Poslovni broj Gž-140/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-140/2023- 2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S., OIB:... i M. S., OIB:... oboje iz P., oboje zastupani po punomoćniku M. H., odvjetniku u V., protiv tuženika F. K., OIB: ... i I. K., OIB:... oboje iz P., oboje zastupani po punomoćnici A. M., odvjetnici u V., radi dokazivanja jačeg prava,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj 25 P-484/2018-22 od 23. lipnja 2022., u sjednici vijeća od 13. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj 25 P-484/2018-22 od 23. lipnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

 

"I.) Utvrđuje se da međa, između nekretnine koja je suvlasništvo tužitelja F. S., OIB:... i M. S., OIB:..., oboje iz P., čkbr. 1211, u naravi kuća sa 143 m2, dvorište sa 500 m2 i oranica sa 753 m2 sve upisano u z.k. ul. 2230 k.o. P., i nekretnine koja je suvlasništvo tuženika, F. K., OIB:... i I. K., OIB:..., oboje iz P., čkbr. 1212/2 oranica Z. sa 647 m2, a koja je nekretnina prema izvodu iz katastarskog plana i izvatku iz zemljišnih knjiga, identična sa sjeverno-istočnim dijelom čkbr. 1212, oranica Z. sa 1396 m2, upisanom u z.k. ul. 2194 k.o. P., a u naravi se radi o kući sa nadstrešnicom i dvorištem, ide pravcem u skici izmjere mjerničkog vještaka D. Š., od 10. ožujka 2021. g., označenog slovima D-D1, te da su tužitelji vlasnici zemljišta površine 22 m2, koje se nalazi između točaka, na skici izmjere mjerničkog vještaka D. Š. od 10. ožujka 2021. g., označenim slovima D-E-F-G-H-I-J-K-D1-D.

II.) Tuženici F. K., OIB:... i I. K., OIB: ..., oboje iz P., dužni su tužiteljima F. S., OIB:... i M. S., OIB:... oboje iz P., predati u posjed dio zemljišta u površini koji je naveden u toč.1. ove presude.“

 

              Istom presudom naloženo je tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak od 4.000,00 kuna.

 

1.               Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli pravovremenu žalbu, iz svih žalbenih razloga. Ističu počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između zapisnika o iskazima svjedoka danim u postupku i zapisnika o iskazu tužiteljice M. S.. Prvostupanjski sud je naveo da iskazi svjedoka koje je prihvatio nisu u suprotnosti sa iskazima stranaka, a što nije točno. Naime, prvostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje zašto bi samovlasno uznemiravanje tužitelja u posjedu dijela sporne površine koje su tuženici unazad nekoliko godina činili, bio dokaz njihova suposjeda. Također je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kada je utvrđeno da su stranke suposjednici sporne površine, jer su od 1988. kada su tužitelji doselili, u samostalnom posjedu predmeta spora, a tek unazad nekoliko godina tuženici su konstantno počeli uznemiravati tužitelje u spornoj površini, na način da su je samovlasno i samovoljno počeli kositi, iako nije njihova, a tužitelji su na to konstantno odgovarali na način da su svoj posjed štitili institutom dozvoljene samopomoći, tako da su na košnju tuženika odgovarali košnjom iste parcele. Pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo, odredba čl. 159. st. 1. - 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kada je sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu navedene zakonske odredbe. Dakle, iz svega jasno proizlazi da su tužitelji samostalni posjednici dijela sporne površine na skici vještaka označene slovima J-D1-K-J unatoč povremenim uznemiravanjima tog posjeda od strane tuženika. Oni su u posjedu toga dijela parcele još od 1988., te njihov posjed ima određenu kakvoću odnosno zakonit je, istinit i pošten.

Slijedom navedenog predlažu da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

 

3.              Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

 

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da su vlasnici zemljišta površine 22 m2, koji se nalazi između točaka na skici izmjere mjerničkog vještaka D. Š. od 10. ožujka 2021., označenog slovima D-E-F-G-H-I-J-K-D1-D, te da su tuženici dužni tužiteljima predati u posjed tako označen dio zemljišta, sa utvrđenjem da je ovom postupku prethodio postupak uređenja međa, u predmetu prvostupanjskog suda R1-87/2017, u kojem je uređena međa između k.č.br. 1211 k.o. P., u suvlasništvu tužitelja, i k.č.br. 1212/2 k.o. P., u suvlasništvu tuženika, i to prema posljednjem mirnom posjedu i pravičnoj ocjeni suda, te je uređena međa u pravcu označenom na skici mjerničkog vještaka B. Š. od 12. ožujka 2018. slovima D-E-F-G-H-I-J-K, tako da je sporna površina označena slovima D-D1-D2-D površine 43 m2, a nezadovoljna stranka upućena je u pokretanje parnice radi dokazivanja jačeg prava. U ovoj parnici koju su tužitelji pokrenuli, prvostupanjski je sud utvrdio da na spornoj površini i to onoj označenoj slovima D-E-F-G-H-I-J postoji međašnji zid te da tužitelji nisu nikada bili u posjedu dijela nekretnine preko međašnjeg zida, dok u odnosu na dio sporne međašnje površine označene slovima J-K-D1 između koje ne postoji ogradni zid, su stranke bile u suposjedu jer su i tužitelji i tuženici taj dio sporne površine kosili.

 

7.              Slijedom navedenoga odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelji nisu dokazali da imaju jače pravo na posjed, odnosno da se nisu ispunili uvjeti iz čl. 159. st. 1.-3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

8.              Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja.

 

9.              Naime, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl.365.st.2. Zakona o parničnom postupku, a niti je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog zakona, na koju ukazuju žalitelji, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, te ne postoji proturječnost u iskazima stranaka i svjedoka, a koja bi za posljedicu imala pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i posljedično pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

10.              I činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno pa je tako utvrđeno:

 

- da su stranke, tužitelji s jedne strane, suvlasnici k.č.br. 1211 k.o. P., dok su tuženici suvlasnici k.č.br. 1212/2 k.o. P., koje katastarske čestice su međašnje,

              - da je između navedenih katastarskih čestica ogradni zid na potezu od točke D do točke J,

              - da tužitelji nikada nisu bili u posjedu dijela parcele preko ogradnog zida u smjeru parcele tuženika,

              - da je sporna površina označena slovima J-K-D1, gdje ne postoji međašnji zid između parcela stranaka, bila u suposjedu stranaka, jer je bila održavana na način da su je kosili i tužitelji i tuženici.

 

11.              Žalitelji u žalbi ističu da je netočno utvrđeno činjenično stanje, kada je sud utvrdio da su na tom dijelu sporne međašnje površine stranke suposjednici, već da su samostalno posjedovali predmetni dio nekretnine, a to što su tuženici istu počeli unazad nekoliko godina kositi, da su na isto tužitelji odgovorili samopomoći, na način da su je već pokošenu i oni ponovno kosili ili obrnuto.

 

12.              Navedeni žalbeni navod nije osnovan, a sve da je i osnovan, ne bi doveo žalitelje u povoljniju pravnu situaciju.

 

13.              Naime, u ovom postupku, koji je proizašao iz postupka uređenja međe, žalitelji su trebali dokazati da na spornoj međašnjoj površini imaju jače pravo na posjed.

 

14.              Jače pravo na posjed ne znači samo posjed, kako žalitelji navode, već su trebali dokazati, a što nisu, da je taj posjed bio kvalificiran odnosno da je bio takav da se zasniva na valjanom pravnom osnovu, te da je pošten.

 

15.              U ovom postupku žalitelji nisu dokazali da su bili samostalni posjednici sporne površine, a sve da su i bili samostalni posjednici, nisu dokazali da bi taj posjed imao one elemente koji bi za posljedicu imali stjecanja prava vlasništva po čl. 159. st. 1. – 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da je bio pošten i da je imao trajanje u zakonom propisanom vremenu, a niti su dokazali da bi postojao neki pravni posao koji bi mogao biti osnov za stjecanje prava vlasništva sporne površine.

 

16.              Dakle, žalitelji nisu dokazali da imaju jače pravo na posjed predmetnog dijela nekretnine, a teret dokaza te činjenice bio je na njima, pa kako to nisu dokazali, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio, temeljem čl.  221. a  Zakona o parničnom postupku.

 

17.              Iz navedenog razloga je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

U Puli-Pola 13. veljače 2023.

 

 

    Predsjednica vijeća:

 

             Biljana Bojanić,v.r.