Poslovni broj: UsI-933/2021-25

1

 

                                                        Poslovni broj: UsI-933/2021-25

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. K. iz G. V.-U., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa opunomoćenica M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica I. V., radi invalidske mirovine, 10. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-03/00250029263, URBROJ: 341-99-06/2-20-5891 od  1. veljače 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-03/00250029623, URBROJ: 341-99-06/2-20-5891 od  1. veljače 2021., odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-03/00250029623, URBROJ: 341-25-06/2-20-20550, broj: 1196961 od 21. srpnja 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) odbijen je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika u bitnome navodeći da je rješenje nepotpuno, nedovoljno obrazloženo, te proturječno medicinskoj dokumentaciji i njegovim navodima, sve suprotno članku 98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., dalje: ZUP). Iznosi sadržaj spisu priležeće medicinske dokumentacije, navodeći da je bilo nužno u postupku vještačenja obaviti osobni pregled, kako bi se utvrdilo postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima te obrazložiti zašto ista nije utvrđena suprotno utvrđenjima liječničkih komisija iz Bosne i Hercegovine. Napominje da je završio osnovnu školu te nema radnog staža u Bosni i Hercegovini, a koju činjenicu treba tumačiti u korist kod utvrđenja postojanja invaliditeta jer je teško pronaći posao s invaliditetom koji ima, odnosno osuđen je na fizičke poslove "na crno" koje je zbog invaliditeta uspijevao obavljati povremeno no često je odustajao zbog bolova koje je pri tome trpio ili mu zbog vidljivog oštećenja koljena nije niti dana mogućnost za obavljanje tih poslova. Ističe da se i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u potpunosti nekritički oslanja na nalaze i mišljenje vještaka propuštajući pri tome pravilno postaviti zadatak vještacima, a zatim i primijetiti propuste i pogreške kod donošenja istih, stoga smatra povrijeđenima i načela upravnog postupka, posebno članka 8. i 9. ZUP-a. Nadalje navodi da tuženik nije utvrdio sva bolesna stanja te uzročno posljedičnu vezu između njih i konačno njihov utjecaj na njegovu radnu sposobnosti. Predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem.

              Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te prizna pravo na invalidsku mirovinu uz nalog tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženu osporenog rješenja. Ističe da je  zahtjev tužitelja odbijen na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: 436087 od 9.7.2020. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, a da je u povodu žalbe u skladu s člankom 133. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO), pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 539240 od 26.1.2021., sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja, a to je tijelo vještačenja utvrdilo da s obzirom na prezentirani funkcionalni status radna sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za preko polovice te da stoga u tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Tuženik dodaje da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja u skladu sa odredbama članka 14. stavka 10. i članka 69. stavka 1. – 3. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17., dalje u tekstu: Uredba) prihvatili dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je tužitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status ratnog vojnog invalida (RVI) i priznato pravo na invalidninu, ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora se utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima i da je bitno razlikovati pojmove invalidnosti (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Tuženik navodi da je priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. ZOMO, dok su smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti (invalidnost) posebni pojmovi u odnosu na pojam RVI (oštećenje organizma) te iz zakonske definicije invalidnosti proizlazi da,  time što je u konkretnom slučaju u Bosni i Hercegovini priznato oštećenje organizma – RVI to ne mora značiti da su ispunjeni medicinski uvjeti za priznanje invalidnosti prema članku 39. ZOMO što je obrazloženo u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja zbog posljedica ranjavanja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, nema mogućnosti za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17. i 98/19., dalje u tekstu: ZOHBDR).

Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) sud je 25. ožujka 2022. i 3. veljače 2023. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time istima dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne     stranke te o  svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

          

6.              Na navedenoj raspravi stranke spora navode kako ostaju kod tužbenog  zahtjeva odnosno odgovora na tužbu.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku.

              Proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po  stalnom sudskom vještaku D. V., dr. med. specijalisti medicine rada, a zadatak vještaka određen je rješenjem suda poslovni broj: UsI-933/2021-14 od 13. srpnja 2022. godine.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja podnesenog 04.02.2020. Isti je odbijen nakon provedenog vještačenja, u kojemu je nalazom i mišljenjem Zavoda za  vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., KLASA: 561-02/20-02/292, URBROJ: 426-04-08/3-20-2, evidencijski broj vještačenja: 436087 od 09.07.2020. utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, pa kako nije utvrđena invalidnost po osnovi ranjavanja, imenovani nije osoba iz članka 142. ZOHBDR-a.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu, a temeljeći svoju odluku na provedenom vještačenju te pribavljenom nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561-02/20-02/258, URBROJ: 426-04-01/20-21-5, evidencijski broj vještačenja: 539240 od 26. siječnja 2021. godine, odnosno suglasnim zaključcima nadležnih tijela vještačenja u dva stupnja da kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti iz članka 39. ZOMO.

 

11.              U ovom predmetu nije sporno da je tužitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI s osnova ranjavanja X. grupe sa 20% vojnog invaliditeta (rješenje Federalnog ministarstva za  pitanja boraca i invalida odbrambeno – oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Broj: UP-I-03-41-ZKZ-1970/14 od 03.03.2015.).

 

12.              Sporan je prema navodima tužitelja zaključak nadležnih tijela vještačenja u upravnom postupku da  kod njega ne postoje okolnosti u smislu članka 39. ZOMO.

 

13.              Kako se radi o primjeni stručno medicinskog znanja, proveden je dokazni    postupak vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. V. dr. med. spec. medicine rada, koji u svom nalazu i mišljenju, nakon pregleda cjelokupnog spisa, iznosi sadržaj relevantne medicinske dokumentacije te zaključak u kojemu navodi:

"Tužitelj je kao pripadnik HVO-a 25.01.1993. ranjen u područje lijevog koljena sa   prijelomom glavice listne kosti, nakon čega je tijekom godina došlo do deformacije   zgloba zbog nastanka egzostoza, koje utječu na ograničenje pokreta u lijevom      koljenu. Ranjavanjem je došlo i do "tek naznačenog kompresivnog oštećenja        dubokog dijela lijevog živca peroneus". Zbog toga se kod tužitelja razvila hipotrofija mišića lijeve  potkoljenice, hipestezije vanjske strane lijeve potkoljenice i dorzuma stopala.   Temeljem navedenog smatram da do dana drugostupanjskog   vještačenja u upravnom postupku (26.01.2021.) kod tužitelja nije nastupilo smanjenje radne    sposobnosti uz  preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, u smislu odredaba članka 39. ZOMO. Naime, iz novouložene           medicinske    dokumentacije je vidljivo da u međuvremenu nije došlo do bitnog      pogoršanja     zdravstvenog stanja tužitelja u odnosu na ono koje je utvrđeno na dan drugostupanjskog vještačenja, a koje bi utjecalo na invalidnost tužitelja".

 

14.              Navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dostavljen je strankama na      očitovanje. Na isti je tužitelj u podnesku od 10.10. 2022. iznio prigovore u kojima u iznosi povrede odredaba o provođenju dokaza u dijelu koji se odnosi na imenovanje vještaka. Navodi da je dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nedovoljno obrazložen, nije potpun, jasan niti sadrži bitne činjenice za donošenje pravilnog mišljenja. Iznosi sadržaj priležeće medicinske dokumentacije te ističe da je u konkretnom predmetu bilo nužno tužitelja osobno pregledati, te pregledom utvrditi relevantne činjenice, stoga ističe da vještačenje nije provedeno profesionalno, odnosno da se nalaz i mišljenje  temelji na već ranijim vještačenjima vijeća vještaka Zavoda.

              Tuženik se na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije očitovao.

 

15.              U odnosu na prigovore tužitelja sudski je vještak dostavio dopunu nalaza i mišljenja, odnosno očitovanje na iznesene prigovore u kojemu navodi, temeljem ponovne analize spisa da u cijelosti ostaje kod svog ranije danog mišljenja. Naime, zadatak vještaka je, koji mu  je dao sud, da utvrdi da li je do dana drugostupanjskog vještačenja u upravnom postupku (26.01.2021.) kod tužitelja nastupilo smanjenje radne         sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne   sposobnosti. Do tada tužitelj nije učinio potrebite pretrage koje su mu preporučene, MR koljena, EMNG nogu, a posljednji nalaz do tog nadnevka datira od 19.02.2005. sačinjenog po neurologu koji je utvrdio bolno ograničenu pokretljivost koljena i      hipotrofiju mišića  lijeve potkoljenice tužitelja, da su MTR b.o. i Babinski negativni, te da mu je ekstenziju lijevog stopala oslabljena. Tada je upisao dijagnoze Stanje po prostijelnoj rani       goljenično-listnog spoja i po prijelomu gornjeg platoa goljenične kosti sa glavicom listne kosti, Sumnji na posttraumatsko i kompresivno oštećenje   lijevog živca peroneus, Deformacija lijevog koljena, Koštana izraslina gornjeg dijela lijeve listene kosit, Smanjenje obima mišića lijeve potkoljenice. Tužitelj je sada u dobi od 51 godine života koji nikada nije bio u radnom odnosu, a jedini utvrđen staž je učešće u ratu kao pripadnik HVO-a koji ima bolno ograničene pokrete u lijevom    koljenu koje je deformirano zbog koštane izrasline gornjeg dijela lijeve listne kosti te  mišićnu slabost lijevog m.ekstenzor dig.brevisa. Tužitelj je samostalno pokretan, hod mu je    neupadan, a iz priložene medicinske dokumentacije u oba spisa, IN  te     sudskog, nije vidljivo da li se tužitelj liječio, na koji način, da li je koristio kakvu       terapiju,   medikamentozni ili je provodio fizikalnu terapiju u svrhu poboljšanja pokretljivosti   lijevog koljena i smanjenja bolova. On je samo povremeno odlazio na preglede     kirurga i ortopeda.

 

16.              Kako je tužitelj u novom podnesku od 10. siječnja 2023. iznio nove prigovore i na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka, sud je na raspravi 3. veljače 2022. saslušao sudskog vještaka, na okolnosti koje tužitelj smatra spornim, a odnose se u bitnome na potrebu provođenja neposrednog pregleda tužitelja radi utvrđenja funkcionalnog statusa tužitelja.

              Ispitan pred ovim sudom sudski vještak navodi da, ukoliko sud smatra potrebitim i prihvaća prijedlog tužitelja da utvrdi funkcionalni status tužitelja pregled on će isti učiniti kao i novu dopunu nalaza i mišljenja o pregledu tužitelja.             

Na poseban upit suda da li se funkcionalni status tužitelja mogao utvrditi bez neposrednog pregleda, a obzirom na postavljeni zadatak u rješenju od 13. srpnja 2022. sudski vještak navodi da je sukladno postavljenom zadatku trebao utvrditi da li su okolnosti o kojima treba vještačiti utvrđene do dana donošenja drugostupanjskog vještačenja u upravnom postupku. Stoga ukoliko bi se pregled tužitelja obavio ove godine, u trenutku kada bi se on javio ili bio pozvan na pregled tako utvrđeni funkcionalni status ne bi bio sukladan postavljenom zadatku.

              Na upit opunomoćenika tužitelja koje poslove tužitelj može obavljati s obzirom na njegovo zdravstveno stanje i stručnu spremu, dakle s obzirom na njegovo obrazovanje, sudski vještak odgovara da  je prema stanju u spisu kod tužitelja zaostalo tek naznačeno kompresivno oštećenje dubokog dijela lijevog živca peroneus te ograničena pokretljivost koljena. Tužitelj navodi da mu zbog toga stopalo visi međutim ukoliko je to tako tužitelj bi trebao nositi peroneus aparat odnosno ortozu koja bi podržavala stopalo da ne visi u položaju u kojem bi se on mogao kretati. Iz neurološkog nalaza od 19.2.2005. godine je vidljivo da je neurološki status tužitelja uredan te oslabljena ekstenzija lijevog stopala koja se bi mogla obrazložiti gubitkom funkcije odnosno 

oštećenjem funkcije živca peroneus jer tada je stopalo mlohavo, ne može ga se podizati od podloge a samim time ekstenzija bi bila maksimalno moguća. Prema tome sudski vještak navodi da su kontradiktorni nalazi koji su dostavljeni u spis, a sama činjenica da tužitelj ne nosi navedeni aparat pokazuje da on ima uredan hod. Pored toga neurolog od 3.3.2021. godine utvrdio urednu trofiku mišića potkoljenice osim jednog mišića potkoljenice tako da se time ne može obrazložiti gubitak radne sposobnosti tužitelja, pa ni za poslove NKV radnika.

              Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, tužitelj je ustrajao na tvrdnji da se činjenica funkcionalnog statusa, a budući da ima viseće stopalo i fizički je radnik nije mogla utvrditi na drugi način nego osobnim pregledom, stoga je predložio provođenje novog sudsko medicinskog vještačenja po vještaku specijalisti fizijatru, dr. M. U..

 

17.              Člankom 142. stavkom 1. ZOHBDR-a određeno je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

 

18.              Člankom 39. stavkom 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 2. članka 39. ZOMO preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema stavku 3. članka 39. ZOMO djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema stavku 4. članka 39. ZOMO potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Prema stavku 5. članka 39. ZOMO uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

 

19.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje,  kao niti primjena  materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

20.              Pravno relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene su na način kako je to odredbama ZOMO i Uredbe propisano, bez povrede prava na štetu tužitelja. Odlučna činjenica postojanja odnosno ne postojanja okolnosti iz članka 39. ZOMO (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost t e djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) u upravnom sporu utvrđena je na isti način kao i u upravnom postupku, obzirom na to da sudski vještak iznosi zaključak prema kojemu kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti iz prethodno citiranog članka.

              Imajući u vidu navedeno, sud nema osnova za zaključak da nalaz i mišljenje nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja nije pravilan, odnosno da na istome tužitelj ne bi mogao utemeljiti svoje rješenje.

 

21.              Navode tužitelja kojima osporava pravilnost provedenog postupka vještačenja u ovom upravnom sporu, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, iz podataka spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u podnesku dostavljenom sudu 20. svibnja 2021. za sudskog vještaka predložio doktoricu M. Z.. Međutim, imajući u vidu odredbe članka 33. stavka 3. i 5. ZUS-a, kao i odredbe članka 25. Zakona o parničnom postupku,  cijeneći da je u konkretnom slučaju na raspravi tuženik prijedlog za provođenjem vještačenja smatrao nepotrebnim, iz čega bi proizlazilo da se izvođenju daljnjeg dokaznog postupka vještačenjem protivi, imenovao sudskog vještaka, odgovarajuće specijalnosti, dr. D. V..

              Tužitelj je rješenje o imenovanju vještaka zaprimio 28. srpnja  2022., a prigovor na osobu vještaka istaknuo tek po zaprimljenom nalazu i mišljenju imenovanog vještaka s kojim nije zadovoljan, u podnesku od 10.10.2022. godine.

 

22.              Nadalje, suprotno navodima tužitelja iznesenima tijekom spora, ovaj sud smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u dovoljnoj mjeri obrazložen, potpun i utemeljen na medicinskoj dokumentaciji spisa, te dan u skladu s postavljenim zadatkom, imajući u vidu stručna znanja kojima sudski vještak raspolaže. Nalaz je razumljiv i kako proizlazi iz istoga pregledana je spisu priležeća medicinska i druga dokumentacija te su iznesene konstatacije medicinske dokumentacije na kojima sudski vještak temelji svoj nalaz. Ističe se pri tom, da je sud rješenjem poslovni broj: UsI-933/2021-14 od 13. srpnja 2022. odluku o eventualnom pregledu tužitelja prepustio vještaku, obzirom da sud nema specifična stručna znanja iz područja medicine, a cijeneći da će sudski vještak odgovoriti na postavljeni zadatak profesionalno, stručno, u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

 

23.              Stoga prigovore tužitelja kojima osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud nije prihvatio osnovanima.

 

24.              Kako su u konkretnom slučaju na isti način, odlučene činjenice koje su s medicinskog stajališta relevantne za odluku, utvrđene u upravnom postupku kroz dva stupnja vještačenja, te potvrđene u upravnom sporu, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, sud nije cijenio opravdanim niti osnovanim daljnji prijedlog tužitelja za provođenjem novog sudsko – medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. M. U., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, smatrajući isti nepotrebnim i neekonomičnim te usmjerenim odugovlačenju postupka. Pored navedenog, u postupku ocjene radne ne/sposobnosti upravo je vještak specijalist medicine rada taj koji ima specifična stručna znanja i može dati ocjenu zdravstvenog stanja tužitelja u smislu utjecaja određenih bolesti i stanja na njegovu radnu  sposobnost. Zbog navedenog, raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud je odbio.

 

25.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

 

26.              Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja, isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored navedenog radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se, na sudu prihvatljiv način, očitovao tuženik.

 

27.              U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

 

28.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

 

29.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova neosnovan.

              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 10. veljače 2023.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).