Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-145/2019-67

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz R., D. G. 19, OIB:
...., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz
Odvjetničkog ureda B. G., K. B. i M. M. iz R.,
protiv tuženika H. A. d.o.o., Z., Š. 4, OIB:
..., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku iz
Odvjetničkog društva Ž. & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon
glavne javne rasprave, zaključene 7. studenoga 2022., u prisutnosti punomoćnika
tužitelja M. M., odvjetnika iz R. i zamjenice punomoćnika tuženika
L. P., odvjetnice iz R., objavljene 10. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku H. A. d.o.o., Z., Š. 4, OIB:
...., da tužitelju I. D. iz R., D. G. 19, OIB:
...., isplati na ime naknade štete iznos od 18.784,84 eura1/141.534,38 kn
s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja

2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
tekućom na iznos od 4.313,49 eura/32.500,00 kn na ime neimovinske štete od 9.
prosinca 2017. pa do isplate, na iznos od 4.220,59 eura/31.800,00 kn na ime
imovinske štete od 10. veljače 2023. pa do isplate, a na iznos od 10.250,76
eura/77.234,38 kn na ime izgubljene zarade precizirano po mjesecima kako slijedi:

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj Pr-145/2019-67

 na iznos od 633,93 kn, počem od 10.3.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.4.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.5.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.6.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.7.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.8.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.9.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.10.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.995,34 kn, počem od 10.11.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.12.2017. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.1.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.2.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.3.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.4.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.5.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.6.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.498,09 kn, počem od 10.7.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.434,73 kn, počem od 10.8.2018. pa do isplate,
 na iznos od 4.434,73 kn, počem od 10.9.2018. pa do isplate,
 na iznos od 3.434,73 kn, počem od 10.10.2018. pa do isplate,
 na iznos od 2.688,17 kn, počem od 10.11.2018. pa do isplate,
 na iznos od 2.660,65 kn, počem od 10.12.2018. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 18.784,84 eura/141.534,38 kn, a do
zatraženog iznosa od 18.944,11 eura/142.734,38 kn, s pripadajućim zateznim
kamatama, zahtjev tužitelja se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.380,98
eura/85.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. veljače 2023.
do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u
roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 1. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 21. srpnja 2015. tužitelj je kao djelatnik društva
Hrvatske autoceste održavanja i naplata cestarine s OIB-om: 62942134377, stradao
prilikom obavljanja svakodnevnog posla. Navedenog dana tužitelj je ozlijeđen
prilikom obavljanja redovitih poslova postavljanja privremene prometne signalizacije
radi osiguranja prometne nezgode kada je na njega naletio motociklist. U tom

3 Poslovni broj Pr-145/2019-67

štetnom događaju isti je zadobio teške tjelesne ozljede. Isključivi razlog ozljeđivanja
tužitelja jesu nesigurni uvjeti rada te povećani rizik posla. Naime, tužitelj
svakodnevno mora raditi na autocesti na kojoj se automobili kreću velikim brzinama,
a isti ju mora osigurati, održavati, čistiti te u ovom slučaju postavljati signalizaciju radi
zatvaranja iste uslijed gorućeg vozila na kolniku. S obzirom da je došlo do ozljede na
radu, za ozljeđivanje tužitelja isključivo je odgovoran tuženik, ako pravni slijednik
poslodavca tužitelja temeljem odluke o pripajanju društva od 1. prosinca 2017., koji
odgovara temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na
radu, prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta
osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rad. Tužitelj pridržava pravo sukladno čl.

299. st. 2. Zakona o parničnom postupku da, nakon pribave, predloženih dokaza te
nakon saslušanja svjedoka, predloži nove dokaze za koje isti nije znao prije
izvođenja navedenih dokaza. Također, odgovornost tuženika je nesporna,a budući je
osiguratelj tuženika T. osiguranje tužitelju već isplati iznos od 17.500,00 kn, a
limit police jest 120.000,00 kn, stoga je tužitelj bio primoran razliku preko isplaćenog
iznosa tužiti poslodavca budući je šteta koja mu je nastala puno veća od isplaćene
od osiguranja. Tom prigodom tužitelje je zadobio teške tjelesne ozljede odnosno
bifokalni višeiverni prijelom, prijelom donjeg djela bedrene kosti, prijelom donjeg djela
palčane kosti, višestruku prijelom rebara 7-9 desno, traumatski supkutani emfizem
desnog hemitoraksa te brojne druge ozljede vidljive iz medicinske dokumentacije.
Neposredno nakon ozljede, tužitelj je obrađen od strane Klinike za traumatologiju na
S. te je u više navrata operiran i hospitaliziran. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju
je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje
čime isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane čl.

1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a
navedene fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja općeg životnog
aktiviteta nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriterij
(mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl.

1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na
visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugo vremenski period tužitelj je
trpio bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio
jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, bolovi su potom bili srednjeg
intenziteta i bili su prisutni nakon dugotrajnog procesa liječenja da bi potom prešli u
bolove lakog intenziteta koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene
medicinske dokumentacije. kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim
posljedicama. Tijekom liječenja tužitelje je trpio strah za svoje zdravlje, te strah od
posljedica koje će mu predmetna ozljeda ostaviti. Strah kao trajna posljedica
manifestira u obliku čestih nesanica i noćnih mora kao simptoma reakcija na stres te
zabrinutost tužitelja za svoje zdravlje radi nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima
koje je prije smatrao uobičajenim. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo
smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih
napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i
nakon završetka liječenja te provedene rehabilitacije, zaostale brojne tegobe u vidu
nepravilno zaraslog prijeloma potkoljenice, skraćenja noge za 2 cm, umanjenja
pokretljivosti lijevog koljenja, šepanje, ograničenje kretnji oba koljena 1/3 stupnja te
hipotrofija obje natkoljenice. Navedene posljedice predstavljaju SOŽA-u od
minimalno 33%. Tužitelju je zaostalo naruženje u vidu postoperativnih ožiljaka,
skraćenje jedne noge za 2 cm te šepajući hod na desnu nogu što predstavlja
naruženje srednjeg stupnja uvijek vidljivo trećima stoga potražuje naknadu i s tog

4 Poslovni broj Pr-145/2019-67

osnova. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične
novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na
temelju čl. 186. st 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelje zahtjeva oštećenika za
naknadu povrede prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno
saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Tužitelj pridržava
pravo sukladno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku da, nakon pribave
predloženih dokaza te nakon saslušanja predloženih svjedoka, predlaže nove
dokaze za koje isti nije znao prije izvođenja navedenih dokaza. zbog ozljeđivanja u
predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a)
stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i
njege i troškove puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljede tužitelju je bila
neophodna tuđa pomoć i njega u razdoblju od minimalno 5 mjeseci po 4 sata
dnevno. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege odnosno visine
sata tuđe pomoći i njege ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00
kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta i liječenja tužitelj
potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane
Naslovljenog suda. Tužitelj je neophodno morao provoditi fizikalne terapije i druge
specijalističke preglede zbog kojih je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza i
plaćanja participacije. Morao je i kupovati i lijekove protiv bolova, te kreme protiv
bolova, a troškove liječenja ima do današnjeg dana. Nadalje tužitelj potražuje
naknadu s osnova pojačane prehrane budući je isti zbog teških ozljeda morao
kvalitetnije hraniti, unositi više vitamina, minerala i sličnih suplemenata te iste koristi i
dana danas. U predmetnom štetnom događaju tužitelju je oštećen i osobni mobitel i
sunčane naočale stoga s osnova uništenih stvari tužitelj potražuje iznos os 3.000,00
kn. Unatoč činjenici što je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, isti trpi gubitak na zaradi
budući se još uvijek nalazi na bolovanju. Naime, tužitelju je na teret HHZO-a
isplaćivana naknada u 100% iznosu neto plaće samo prvih 18 mjeseci bolovanja, no
od veljače 2017. naknada je pala na 50% neto plaće zbog čega tužitelj konstantno od
veljače 2017. do danas, pa i nadalje, trpi gubitak zarade. Slijedom navedenog,
predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u
cijelosti. Nadalje ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci
budući je ugovorom o radu zaključenim između prednika tuženika i tužitelja, čl. 13. st.

2., koji Ugovor je kasnije prenesen na tuženika, ugovorena nadležnost suda u
Zagrebu. Tuženik osporava svoju odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između
postupanja tuženika i štetnog događaja, budući je u obavljaju poslova tužitelja u
cijelosti primijenio pravila zaštite na radu, u smislu odredbe čl. 30. i 41. Zakona o
zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14). Tužitelja je osposobio
za rad na siguran način i osigurao mu osobna zaštitna sredstva. Do štete da je došlo
krivnjom treće osobe, A. K., vozača motocikla marke BMW, registarskog
broja: ..., koji je naletio na tužitelja, dok je obavljao poslove postavljanja
privremene prometne signalizacije na kolniku autoceste, protiv kojeg je podnijeta
kaznena prijava zbog povrede odredbe čl. 227. st. 1. i 2. kaznenog zakona RH.
Stoga je, unatoč provedenoj zaštiti na radu do štete došlo iz razloga na koje tuženik
nije moga utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći, pa postoje okolnosti iz čl.

25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu koje isključuju krivnju tuženika. Tužitelj ističe da mu
je T. o. isplatio iznos od 17.500,00 kn, a budući mu utuženi iznos
premašuje limit police, da je bio primoran razliku preko isplaćenog iznosa utužiti.
Kako iz priležeće dokumentacije nije moguće utvrditi koje vidove štete je Triglav

5 Poslovni broj Pr-145/2019-67

o., i u kojem iznosu platio tužitelju, predlaže da se od T. o. s
osnova pojačane prehrane i oštećenja osobnog mobitela te sunčanih naočala, kao
paušalno utvrđenih. Osporava potraživanje troškova fizikalne terapije i drugih
specijalističkih pregleda, participacije i lijekova, budući je tužitelj bio oslobođen
plaćanje istih temeljem police dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja, koje je
tuženik kao tužiteljev poslodavac ugovorio sa C. ... d.d.
iz Z., M. cesta 22. Predlaže da sud, sukladno čl. 21. Zakona o
parničnom postupku, obavijesti osiguravajuće društvo T. o. d.d., A.
H. 4, Zagreb, jer je isto u vrijeme štetnog događaja osiguravalo djelatnost
redovnog održavanja tuženika. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije
tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da u roku od 15 dana naknadi
tuženiku prouzročeni parnični trošak.

2.1. Vezano za tuženikov prigovor mjesne nenadleženosti, navodi se da je ovaj sud
istog ocijenio osnovanim, slijedom čega se rješenjem poslovni broj Pr-308/2018-5 od

20. kolovoza 2018. (stranica 136-138 spisa) oglasio mjesno nenadležnim (točka I.
izreke), te je riješio da će se po pravomoćnosti rješenja spis uputiti mjesno
nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).

2.2. Odlučujući povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem
poslovni broj Gž R-1562/18-2 od 3. prosinca 2018. (stranica 146-147 spisa) uvažio
žalbu kao osnovanu i ukinuo rješenje ovoga suda poslovni broj Pr-308/2018-5 od 20.
kolovoza 2018., te predmet vratio na daljnji postupak i suđenje.

3. Vezano za prijedlog tuženika da se o predmetnoj parnici, sukladno čl. 206. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11,
25/13, 89/14 - odluka USRH, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), obavijesti treća osoba, sud je
dopisom od 3. svibnja 2019. (stranica 156 spisa) pozvao T. o. d.d.
Z. da se u roku od osam dana od dana zaprimanja istog izjasni stupa li u
parnicu kao umješač na strani tuženika. Predmetni dopis T. o. d.d.
Z. zaprimio je 8. svibnja 2019. (dostavnica prileži na stranici 194 spisa) te je u
dopisu od 15. svibnja 2019. (stranica 183-184 spisa) obavijestio sud kako nema
pravnog interesa za stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika
obzirom da je isplatom odštete u ukupnom iznosu od 120.000,00 kn u cijelosti
iscrpljena svota osiguranja po tuženikovoj polici osiguranja od opće odgovornosti broj

990007022022.

3. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 1. kolovoza

2022. (stranica 492-494 spisa) na način da je povećao isti, a nakon provedenog
medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ž. C., dr. i
financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku G. Š. M., dipl.oec.

3.1. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena
istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja
prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je
iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja

6 Poslovni broj Pr-145/2019-67

glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

3.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 14. lipnja 2019. Kako je
tužba preinačena u podnesku od 1. kolovoza 2022., dakle nakon zaključenja
prethodnog postupka, ali prije zaključenja glavne rasprave, sud je istu dopustio,
smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime,
ovdje se radi o iznimci predviđenoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno o
preinaci temeljem Nalaza i mišljenja medicinskog i financijskog vještačenja, slijedom
čega na strani tužitelja nema krivnje. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u
točki I. izreke.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka
proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je
proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ž.
C., dr., čiji Nalaz i mišljenje od 20. veljače 2020. prileži na stranici 399-414
spisa, Očitovanje od 4. lipnja 2020. na stranici 434-436 spisa, Očitovanje od 14.
srpnja 2020. na stranici 457 spisa, a usmeno obrazloženje dano na ročištu od 5.
veljače 2021. na stranici 460-462 spisa, kao i dokaz financijskim vještačenjem po
stalnom sudskom vještaku G. Š. M., dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 26.
srpnja 2022. prileži na stranici 473-479 spisa, a usmeno obrazloženje dano na
ročištu od 7. studenoga 2022. na stranici 501-503 spisa, kao i dokaz saslušanjem
svjedoka R. S. (stranica 217-218 spisa), R. K. (stranica 230
spisa) i R. M. (stranica 230-231 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 209-
211 spisa), dok je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 23. listopada 2019.
odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka A. K. (stranica 217-219
spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza
zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj
sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog posljedica ozljede
pretrpljene na radu kod svog poslodavca, ovdje tuženika, dana 21. srpnja 2015.

7. Među strankama nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlen
kod tuženika na radnom mjestu ophodara u Sektoru za održavanje, TJO Č. –
O., temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 236-4, sklopljenog

20. siječnja 2014. (stranica 119 spisa), koji je na tuženika prenijet sukladno čl. 133.
Zakona o radu (Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca prileži na
stranici 120 spisa), kao i da je 21. srpnja 2015. doživio ozljedu na radu na način da je
na njega naletio motocikl marke "BMW", registarskog broja .... u trenutku
obavljanja redovitih poslova postavljanja privremene prometne signalizacije na
Autocesti A6, a radi osiguranja prometne nezgode, uslijed čega je zadobio
višekomadni dvostruki prijelom desne potkoljenice, prijelom donjeg zglobnog tijeka
(kondila) lijeve bedrene kosti (femur), prijelom donje (distalne) trećine lijeve
podlaktice (palčane kosti – radijus) i prijelom VII – IX rebra desne strane prsišta s
prisustvom zraka ispod kože (subkutani emfizem), koje ozljede vještak medicinske
struke Ž. C., dr. zbirno kvalificira kao vrlo tešku tjelesnu ozljedu.

7 Poslovni broj Pr-145/2019-67

8. Međutim, sporna je odgovornost tuženika obzirom da je isti tijekom postupka
ustrajao u tvrdnji da je do štetnog događaja došlo uslijed krivnje treće osobe, kao i
visina neimovinske štete i zatraženih troškova imovinske štete.

9. Imajući u vidu da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete koju
trpi povodom štetnog događaja od 21. srpnja 2015., koji se zbio na radu kod tuženika
kao poslodavca, to se na konkretni pravni odnos ima primijeniti odredba čl. 111. st. 1.
Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR), prema kojoj
je poslodavac radniku dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava,
ako je isti štetu pretrpio na radu ili u svezi s radom.

9.1. S obzirom na navedeno, na predmetni slučaj valja primijeniti i odredbu čl. 25.
Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18;
dalje ZZR), koja određuje da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu
ozljedom na radu, profesionalnom bolešću, ili bolešću u vezi s radom po načelu
objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, pri
čemu se pod općim propisima obveznog prava na koje upućuje ova odredba ZZR-a
podrazumijeva odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO).

9.2. Dakle, kada u opisanoj situaciji poslodavac ne dokaže da bi do štetnog događaja
došlo pod pretpostavkama iz čl. 1067. ZOO-a, uz ostalo, isključivom ili djelomičnom
krivnjom radnika, tada nema sumnje da postoji isključivo odštetna odgovornost
tuženika.

10. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu (stranica 19-20 spisa) utvrđeno je da je 21.
srpnja 2015. na Autocesti Z. – R., K., prilikom kretanja tužitelja u
zatvorenom prometnom traku, a radi postavljanja privremene prometne signalizacije
radi osiguranja prometne nezgode, došlo do naleta korisnika autoceste u ograđeni i
zatvoreni prometni trak, kojom prilikom je vozač motocikla udario tužitelja. Kao uzrok
ozljede navodi se oznaka 870, koja sukladno odredbi čl. 21. Pravilnika o evidenciji,
ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine"
broj 52/84) označava ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu koja nisu
navedena pod oznakama 851 do 860.

11. Uvidom u zapisnik o očevidu, Policijske uprave P.-, Postaje
prometne policije R., broj: 511-09-34-K-27/13 od 31. srpnja 2015. (list 13-15
spisa) utvrđeno je da je dana 21. srpnja 2015. izvršen očevid 10,55 sati na Autocesti
A6, na dionici od K. prema O., kod km/oznake 71, izvan naselja, gledano
iz smjera K. u smjeru O., a što je ujedno i smjer kretanja motocikla
marke "BMW", registarskog broja 090-812, kojim je upravljao A. K., po
zanimanju policajac, koji je u istom zaveden kao osoba koja je u uzročnoj vezi s
prometnom nesrećom, dok je tužitelj zaveden kao pješak.

12. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stranke(stranica 209-
211 spisa), kojem ovaj sud priklanja vjeru u odnosu na dinamiku i sam način
nastanka štetnog događaja, obzirom da je u suglasju s materijalnom dokumentacijom
u spisu te Nalazom i mišljenjem vještaka Ž. C., dr., kao i iskazima
saslušanih svjedoka, ovaj sud utvrđuje da je predmetnog dana, zajedno s
R. S. i T. H. vršio redovnu ophodnju dionice

8 Poslovni broj Pr-145/2019-67

kod T. T. kada su dobili dojavu o zapaljenom vozilu kod naplatne
postaje K.. Dolaskom na tu naplatnu postaju, da su vidjeli vozilo koje je dolazilo
iz pravca R., koje da se djelomično dimilo, te da je bilo zaustavljeno na
sporovoznoj traci. Oni da su se okrenuli na naplatnoj postaji K. te da su
postavljali privremenu prometnu signalizaciju radi tog zapaljenog vozila, a u svrhu
osiguranja mjesta nesreće i regulacije prometa. To vozilo da se nalazilo na
sporovoznoj traci kod 71. kilometra u pravcu Z.. Istovremeno s njihovim
okretanjem na naplatnoj postaji, iza njih da su dolazili vatrogasci tuženika koji su
stacionirani na T.. U dogovoru s njima, a radi sigurnosti unesrećenih i
sigurnosti odvijanja prometa, za promet da su isključili buduću sporovoznu traku (koja
je tada bila zaustavna) i voznu traku. Tamo da su tri vozne trake, slijedom čega da su
promet preusmjerili na krajnje lijevu traku znakovima izričitih naredbi – obavezan
obilazak s lijeve strane, te prometnim čunjevima za označavanje kolnika. Te čunjeve
da su stavljali od zapaljenog vozila do signalizacije, a to da je cca 230 metara, te uz
samo vozilo. Kako je ovo bila intervencija, postavljanje signalizacije da je u opisu
njegovog radnog mjesta, kao i održavanje te signalizacije, odnosno vizualni pregled
iste, te utjecaj iste na promet. Radi provjere održavanja signalizacije (ako treba nešto
popraviti, vidjeti pridržavaju li se sudionici u prometu te signalizacije), on da se
vraćao prema početku signalizacije i, kako je utvrdio da je sve u redu, da je krenuo
vraćati se prema kolegama i ophodarskom vozilu, gdje da su bili i vatrogasci. U
trenutku kretanja tom zatvorenom dionicom, a kako im je navika gledati prema
prometu, jer da su uvijek na oprezu, da je ugledao preko ramena, na udaljenosti cca
30 m, dijagonalno od njega, motocikl s rotacijskim svjetlima i osobom u plavom kako
ide prema njemu, uz napomenu da se isti kretao tom zatvorenom dionicom. Kako je
to bila neuobičajena situacija, instinktivno da je pokušao zakoračiti desno, no to da je
bila strelovita brzina te da ga je motocikl udario dijagonalno s desne strane i odbacio,
kako su mu kolege rekle, 12 metara preko cijele jedne kolničke trake, preko odbojne
ograde u zaštitnu žičanu gradu, tj. u kamenjak, žbunje, drveće i travu. Na kraju je
naveo da je tog dana vrijeme bilo savršeno, da je bilo oko 10,00 sati, 21. srpnja

2015., slijedom čega da je preglednost bila izvanredna, uz napomenu kako
motociklist nije razmicao ove čunjeve obzirom da su te dvije trake široke preko
sedam metara, tj. da je mogao ući kako god želi, a kada je ušao, da više "nema po
gasu".

13. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok R. S., vozač – strojar kod
tuženika, koji je naveo (stranica 217-218 spisa) da se sam događaj dogodio oko
marende, tj. oko 10,00 sati, na prometnici K., smjer R.-Z., 300 metara
udaljeno od naplatnih kućicam gledano u smjeru Z., a iznad naplate K.
prema naplati O.. Tamo da su bili na svom radnom mjestu jer da je došla
dojava da vozilo gori 300 metara od naplate K. prema O.. Svjedok je
naveo da je on kod tuženika zaposlen kao vozač-strojar, tužitelj, u to vrijeme, kao
ophodar, a s njima tada da je bio još jedan ophodar T. H., kao
njihov poslovođa, tj. dežurni ophodar toga dana. Svjedok je naveo da su došli na lice
mjesta, gdje da su tri trake: spora, vozna i preticajna. Ovo vozilo da je bilo na sporoj
traci, a oni da su lice mjesta osigurali znakovima i čunjevima. Čunjeve da su stavljali
na svaku isprekidanu traku, a isti da su visine cca 40 do 50 cm. Što se tiče znakova,
da su stavljali znakove smanjenja brzine i usmjeravajuće strelice sa spore na voznu
traku i s vozne na preticajnu traku, s time da su zatvorili dvije trake, sporu i voznu, a
ograničenje brzine da je najvjerojatnije bilo na 60 km/h. U tom trenutku da su došli i
vatrogasci ugasiti to vozilo, s time da nije bilo puno dima, odnosno dim da je išao u

9 Poslovni broj Pr-145/2019-67

smjeru Z., a oni da su bili iza dima, da osiguraju vatrogasce kako bi mogli
ugasiti požar. Samo gašenje da je trajalo 10 do 15 minuta, a oštećeni iz vozila da su
stajali su 50 metara niže na zemljišnom prostoru, van kolnika. Kako nije bilo prometa,
da je otišao do tih ljudi, a da se radilo o obitelji, da ih pita kako im mogu pomoći jer da
im je sve izgorjelo u autu. Svjedok da se krenuo vraćati do ophodarskog vozila, koje
se tada nalazilo iza vatrogasnog vozila i vozila koje je gorilo. U jednom trenutku da je
pogledao prema dole, tj. prema K. i na cca 50 metara da je vidio nešto
nenormalno, odnosno u tom trenutku da mu ništa nije bilo jasno. Naime, da je vidio
da je motor policije udario tužitelja koji se nalazio u ovom zatvorenom prostoru. Motor
da je klizio, a tužitelj da je bio 30 do 40 metara niže. Najvjerojatnije da je taj motor
tužitelja udario bočno, ne zna s koje tužiteljeve strane, i to da se najvjerojatnije
dogodilo između vozne i spore trake. Tužitelj da je najvjerojatnije išao do tih ljudi
kako bi im pomogao, kod kojih da je svjedok bio par minuta ranije. Prilikom tog
udarca, taj motor da je tužitelja odbacio najmanje 12 metara, uslijed čega je tužitelj
preletio odbojnu ogradu i tijelom udario u zaštitnu ogradu, tj. žicu koja služi da divljač
ne bi došla na cestu. Kada se svjedok sabrao, da je skočio do tužitelja i da je vidio da
je to bilo jako "grdo", iako je naučio na svakakve situacije, no ovo da je bio moj
kolega. Na sebi da su tada sva trojica imali fluorescentno odijelo, bez kojeg ne idu na
cestu. Tog dana da je bilo toplo, da se radilo o srpnju, a vrijemeda je bilo lijepo. Ovaj
motorist da je došao na uviđaj kako bi odradio svoj dio posla, i sve ovo da se
dogodilo u prostoru kojeg su oni ogradili, a svi detalji da su sadržani u zapisniku
ophodara T. H.. Na kraju je naveo da dolazak ovog motora nije
čuo jer da su bili koncentrirani na požar, a unatoč dimu, preglednost za motoristu da
je bila dobra. Njihovi vatrogasci da su tada imali i svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, a
oni da su pripremili sve kako bi osigurali lice mjesta. Tada da je i na njihovom
ophodarskom vozilu bila upaljena svjetlosna signalizacija, kao i velika usmjeravajuća
strelica.

14. Sud nije posebno obrazlagao iskaze svjedoka R. K., suradnika
zaštite na radu kod tuženika obzirom da isti u svom iskazu navodi (stranica 230
spisa) da o ovomo štetnom događaju nema saznanja jer da se radilo o čistoj
prometnoj nesreći koja se dogodila za vrijeme radnog vremena (!), i svjedoka R.
M., koji je u vrijeme ovog štetnog događaja bio voditelj T. službe R.
kod tuženika obzirom da je u svom iskazu naveo (stranica 230-231 spisa) da o
predmetnom štetnom događaju zna samo ono što se pričalo tog dana od R. do
Z., a on da nije bio odgovoran za taj dio dionice.

15. Prigovor tuženika da je predmetna šteta nastala isključivom radnjom treće osobe,
slijedom čega da tuženik nije odgovoran za predmetni štetni događaj, ovaj sud ne
prihvaća. Naime, A. K., vozač motocikla koji je naletio na tužitelja u
vrijeme dok je isti obavljao poslove svog radnog mjesta (postavljanje privremene
prometne signalizacije na kolniku autoceste radi osiguranja prometne nezgode) ne
može se smatrati trećom osobom obzirom da je imenovani u to vrijeme bio policajac
koji je došao na uviđaj.

16. Napominje se da se kao uzrok ozljede u prijavi o ozljedi na radu navodi ostala
neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu, dok iz dopisa Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje od 24. travnja 2019. (stranica 152 spisa) proizlazi kako su
tužitelju predmetne ozljede priznate kao ozljeda na radu, uslijed čega je tužitelj bio na

10 Poslovni broj Pr-145/2019-67

bolovanju od 22. srpnja 2015. do 23. studenoga 2018., koju činjenicu tuženik tijekom postupka nije sporio

16. S obzirom na navedeno, sud smatra kako je tuženik isključivo odgovoran za štetu
koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nezgodi, te da je istu dužan u cijelosti i naknaditi.
Naime, budući se tužitelju ne može pripisati nikakva nepažnja, nepravilnost ili propust
u radu, predmetna nezgoda može se pripisati profesionalnom riziku posla obzirom da
se, po mišljenju ovoga suda, u ovom konkretnom slučaju radilo o situaciji kada je
tužitelj, kao ophodar, bio dužan postaviti prometnu signalizaciju na kolnik autoceste
radi osiguranja vozila koje se zapalilo, pa nailazak policajca na motociklu, čija je
dužnost bila obaviti uviđaj, predstavlja profesionalni rizik u obavljanju radnih
zadataka tužitelja kao ophodara, obzirom da je doživio ozljedu na radu na svom
radnom mjestu. U smislu odredbe čl. 3. ZZR-a pod pojmom "mjesto rada" je svako
mjesto na kojem radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu
imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki
prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod
njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

17. Kako tuženik po utvrđenju ovoga suda nije dokazao niti jednu od pretpostavki iz
odredbe čl. 1067. ZOO-a za isključenje svoje odgovornosti (viša sila, treća osoba ili
krivnja tužitelja), to je on odgovoran naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz
predmetnog štetnog događaja.

18. Naime, ovdje se radi o nepredviđenom događaju koji se dogodio, slijedom čega u
ovom konkretnom slučaju ne može na strani tužitelja postojati odgovornost za
nastalu štetu, slijedom čega je tuženik, kao poslodavac tužitelja, isključivo odgovoran
za nastanak ovog štetnog događaja u smislu odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a.

19. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo
na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se
pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i
duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog
života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju
povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske
štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o
visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih
boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne
pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po
osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2.
ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od
zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

19.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj potražuje naknadu
neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje,
te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja,
pojačane prehrane, uništenih stvari i izgubljene zarade.

11 Poslovni broj Pr-145/2019-67

20. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po
stalnom sudskom vještaku Ž. C., dr., koji u svom Nalazu i mišljenju od 20.
veljače 2020. (stranica 399-414 spisa) navodi kako je tužitelj 21. srpnja 2015.
zadobio višekomadni dvostruki prijelom desne potkoljenice, prijelom donjeg zglobnog
tijeka (kondila) lijeve bedrene kosti (femur), prijelom donje (distalne) trećine lijeve
podlaktice (palčane kosti – radijus) i prijelom VII – IX rebra desne strane prsišta s
prisustvom zraka ispod kože (subkutani emfizem), koje ozljede vještak zbirno
kvalificira kao vrlo tešku tjelesnu ozljedu.

20.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ž. C., dr. sud u cijelosti
prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom
dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja, uz napomenu kako je primjedbe
stanaka otklonio u svim očitovanjima od 4. lipnja i 14. srpnja 2020. (stranica 434-436
i 457 spisa), te u usmenom obrazloženju danom na ročištu od 5. veljače 2021.
(stranica 460-462 spisa).

20.2. Cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u
svezi sa štetnim događajem (jakog intenziteta u trajanju od 10-12 dana, srednjeg
intenziteta 35-40 dana, slabijeg intenziteta 5-6 mjeseci), cijeneći intenzitet i duljinu
pretrpljenog straha (primarni strah, prema mišljenju vještaka, traje kratko tj. mogao je
potrajati unutar jednog sata, nakon čega nastupa sekundarni strah u vidu brige za
ozdravljenjem, pa je tako sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 5-6 dana, srednjeg
intenziteta 20-25 dana, a slabijeg intenziteta 4-5 mjeseci), te imajući u vidu postotak
smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja (28-30%), kao i zaostalo
naruženje (za koje vještak medicinske struke navodi da se radi o anatomskim
promjenama vezanim uz predmetne ozljede potkoljenice i femura, prvenstveno
potkoljenice – deformitet, postoperativni ožiljci, slabost muskulature, koje da
predstavljaju naruženje srednjeg stupnja, koje je zbog svoje lokalizacije samo
ponekad vidljivo trećim osobama – ovisno o godišnjem dobu i odjeći, dok je šepanje
manje-više stalno uočljivo, iako prvenstveno pomnijim promatranjem), stav je suda
da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada
novčana naknada u utuženom iznosu od 150.000,00 kn, sve sukladno Orijentacijskim
kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog
odjela od 15. lipnja 2020.

20.3. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak
navodi da tužitelj nije koristio usluge Doma za starije osobe tada bi mu tuđa pomoć i
njega bila potrebna tijekom 45-60 dana po četiri sata dnevno, potom od 21. rujna do

20. listopada 2015. po dva sata dnevno, a u daljnjem vremenskom razodoblju od 2-3
mjeseca po dva do tri sata dnevno, te povremena tuđa pomoć kroz 4-5 sati tjedno
kroz ukupno 4-5 mjeseci), temeljem čl. 223. ZPP-a cijeneći da tužitelju za jedan sat
nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 30,00 kn, to tužitelju
pripada naknada u iznosu od 20.100,00 kn, no pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP-
a, istom je dosuđena naknada u iznosu od 18.000,00 kn.

20.4. Glede pak pojačane prehrane, za koju vještak u Očitovanju od 4. lipnja 2020.
navodi da je ista bila potrebna u razdoblju od cca četiri mjeseca, a koja se odnosi na
postoperativne faze, te posebno fazu potpunog ili značajnijeg rasterećenja
ozlijeđenih regija, kada je kod tužitelja došlo do povećanog energetskog utroška u
odnosu na stanje zdrave osobe, te da je medicinski bila opravdana veća i češća

12 Poslovni broj Pr-145/2019-67

konzumacija vitamina, napitaka, proteinski bogate hrane, voća, roborancije i sl., to je
temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a, sud tužitelju po ovoj osnovi dosudio trošak u
iznosu od 4.000,00 kn.

20.5. Također cijeneći dužinu trajanja bolničkih liječenja navedenih u nalazu i
mišljenju vještaka (sveukupno 110 dana proveo na bolničkom liječenju, odnosno u
Staračkom domu M. u C.), broj obavljenih kontrola kod liječnika
specijalista (kirurga traumatologa, fizijatra i ortopeda) navedeno u nalazu i mišljenju
vještaka, uz napomenu da je sam tužitelj u svom iskazu naveo kako je vezano uz
liječenje, po preporuci dr. K., otišao u Starački dom M. u C. u
kojem da je stalno zaposlen fizioterapet, potom da je pet navrata bio u
T. u O., a na S. u dva navrata, sve radi obavljanja fizikalne
terapije, da je odlazio i kod ortopeda u S. na Z., i to četiri puta, a svaki
pregled da je koštao 150,00 kn, dok da su oba uloška koštala 400,00 kn (od
operativnih zahvata desna noga da mu je kraća od lijeve, slijedom čega da nosi
uloške i šepa), potom da je plaćao privatno ortopedske preglede zbog skraćene noge
i nošenja uložaka, za što da je potrošio 2.000,00 kn, da je kupovao Brufene protiv
bolova, da je kupio četiri do pet kutija, a svaka da košta oko 100,00 kn. Što se tiče
troškova puta, iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da se isti odnosi na trošak
autobusa i tužiteljevog vozila obzirom da je na terapije u O. išao 70 do 80 puta,
a kako živi na V., to da je 40 km u oba smjera, s time da je dio tih putovanja išao
s autobusom, a autobusna cvikalica za 4. zonu da iznosi 26,00 kn. Sud prihvaća
iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan obzirom da nije u suprotnosti s utvrđenjima
vještaka, a dodatno je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, odnosno
računima iz ljekarni, P. S.. T. w.c. O., DM –
D. markt d.o.o., parkirnim kartama i dr. (stranica 67-79 i 171-174 spisa), sud je
mišljenja kako tužitelju na ime troškova puta i liječenja pripada pravična novčana
naknada u utuženom iznosu od 7.000,00 kn, sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1.
ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

20.6. Vezano za zatraženi trošak uništenih stvari ističe se kako iz iskaza tužitelja kao
stranke proizlazi da je ono što je na sebi ima predmetnog dana pripadalo tuženiku,
izuzev sunčanih naočala marke R. ", stare par mjeseci i koje da su vrijedile

1.000,00 kn, a koje mu je kupila supruga, te mobitel marke N. star dvije godine,
koji da je vrijedio 1.800,00 kn, pa prihvaćajući iskaza tužitelja kao životan i logičan,
istom dosuđuje novčani iznos od 2.800,00 kn.

21. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od

19.908,42 eura/150.000,00 kn, dok mu je po osnovi imovinske štete dosuđen iznos
od 4.220,59 eura/31.800,00 kn.

21.1. Dakle, tužitelju je po osnovu neimovinske i imovinske štete dosuđen ukupan
iznos od 181.800,00 kn. Međutim, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos odštete
koju je osiguratelj tuženika T. o. d.d. Z. isplatio tužitelju, čime je u
cijelosti iscrpljena svota osiguranja po tuženikovoj polici osiguranja od opće
odgovornosti broj 990007022022, a kako to proizlazi iz dopisa T. o. d.d.
Z. od 15. svibnja 2019. (stranica 183-184 spisa), koja činjenica među strankama
nije sporna, to je valjalo naprijed dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske
štete umanjiti za iznos od 117.500,00 kn (obzirom da je osiguranik tuženika tužitelju
isplatio iznose od 60.000,00 kn, 44.000,00 kn i 13.500,00 kn, dok je za odvjetničke

13 Poslovni broj Pr-145/2019-67

troškove isplatio iznos od 2.500,00 kn, odnosno sveukupni iznos od 120.000,00 kn, o
čemu dokazi prileže na stranici 185-192 i 207 spisa), te tužitelju dosuditi iznos od

64.300,00 kn, uz napomenu da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao na način da je od
ukupno utuženog iznosa odbio nesporno isplaćeni iznos od strane tuženikova
osiguratelja u visini od 117.500,00 kn, koji je isplaćen na ime naknade štete, bez da
je od strane istog dostavljena specifikacija isplata vezano za predmetni štetni
događaj, a kako je to sud tražio dopisom od 17. lipnja 2019. (stranica 205 spisa).
Obzirom da je T. o. d.d. Z. u dopisu od 31. srpnja 2019. (stranica
208 spisa) naveo da se ukupno isplaćeni iznos od 120.000,00 kn odnosi na povredu
prava osobnosti tužitelja, kao i na imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege, bez
specifikacije istog, to je sud od ukupno dosuđenog iznosa po osnovu neimovinske i
imovinske štete (181.800,00 kn), oduzeo nesporno isplaćeni iznos od 117.500,00 kn,
slijedom čega je tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete dosudio iznos od

32.500,00 kn (do kojeg iznosa je došao jednostavnom matematičkom metodom na
način da je od ukupno dosuđenog iznosa od 181.800,00 kn oduzeo nesporno
isplaćeni iznos od 117.500,00 kn, te je od dobivenog iznosa od 64.300,00 kn oduzeo
iznos dosuđene imovinske štete te tako dobio navedeni iznos), dok je tužitelju po
osnovi naknade imovinske štete dosudio iznos od 31.800,00 kn.

21.2. Slijedom naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično
usvojiti u iznosu od 8.534,08 eura/64.300,00 kn, te presuditi kao u točki I. izreke, dok
je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, te
presuditi kao u točki II. izreke.

21.3. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu
u visini od 4.313,49 eura/32.500,00 kn dosuđena zatezna kamata od dana
podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od prvog sljedećeg dana, a to je 9.
prosinca 2017. (odštetni zahtjev prileži na stranici 17-18 spisa), mada iz Nalaza i
mišljenja vještaka Ž. C., dr. proizlazi da je zdravstveno stanje tužitelja bilo
definirano polovicom studenoga 2016., a kako je sud visinu imovinske štete
(4.220,59 eura/31.800,00 kn) utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju
na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, pa je u
preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate.

22. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako
je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu
povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih
potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za
vrijeme liječenja. Ovdje se napominje da oštećenik ima pravo na naknadu štete s
osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na
radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da
nije nastupila nesposobnost za rad.

23. Na okolnost naknade izgubljene zarade za vrijeme korištenja bolovanja kao
posljedice ovog štetnog događaja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po
stalnom sudskom vještaku G. Š. M., dipl.oec., koja je u svom Nalazu i
mišljenju od 26. srpnja 2022. (stranica 473-479 spisa) utvrdila gubitak na zaradi
tužitelja u ukupnom iznosu od 77.234,38 kn kn, s time da je iz nalaza i mišljenja
razvidan svaki pojedini mjesečni iznos gubitka na zaradi tužitelja u razdoblju od
veljače 2017. do 23. studenoga 2018., kao razliku između prosječno isplaćene plaće

14 Poslovni broj Pr-145/2019-67

prije štetnog događaja, a sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu (platne liste
prileže na stranici 80-99 spisa) i primljenoj naknadi za privremenu nesposobnost za
rad (stranica 152-155 spisa).

23.1. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u cijelosti prihvatio kao objektivan i
izrađen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom koja prileži spisu, uz napomenu
da je primjedbe tuženika na isti otklonila u svom usmenom obrazloženju danom na
ročištu od 7. studenoga 2022. (stranica 501-503 spisa).

23.2. Po mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene
zarade koja predstavlja razliku njegove pretpostavljene neto, a ne bruto plaće (ovdje,
naime, nije riječ o radnom sporu u kojem bi se potraživala naknada plaće uvećana za
doprinose, poreze i prireze, već o sporu u kojem tuženik odgovara samo za naknadu
štete u visini stvarne štete po osnovi gubitka na zaradi) i naknade koju je ostvarivao
za vrijeme bolovanja.

23.3. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na
izgubljenu zaradu usvojiti u utuženom iznosu od 10.250,76 eura/77.234,38 kn, te
presuditi kao u izreci.

23.4. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem
novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega tužitelju
temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO-a na dosuđen iznos imovinske štete pripada
pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, a na način
naveden u izreci.

24. Ovdje se ističe da je sud prilikom donošenja odluke vodio računa da je stupio na
snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne
novine" broj 57/22 i 88/22), slijedom čega je konverzija izvršena sukladno odredbi
članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450
kuna).

25. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak
je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa).
Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 142.734,38 kn, a uspio je s
iznosom od 141.534,38 kn. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u
ovoj parnici uspio s 99%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100%, dok
je u odnosu na visinu potraživanja uspio s 99% (100% + 99% =199% : 2 = 99,5%).
Sukladno tome tuženik je uspio s 0,5% (100% - 99,5% = 0,5%). Kada se od uspjeha
tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi kako je tuženik u obvezi naknadi parnični
trošak tužitelja u dijelu od 99% (99,5% - 0,5% = 99%), iz čega proizlazi da tužitelj nije
uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni
troškovi. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu
od 3.750,00 kn (Tbr. 28. Tarife), tužbe u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife),
sastava podnesaka od 24. srpnja 2018., 23. svibnja, 2. srpnja i 24. prosinca 2019.
(3.750,00 kn x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 24. prosinca 2019., 19.
veljače, 3. ožujka, 23. lipnja i 16. prosinca 2020., te 1. kolovoza 2022. (625,00 kn x 6;
Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima 11. travnja, 14. lipnja, 28. kolovoza, 23.
listopada i 13. prosinca 2019., 3. prosinca i 3. srpnja 2020., 5. veljače 2021., 2. rujna

15 Poslovni broj Pr-145/2019-67

i 7. studenoga 2022. (3.750,00 kn x 10; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi

63.750,00 kn, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (15.937,50 kn) 79.687,50 kn.
Tužitelju je valjalo u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od

3.000,00 kn, kao i trošak preslike zdravstvenog kartona u iznosu od 62,50 kn, kao i
trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno sveukupni iznos od

85.750,00 kn/11.380,98 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbije kan
neosnovanim obzirom da je postavljen suprotno Tarifi. Odluka o kamatnoj stopi
temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15). Odluka o
pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3.
Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14).

U Rijeci 10. veljače 2023.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna
primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika