1

Gž-35/2023-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz S.1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S.2, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektrodalmacija S.2, S.2, OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. V., radi uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj: P-1254/2017 od 30. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-1254/2017 od 30. studenoga 2022.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik uznemirio tužitelja u njegovom vlasničkom pravu na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4656/1, upisane u zk.ul. 3621 k.o. G., postavivši na istoj elektrostup - vod 0,4 kV, visine do najnižeg vodiča – žice 6,5 m na sjevernom dijelu nekretnine, čiji nadzemni vod električne energije se proteže dužinom cijelog zemljišta od istoka prema zapadu, a kako je prikazano na skici izmjere S.1, listopad 2019. sačinjena od P., pružanje geodetskih usluga, B.-S.1.

2. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine označene kao čest.zem. 4656/1 k.o. G. isplatiti tužitelju iznos od 138.764,09 Kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od utuženja, tj.17. siječnja 2017. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade za korištenje nekretnine označene kao čest.zem. 4656/1 k.o. G. isplatiti tužitelju iznos od 35.894,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 % poena do 31. srpnja 2015. godine a od 01.08.2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.750,00 kuna i trošak sudske pristojbe prema odluci suda, te PDV 25 %.

 

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku, na utvrđenje da je tuženik uznemirio tužitelja u njegovom vlasničkom pravu na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4656/1, upisane u zk. ul. 3621, k.o. G., postavljanjem na istoj elektro-stupa, zatim pod točkom II. zahtjev da se naloži tuženiku da s naslova umanjena tržišne vrijednosti naprijed navedene nekretnine isplati tužitelju iznos od 138.764,09 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te pod točkom III. zahtjev da se naloži tuženiku da s naslova naknade za korištenje naprijed navedene nekretnine isplati tužitelju iznos od 35.894,40 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.

 

10. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je predmetni elektro-stup postavljen na nekretnini tužitelja prije više od 50 godina,

- da je isti u međuvremenu izmješten,

- da je od dana kada je tuženik započeo izvršavati stvarnu služnost preko nekretnine u vlasništvu tužitelja proteklo vrijeme duže od 20 godina, slijedom čega je tuženik stekao pravo stvarne služnosti faktičnim ostvarivanjem iste kroz navedeni vremenski period, čemu se u tom razdoblju vlasnik poslužnog dobra nije protivio.

 

11. Polazeći od navedenog činjeničnog utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 54. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91 i 91/96, dalje: ZOVO), članka 1085. stavak 3. i 4., članka 1120. i članka 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) odbio sve tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

12. Naime, odredbom članka 54. stavak 1. ZOO-a propisano je da se stvarna služnost stječe dosjelošću ako je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

13. U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni stup postavio pravni prednik tuženika Elektrodalmacija S.2 70-ih godina prošlog stoljeća kada se radilo na elektrifikaciji Dalmacije, pa tako i područja na kojemu je postavljen predmetni stup sa zračnim vodom, koji je postavljen uz usmenu ili prešutnu suglasnost vlasnika nekretnine, pa kako se isti stup na nekretnini tužitelja, koji je u međuvremenu izmješten, nalazio preko 40 godina to je tuženik sukladno gore citiranoj odredbi ZOVO-a stekao pravo stvarne služnosti, kako je to pravilno utvrdio i zaključio i prvostupanjski sud.

14. Prema tome, iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik dosjelošću stekao pravo služnosti postavljanjem voda na poslužnom dobru, obzirom da je kroz neprekidno razdoblje od najmanje 20 godina faktično i mirno ostvarivao pravo služnosti, a vlasnik poslužnog dobra se nije tome protivio.

15. Ovdje je potrebno istaknuti da se za stjecanje prava stvarne služnosti u to vrijeme nije tražio savjestan i zakonit posjed, već samo faktično ostvarivanje služnosti kroz propisano vrijeme od 20 godina.

16. Prema tome, nakon proteka roka od 20 godina i više, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, kao i prvostupanjskog suda prestalo je pravo tužitelja da sudskim putem zahtjeva isplatu novčane naknade budući je nastupila zastara utuženog novčanog potraživanja, na koju se tuženik osnovano pozvao još u odgovoru na tužbu.

17. Naime, odredbom članka 1085. stavak 3. i 4. ZOO-a propisano je da u slučaju kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, dok je odredbom članka 1120. ZOO-a propisano da kada je netko uporabio tuđu stvar u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

18. Ovdje je također potrebno istaknuti da je odredbom članka 214. ZOO-a propisano da zastarom prestaje zahtijevati ispunjenje obveze, dok je odredbom članka 225. ZOO-a propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen drugi rok zastare.

19. Iz podataka u prvostupanjskom spisu, razvidno da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev postavio u svom podnesku od 26. siječnja 2022., dok je tužba zaprimljena u prvostupanjskom sudu 17. siječnja 2017..

20. Dakle, kako je sporni elektro-stup nesporno postavljen na nekretninu tužitelja unatrag više od 50 godina, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava tužitelja potraživati isplatu novčane naknade na ime korištenja njegove nekretnine i umanjenje njene tržišne vrijednosti, a nije sporno da je tuženik još u odgovoru na tužbu istakao prigovor zastare u odnosu na novčana potraživanja tužitelja.

21. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio sve tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

22. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava i preocjenjuje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

23. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

 

24. Naime, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

25. Tuženik nije zahtijevao parnični trošak pa o istom nije niti odlučivano.

 

26. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

 

27. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Gospiću, 13. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                       Tatjana Radaković Bašić, v.r.