Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

-77/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-77/2023-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz S., OIB: , zastupanog po punomoćnici A. B. odvjetnici u S., protiv tuženika I. V. iz S., OIB: , zastupanog po punomoćniku P. D. K. odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-524/2017 od 11. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-524/2017 od 11. studenoga 2022.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

  1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 33.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02. studenog 2017., do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

 

 

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći iznos od 280,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. studenog 2022., do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu imovinsku štetu na ime naknade troškova tuđe njege i pomoći, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

 

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.233,10 kn."

 

2. Protiv navedene presude u usvojenom (dosuđujućem) dijelu u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi pobija osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te u bitnom osporava vještački nalaz stalnog sudskog vještaka dr. M. M. spec. neurologa navodeći da ista vještakinja nije ovlaštena procjenjivati intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha tužitelja kao posljedice štetnog događaja, pa taj aspekt povrede sud nije mogao utvrditi niti odmjeriti u sklopu povrede prava osobnosti. Također tvrdi da činjenica trajanja i intenziteta straha tijekom postupka vještačenjem nije dokazana, te je sud nepravilnom primjenom odredbe članka 250. i članka 258. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), u svezi članka 8. ZPP-a počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke. U odnosu na osnov štetnog događaja ističe da je na tužitelju odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno da postoji jasna krivnja na strani tužitelja/oštećenog koji je svojim ponašanjem uzrokovao, a svakako doprinio nastanku predmetne štete. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu ili da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 248,19 eura/1.870,00 kuna i trošak sudske pristojbe u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna.

 

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženik, budući presuda nema nedostataka, zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

 

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog štetnog događaja od 27. ožujka 2016. koji se dogodio u S. u disko baru A., u kojemu je tužitelj radio kao zaštitar, te je prilikom smirivanja tuženika u svojstvu zaštitara na svom radnom mjestu zadobio tjelesne ozljede u vidu reznih rana šake i prstiju desne ruke, te gubitak motoneurona u mišiću podlaktice, kao i leziju n.radialisa u perifernom tijeku sa izraženim oštećenjem osjetnih kutenih grana, a za koje ozljede odgovornim smatra tuženika.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.

 

10. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je tuženik pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-1177/16 proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

- da iz navedene presude i iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka nesporno proizlazi da je tuženik na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, na način da je prolijevao piće po podu objekta, te time izazvao uznemirenost prisutnih gostiju radi čega je zatražena intervencija zaštitara (ovdje tužitelja), te da je tuženik po dolasku zaštitara ignorirao zamolbu zaštitara da napusti klub vrijeđajući zaštitara riječima "Tko si ti, šta ti glumiš", a nakon što ga je zaštitar (tužitelj) ponovno upozorio na ponašanje tuženik ga ignorira riječima: "Ja sam platio te boce i mogu s njima raditi što hoću", te i dalje odbija izađi iz kluba, nakon čega zaštitar pokušava tuženika izvesti van, tuženik hvata zaštitara (tužitelja) za majicu, te ga gura prema izlaznim vratima, gdje obojica padaju kroz staklo,

- da je tuženik u vrijeme kritičnog događaja bio u vidno alkoholiziranom stanju,

- da je tužitelj osoba koja ima dopuštenje za obavljanje tjelesne zaštite, a nesporno je utvrđeno da se tuženik predmetne prigode neprimjereno ponašao i da je narušavao javni red i mir,

- da nitko osim tuženika u disko klubu nije prolijevao piće i neprimjereno se ponašao predmetnog dana,

- da iz svih provedenih dokaza proizlazi da je jedina osoba koja je odgovorna za nastanak predmetnog događaja upravo tuženik, koji je predmetne prigode bio vidno alkoholiziran i koji nije slušao ponovljene zamolbe da se smiri,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M. M. spec. neurolog u dopuni vještačkog nalaza od 22. srpnja 2022. proizlazi da je pregledom predmetnog spisa i u istom priložene medicinske dokumentacije i podneska tuženika utvrdila sljedeće:

 

a) da je tužitelj G. K. zadobio povredu desne podlaktice i šake 27. ožujka 2016., a tijek liječenja i opis priložene medicinske dokumentacije izvršen je u vještačkom nalazu i mišljenju od 27. svibnja 2022. zadobio tjelesne ozljede u vidu reznih rana šake i prstiju desne ruke, te gubitak motoneurona u mišiću podlaktice, kao i leziju n.radialisa u perifernom tijeku sa izraženim oštećenjem osjetnih kutenih grana, a za koje ozljede odgovornim smatra tuženika,

b) da je tom prigodom vještakinja procijenila da je zbog oštećenja funkcije desne šake kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih sposobnosti od 5 %, što je i ovom prigodom potvrdila,

c) da je pri procjeni imala na uvidu EMNG nalaz koji je tužitelj izvršio 2018., pri čemu se poremećaj funkcije desne šake opisuje kao posljedica štetnog događaja, oštećenje živca u karpalnom kanalu i oštećenje živca na izlazu iz vratne kralježnice,

d) da je u procjeni umanjena životnih sposobnosti zanemarila utjecaj oštećenja zbog promjene u vratnoj kralježnici i karpalnom kanalu, te je procijenila posljedično oštećenje zbog štetnog događaja s 5 % imajući u vidu životnu dob tužitelja i činjenicu da je on dešnjak,

e) da je procjenu boli izvršila 27. svibnja 2022. pri čemu je navela da su bolovi jakog intenziteta trajali jedan dan, srednjeg sedam, a blagih deset mjeseci, da su bolovi blagog intenziteta trajali do završetka fizikalnog liječenja što je nešto manje od deset mjeseci,

f) da je naruženost posljedica više poremećaja funkcija šake nego samih ožiljaka,

g) da je tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta, tzv. primarni strah u momentu nastanka štetnog događaja jer se osjetio vitalno ugrožen, budući je bio izložen fizičkom napadu s nepredvidivim posljedicama i neočekivanim razvojem, nakon primarnog straha koji je trajao pola sata tužitelj je trpio sekundarni strah koji je proizlazi iz činjenice da se dogodio fizički napad na njegovu osobu uz strah od možebitnih posljedica i komplikacija liječenja desne šake, navedeni strah je trajao dva tjedna, a ostale moguće stresne psihičke učinke kod tužitelja nakon štetnog događaja vještakinja je uključila u ukupnu procjenu umanjenja životnih sposobnosti,

h), da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć prvih tjedan dana dva sata dnevno zbog pripreme hrane i obavljanja higijene za koju mu je potrebna funkcija desne ruke,

- da se predmetni događaj zbio u ranim jutarnjim satima u noćnom klubu u kojem je dinamična atmosfera i ako se od gostiju očekuje primjereno ponašanje, ipak pokoja prolivena čaša nije nešto što se u noćnom klubu ne očekuje, što je utvrđeno i prilikom iskaza ostalih svjedoka koji navode da su iste te večeri određeni gosti prolijevali šampanjac.

 

11. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da je u konkretnim okolnostima koje se prethodile nastanku štetnog događaja, osim ponašanja tuženika, odlučan je i položaj tužitelja kao zaštitara i s tim u svezi obveza i opseg primjene njegovih ovlasti u danim okolnostima.

 

12. Naime, djelatnost privatne zaštite uređena je Zakonom o privatnoj zaštiti (Narodne novine 68/03, 31/10 i 139/10), kojim je između ostalog u članku 57 propisano:

 

 

"(1) U primjeni ovlasti iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona čuvari, zaštitari i zaštitari specijalisti dužni su postupati čovječno i poštovati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe te druga temeljna prava i slobode čovjeka.

(2) Primjena ovlasti mora biti razmjerna cilju radi kojega se ovlast primjenjuje.

(3) Primjena ovlasti ne smije izazvati veće štetne posljedice od onih koje bi nastupile da čuvari, zaštitari i zaštitari specijalisti nisu primijenili ovlasti.

(4) Čuvar, zaštitar i zaštitar specijalist uvijek će primijeniti onu ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u slobode i prava čovjeka, a postiže svrha obavljanja poslova privatne zaštite."

 

13. Neosnovano tuženik smatra da je u danim okolnostima u postupanju tužitelja došlo do prekoračenja njegovih ovlasti, te nesrazmjerne upotrebe sile i postupanja koja je uzrokovala istovremeno pad i ozljeđivanje oba sudionika, zbog čega je na tužitelju odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno postoji jasna krivnja na strani oštećenika koji je svojim ponašanjem uzrokovao, a svakako doprinio nastanku predmetne štete.

 

14. Naime, ovdje treba imati u vidu činjenicu da je sam tijek predmetnog događaja utvrđen, kako pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-1177/16, koja je priložena spisu, tako i iskazima svjedoka saslušanih tijekom postupka.

 

15. Iz navedene presude i iskaza saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da je tuženik na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, na način da je prolijevao piće po podu objekta, te je time izazvao uznemirenost prisutnih gostiju radi čega je zatražena intervencija zaštitara, ovdje tužitelja, te je tuženik po dolasku zaštitara ignorirao zamolbu zaštitara da napusti klub vrijeđajući zaštitara riječima "Tko si ti, šta ti glumiš", te nakon što ga je zaštitar (tužitelj) ponovno upozorio na ponašanje tuženik ga je ignorirao riječima: "Ja sam platio boce i mogu s njima raditi što hoću", te je i dalje odbio izaći iz kluba, nakon čega zaštitar pokušava tuženika izvesti van, međutim tuženik hvata zaštitara – tužitelja za majicu, te ga gura prema izlaznim vratima gdje obadvojica padaju kroz staklo.

 

16. Prema tome, tuženik svojim netočnim i neosnovanim navodima u žalbi pokušava umanjiti svoju odgovornost i to na način da pokušava otkloniti odgovornost od sebe iako ti navodi ne odgovaraju iskazima svjedoka saslušanih tijekom postupka. Da je tuženik jedini odgovorni krivac za nastanak predmetnog događaja proizlazi i iz citirane izreke presude Pp J-1177/16 "…čak i nakon spornog događaja tuženik je pokušavajući nasrnuti na tužitelja tražeći da se potuku".

 

17. Dakle, tuženik je odgovoran za predmetni štetni događaj, tim više što je tužitelj kritične večeri radio kao ovlašteni zaštitar, te je tek nakon što voditelj disko kluba A. J. L. i njegov pomoćnik M. Z. nisu uspjeli privoliti tuženika da prestane s neprimjerenim ponašanjem, pozvan je tužitelj kao ovlašteni zaštitar da u skladu s ovlastima propisanim Zakonom o privatnoj zaštiti pokuša istog umiriti. Člankom 54. tog Zakona propisano je da su ovlasti osoba kojima je izdano dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite: 1. provjera identiteta osoba, 2. davanje upozorenja i naredbi, 3. privremeno ograničenje slobode kretanja, 4. pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, 5. osiguranje mjesta događaja i 6. uporaba sredstava sile.

 

18. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj osoba koja ima dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite, koja činjenica nije niti sporna, a isto tako nesporno je da se tuženik predmetne prigode neprimjereno ponašao i da je narušavao javni red i mir. Nitko osim tuženika u disko klubu nije prolijevao piće i neprimjereno se ponašao, kako je to tvrdio tuženik tijekom postupka, kao i sada u žalbi.

 

              19. Stoga je sasvim jasno da je tuženik jedina osoba odgovorna za nastanak predmetnog slučaja, koji je k tome u isto vrijeme bio vidno alkoholiziran i koji nije slušao ponovljene zamolbe zaštitara da se smiri.

 

20. Nisu osnovani ni žalbeni prigovori tuženika u kojima osporava visinu dosuđene štete, a ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M. M. spec. neurolog (koji nalaz, kao i dopuna nalazu su pravilno ocijenjeni objektivnim, stručnim i vjerodostojnim), a koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio povredu desne podlaktice i šake, koja ozljeda po naravi čini težu tjelesnu ozljedu, a zbog kojih ozljeda je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg sedam, a blagih deset mjeseci, da su bolovi blagog intenziteta trajali do završetka fizikalnog liječenja što je nešto manje od deset mjeseci, da je u procjeni umanjena životnih sposobnosti zanemarila utjecaj oštećenja zbog promjene u vratnoj kralježnici i karpalnom kanalu, te je procijenila posljedično oštećenje zbog štetnog događaja s 5 % imajući u vidu životnu dob tužitelja i činjenicu da je on dešnjak, da je tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta, tzv. primarni strah u momentu nastanka štetnog događaja jer se osjetio vitalno ugrožen, budući je bio izložen fizičkom napadu s nepredvidivim posljedicama i neočekivanim razvojem, nakon primarnog straha koji je trajao pola sata tužitelj je trpio sekundarni strah koji je proizlazi iz činjenice da se dogodio fizički napad na njegovu osobu uz strah od možebitnih posljedica i komplikacija liječenja desne šake, navedeni strah je trajao dva tjedna, a ostale moguće stresne psihičke učinke kod tužitelja nakon štetnog događaja vještakinja je uključila u ukupnu procjenu umanjenja životnih sposobnosti, da je naruženost posljedica više poremećaja funkcija šake nego samih ožiljaka, da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć prvih tjedan dana dva sata dnevno zbog pripreme hrane i obavljanja higijene za koju mu je potrebna funkcija desne ruke. 

 

21. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, imajući u vidu pojedine kvalifikatorne okolnosti, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud je pravilno tužitelju dosudio primjerenu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 33.000,00 kuna.

22. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Imajući u vidu predmetni štetni događaj i sve okolnosti događaja u kojemu je tužitelj zadobio ozljede, zbog kojih je trpio fizičke bolove, strah, umanjenje životne i radne sposobnosti i naruženosti, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade jer je štetnom radnjom tuženika povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

24. Dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede njegovog prava na tjelesno i duševno zdravlje, sud je tužitelju pravilno dosudio štetu u ukupnom iznosu od 33.000,00 kuna. Naime, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju ima karakter realne i pravične naknade, imajući u vidu sve tegobe koje je tužitelj pretrpio uslijed predmetnog štetnog događaja.

 

25. Sud je tužitelju pravilno dosudio i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 280,00 kuna, a o čemu je također dao jasne i određene razloge u obrazloženju svoje presude, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

26. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava i preocjenjuje provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

 

27. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženi svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

 

28. Naime, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

29. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 3. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa je tuženi neosnovano osporava.

 

30. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanom (usvojenom) dijelu potvrditi u cijelosti.

 

 

 

31. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Gospiću, 13. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                        Tatjana Radaković Bašić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu