1

Poslovni broj: Gž R-125/2021-2

 

 

Poslovni broj: Gž R-125/2021-2

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz Đ., OIB: …, protiv tuženika Škole, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P., Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj 32 Pr-38/2020-5 od 29. rujna 2020, 13. veljače 2023.

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj 32 Pr-38/2020-5 od 29. rujna 2020. i predmet vraća istom sudu  na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbačena tužba tužitelja zaprimljena kod tog suda 6. ožujka 2020.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP).

              3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni da su nejasni i proturječni. Navodi da sud prvog stupnja pristrano ignorira sve priložene dokaze, činjenicu da se više od četiri godine nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba zavoda te da nema primitaka. Tvrdi da je žrtva sustavne i kontinuirane diskriminacije, budući da je prijavio počinitelje kaznenih dijela u bolnici K. T. te da, iako se prijavljuje više od četiri godine na gotovo sve raspisane javne natječaje, ne može dobiti posao ni na jednom radnom mjestu, bez obzira što su njegove prijave pravovaljane i pravovremene. Navodi da je magistar informacijskih znanosti, diplomirani informatičar sa 18 godina radnog iskustva stečenog u obrazovnim ustanovama i poduzećima, da je sustavno diskriminiran po osnovi obrazovanja i temeljnog prava na rad i zaradu te da mu se uskraćuje ustavno pravo na dostupnost javnih službi i zapošljavanja, o čemu da su upoznati sudovi, državno odvjetništvo te ministri u Vladi Republike Hrvatske, pučki pravobranitelj Republike Hrvatske i druge nadležne institucije. Predlaže da se službenim putem provjere svi žalbeni navodi te da se pribave svi dopisi, prijave, prigovori koje je uputio unatrag 4, 7 godina županiji, jedinicama lokalne samouprave, različitim osnovnim i srednjim školama te ustanovama, kao i predmeti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ministarstva Republike Hrvatske te svi spisi gdje je žalitelj prijavitelj.

              4. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.

5. Žalba je osnovana.

 

6. S osnovom tužitelj ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer su razlozi pobijanog rješenja proturječni.

 

7. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio protiv tuženika tužbu zbog poništenja ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tuženika i odabranog kandidata na radno mjesto administratora, jer da mu je tuženik uskratio pravo na jednaku dostupnost javnih službi prilikom zapošljavanja. Pritom utvrđuje da je tuženik javna ustanova koja obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja u skladu s člankom 1. stavak 1. i 2. Zakona o odgoju i obrazovanju, te da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu, kako je to propisano odredbom čl. 11. Zakona o ustanovama. Sukladno tome zaključuje da se radni odnos zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika u skladu s odredbom članka 10. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje ZR), pri čemu je poslodavac slobodan u izboru zaposlenika. Stoga zaključuje da tužitelju kao kandidatu koji nije odabran na natječaju taj Zakon ne daje mogućnost sudskim putem ostvarivati zaštitu pa da tužitelj nije ovlašten u sudskom postupku zahtijevati poništenje odluke o izboru kandidata na natječaj. Također ocjenjuje da tužitelj nije podnio tužbu u smislu odredbe članka 17. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08, 112/12), jer da se prema članku 17. stavak 3. tog Zakona zahtjev za utvrđenje, zabranu ili otklanjanje diskriminacije može istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi, koji uvjet, prema stajalištu suda prvog stupnja nije ispunjen. Naime, ocjenjuje da je predmet raspravljanja u ovom postupku isključivo poništenje odluke o izboru kandidata na natječaju na koji je prijavu dostavio i tužitelj pa kako Zakonom o radu nije predviđena mogućnost poništenja odluke o izboru kandidata nakon provedenog natječaja, zauzima stajalište da zahtjev tužitelja ne ide u sudsku nadležnost, zbog čega tužbu odbacuje pozivom na odredbe članka 16. stavak 1. i članka 282. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Prije svega treba istaći da je sud ovlašten odlučiti da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost isključivo u slučaju kada je nedvojbeno kakvu sudsku zaštitu tužitelj tužbom traži.

 

9. U nazočnom slučaju iz obrazloženja pobijanog rješenja bi proizlazilo da tužitelj zahtijeva isključivo poništenje odluke o izboru kandidata na natječaju, za odlučivanje o kojem zahtjevu da nije nadležan sud, pri čemu ocjenjuje da nije podnesena tužba kojom se traži zaštita od diskriminacije.

 

10. Međutim, iz tužbe tužitelja je razvidno da je koncipirana na način da sadrži tužbeni zahtjev kojim se prije svega traži utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava na jednako i nepristrano postupanje prilikom sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme sa izabranim kandidatom za radno mjesto administratora, kao i prilikom provođenja postupka za taj javni natječaj čime mu je uskratio pravo na jednaku dostupnost javnoj službi prilikom zapošljavanja, a osim toga zahtijeva poništenje ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme između tuženika i kandidata te naknadu štete u iznosu od 50.000,00 kn.

 

11. Iz takvog tužbenog zahtjeva, a koji se nadovezuje na odgovarajući činjenični supstrat, bi proizlazilo da tužitelj traži zaštitu od diskriminacije pa je zaključak suda prvog stupnja o suprotnom proturječan.

 

12. Naime, prema odredbi članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. tog članka (po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere…), kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Odredbom članka 17. su propisane posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije, pa je tako, između ostalog, u stavku 1. točka 1. tog članka propisano da osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije može podnijeti tužbu i tražiti da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), dok prema točki 3. istog članka može tražiti i da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih tim zakonom. Prema stavku 3. istog članka zahtjevi se mogu istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili posebnom parničnom postupku. Prema odredbi članka 18. stavak 1. tog Zakona za sporove po tužbi za zaštitu od diskriminacije u prvom stupnju je stvarno nadležan Općinski sud.

 

13. Nejasan je zaključak suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju ne bi radilo o tužbi za zaštitu od diskriminacije te posljedično tome zaključak o sudskoj nenadležnosti, kada tužitelj i činjenično, i sadržajem tužbenog zahtjeva traži zaštitu zbog navodne povrede prava na jednako postupanje prilikom provođenja postupka javnog natječaja za radno mjesto administratora. Pritom je tužitelj u tužbi kao osnovu diskriminacije naveo obrazovanje, stručno i profesionalno iskustvo, a obrazovanje je jedna od osnova diskriminacije propisana člankom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. U svakom slučaju treba ukazati da je sud ovlašten, ukoliko ocijeni da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se moglo po njoj postupiti, pozvati tužitelja na ispravak ili dopunu u smislu odredbe članka 109. ZPP-a, uz konkretnu uputu kako bi bilo jasno kakvu zaštitu tužitelj od suda traži. U tom kontekstu je potrebno razjasniti zahtijeva li tužitelj poništenje ugovora o radu sklopljenog između tuženika i izabranog kandidata kao radnju kojom se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice, u smislu odredbe članka 17. stavak 1. točka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje sud prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, pa će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupiti prema uputama iz ovog rješenja te će o zahtjevu tužitelja donijeti novu zakonitu odluku.

 

U Rijeci 13. veljače 2023.

 

                   Sutkinja

                       Milena Vukelić-Margan