1

Gž-65/2023-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. T. iz B., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima iz ZOU B. iz Š., protiv 1, tuženika N. V. – Z. iz R., V., OIB: …, 2. tužene V. M. iz S., P.,  OIB ... i 3. tuženika V. V.-Z. iz Š., OIB: …. zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2668/2021 od 14. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se žalba 1. tuženika, 2. tužene i 3. tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2668/2021 od 14. studenoga 2022.

II. Odbijaju se 1. tuženik, 2. tužena i 3. tuženik sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odricanje od nasljedstva koje je tuženik ad 1. N. V. — Z. dao u ostavinskom postupku iza smrti svoje majke, A. V., broj O - 2488/15 javnog bilježnika Lj.M. od dana 23. prosinca 2015. godine, gubi učinak prema tužitelju, N. T., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje njegove dospjele tražbine u iznosu od 50.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na istu iznos teku od dana 24. listopada 2014. godine do konačne isplate.

II. Dužni su tuženici ad 2. i ad 3. dopustiti da tužitelj N. T. namiri svoju dospjelu tražbinu prema tuženiku ad l., N. V. — Z., u iznosu od 50.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana 24. listopada 2014. godine do konačne isplate, procjenom i prodajom u ovršnom postupku na 1/3 dijela imovine ostaviteljice utvrđene u Rješenju o nasljeđivanju broj O-2488/15 javnog bilježnika Lj.M. od dana 23. prosinca 2015. godine, i to na niže opisanoj imovini i udjelima u istoj: k.o. K., z.u. 219 - kat.čest. 160/2 zgr, 160/3 zgr, 2384/2, 2828/1, 2828/3, 3058/1, 3059/1, 3060/1, 3065/1, 3130/2, 3140/2, 3141/2, 3153/1, 3315/3, 3316/1, 3324/2, 3437, 3439/2, 3443/1, 3454/1 - za 13/432 dijela, z.u. 1410 - čest.zgr. 315, zgrada bez zemljišta - za 1/3 dijela, z.u. 223 - kat. čest. 161 zgr, 3117/2, 3322/5, 3464/6, 3472 -za 13/864 dijela, z.u. 220 - kat.čest. 3458/1, 3459/2, 3537/1, 3560/4, 3560/5, 3575/4, 3580/7, 3580/8, 3581/2, 3582/2, 3600/1 -za 13/432 dijela.

III. Ugovor o darovanju sklopljen između tuženika ad 1., N. V. - Z. kao darovatelja i tuženika ad 2., V. M. kao obdarenika, sklopljen dana 25.04.2016. godine, ovjeren kod javnog bilježnika V. V., broj OV- 3325/16, gubi učinak prema tužitelju, N. T., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje njegove dospjele tražbine u iznosu od 50.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na istu iznos teku od dana 24. listopada 2014. godine do konačne isplate.

IV. Dužna je tužena ad 2., V. M. dopustiti da tužitelj N. T. namiri svoju dospjelu tražbinu prema tuženiku ad 1., N. V. - Z., u iznosu od 50.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na istu iznos teku od dana 24. listopada 2014. godine do konačne isplate, procjenom i prodajom u ovršnom postupku nekretnine oznake kat.čest. 134/12, upisana u Z.U. 459, K.O. L..

V. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.800,00 kn što je 1.433,41 € u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude14. studenog 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tuženik, 2. tužena i 3. tuženik (dalje: tuženici) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, te da mu naloži da tuženiku naknadi trošak postupka zajedno sa troškovima žalbe i eventualne pristojbe na istu ili podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjsko sudu kako bi otklonio navedene povrede i pravilno utvrdio činjenice među strankama. Potražuju trošak sastava žalbe 125 b (vrijednost boda 1,99 eura/15,00 kuna) i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura/800,00 kuna.

 

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženici, budući presuda nema nedostataka, zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka. Obrazloženje presude nije nerazumljivo i nije suprotno s dokazima i ispravama u spisu. O svim prigovorima tuženika sud je odlučio na adekvatan način, te nisu izostali zaključci i obrazloženje o određenim okolnostima koje sud smatra bitnima za donošenje presude.  Izreka ne proturječi ispravama u spisu i sud nije preokrenuo pravilo o teretu dokazivanja  na tuženike,  kako to oni navode u žalbi.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.

 

9. U ovom postupku između stranaka nije sporno da se pred istim prvostupanjskim sudom vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-1925/14 između tužitelja N. T. (ovdje tužitelja) i tuženika N. V.-Z. (ovdje 1. tuženika), a iz kojeg razloga je ovaj konkretni postupak bio prekinut do pravomoćnog okončanja tog postupka budući je u tom postupku trebalo utvrditi kao prethodno pitanje da li postoji tražbina koju bi ovdje 1. tuženik trebao isplatiti tužitelju sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

 

10. U naprijed navedenom parničnom postupku je donesena presuda poslovni broj P-1925/14-99 od 20. srpnja 2020. kojom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo ovdje 1. tuženiku da isplati tužitelju iznos od 50.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2014. do konačne isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 50.000,00 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i tužbeni zahtjev za iznos od 25.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 24. listopada 2014..

 

11. Nije sporno da je navedena presuda postala pravomoćna, nakon čega je tužitelj predložio da se ovaj konkretni postupak nastavi, te je isti podneskom od 11. veljače 2022. uredio tužbeni zahtjev sukladno naprijed navedenoj presudi u iznosu tražbine koja je utvrđena predmetnom presudom.

 

12. Nadalje, u postupku je utvrđeno, uvidom u Ugovor o darovanju od 18. travnja 2016. da je isti sklopljen između ovdje 1. tuženika kao darovatelja i njegove kćerke ovdje 2. tužene kao daroprimateljice, a kojim je Ugovorom 1. tuženik svojoj kćerki (2. tuženoj) darovao nekretninu označenu kao čest. zem. 134/12, k.o. L., te se ista uknjižila u zemljišne knjige i postala je vlasnica 2. svibnja 2016..

 

13. Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po smrti majke 1. tuženika A. V. pod poslovnim brojem O-1488/15, utvrđeno da je nasljednikom nekretnina koje su i predmetom ovog postupka navedene u točki 2. izreke ove presude proglašeni uslijed odreknuća sina ostaviteljice ovdje 1. tuženika, samo u svoje ime, a ne u ime svojih potomaka njen sin M. V. u 2/6 dijela, D. P., kći, u 2/6 dijela, V.-V.-Z., unuk, u 1/6 dijela i V. M., unuka, u 1/6 dijela.

 

14. Dakle, u ovom postupku je sporno da li je 1. tuženik poduzimanjem pravnih radnji sa svojom imovinom (sklapanje ugovora o darovanju sa kćerkom, ovdje 2. tuženom, te odricanjem od nasljedstva u svoje ime, a ne svojih nasljednika iza smrti svoje majke A. V.) prouzrokovao štetu tužitelju, jer 1. tuženik zbog tih radnji nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine koja je utvrđena u iznosu od 50.000,00 eura pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-1925/14 od 20. srpnja 2020.

 

15. Odredbom članka 66. ZOO-a je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je zbog njega nastala kakva materijalna obveza.

 

16. Nadalje, odredbom članka 67. ZOO–a su propisane pretpostavke pobijanja pa tako da je propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Odricanje od nasljedstva smatra se besplatnim raspolaganjem.

 

17. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da je u postupku pod posl. br. P-192572014 utvrđeno da je 1. tuženik od tužitelja pozajmio 50.000,00 € i da ih je bio u obvezi vratiti već 24. listopada 2014. godine, ali isti je poduzimao i radnje kako sklapanje ugovora o darovanju tako i odricanjem od nasljedstva po smrti svoje majke koje radnje utječu na naplatu tražbine tužitelja, jer tuženi nisu dokazali da imaju imovine na kojoj bi se tužitelj mogao naplatiti, obzirom da su 2. tužena i 3. tuženi  djeca od 1. tuženika to je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a posebno kraj činjenice da su tuženi 2. tužena i 3. tuženi mogli znati da je njihov otac pozajmio novce od tužitelja, a navođenje svjedoka A. R. da nije nikad čula da bi 2. tuženoj otac darovao nekretninu iz nekih drugih razloga, a ne iz razloga gradnje kuće sud nije vjerovao, a to posebno kod činjenice da tuženi nisu u ovom postupku dokazali da njihov otac ima dovoljno druge imovine za namirenje tražbine tužitelja, a budući da se kod besplatnih raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanesi šetnu tužitelju, a kako se besplatnim raspolaganjem smatra i odricanje od nasljedstva što je 1. tuženik učinio. To navođenje tuženika da imovina od koje se je tuženik odrekao nasljedstva nije postao vlasnikom iste pa da ta imovina ne bi mogla biti predmetom namirenja je neosnovano, radi čega je prvostupanjski sud sasvim pravilno pravne radnje poduzete od 1. tuženika smatrao da su poduzete na štetu tužitelja, slijedom čega je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio kao osnovan.

 

18. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja, kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjeni tuženici neosnovano osporavaju i preocjenjuju provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

 

19. Osim toga sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženici svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao i njegova stajališta.

 

20. Prema tome, neosnovano tuženici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njihov prijedlog za donošenjem rješenja o prekidu postupka do odluke o reviziji. Naime, odluka o tome postoji li tražbina 1. tuženika prema ovdje tužitelju je pravomoćno utvrđena u postupku poslovni broj P-1925/14, a revizija kao izvanredni pravni lijek nije razlog za prekid postupka, temeljem čega je prvostupanjski sud opravdano i zakonito odbio navedeni prijedlog tuženika.

 

21. Pored toga, uvidom u e-spis utvrđeno je da je prijedlog za dopuštenje revizije odbačen rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-3549/2021-2 od 23. ožujka 2022. tj. za vrijeme trajanja ovog prvostupanjskog postupka.

 

22. U odnosu na daljnje žalbene tvrdnje tuženika u kojima ističu da sud nije cijenio iskaz saslušane svjedokinje A. R., potrebno je odgovoriti da iste nisu osnovane iz razloga jer je u ovom postupku bilo bitno utvrditi da li postoji tražbina tužitelja prema 1. tuženiku, a što je odlučeno u postupku broj P-1925/14, budući je ovdje 1. tuženik osporavao postojanje predmetne tražbine.

 

23. Nakon pravomoćnog okončanja tog postupka, sve ostalo u ovom postupku bilo je isključivo pravno pitanje, a ne činjenično, pa je stoga samo saslušanje svjedoka bilo nepotrebno i irelevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

 

24. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika u kojima ističu da se u ovakvim postupcima redovito provodi postupak vještačenja na okolnost procjene vrijednosti imovine, budući se takva procjena redovito provodi u ovršnom postupku.

 

25. Zbog svega navedenog proizlazi da je pobijana presuda u cijelosti zakonita i pravilna, te utemeljena na rezultatima provedenog dokaznog postupka, pa njenu pravilnost i zakonitost tuženici svojim žalbenim navodima nisu doveli u dvojbu u bilo kojem segmentu.

 

26. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1., te članku 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa se ista žalbom tuženika neosnovano osporava.

 

27. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

 

28. Kako tuženici nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku, isti su odbijeni sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Gospiću, 13. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                              Milka Vraneš, v.r.