Poslovni broj: Gž-789/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-789/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. (OIB:…) iz K. K., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. Š. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika Bolnice (OIB:…), sa sjedištem u Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. & S. j.t.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Pn-24/2019-39 od 5. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.,

 

             

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Pn-24/2019-39 od 5. studenog 2021. - i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima žalbenog dijela postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati:

 

-s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 69.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 6. listopada 2017., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate;

 

-s osnove imovinske štete iznos od 71.900,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2017. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate;

 

-s osnove izgubljene zarade iznos od 57.734,00 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa a kako je to pobliže navedeno u tom stavku izreke (prvi iznos od 935,59 kuna od 15. studenog 2016., posljednji iznos od 4.018,50 kuna od 15. kolovoza 2018.) do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate kao i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

1.1.              Odlukom o parničnom trošku (u toč. II. i III. izreke) nalaženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 26.792,50 kuna u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu iznad navedenog iznosa zahtjev odbijen. 

 

2.              Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je zaključak suda kojim utvrđuje da je "loša pozicija vijka" rizik operativnog zahvata, a ne liječnička greška nepravilan i neutemeljen na važećem zakonodavstvu i nedvojbenim činjenicama utvrđenim u ovome postupku. Ističe da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer uopće nije saslušao tužitelja koji dokazni prijedlog je predložen već u tužbi. Navodi da je počinjena bitna povreda odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) jer su izostali svi razlozi o odlučnim činjenicama te zato što postoji proturječnost između razloga na kojima se temelji presuda i stanja spisa. Sud prvog stupnja je protivno odredbama parničnog postupka rukovodio vještačenjem što je vidljivo iz rješenja suda kada je dao vještaku zadatak da utvrdi "da li je kod tuženika učinjena liječnička pogreška". Naime, liječnička pogreška i komplikacija su pravni, a ne medicinski standardi koje utvrđuje sud, a ne vještaci. U tom smislu je došlo do propusta u vještačenju jer nisu raspravljene bitne medicinske činjenice i to: u kojem postotku ovakve operacije završe s "reoperacijom zbog loše pozicije vijka"; tko je kriv za "lošu poziciju vijka", odnosno je li ona posljedica lošeg namještenja vijeka od strane operatera tijekom operacije ili namještenja tkiva nakon operacije; od kakvog je značaja što je navedeni vijak virio čak 15 mm izbivanja trupa (do 5 mm se smatra uobičajenim). Također navodi da je propušteno pitati vještaka zbog čega tužitelj trpi bolove u kralježnici, a koja bol se spušta u lijevu nogu i zbog čega tužiteljevo stanje nakon operacije nije bolje. Zbog navedenih propusta počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 258., 259. i 261. ZPP-a koja je dovela do nepovoljne odluke za tužitelja.

 

2.1.              Osim toga pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo, odnosno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 dalje: ZOO) jer se za liječničku grešku odgovara po načelu presumirane krivnje. Na tuženiku je bilo da dokaže da su postupili po pravilima liječničke struke i da do štete nije došlo zbog njihove obične nepažnje, što znači da je u konkretnom slučaju operaciju kralježnice trebalo izvesti na osobito pažljiv način pri tome pazeći na koji način se postavlja navedeni vijak, a ne da se po izvršenom zahvatu ponovo tužitelj mora podvrgnuti reoperaciji. Stoga ostaje za utvrditi uzrok "loše pozicije vijka" i čime se ta greška mogla izbjeći.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tužitelja "da se ukine pobijana presuda i vratiti predmet na ponovan postupak".

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP-a.              

 

4.              U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su u postupku određeni i provedeni svi dokazi koje su stranke predložile, da je utvrđivanje spornih, a relevantnih činjenica rezultiralo donošenjem pravilne i zakonite odluke. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

5.              Žalba tužitelja je osnovana.

 

6.              Predmet ovog postupka je odlučivanje o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 69.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 6. listopada 2017., imovinske štete (troškovi liječenja i tuđa pomoć i njega) u iznosu od 71.900,00 kuna sa zateznom kamatom od 6. listopada 2017., imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 57.734,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koja šteta da je nastala u vezi nesavjesnog liječenja nastalog uslijed operacije koja se dogodila 24. listopada 2016. u S. bolnici S. K..

 

7.              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Svoju odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka dr. B. B. koji je utvrdio da je loša pozicija vijka rizik operativnog postupka sa čime je tužitelj bio upoznat i prije operacije te se sa time suglasio. Nadalje, utvrdio je da kontrolni MS, CT, MR i LS kralježnice nisu ukazivali na znakove kompresije lateralnih recesusa u projekciji deg. LIV-LV,LV-SI, a da je po operaciji kralježnice gdje postoji degenerativna bolest kralježnice oporavak individualan, tako da i nakon provedene operacije mogu postojati i dalje poteškoće kao što je bio slučaj i kod tužitelja.  

 

8.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da pobijana presuda nije pravilna ni zakonita te da je rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.              U prvostupanjskom postupku sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

-da je nakon pregleda tužitelja i učinjene dijagnostike kod tuženika izvršen operativni zahvat radi odstranjenja dijelova kostiju slabinske kralježnice koji su radili pritisak na živčelje koja je napravljena tako da je nakon odstranjenja materijala koji je vršio pritisak ugrađen materijal koji je stabilizirao kralježnicu (umeci pod nazivom "cage" i vijci povezani s šipkama);

 

-da je cijeli operativni zahvat učinjen pod kontrolom RTG fluoroskopa iz kojeg proizlazi da nije učinjena lezija mozgovne ovojnice-dure ni lezija živčanih korjenova;

 

-da je tužitelj nakon operacije dobivao potrebnu terapiju;

 

-da su drugog dana po operaciji izvađeni drenovi iz rane;

 

-da je postoperativni oporavak tužitelja bio uredan, tužitelj je u bolnici boravio još šest dana te je otpušten u dobrom zdravstvenom stanju;

 

-da je tužitelj nakon operacije dolazio na redovite kontrole na kojima se žalio na bolove u leđima i lijevoj nozi;

 

-da je napravljena MR kralježnice koja je pokazala da jedan od vijaka završava izvan trupa 14 mm i da je usmjeren nešto lateralnije ali da nema pritiska na živčevlje u spinalnom kanalu i da predmetni vijak ne radi oštećenje tkiva u okolini;

 

-da se u okolnostima kad vijak viri izvan trupa više od 5 mm preporuča korekcija vijka (reoperacija), ali samo u slučaju ako bolesnik ima smetnje;

 

-da je tužitelju preporučena reoperacija korekcijom vijeka i od strane dr. P. (kontrolni pregled 3. svibnja 2017.) i od kontrolnog neurokirurga dr. R. (2018.), pri čemu su isti upozorili tužitelja da postoji bojazan da reoperacijom neće doći do otklanjanja ili umanjenja simptoma koje navodi tužitelj;

 

-da je ,,loša pozicija vijka" jedan od rizika operativnog zahvata koji je napravljen nad tužiteljem te da je tužitelj na to bio upozoren i dao pisani pristanak;

 

-da iz iskaza liječnika koji je izvršio operativni zahvat proizlazi da je loša pozicija vijka moguć rizik takvih operacija te se događa u 10-15% slučajeva;

 

-da je vještak utvrdio da nema liječničke greške već se radi o komplikaciji koja može nastati kod takvih operativnih zahvata.

 

10.              U odnosu na sporne okolnosti u postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. B. B. neurokirurgu 10. srpnja 2020. u kojem je isti utvrdio da nakon što se tužitelj žalio na križobolje te bolove u obje noge da je neuroradiološka obrada ukazala na iskliznuće međukralježnih pločica između četvrtog i petog slabinskog kralješka te između petog i prvog križnog kralješka-diskus hernija seg. LIV-LV, LVI-SI. U travnju 2015. provedeno je operacijsko liječenje u bolnici Sestre milosrdnice i to odstranjenje međukralježnih pločica u seg. LIV-LV s lijeve strane uz dekompresiju korijena L5 lijevo te operacijsko odstranjenje –ablacija hernijancije seg LV-SI s desne strane uz dekompresiju korijena S1 desno. Po provedenom liječenju i dalje su zaostale poteškoće u vidu križobolje te bolova u lijevoj i desnoj nozi. Po pregledu liječnika tuženika preporučena je nova operacija u smislu stavljanja umetaka –TLIF u seg LIV-LV i LV-SI uz stabilizaciju putem stražnje spondilodeze u seg. LIV-LV, LVI-SI.Operacija je izvršena 24. listopada 2016. na način da je učinjeno odstranjivanje pola lamine LV kralježaka s lijeve strane – hemilaminektomia LV lijevo uz dekompresiju korijena L5 i S1 lijevo uz stavljanje umetaka –TLIF u seg. LIV-LV, LVI-SI. Navodi da u razini LV kralješka lijevi vijak primjereno prolazi kroz lijevi pedikli i završava lateralno u lijevoj polovici trupa, dok desni vijak prolazi kroz desni dio desnog pedikla, bazu poprečnog nastavka i završava izvan trupa za oko 14 mm. Međutim naglašava da su neuralni forameni LIV-LV i LV-SI kroz koje prolazi korijeni L5 i S1 slobodni, spiralni kanal je primjereno širok i slobodan. Na kontrolnom pregledu od 3. svibnja 2017. tužitelju je preporučena korekcija vijka te adhezioliza korijena L4 i L5 lijevo. Međutim zbog degenerativnih bolesti kralježnice oporavak je individualan i teškoće mogu postojati i dalje nakon operacije.

 

10.1.              U dopuni nalaza i mišljenja od 13. kolovoza 2021. vještak je naveo da pri plasiranju interpedunkularnih vijaka u trupove kralješaka zbog boljeg sidrenja je poželjno da prednji rub vijka prolazi minimalno kroz prednji rub korteksa trupa kralješka, što doprinosi boljoj čvrstoći vijka u kosti, a ukoliko vijak viri više od 5 mm, a bolesnik nema smetnji ne preporuča se izmjena vijka, dok ukoliko viri više od 5 mm preporuča se korekcija odnosno izmjena, no nije sigurno hoće li se time ukloniti smetnje. Naglasio je da učinjenom MR obradom slabinske kralješnice osim ranije opisanih hernijacija u seg LIV-LV i LV-Sl postoje i multiple hernijacije u seg. LII-LIII i LIII-LIV, koje također doprinose gore opisanim zaostalim poteškoćama te da je loša pozicija vijka rizik operativnog postupka.

 

11.              Prema odredbi čl. 252. ZPP-a te čl. 260. ZPP-a, sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pisanim putem prije rasprave. To znači da je pravilo da vještaci svoj nalaz i mišljenje obavezno iznose usmeno na raspravi, omogućujući strankama da na ročištu o njemu raspravljaju, a da sud može, što je i svrsishodno radi pripreme stranaka za raspravljanje, odrediti da vještak podnese nalaz i mišljenje pisano prije rasprave, u kojem slučaju se taj nalaz i mišljenje dostavlja strankama prije ročišta na raspravljanje o tom dokazu.

 

11.1.              Prema tome, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi dok je podnošenje pisanog nalaza i mišljenja mogućnost, a ne i pravilo.  

 

11.2.              Stoga jer je sudski vještak prof. dr. B. B. izradio pisani nalaz i mišljenje, na kojeg je tužitelj imao prigovore prvostupanjski sud bio dužan pozvati vještaka na raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, odnosno izjašnjenja o prigovorima tužitelja na nalaz i mišljenje, na koji način bi se strankama omogućilo sudjelovanje u toj raspravi, radi čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

12.              Nadalje, u pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da su liječnička pogreška i komplikacija pravni, a ne medicinski standardi koje utvrđuje sud, a da je zadatak vještaka da razjasni sve bitne okolnosti. Dakle, vještak je trebao utvrditi je li tuženik prilikom izvršenja operativnog zahtjeva postupio uobičajeno ili je u tom dijelu bilo nekih odstupanja, a ukoliko je došlo do određenih odstupanja utvrditi njihov uzrok nakon čega će sud na temelju takvo provedenog vještačenja utvrditi je li došlo do nesavjesnog liječenja ili nije.

 

13.              Upravo je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, činjenica je da je magnetskom rezonancom kralježnice utvrđeno da jedan od ugrađenih vijka završava izvan trupa 14 mm i da je usmjeren nešto lateralnije, a da je uobičajeno da vijak viri do 5 mm pa se u slučaju kada viri više od 5 mm preporučuje reoperacija. Dakle, vijak je nakon operacije virio iz trupa više nego što je preporučeno ili uobičajeno, a nije utvrđeno zbog čega se to dogodilo. Stoga i ovaj sud smatra, a kako to osnovano ističe tužitelj u žalbi, da je propušteno u postupku utvrditi uslijed čega je došlo do "loše pozicije vijka" jer odstupanje nije zanemarivo (uobičajeno je 5 mm, a završava 14 mm). Ta se činjenica ne može relativizirati samo iz razloga jer je tužitelj potpisao izjavu u kojoj navodi da je upoznat kako je jedan od rizika operacije loša pozicija vijka koja zahtjeva popravak ponovljenom operacijom. Suglasnost za operaciju ne može osloboditi tuženika odgovornosti za propuste izvršene tijekom zahvata ukoliko se utvrdi da je do njih došlo. 

 

13.1.              Dakle, u ponovnom postupku potrebno je utvrditi jesu li liječnici tuženika  prilikom ugradnje vijka primijenili zahtijevani standard dužne pozornosti koja odgovara njihovoj struci ili je loša pozicija vijka posljedica nekog drugog uzroka na koji tuženik nije mogao utjecati niti uz primjenu dužne pažnje. Nadalje, potrebno je utvrditi u kojim se slučajevima i zbog čega događaju ovakva odstupanja te je li to uobičajeno. Na kraju, nužno je utvrditi zbog čega tužitelj i dalje trpi bolove, odnosno zbog čega njegovo zdravstveno stanje nakon operacije nije poboljšano te zašto je uopće sugerirana operacija ako je postojala mogućnost da se operacijom stanje neće popraviti.

 

14.              Činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i jer sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Iako je prema ranijem odredbama ZPP-a saslušanje stranaka bilo supsidijarno pravno sredstvo, u predmetima radi naknade štete je svrsishodno provesti dokaz saslušanjem tužitelja i to na okolnosti njegovog zdravstvenog stanja prije i nakon operacije kao i na okolnost vrste bolova kojima je izložen.

 

15.              U nastavku postupka prvostupanjski sud će provesti dopunsko vještačenje usmenim saslušanjem vještaka kao i saslušanjem tužitelja te utvrditi sve sporne činjenice. Ukoliko sud prvog stupnja i nakon što upotpuni dokazni postupak i dalje smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan potrebno je provesti i ostale predložene  dokaze (na okolnost visine štete) radi mogućnosti meritornog žalbenog presuđenja.             

16.              Slijedom iznijetog kako je u ovom slučaju izostao pristup predmetu spora u ovoj parnici prema ukazanom valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja te ukinuti pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke (prema odredbi čl. 370. ZPP-a).

 

17.              Odluka o troškovima žalbenog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

U Puli - Pola 13. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.