1              Poslovni broj: Gž-501/2022-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-501/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. O.: ... iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. O. d.d., OIB: ... iz Z., zastupanog po punomoćnici G. K. P., odvjetnici iz odvjetničkog društva P. & P., odvjetnicima u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 63-Pn-1529/20-17 od 16. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 63-Pn-1529/20-17 od 16. veljače 2022.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika na ime naknade imovinske štete na vozilu isplatu iznosa od 17.102,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2019. do isplate kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Ujedno je naloženo tužitelju u roku 15 dana naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 6.250,00 kuna.

 

2.              Protiv navedene presude žali se tužitelj  zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio navode žalbe te predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 17.102,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2019. do isplate, na ime štete nastale na vozilu tužitelja dana 25. siječnja 2020.

 

6.              Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

7.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

8.              U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dok je sporan nastanak štetnog događaja kao i odgovornost tuženika. Sporna je šteta na vozilu kojim je u štetnom događaju upravljao tužitelj, uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastale štete na tome vozilu, kao i visina štete.

 

9.              Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

-  da su sudionici predmetnog štetnog događaja od 25. siječnja 2020. u izvješću o prometnoj nesreći naveli da je do iste došlo zbog toga što je vozilo marke Opel Vectra, registracijske oznake ZG ... (dalje: Opel Vectra), kojim je upravljao M. H., prešlo u trak kolnika suprotnog smjera kretanja vozila, kojim se kretao tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke VW Golf registracijske oznake ZG .... (dalje: VW Golf) te su na vozilu marke Opel Vectra nastala oštećenja na blatobranu, braniku, žmigavcu i svjetlu, dok su na vozilu marke VW Golf oštećena prednja vrata, zadnja vrata, branik (lijevi) i prag (bočni);

 

-  da je tužitelj dana 27. veljače 2020. naručio procjenu općeg tehničkog stanja i procjenu tržišne vrijednosti vozila VW Golf te su procjenom E.-a d.o.o. utvrđeni dijelovi koji su za zamjenu, kao i dijelovi za popravak; da prema procjeni šteta nastala na vozilu VW Golf iznosi 16.850,93 kuna bruto; da je navedenu procjenu potpisao stalni sudski vještak za strojarstvo S. B., a kao datum procjene naveden je 17. veljače 2020., s time da se u prilogu te procjene nalaze preslike fotografija vozila marke VW Golf, na kojima se nalazi digitalni potpis punomoćnika tužitelja od 19. lipnja 2020.;

 

-  da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila G. H., ne postoje materijalni tragovi temeljem kojih bi se moglo utvrditi i dokazati kako se koje vozilo (VW Golf i Opel Vectra), kretalo, gdje se dogodio sudar ukoliko su se vozila kretala na način kako su to iskazali sudionici prometne nesreće, niti je moguće utvrditi brzine kojima su se eventualno kretala vozila;

 

-  da bi prema nalazu sudskog vještaka G. H. visina štete na vozilu VW Golf, iznosila ukupno 17.102,15 kuna;

 

-  da je u očitovanju na prigovore sudski vještak ponovio da se predmetni štetni događaj mogao dogoditi na tom mjestu i na taj način, ali da se ne može dokazati niti opovrgnuti, jer nakon nastanka štetnog događaja sudionici nisu fotografirali vozila niti tragove krhotina, niti su precizno ucrtali gdje i kako se štetni događaj dogodio, a nije pozvana policija koja bi napravila zapisnik o očevidu;

 

-  da prema navodima vještaka nije naveden točan položaj sudara niti uzdužno niti u poprečnom smislu u odnosu na prostiranje kolnika, s time da se sudar mogao dogoditi pri maloj brzini pa su tako vozila mogla biti poprečno na jednoj i na drugoj kolničkoj traci, a uzdužno na većem prostoru, pa je nemoguće utvrditi zbog čega bi jedno od vozila prešlo na suprotnu kolničku traku;

 

-  izvid štete da je napravljen više od mjesec dana nakon štetnog događaja te se u tom vremenskom periodu vozilo moglo i naknadno oštetiti, a u spisu nema fotografija oštećenja niti jednog, niti drugog vozila iz kojih bi se mogao utvrditi točan sudarni kut i točan položaj u odnosu na kolnik.

 

10. Sud prvog stupnja je ocijenio logičnim i obrazloženim nalaz i mišljenje sudskog vještaka G. H., smatrajući uvjerljivim navode vještaka da zbog nedostatka bilo kakvih tragova i dokaza koji bi upućivali na točno mjesto sudara na predmetnom kolniku, a time i na sudarni položaj, na brzinu kretanja vozila, kao i nastala oštećenja na vozilima, nije moguće isključiti nastanak predmetnog štetnog događaja, ali se isti ne može niti dokazati.

 

11. S druge strane, sud prvog stupnja nije poklonio vjeru iskazu svjedoka M. H. i iskazu tužitelja, iz razloga što zbog nedostatka bilo kakvih tragova i fotografija vozila nakon sudara, iskazi djeluju naučeno, tim više što se poznaju od ranije "iz viđenja", a sadržaj dostavljene dokumentacije budi sumnju u vjerodostojnost iste (u procjeni je navedeno da je tužitelj zatražio tu procjenu dana „27.02.2020.“, a  procjenu je izradio i potpisao vještak za strojarstvo S. B. s naznakom datuma „17.02.2020.“, dalje da u prilogu procjene nalaze „fotografije vozila“, koje su digitalno potpisane od strane punomoćnika tužitelja dana „19.06.2020.“). Sud prvog stupnja smatra nelogičnim da sudionici predmetnog događaja nisu fotografirali oštećenja na vozilu jer su znali, odnosno morali znati da se radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i nastale štete na vozilima mora napraviti izvid štete. Pored toga da činjenica što je procjena napravljena najranije „17.02.2020.“ ukazuje da se u vremenskom periodu od nastanka štete do tada, predmetno vozilo moglo i naknadno oštetiti. Sud prvog stupnja prihvaća i navode vještaka G. H. da bi, ukoliko su se vozila kretala brzinom od 30 km/h, kako navode svjedok H. i tužitelj, tada zavoji bili savladivi i za suh i za mokar kolnik, a nema podataka da je kolnik bio zaleđen.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu da tužitelj na kojem je sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao nastanak predmetnog štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja, a niti nastalu štetu na vozilu, to je sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 

 

13. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji te u nalazu i mišljenju vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

14. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se ukazuje žalbenim navodima. Sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaza drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

15. Osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelju ne pripada pravo na isplatu iznosa od 17.102,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2019. do isplate, na ime štete nastale na vozilu tužitelja dana 25. siječnja 2020.

 

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je na tužitelju teret dokaza da je protupravnom radnjom tuženika prouzročena šteta tužitelju, a što prema utvrđenom činjeničnom stanju nije slučaj budući na temelju provedenih dokaza tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za štetu na predmetnom vozilu niti je dokazao visinu štete.

 

17. Do ovog činjeničnog utvrđenja sud je došao pravilnom ocjenom provedenih dokaza, isprava priloženih u spisu, nalaza vještaka te pravilnom ocjenom iskaza svjedoka i tužitelja. Dakle, kod činjenice da zbog nedostatka materijalnih tragova s mjesta sudara, vještak nije mogao utvrditi način kretanja vozila, mjesto sudara, položaj vozila niti brzinu kretanja vozila, a da je oštećenja utvrdio jedino temeljem fotografija iz procjene koju je dao izraditi tužitelj gotovo mjesec dana nakon štetnog događaja u kojem vremenu je moglo doći do oštećenja vozila na drugi način, ne stoji tvrdnja tužitelja da je prvostupanjska presuda utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

18. Slijedom navedenog suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 221.a ZPP-a u svezi sa člankom 1072. stavka 1. ZOO-a) kada je odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa te zahtjevom za naknadu troška postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

19. Odluka o trošku tuženika je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

 

20. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

21. Tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 13. veljače 2023.