30. travnja 2017. ukupan bruto iznos od 35.190,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Također, prvostupanjski je sud u točki III. izreke naložio tuženiku da s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 12. prosinca 2017. do 20. listopada 2018. isplati tužitelju bruto iznos od 26.559,91 kunu sa pripadajućom zateznom kamatom, te naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.500,00 kuna. Konačno, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak , a koje teku na dosuđene bruto iznose s osnova izgubljene zarade iz točke II. i III. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dosuđujućem dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje do kojeg da je došlo u uzročno posljedičnoj vezi sa nesrećom na radu od 30. travnja 2016. Nadalje, predmet spora je i zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći te izgubljene zarade) također u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je tužitelj pretrpio u nesreći na radu 30. travnja 2016.

6. Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako je tužitelj kao radnik (šumski radnik – sjekač) dana 30. travnja 2016. doživio kod tuženika kao poslodavca, nesreću na radu kojom je prilikom zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma obje kosti potkoljenice desne noge, odnosno goljenične kosti (tibije) i lisne kosti (fibule).

7. Nadalje u pobijanoj presudi prvostupanjski sud utvrđuje, a što između stranaka nije ni sporno, kako je umješač na strani tuženika, kod kojeg je tuženik bio osiguran od odgovornosti prema svojim radnicima, isplatio tužitelju, u svezi sa štetnim događajem iznos od 15.000,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete.

8. Ono što je u ovom žalbenom postupku sporno je i to je li tuženik odgovara tužitelju za nastalu mu neimovinsku i imovinsku štetu koja je u uzročno posljedičnoj vezi sa posttraumatskom artrozom nožnog zgloba. Tužitelj smatra, a prvostupanjski sud utvrđuje, kako je do predmetne artroze došlo upravo u uzročno posljedičnoj vezi sa oštećenjem  zdravlja tužitelja u nesreći na radu 30. travnja 2016.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da iako sudski vještak R. P. u svom nalazu i mišljenju navodi da artroza nožnog zgloba nije u uzročno posljedičnoj vezi sa prijelomom kostiju desne potkoljenice nastale u štetnom događaju od 30. travnja 2016., sud takvo vještačenje da ne prihvaća. Ovo stoga jer da iz obrazloženja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dalje HZZO, Klasa: UP/I 502-03/18-04/6, Ur. broj 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018. proizlazi kako se radi o oštećenju zdravlja (artroza nožnog zgloba) kao posljedici već priznate ozljede na radu od 30. travnja 2016.

10. U izreci predmetne odluke - rješenja HZZO-a od 20. srpnja 2018. (str. 10. spisa) navodi se kako se osiguraniku Đ. M. oštećenja zdravlja (posttraumatska artroza nožnog zgloba) priznaje kao posljedica priznate ozljeda na radu od 30. travnja 2016.

11. Tuženik u žalbi, pored ostalog, osporava pravnu relevantnost rješenja HZZO-a od 20. srpnja 2018. tvrdeći da nije pravomoćno (da mu nedostaje potvrda pravomoćnosti). Zaista da bi predmetno rješenje HZZO-a od 20. srpnja 2018. moglo imati utjecaja na odlučivanje u ovom parničnom postupku potrebno je bilo utvrditi je li isto postalo konačno (da se više ne može pobijati žalbom). No, ovu okolnost prvostupanjski sud nije utvrdio niti je to iz predmetnog spisa razvidno (na predmetnom rješenju nema potvrde konačnosti i pravomoćnosti).

12. Nadalje je za primijetiti i slijedeće. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi i to baš u točki 9.3. obrazloženja navodi kako u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. R. P., dr. med. (zaprimljeno od suda 30. ožujka 2021.) U ovoj je ispravi vještak naveo kako operacijski zahvat odstranjenja stražnjeg nastavka desne gležnjačke kosti tužitelja (koji je učinjen 29. svibnja 2018.) nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 30. travnja 2016.) No, istovremeno u točkama  9.1. i 9. 2. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka R. P. da sporni operacijski zahvat od 29. svibnja 2018. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 30. travnja 2016. Slijedom navedenog razvidno je kako je prvostupanjski sud kontradiktoran te je na taj način počinio  bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na što tuženik s pravom ukazuje u žalbi.

13. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju pobijanu je presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu parničnog postupka te će vodeći računa o primjedbama iz ovog rješenja ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi će izvesti i nove dokaze, a posebno će utvrditi je li rješenja HZZO-a, Klasa: UP/I 502-03/18-04/6, Ur. broj 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018.postalo konačno. Nakon toga, prvostupanjski će  sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava uzimajući u obzir i odredbe članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i odredbe članka 135. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17. 98/19. i 151/22.) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 13. veljače 2023.