Poslovni broj: Gž-136/2023-2

 

                       

            REPUBLIKA HRVATSKA

     Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-136/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Z., Z., zastupanog po M. B., OIB: …, protiv tuženice G. K. iz K., N., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj: P-196/2021-11 od 30. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj: P-196/2021-11 od 30. studenog 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„Odbija se tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Z., Z., OIB …, sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

Nalaže se tuženoj G. K. iz N., OIB: …, platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Z., OIB: … iznos od 15.595,03 kuna na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.02.2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Osim toga, ističe i da je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegova zahtjeva potpuno u suprotnosti s dokumentacijom iz spisa predmeta te smatra da je u konkretnom slučaju materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Ukazuje da je pobijanom presudom prvostupanjski sud ponovno odlučio o pravu tužitelja na povrat isplaćenih sredstava, iako je o tom pravu već pravomoćno odlučeno u upravnom postupku koji se vodio pred tužiteljem i odluka donesena u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari ( čl. 12. ZPP). Ističe i da je rješenjem tužitelja donesenom u upravnom postupku tuženici s danom 22.07.2014. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj – A. T. d.o.o., zasnovan 01.04.2010., a da je u utuženom razdoblju od 18.02.2015. do 23.09.2019. na teret tužitelja tuženica neosnovano koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 15.595,03 kn i posljedično tome za nju je nastala obveza vraćanja stečenog bez osnove, sve utemeljeno na odredbi čl. 1111. ZOO, a zaključak prvostupanjskog suda o tome da tuženica nije znala za prestanak poslovanja njenog poslodavca je životno nelogičan i posljedično tome neprihvatljiv.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev ili da se ona ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst  25/13 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

             

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplatiti mu iznos od 15.595,03 kn na ime nepripadno isplaćene naknade sa osnove obveznog zdravstvenog osiguranja, utemeljen na odredbama čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13 i 98/19 – dalje u tekstu: ZOZO) u vezi s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,  29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

 

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da  tužena nije znala, a niti je mogla znati da je njen poslodavac prestao postojati, a time da ni ona sama više nije zaposlena osoba, niti je više osigurana zdravstvenim osiguranjem tužitelja, a temeljem kojeg radnog odnosa i prijave na zdravstveno osiguranje je sukladno odredbi čl. 4. Pravilnika o uvjetima i postupku stjecanje prava zaposlenog roditelja ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju radi njege djeteta tužena ostvarivala pravo na dopust te pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, već je to saznala tek 22. listopada 2019. Pri tome, prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da zbog nezakonitog postupanja njenog poslodavca, koji tužitelju nije pravodobno prijavio prestanak radnog odnosa tuženice i o tome obavijestio tuženicu, kao i zbog očitog propusta odgovorne osobe tužitelja koja u navedenom trenutku nije zakonito reagirala, tuženica niti na koji način nije mogla saznati za postojanje bilo kakvih okolnosti koje bi utjecale na ostvarivanje njezinog prava i posljedično tome, smatra prvostupanjski sud, tuženica nije ni odgovorna za štetu koju je svojim postupanjem tužitelju prouzročio njezin poslodavac.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita iako je u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti iz nešto drugačijih materijalno pravnih razloga, međutim samo zbog toga tužitelj u ovom postupku za sebe ne može ostvariti povoljnije pravo.

 

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11.  ZPP na koju ukazuje žalitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni vrlo jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kada je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja.

 

10. U ovom postupku, obzirom i na sadržaj žalbe tužitelja, nije sporno da je tuženica bila zaposlena kod trgovačkog društva A. T. d.o.o. iz K. I. od 01.04.2010. i da je osnovom takvog radnog odnosa ostvarivala prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, da je u utuženom razdoblju od 18.02.2015. do 23.09.2019. na teret tužitelja koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 15.595,03 kn te da je ovo trgovačko društvo prestalo postojati 22. srpnja 2014., posljedično čemu joj je rješenjem tužitelja klasa: UP/I-503-01/19-01/4736 od 22. listopada 2019., utvrđen prestanak statusa obvezno osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj – A. T. d.o.o., zasnovan dana 1. travnja 2010. sa 22. srpnja 2014, a nije sporno ni da njen poslodavac sukladno odredbi čl. 121. st. 2 ZOZO nije izvršio odjavu njenog obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 30 dana od dana nastanka promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe.

 

11. Sporno je, je li u konkretnom slučaju, tuženica dužna temeljem odredbe čl. 137. ZOZO u vezi s odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO dužna tužitelju isplatiti ovaj ostvaren novčani iznos s osnove korištenja obveznog zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju, obzirom na njenu tvrdnju da nije znala da je njen poslodavac prestao postojati još 22. srpnja 2014. i da nije izvršio odjavu njenog obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 30 dana od dana nastanka promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe.

 

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja pravilno odlučio.

 

13. Na temelju odredbe čl. 119. st. 2. ZOZO propisano je da osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prestankom okolnosti na temelju kojih je stekla taj status, dok je odredbom čl. 121. zakona propisano da je podnositelj prijave obvezan dostaviti Zavodu sve podatke u vezi s prijavom, promjenom i odjavom osiguranih osoba, a radi ostvarivanja prava i obveza iz obveznoga zdravstvenog osiguranja i izdavanja isprave iz članka 119. stavka 3. ovoga Zakona, a ako podnositelj prijave iz stavka 1. ovoga članka u roku od 30 dana od dana nastanka okolnosti koja je osnova za stjecanje statusa osigurane osobe ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznavanju statusa osiguranika, odnosno osigurane osobe Zavoda.

 

13.1. Temeljem odredbe čl. 6. st. 1. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe („Narodne novine“ broj: 82/14 - dalje u tekstu:Pravilnik)  propisano je da prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje podnosi obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, osigurana osoba kada je ona obveznik plaćanja doprinosa, odnosno pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da status osigurane osobe područna služba, odnosno regionalni ured Zavoda može utvrditi po službenoj dužnosti na osnovi podataka dostavljenih od nadležnog tijela koje ima ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje.

 

13.2. Odredbom čl. 7.1. Pravilnika propisano je da osigurana osoba za koju obveznik plaćanja doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu sa obveznog zdravstvenog osiguranja može sama zatražiti utvrđivanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, o čemu Zavod odlučuje rješenjem. 

 

13.3. Na temelju odredbe čl. 137. ZOZO propisano je da je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima, dok je odredbom čl. 138. st. 3. ZOZO propisano je da za štetu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile.

 

14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ( čl. 8. ZPP) da je u konkretnom slučaju poslodavac tuženice imao obvezu izvršiti odjavu njenog obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 30 dana od dana nastanka promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe – prestanka njegovog postojanja i posljedično tome prestanka radnog odnosa tuženice temeljem kojeg je i ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a da obzirom da je u utuženom razdoblju bila opravdano odsutna sa posla i da joj je tijekom cijelog tog razdoblja tužitelj svojim rješenjima uredno priznavao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i da i sam, postupajući po službenoj dužnosti, na osnovi podataka dostavljenih od nadležnog tijela koje ima ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje nije u utuženom razdoblju provjeravao činjenice koje utječu na status tuženice kao osigurane osobe, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno, kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja.

 

14.1. Naime, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda kada je obvezu odjave tuženice iz obveznog zdravstvenog osiguranja imao izvršiti njezin poslodavac, a ona zbog prethodno navedenih okolnosti nije znala niti mogla znati da on to nije učinio niti da je prestao postojati za štetu koju u konkretnom slučaju s osnove korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja trpi tužitelj odgovara poslodavac tuženice, a ne tuženica jer je upravo on osoba koja je bila dužna izvršiti prijavu tužene za obvezno zdravstveno osiguranje i plaćati doprinose za njezino zdravstveno osiguranje pa je prema odredbi čl. 138. ZOZO upravo poslodavac i odgovoran za štetu koja je s navedene osnove nastala tužitelju, sve iz razloga što nije bila podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili opseg prava tuženice kao radnika, pa je posljedično tome i žalbu tužitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 13. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

              Robert Fabris