-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1079/2022-11

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1079/2022-11

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja S. F. iz O., OIB:.., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Z., OIB:..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, 10. veljače 2023.,

 

 p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-602-05/22-01/00028, URBROJ: 533-04-22-0002 od 31. kolovoza 2022.

             

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

  

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-602-05/22-01/00028, URBROJ: 533-04-22-0002 od 31. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: UP/I-602-06/22-01/0315, URBROJ: 355-03-01/16-22-0011 od 17. lipnja 2022., a kojim se tužitelju, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, ne priznaje inozemna visokoškolska kvalifikacija Doktor pravnih nauka koju je izdala institucija Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Pravni fakultet Brčko, Bosna i Hercegovina.

2.               Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi kako je osporavano rješenje proturječno jer se u obrazloženju istog navodi da je proveden postupak priznavanja visokoškolske kvalifikacije iz čega bi slijedilo da je visokoškolska kvalifikacija priznata. Također smatra da rješenje sadržajem ne udovoljava odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku te da dokazi na kojima se temelji odluka nisu rezultat ocjene dokaza koja je neposredna. Ističe kako je osporavano rješenje donijeto u ponovnom postupku zbog toga što su se u veljači 2022. stvorile pretpostavke za priznavanje iako su pretpostavke za priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije postojale i prije veljače 2022. Tužitelj ističe kako je međunarodno priznati znanstvenik, jer ima objavljene knjige i članke. Ističe da Agencija za znanost i visoko obrazovanje navodi neistinite podatke te da je institucija Internacionalni univerzitet Brčko imala urednu akreditaciju u Bosni i Hercegovini u vrijeme izdavanja diplome. Poziva se na članak 2. Zakona o izmjeni i dopuni Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini te na članak 35. stavak 6. Zakona o visokom obrazovanju u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine te ističe da predmetna odredba znači da je Internacionalni univerzitet Brčko distrikt imao urednu akreditaciju u Bosni i Hercegovini u vrijeme izdavanja diplome. Smatra da to potvrđuje Agencija za znanost i visoko obrazovanje navodima iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja. S obzirom da je studij upisao 2012., a doktorirao 2015. tužitelj smatra da je Internacionalni institut Brčko distrikta imao urednu akreditaciju u vrijeme njegova studija i obrane doktorske disertacije. Smatra da je pri donošenju osporavanog rješenja trebalo uzeti u obzir izvorne neposredne podatke, kao npr. Zaključak Inspektora za obrazovanje Kancelarije gradonačelnika Inspektorata Brčko distrikta od 30. prosinca 2014. iz kojega proizlazi da je Internacionalni univerzitet u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine prijavljen za inspekcijski nadzor zlonamjerno i bez valjane pravne osnove, te se poziva i na zapisnik o inspekcijskom pregledu u kojem je utvrđeno da ne postoje nepravilnosti koje se odnose na dozvolu za rad Internacionalnog univerziteta Brčko Distrikta, a što nije navedeno u osporavanom rješenju. Navodi i da se tuženik u osporavanom rješenju nije pozvao na odgovor Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta prema kojem navedeni Internacionalni univerzitet Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ima urednu dozvolu za rad. Stoga iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje tuženika te sam riješiti stvar. Predlaže i da se tuženiku naloži da snosi troškove upravnog spora.

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri obrazloženju svog  rješenja te iznosi kronologiju postupanja u ovoj upravnoj stvari. Dodaje kako osporavano rješenje ne sadrži proturječnosti, kako to smatra tužitelj, već je isto utemeljeno na pouzdanim podacima i činjenicama te je donijeto u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku. Ističe da su službena očitovanja koja je tuženik zaprimao od Odjeljenja za obrazovanje Vlade Brčko distrikta kontradiktorna, jer da se navedeno tijelo  očitovalo i da Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikt nikad nije izdalo dozvolu za rad, a da su dobivali i očitovanja u kojima ranija očitovanja proglašavaju „nepravosnažnima“. Ukazuje na odredbu članka 53. stavka 1. i članka 54. stavka 1. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 59/07. i 59/09., dalje: Okvirni zakon) kojim se propisuje da akreditirana visokoškolska ustanova izdaje akademske stupnjeve i diplome na „nadležna državna tijela te druga tijela i organizacije u Bosni i Hercegovini, će u svrhu zaposlenja ili javne službe, priznavati samo one akademske stupnjeve i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove.“ Drugim riječima, kvalifikacija, odnosno akademski stupanj ili diploma stečena na visokom učilištu koje nije akreditirano ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje. Stoga, visokoškolska kvalifikacija koju je tužitelj stekao na Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikta nije formalno valjana jer, sukladno propisima zemlje iz koje dolazi, da bi bila priznata javna isprava, treba biti stečena završetkom akreditiranog studijskog programa. Osim toga, tuženik je utvrdio nespornim da se Internacionalni univerzitet Brčko distrikt ne nalazi na popisu akreditiranih visokih učilišta u Bosni i Hercegovini koji vodi jedina mjerodavna institucija – Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete (HEA), a čija nadležnost proistječe iz Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Nadalje, tuženik je u drugostupanjskom postupku utvrdio da je prvostupanjsko tijelo informacije o statusu Internacionalnog univerziteta Brčko distrikta utvrdilo na osnovu očitovanja nadležnih tijela Bosne i Hercegovine. Dodaje kako je odredbom članka 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini u oblasti akreditacije, Agencija nadležna za vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova i stalnu dostupnost na svojoj Internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u Službenom glasniku BiH. Ističe i kako se pojam akreditacije i dozvole za rad (licenciranje) razlikuju i na području Bosne i Hercegovine, jer da je licenciranje dozvola za početak rada i obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, a akreditacija potvrda kvalitete rada visokoškolske ustanove. Okvirni zakon propisuje da je HEA nadležna za postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine. Također je utvrđeno da se Internacionalni univerzitet Brčko distrikt ne nalazi na popisu akreditiranih visokih učilišta u Bosni i Hercegovini koje vodi jedina mjerodavna institucija – Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (HEA). Tuženik ističe kako su u provedenom upravnom postupku i prvostupanjsko tijelo i tuženik  opetovano pribavljali najnovije podatke od nadležnih tijela Bosne i Hercegovine vezano uz status Internacionalnog univerziteta Brčko distrikt te da je na taj način nedvojbeno utvrđeno da je jedina vjerodostojna lista s informacijama o institucijama koje su prošle postupak akreditacije - HEA lista, a da je navedeni Okvirni zakon temeljni zakon u području visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini te da ostali zakoni pojedinih entiteta moraju  biti s njim usklađeni. Navodi kako je popis koji vodi Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja, popis institucija dobivenih od nadležnih obrazovnih tijela u području obrazovanja. Na tom se popisu nalaze sve institucije Bosne i Hercegovine, uključujući i one koje nisu prošle postupak akreditacije i nisu upisane u državni registar koji vodi HEA. S obzirom na navedeno tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.               U očitovanju na odgovor na tužbu od 31. listopada 2022., tužitelj u bitnome, ponavlja navode tužbe te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

5.               Dana 8. veljače 2023. pred ovim je Sudom održana rasprava u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti tuženika prema članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Tijekom rasprave tužitelj je ostao kod tužbe i svih navoda iz iste.

6.               Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.               Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 9. ožujka 2022., u skladu s člankom 11. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj: 158/03., 198/03., 138/06. i 45/11. - dalje: Zakon o priznavanju) podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu za stručno priznanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Doktor pravnih nauka koju je izdala institucija Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Pravni fakultet, Brčko, Bosna i Hercegovina 18. srpnja 2015.

8.               Odredba članka IV. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija koja je donijela Agencija za znanost i visoko obrazovanje KLASA:602-06/08-01/52, URBROJ: 335-05-08-01 od 9. travnja 2008., propisuje da se u vrednovanju inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima u obzir obilježje visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, odnosno akreditacija visokog učilišta i studijskog programa.

9.               Članak 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj: 59/07.  i 59/09.- dalje: Okvirni zakon) propisuje da je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta nadležna, između ostalog, za: davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka; postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko Distrikt BiH, u skladu s članom 48. alineja 1. ovog Zakona; ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. ovog Zakona i, u slučaju utvrđene neusklađenosti, davanje preporuke Upravnom odboru za poduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalbu na rješenje o poništenju rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnose Upravnom odboru Agencije; vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova; stalnu dostupnost na svojoj internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u "Službenom glasniku BiH", a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama.

10.               Stoga, proizlazi kako je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (dalje: HEA) jedina mjerodavna institucija nadležna za postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine te za vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini.

11.               Prema odredbi članka 53. stavka 1. Okvirnog zakona akreditirana visokoškolska ustanova izdaje akademske stupnjeve i diplome. Odredbom članka 54. stavka 1. Okvirnog zakona propisano je da će nadležna državna tijela te druga tijela i organizacije u Bosni i Hercegovini, u svrhu zaposlenja ili javne službe priznavati samo one akademske stupnjeve i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove.

12.               Stoga pravilno zaključuje tuženik kako se kvalifikacija, odnosno akademski stupanj ili diploma stečena na Visokom učilištu koje nije akreditirano ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje, a u smislu odredbe članka 2. Zakona o priznavanju.

13.               Tuženik u odgovoru na tužbu jasno pravi distinkciju između pojmova dozvole za rad, licence, privremene akreditacije i akreditacije, a koje pojmove tužitelj zamjenjuje u tužbi. Tako proizlazi da Internacionalni univerzitet Brčko distrikt nikada nije posjedovao akreditaciju kao potvrdu kvalitete rada visokoškolske ustanove. Naime, nesporno je da se Internacionalni univerzitet Brčko distrikt ne nalazi na popisu akreditiranih visokih učilišta u Bosni i Hercegovini, a koju vodi jedina mjerodavna institucija HEA.

14.               Internacionalni univerzitet Brčko distrikt upisan je u Registar visokoškolskih ustanova na osnovu donesenih rješenja o ispunjenosti uvjeta za osnivanje i početak rada.

15.               U smislu odredbe članka 61. Okvirnog zakona, stupanjem na snagu ovog zakona postojeće visokoškolske ustanove dobile su privremenu akreditaciju od nadležne institucije. U privremenoj akreditaciji određuje se rok u kojemu će se obaviti akreditacija svakog pojedinog programa koji se izučava na tim visokoškolskim ustanovama a sve u skladu s kriterijima i procedurama za akreditaciju i standardima. Akreditacija visokoškolskih ustanova bit će obavljena u razdoblju od najviše 2 godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

            16.               Odredbom članka 37. stavka 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju Brčko distrikta propisano je da je jedino akreditirana i licencirana visokoškolska ustanova ovlaštena dodjeljivati akademske titule i zvanja i izdavati diplome navedene u rješenju o akreditaciji te se ne priznaju akademske titule stručna i znanstvena znanja koje su izdale visokoškolske ustanove bez akreditacije i licence. Odredbom članka 152. Zakona o visokom obrazovanju Brčko distrikta propisano je da su nevažeće javne isprave izdane od strane visokoškolske ustanove koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja na području Distrikta, a nema dozvolu za rad na području Distrikta izdanu sukladno ovom zakonu.

17.               Isto tako nesporno je da je Okvirni zakon temeljni zakon u području visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine te da ostali zakoni i visokom obrazovanju pojedinih entiteta u BiH moraju biti usklađeni s tim zakonom.

18.               Stoga je iz svega navedenog razvidno da je tuženik pravilno potvrdio zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje za potrebe zapošljavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije Doktor pravnih nauka koju je izdala institucija Internacionalni univerzitet Brčko distrikt, Pravni fakultet, Brčko, Bosna i Hercegovina 18. srpnja 2015., budući da je inozemna visokoškolska kvalifikacija tužitelja stečena na visokoškolskoj instituciji koja nije akreditirana, pa se ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje. Stoga, visokoškolska kvalifikacija koju je tužitelj stekao na Internacionalnom univerzitetu Brčko distrikta nije formalno valjana jer, u skladu s propisima zemlje iz koje dolazi, da bi bila priznata javna isprava, treba biti stečena završetkom akreditiranog studijskog programa.

19.               Sud također smatra neosnovanim navod tužitelja kako osporavano rješenje sadržajem ne udovoljava odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) te da dokazi na kojima se temelji odluka nisu rezultat ocjene dokaza koja je neposredna. Sud smatra da je i prvostupanjsko rješenje i rješenje tuženika iscrpno i valjano obrazloženo, u potpunosti otklanjajući sve prigovore tužitelja, u odnosu na koje je obrazloženje dao i ovaj Sud.

20.               Slijedom navedenoga, a primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21.               U odnosu na zatražene troškove spora, a koje tužitelj nije pobliže odredio, odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

 

U Osijeku 10. veljače 2023.

           Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).