1                            Poslovni broj: Gž-25/2023-2

Poslovni broj: Gž-25/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. O. (OIB:…) iz S., zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. P. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici L. K., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2365/21-9 od 08. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2365/21-9 od 08. lipnja 2022.

 

              II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku E. P. da tužitelju R. O. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 10.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu preko dosuđenih 10.000,00 kn do zatraženih 50.000,00 kn (za 40.000,00 kn sa zateznim kamatama) i u dijelu koji glasi: "Nalaže se portalu I. da na trošak tuženika E. P. u prvom izdanju nakon pravomoćnosti presude na vidljivom mjestu objavi integralni tekst ove presude, bez izmjena, skraćivanja i bez komentara pod prijetnjom ovrhe".

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

 

2.              Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnose tužitelj i tuženik.

 

2.1.              Tužitelj žalbu u odnosu na toč. II. i III. izreke podnosi iz svih žalbenih razloga i odluke o parničnom trošku. Žalbom navodi, da nema nikakve dvojbe da je tuženik na najgrublji način povrijedio čast i ugled tužitelja i narušavao profesionalni integritet i dignitet tužitelja i svojim objavama doveo u pitanje povjerenje građana u tužitelja, iznoseći najteže moguće optužbe o navodno nezakonitom prisluškivanju i praćenju političkih protivnika, iz čega i proizlazi da je dosuđen novčani iznos prenizak, uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja i ozbiljnost javno objavljenih i ponavljanih netočnih tvrdnji tuženika. Pozivom na odluku Vrhovnog suda Rev-677/06 navodi, da je dosuđen znatno viši iznos od presuđenog, pa je trebalo usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev sa zatraženim ukupnim iznosom od 50.000,00 kuna kao i dio tužbenog zahtjeva na objavu presude po njenoj pravomoćnosti. Obzirom na pogrešnu odluku suda u glavnoj stvari pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe tužitelja i preinačenje pobijane presude u cijelosti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz obvezu naknade troškova postupka i žalbenog troška.

 

2.2.              Tuženik žalbom pobija presudu u odnosu na toč. I. i III. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a izreka proturječi razlozima presude i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi proturječni a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i iskaza danim u postupku. Presuda se pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, pozivajući da nije izvršena primjerena ocjena i analiza provedenih dokaza a što je prvostupanjski sud bio dužan u smislu čl. 8. ZPP-a. Ukazuje da je dio obrazloženja u suprotnosti sa djelom obrazloženja kao i ustavnosudskom praksom na koju se tuženik pozivao u predmetnom postupku, kao i da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da bi trpio posebno intenzivnu dugotrajnu duševnu bol zbog predmetne tuženikove objave koja bi opravdala dosudu novčane naknade. Time je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo pozivajući se i na obrazloženja odluka Ustavnog suda RH U-III-3933/2017 i U-III-5129/2019 koji su priloženi spisu. Presudu smatra nezakonitom, obzirom da ne slijedi ustavnosudske standarde razrađenih kroz praksu Europskog suda za ljudska prava, obzirom nije proveden odgovarajući test ravnoteže, niti je obrazloženo zbog kojih se točno izjava tuženika tužitelju dodjeljuje pravična novčana naknada, navodima da je tuženik isključivo na svojem privatnom Facebook profilu komentirao aktualnu tematiku čitanjem izvornog oblika informacije a jedina činjenična tvrdnja koju sporna objava sadrži je, da je O. preko B. naložio da djelatnici analitike MUP-a izvršne uvid kontakta u analitički softver 12 za broj telefona P., odnosno i citat koji je tuženik prenio "naložio da djelatnici analitike MUP-a izvrše uvid kontakata u analitički softver 12 za broj telefona P.", dok je tužba podnesena i zbog cijelog niza drugih izjava tuženika za koje tuženik smatra da nisu bile podobne za bilo kakvu kazneno-pravnu analizu. Tužitelj u svojem iskazu ne opisuje nikakve duševne boli kako to zahtijeva i Ustavni sud u svojoj odluci, pa iskazana i isključivo iskazom dokazivana povreda prava osobnosti, ne opravdava dosudu bilo kakve naknade, čime je i počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u odnosu na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. Zakona o parničnom postupku). Navod prvostupanjskog suda na utvrđenje da su novine i televizija prenosile izjave, što ispravno utvrđuje da je to posljedica isključivo ponašanja samog tužitelja, a iz priloženih tekstova uz tužbu vidljivo je da se radi o osvrtima predmetnih portala upravo na press konferenciju održanu od tužitelja koji su kopirali objave tuženika sa njegovog privatnog Facebook profila proizlazi, da se donošenjem presude nije radilo o savjesnoj niti brižljivoj ocjeni dokaza ni rezultata cjelokupnog postupka. Pobija i odluku o troškovima obzirom da je tužitelj uspio samo sa 20% zahtjeva dok je u preostalom dijelu odbijen pa i razmjerni uspjeh nije u skladu sa uspjehom stranaka u postupku.

              Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz zahtjev naknade troška sastava žalbe.

 

3.              Sa žalbom tužitelja i tuženika postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

 

4.              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja smatrajući je u cijelosti neosnovanom i neutemeljenom ističući, da se žalbom poziva na odluku Vrhovnog suda koja je donesena na temelju Zakona o javnom priopćavanju koji ne vrijedi gotovo 20 godina, te citirajući informacije o njihovom izvornom obliku proizlazi da se u većini objava tuženik uopće ne spominje, ponavljajući i izjave tvrdnje koje tuženik nikada nije iznio, kao što to u postupku nije i dokazano. Smatra da je pravilno prvostupanjska odluka u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u toč. II. i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5.              Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP-a, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a koje proizlaze iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nije počinjena obzirom da je odluka jasna, kao i da u istoj ne postoje proturječni razlozi koji su i utvrđeni tijekom postupka. Pobijanom presudom pravilno je i primijenjeno materijalno pravo.

 

7.              Predmet spora je zahtjev za naknadu štete isplatom iznosa od 50.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti koju je tužitelj, pretrpio objavom i komentarima na svojem Facebook profilu.

 

8.              U postupku je utvrđeno nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno prema odredbi čl. 8. ZPP-a:

              -da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1023/19 od 11. rujna 2020. proglašen krivim što je u cilju diskreditiranja i iznošenja neistinitih činjenica tvrdnji o privatnom tužitelju R. O., prvo na svom, za javnost otvorenom Facebook profilu, a zatim u nizu javnih elektroničkih i tiskanih medija Republike Hrvatske o privatnom tužitelju iznio i pronio neistinite činjenične tvrdnje, iako je znao da su neistinite a koje su neistinite tvrdnje, obzirom da su izrečene i objavljene na javnom dostupnom Facebook profilu okrivljenog, zatim je u javno dostupnim elektroničkim i tiskanim medijima postale dostupne i pristupačne širem broju ljudi pa je tako i:

              u izjavama na svom, za javnost otvorenom "Facebook" profilu dana 05. siječnja i 06. siječnja 2016., a koje izjave su 06. siječnja 2016. godine prenijeli mnogobrojni Internet portali i drugi mediji, kojima je okrivljenik davao i daljnje izjave poput I., M., H., D. za privatnog tužitelja izjavio, CIT:

"Uvidom u 12 odnosno u sve dosad izlistane telefone koji se pohranjuju u tu bazu podataka i druge otvorene izvore koji se pohranjuju u tu bazu podataka, napravljena je analitička obrada kontakata B. P. pod nazivom "Politička hobotnica B. P." O. uporno kao mantru ponavlja da P. nije praćen, prisluškivan ni izlistavan… Ali se navodi da je O. preko B. naložio da djelatnici analitike MUP-a izvrše uvid kontakata u analitički softver 12 za broj telefona P.… Na taj način izvršen je uvid u kontakte P. sa svim osobama čiji je mobitel izlistavan i nalazi se u bazi softvera 12.", "…Što bi O. dokazao sučeljavanjem s P. na TV. Umjesto da napravi izvanredni nadzor…", "O. veći dio konferencije za novinare vrijeđa M., H., zaštitarsku tvrtku, te spušta komunikaciju na razinu uličnog ili birtijaškog svadljivca… Postavlja se pitanje da li O. gurajući u medije dokument sa portala pokušava prikriti postojanje dokumenta sličnog naziva izrađenog u MUP-u zlouporabom resursa sustava u svrhu političkog obračuna", "…Ali se navodi da je O. preko B. naložio da djelatnici analitike MUP-a izvrše uvid kontakata u analitički softver 12 za broj telefona P.", "O. priča gluposti, od žrtve traži da mu donese dokaze…", "…O. time vara novinare, oni ne poznaju termin analitičke radnje",

dakle, pred drugim za nekoga iznio i pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu znajući da je neistinita, čime je počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta – opisano u čl. 149. st. 1. i 2., a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11;

-da je prema svojem iskazu tužitelj R. O. naveo, da tuženika od ranije nije poznavao, te je bio iznenađen kada je na Facebook profilu vidio napisane komentare gdje je bio prozvan imenom i prezimenom i vidio daljnje objave, da je naložio M. B. da poduzima sve mjere i analitičke obrade B. P., da je sazvao press konferenciju gdje je demantirao takve iznesene tvrdnje i stavove tuženika i zatražio od USKOK-a da izvrši sve provjere, te da je USKOK utvrdio da nije bilo nikakvog praćenja, prisluškivanja ili bilo kakve analitičke obrade B. P., da mu je došlo do povrede ugleda i časti na najgori način i da je on to tako doživio jer su sve novine i televizije prenosile tu izjavu i čuo je i neke komentare oko sebe i pitanja prijatelja, da mu je ugrožen moralni integritet objavom takvih informacija na Facebooku i da je svakom morao objašnjavati o tim navodima da se sazivanje press konferencije sutradan ukazuje na to da se mora opravdati, da mu se rušila čast i ugled imputiranjem nekih radnji za koje uopće nije bio nadležan;

-da svjedok S. Č., koja poznaje tužitelja, navodi da je i tužitelj često bio izložen neosnovanim napadima, kao i ostali, a posebno da je u predmetnom slučaju bio vrlo "iznerviran" jer se radilo o specifičnoj političkoj situaciji.

 

9.              Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je i cijeneći odredbu čl. 12. st. 3. ZPP-a, kojim je i propisano da je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se oglašava krivim, te da time nije ovlašten utvrđivati da tuženik nije postupao sa namjerom da naškodi ugledu i časti tužitelja, cijeneći i istinite navode iskaza tužitelja i svjedokinje, kao i čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO), kao i da je neosnovana tvrdnja tuženika postojanja isključive odgovornosti nakladnika sukladno odredbi čl. 21. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04, 84/11, 81/13), obzirom da tom odredbom članka nije derogirana odgovornost prema općim propisima obveznog prava iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a osnovom koje oštećenik ima pravo tražiti naknadu neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Prema okolnostima konkretnog slučaja i iznošenju neistinitih činjenica (klevete) kojima je tuženik ukazao da je tužitelj na grubi način zlouporabio sustav nalaganjem protupravnog korištenja analitičkog sustava, te praćenje političkog oponenta, čime je prikazan kao političar bez moralnog integriteta, odnosno nemoralna osoba koja je nedostojna obavljati dužnost, time mu je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled koji opravdava dosudu pravične novčane naknade. Prema ocjeni suda tužitelju je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled obzirom je i utvrđeno da je navedeno izuzetno iznerviralo tužitelja, te da su novine i televizije prenosile te izjave kao i osjećaj tužitelja ugroženog moralnog integriteta, smatrajući i da djelovanje tuženika može biti podvrgnuto propitivanju, komentarima i kritici javnosti ali se pri tome ne bi smjelo svjesno koristiti neistinitim navodima u cilju diskreditiranja i iznošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji, kako je to utvrđeno pravomoćnom kaznenom presudom, smatrajući i da presude Ustavnog suda na koje se poziva tuženik nisu primjenjive u odnosu na konkretan slučaj. Vodeći računa o visini pravične novčane naknade, kao i intenzivnom dugotrajnije duševne boli zbog predmetne tuženikove objave i da je tužitelj javna osoba, odnosno bavila se političkim aktivnostima i stupala u javnosti, te je odmah i sazvao konferenciju za novinare na kojima je demantirao takve neistinite navode, uz izjavu i da mu je ipak bila satisfakcija to što je USKOK našao da nije bilo korištenja sustava 12 radi praćenja B. P., cijeneći i pravomoćnu kaznenu presudu kojom je tuženik oglašen krivim zbog iznošenja predmetnih neistinitih tvrdnji, kao i da o osnovanosti visine štete nije nužno da je tužitelj zatražio liječničku pomoć, obzirom se radi o specifičnom vidu štete koja se očituje u neugodnostima kojima je bio izložen, te osjećaju povrijeđenosti i neugode koja je uzrokovala predmetna kleveta, dosuđena je na ime pravične novčane naknade neimovinska šteta od 10.000,00 kuna, dok je za više zatražen iznos zahtjev odbijen. U odnosu na zahtjev za objavom presude isti smatra neosnovanim, obzirom da se traži nalog portalu I. za objavu presude a koji i nije stranka ovog postupka, dok je i pravomoćnom kaznenom presudom već odlučeno da će se ista u cijelosti objaviti o trošku optuženika na internetskom portalu I. U odnosu na trošak vezano za naknadu neimovinske štete tužitelj je uspio u opsegu od 60% (100% u odnosu na osnovu i 20% na visinu), dok nije uspio sa zahtjevom za objavu, ocjena je da su stranke djelomično uspjele u parnici približno u jednakim dijelovima, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

10.              Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjena materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prihvaćena je u cijelosti od ovoga suda jer za to prvostupanjski sud je dao u svemu jasne i uvjerljive razloge, koji se nisu uspjeli umanjiti.

 

11.              Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Obzirom i da je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da je tuženik počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu, tada je i pravilno u odnosu na osnovu potraživanja i cijenjena navedena kaznena presuda.

 

12.              Suprotno navodima tuženika, objavljene informacije o tužitelju i predstavljaju takve informacije koje objektivno povrjeđuju dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, kao osobe koja je i bila poznata široj javnosti. Takve informacije su po svojem sadržaju i bile podobne da se u javnosti nametne negativan stav o tužitelju obzirom da su takvi navodi i grubo vrijeđali čast, ugled i dostojanstvo.

 

13.              Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se, između ostalih, pravo na ugled, časti i dostojanstvo koje su vrijednosti zaštićene zakonom, Ustavom Republike Hrvatske (čl. 35.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 8.). Obzirom i na dužnost koju je tužitelj tada vršio, kao i reakcije ispitivanjem činjenica navedenih od strane tuženika, pravilno je i prvostupanjski sud zaključio sve specifične okolnosti slučaja. Pri tome, upravo vezano za funkciju tužitelja u odnosu na tuženika koji ima pravo na slobodu izražavanja, treba biti ostvarena pravična ravnoteža Ustavom i Konvencijom zajamčenih suprotstavljenih prava. Dostojanstvo je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, uz čas kao i vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled. Obzirom da sporne informacije nisu istinite i nisu dane u dobroj vjeri, kada je morala postojati i svijest autora o objektivnoj štetnosti takvih informacija, sama takva objava neistinitih informacija objektivno je mogla izazvati i izazvala je povredu prava osobnosti tužitelja a i iz čijeg iskaza proizlazi da se manifestirala osjećajem ugroženog moralnog integriteta, time da je i morao objašnjavati i očitovati se o navedenom, s time da se takva povreda manifestirala u njegovom svakodnevnom životu, slijedom čega ima pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a.

 

14.              Prilikom odlučivanja o visini te naknade sud i treba voditi računa o jačini i trajanju iste kao i cilju kojem služi ta naknada ali i tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, što proizlazi iz st. 2. čl. 1100. ZOO-a. Obzirom da i u okolnostima predmetnog slučaja treba cijeniti da je i djelovanje tužitelja, što je i obavljao uz druge dužnosti u sustavu državne vlasti i predmet pozitivnih i negativnih komentara javnosti, kao i visokoj odgovornosti osoba na takvim položajima, podrazumijeva cijeneći i važnost njihovog djelovanja kao i veću tolerantnost u odnosu na javnost i to da treba uključivati veću mjeru tolerancije prema agresivnijim neosnovanim komentarima, koje i nije neopravdano očekivati.

 

15.              Takvo je pravno shvaćanje i izrazio Ustavni sud RH u svojim odlukama U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019. i Europski sud za ljudska prava u predmetu Radobuljac protiv Hrvatske prema zahtjevu 51000/11 i dr.

 

16.              Cijeneći sve navedeno, kao i težinu konkretne povrede i okolnosti slučaja, iste opravdavaju u smislu odredbe čl. 1100. u vezi sa čl. 19. ZOO-a dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 kuna. To i obzirom i na činjenicu da je i pozicija tužitelja, koja se treba također cijeniti, uvijek obuhvaćena nekim stavovima i mišljenjima, koji nisu primjereni. Pri tome viši iznos dosuđene naknade i nije bilo osnovano dosuditi obzirom i na utvrđeno činjenično stanje, kao i težinu povrede. Pravo na pravičnu novčanu naknadu povrede prava osobnosti nije isključeno kada se nisu ostvarile trajne posljedice jer su kroz određeno vrijeme manifestirale povredu časti, ugleda i dostojanstva.

 

17.              Pravilno i nije prihvaćeno da se naloži portalu I. da na trošak tuženika nakon pravomoćnosti presude objavi integralni tekst presude obzirom da i taj I. nije niti sudionik postupka, dok je, kao što i prvostupanjski sud navodi, to već i naloženo pravomoćnom kaznenom presudom. Činjenica da je tuženik izjavio ustavnu tužbu u odnosu na kaznenu presudu, i u postupku se cijeni pravomoćnost presude kao što je i to propisano odredbama ZPP-a.

 

18.              Obzirom i da je cijenjen osnov zatraženog tužbenog zahtjeva, a pri tome i dosuđena visina, kao i uspjeh u postupku, pravilno je i odlučeno o visini nastalog parničnog troška.

 

19.              Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Obzirom da tužitelj i tuženik nisu uspjeli u postupku, tada je o zahtjevu troška žalbe odlučeno sukladno čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. ZPP-a. Trošak odgovora na žalbu nije priznat, obzirom da takav trošak i nije bio potreban za vođenje postupka, te je sukladno navedenom odlučeno osnovom za čl. 155. u vezi sa čl. 166. ZPP-a.

             

             

U Puli - Pola 13. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.