Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 5 P-417/19-32

 

                

        Republika Hrvatska                                                                     

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

         32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-417/19-32

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB: iz I., H. .., zastupana po punomoćniku N. B. odvjetnici iz V.,  protiv tuženika P. b. Z. d.d. OIB:, iz Z., R. c. .., zastupan po O. d. L. i p., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 30. siječnja 2023. u nazočnosti osobno tužiteljice T. B. te odvjetnika H. J. u zamjeni za punomoćnika tužitelja odvjetnice N. B., te odvjetničke vježbenice K. P. u zamjeni za punomoćnika tuženika O. d. L. i p. iz Zagreb, 10. veljače 2023.

 

p r e s u d i o     j e

 

              I Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. OIB:…, Z., R. c. .., da tužitelju T. B., OIB:iz I., H. .., isplati iznos od 485,72 eura / 3.659,67 kuna1, sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od  2,76 eura /  20,78 kuna1 od 1. rujna 2007. do isplate

- na iznos od  2,71 eura /  20,42 kuna1 od 1. listopada 2007. do isplate

- na iznos od  2,71 eura /  20,40 kuna1 od 1. studenog 2007. do isplate

- na iznos od  2,74 eura /  20,68 kuna1 od 1. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od  2,72 eura /  20,53 kuna1 od 1. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od  2,77 eura /  20,90 kuna1 od 1. veljače 2008. do isplate

- na iznos od  6,30 eura /  47,43 kuna1 od 1. ožujka 2008. do isplate

- na iznos od  6,40 eura /  48,25 kuna1 od 1. travnja 2008. do isplate

- na iznos od  6,22 eura /  46,90 kuna1 od 1. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od  6,19 eura /  46,61 kuna1 od 1. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od  6,24 eura /  47,05 kuna1 od 1. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od  6,13 eura /  46,17 kuna1 od 1. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od  6,13 eura /  46,22 kuna1 od 1. rujna 2008. do isplate

- na iznos od  6,20 eura /  46,74 kuna1 od 1. listopada 2008. do isplate

- na iznos od  6,78 eura /  51,06 kuna1 od 1. studenog 2008. do isplate

- na iznos od  6,39 eura /  48,15 kuna1 od 1. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od  6,80 eura /  51,26 kuna1 od 1. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od  6,88 eura /  51,74 kuna1 od 1. veljače 2009. do isplate

- na iznos od  6,89 eura /  51,94 kuna1 od 1. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od  6,81 eura /  51,29 kuna1 od 1. travnja 2009. do isplate

- na iznos od  6,82 eura /  51,39 kuna1 od 1. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od  6,71 eura /  50,54 kuna1 od 1. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od  6,61 eura /  49,81 kuna1 od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od  6,63 eura /  49,97 kuna1 od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od  6,69 eura /  50,39 kuna1 od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od  6,69 eura /  50,35 kuna1 od 1. listopada 2009. do isplate

- na iznos od  6,63 eura /  49,94 kuna1 od 1. studenog 2009. do isplate

- na iznos od  6,73 eura /  50,70 kuna1 od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od  6,80 eura /  51,24 kuna1 od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od  6,92 eura /  52,12 kuna1 od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od  6,89 eura /  51,89 kuna1 od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od  7,04 eura /  53,03 kuna1 od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od  7,01 eura /  52,78 kuna1 od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od  7,07 eura /  53,30 kuna1 od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od  7,53 eura /  56,74 kuna1 od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od  7,43 eura /  56,01 kuna1 od 1. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od  7,70 eura /  57,99 kuna1 od 1. rujna 2010. do isplate

- na iznos od  7,61 eura /  57,35 kuna1 od 1. listopada 2010. do isplate

- na iznos od  7,43 eura /  56,00 kuna1 od 1. studenog 2010. do isplate

- na iznos od  7,78 eura /  58,61 kuna1 od 1. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od  8,21 eura /  61,86 kuna1 od 1. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od  7,91 eura /  59,57 kuna1 od 1. veljače 2011. do isplate

- na iznos od  8,53 eura /  64,26 kuna1 od 1. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od  8,37 eura /  63,10 kuna1 od 1. travnja 2011. do isplate

- na iznos od  8,40 eura /  63,28 kuna1 od 1. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od  9,01 eura /  67,90 kuna1 od 1. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od  9,05 eura /  68,21 kuna1 od 1. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od  9,58 eura /  72,20 kuna1 od 1. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od  9,33 eura /  70,26 kuna1 od 1. rujna 2011. do isplate

- na iznos od  9,04 eura /  68,13 kuna1 od 1. listopada 2011. do isplate

- na iznos od  9,01 eura /  67,87 kuna1 od 1. studenog 2011. do isplate

- na iznos od  8,98 eura /  67,68 kuna1 od 1. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od  9,11 eura /  68,61 kuna1 od 1. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od  9,24 eura /  69,60 kuna1 od 1. veljače 2012. do isplate

- na iznos od  8,94 eura /  67,35 kuna1 od 1. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od  8,85 eura /  66,71 kuna1 od 1. travnja 2012. do isplate

- na iznos od  8,90 eura /  67,02 kuna1 od 1. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od  8,93 eura /  67,32 kuna1 od 1. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od  8,87 eura /  66,85 kuna1 od 1. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od  8,89 eura /  67,01 kuna1 od 1. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od  8,86 eura /  66,74 kuna1 od 1. rujna 2012. do isplate

- na iznos od  8,77 eura /  66,06 kuna1 od 1. listopada 2012. do isplate

- na iznos od  8,86 eura /  66,78 kuna1 od 1. studenog 2012. do isplate

- na iznos od  8,91 eura /  67,17 kuna1 od 1. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od  8,90 eura /  67,04 kuna1 od 1. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od  8,69 eura /  65,50 kuna1 od 1. veljače 2013. do isplate

- na iznos od  8,09 eura /  60,92 kuna1 od 1. ožujka 2013. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, te naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.442,47 eura / 10.868,29 kuna1, sa zateznom kamatom počevši od 10. veljače 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u dijelu koji prelazi 1.442,47 eura / 10.868,29 kuna1 do iznosa od 1.749,62 eura / 13.181,00 kuna1 odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 9. travnja 2019. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj od .. veljače ..g., u iznosu od 16.879,73 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca. Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u visini od 5,50% godišnje, time da je ista promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke banke o kreditiranju građana, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba je ništetna. Naime, samo jedna ugovorna strana tj. tuženik bio je ovlašten mijenjati ugovornu kamatu, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je takva odredba ugovorna protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivni interes i prava potrošača. Povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika. Tužitelj ujedno podnosi stupnjevitu tužbu obzirom da ne raspolaže podacima neophodnim za specificiranje tužbenog zahtjeva.

              2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi u cijelosti, osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini, čineći nespornim da je s tužiteljem zaključio ugovor o kreditu, uz primjenu promjenjive kamatne stope. Tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima. U odnosu na zaključeni ugovor tuženik navodi da je navedeni ugovor odraz stvarne volje ugovornih strana, te stoga ne postoje pretpostavke za ništetnost ili pobojnost istog. Tuženik nadalje ističe kako je tužitelj pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, te je tuženik poštivao svu moguću zakonsku regulativu. Ugovorna odredba kojom se banka tj. tuženik ovlašćuje da  mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi ništetna.  Također tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik navodi kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda.

              3. Nakon što je tužitelju od strane tuženika dostavljena potrebna dokumentacija te nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka, podneskom od 1. lipnja 2021. (list 58-67 spisa) tužitelj specificira tužbeni zahtjev potražujući isplatu ukupnog iznosa od 3.659,67 kuna. Obzirom je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj to je tužitelj podneskom od 7. studenog 2022. (list 115-124 spisa) svoje potraživanje iskazao i u vrijednosti eura.

              4. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj od .. veljače ..g., zaključen između tužitelja i tuženika, vjenčani list na ime T. B., plan otplate kredita, pregled uplata po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka T. B., te očitovanje vještaka T. B. i dopuna nalaza i mišljenja vještaka T. B., saslušan je vještak T. B. te tužitelj T. B..

              4.1. Sud je odbio prijedlog za provođenjem dodatnog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, obzirom je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio prema naputku sadržanom u rješenju suda. Također sud je odbio i prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika obzirom isti nije određen imenom i prezimenom, te isti nije niti bio nazočan prilikom pregovora između tužitelja i tuženika, a odbijen je i prijedlog za saslušanjem osobnog bankara obzirom isti nije naveden imenom i prezimenom, te isti kao svjedok nije određen, niti je odrediv.

              5. U odnosu na prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, rješenjem ovoga suda broj P-417/19 od 3. veljače 2022. odbijen je kao  neosnovan prigovor tuženika, te je navedeno rješenje postalo pravomoćno.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP)  sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj od .. veljače ..g.; da je ugovor zaključen na iznos 16.879,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tužitelj T. B. ugovor o kreditu zaključila pod prezimenom Š.; da je T. B. .. listopada ..g. sklopila brak te prezime nakon sklapanja braka glasi "B."; da je sredstva iz kredita tužitelj koristio za kupnju osobnog automobila, da je osobni automobil tužitelj koristio za svoje osobne potrebe; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu  na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik kao 2.tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke.

6.2. Među strankama sporno je pitanje zastare,  pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

6.3. Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj od .. veljače ..g. (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana, pregleda uplata po kreditu, vjenčanog lista na ime T. B., nalaza i mišljenja vještaka T. B., te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

6.4. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

6.5. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              6.6. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl.4. Ugovora o kreditu, a kojim je propisano da je korisnik kredita obvezan platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine - 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 27. veljače 2006

              6.7. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              6.8. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

              6.9. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              6.10. Analizirajući spornu odredbu čl.4.  Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita  obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana,  proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl.4. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez  mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva,  ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl.4. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Napominje se tuženiku kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu no način na koji je to učinjeno predstavlja povredu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita.

6.11. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl.4. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03.

              7. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope, provedeno je i vještačenje po vještaku T. B., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta odnosno obveze tužitelja kao korisnika kredita. Vještak je utvrdio da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 3.659,67 kuna. No, kako je jedno vrijeme kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, to je zbog niže kamatne stope tužitelj platio manje u iznosu od 92,82 kuna. Vještak je iskazao i pretplaćeni iznos temeljem promjene tečaja, no navedeno sud nije uzeo u obzir obzirom se tužbeni zahtjev tužitelja  odnosi samo na povrat više pretplaćenog s naslova promjenjive kamatne stope.

              7.1 Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik iskazao prigovore koji su bili pravne naravi i nisu se odnosili na činjenična utvrđenja sadržana u nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik u svom prigovoru ponovno iznosi svoje stajalište vezano za promjenu kamatne stope i pitanje ravnoteže odnosno neravnoteže stranaka u takvom ugovoru. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju obzirom da između stranaka nije bila namjera ugovaranje fiksne kamatne stope već je volja obje strane bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Prigovori tuženika temelje se na tome da je nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi glede volje stranaka u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. U odnosu na prigovore tuženika vještak se očitovao kako su prigovori isključivo pravne naravi. Također sud je saslušao vještaka T. B. koji u svom iskazu navodi kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, isti je sačinio prema uputi suda, te ne ulazi u pitanje što je bila volja ugovorenih strana.

              7.2. Vještak T. B. sačinio je i dopunu svog nalaza i mišljenja na način da je utvrđene kunske iznose iskazao i u protuvrijednosti eura i to u svojoj dopuni od 15. rujna 2022. (list 103-106 spisa). Povodom prigovora tuženika kako ukupan zbroj ne daje iznos od 485,72 eura već iznos od 485,70 eura vještak je očitu tehničku pogrešku ispravio svojom dopunom nalaza i mišljenja od 28. rujna 2022. (list 111-113 spisa). Naime, vještak navodi da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja je utvrđen u visini od 485,72 eura / 3.659,67 kuna1, a zbog toga što je kamatna stopa jedno vrijeme bila manja od početno ugovorene tužitelj je manje platio iznos od 12,32 eura / 92,82 kuna1. Sud je u cijelosti prihvatio osnovni nalaz i mišljenje vještaka, njegovo pismeno očitovanje, njegov iskaz, te njegovu dopunu nalaza i mišljenja od 28. rujna 2022. kojom je iskazao utvrđene iznose u protuvrijednosti eura, obzirom su isti stručni, uvjerljivi, sačinjeni prema uputi suda i zasnovani na vjerodostojnoj dokumentaciji.

              7.3. Tijekom postupka sud je saslušao i tužitelja T. B. koja u svom iskazu navodi kako je sredstva iz kredita koristila za kupnju osobnog automobila, da nije vlasnica obrta niti ima udijele u nekom trgovačkom društvu. U banci su joj kredit prezentirali kao njihov najbolji proizvod gdje je najmanja kamatna stopa i odlučila se za navedeni kredit jer je vjerovala onome što joj je rečeno. Nije moga utjecati na visinu kamatne stope jer je ona bila propisana od strane banke. Mogla je utjecati samo na iznos kredita i rok otplate. Poznato joj je što znači riječ "promjenjiva" kamatna stopa no nije joj poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope. Ugovor je pročitala i kao takvog mogla ga je prihvatiti ili ne prihvatiti. Sklapanje ugovora o kreditu joj je bio prvi takav posao. Nije bila upoznata s rizicima koje promjenjiva kamatna stopa nosi sa sobom. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao siguran i uvjerljiv te isti tijekom postupka nije doveden u sumnju.

              8. Dakle, šteta koju trpi tužitelj u prednjem slučaju čini iznos kojeg je platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope, odnosno čini razliku iznosa kojeg je platio za kamatu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,50% do onih iznosa kamatne stope koje je tuženik tijekom otplate kredita utvrđivao i visinu anuiteta korigirao na tako utvrđenu visinu ugovorene kamatne stope. Naime, nesporno je da se kamatna stopa s 5,50% povećala na 6,25%, 7,20%, 7,45%, ali je ista u jednom trenutku bila i manja i iznosila je 5,25%. Ukupnu visinu sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. proizlazi da ista iznosi 485,72 eura / 3.659,67 kuna1. Obzirom se radi o ništetnom dijelu čl.4. Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 485,72 eura / 3.659,67 kuna1, na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 485,72 eura / 3.659,67 kuna1.

              8.1. U odnosu na postojanje tzv. negativne razlike, odnosno iznosa od 12,32 eura / 92,82 kuna1, kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene, sud isto nije uzeo u obzir obzirom u pogledu istog tuženik nije postavio nikakav zahtjev, a niti iz postupka proizlazi da bi neplaćanjem navedenog iznosa tužitelj stekao nešto bez osnove.

              9. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako Visoki trgovački sud pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Zagrebu je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata. Kako je tužba u ovom predmetu zaprimljena  9. travnja 2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

10. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO. Sud je tužitelju dosudio kamatu na iznos razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.

              11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5.  u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, kako je tuženik osporavao i pravni osnov i visinu potraživanja tužitelja, a tužitelj je i s pravnom osnovom i visinom uspio 100%, to je sud tužitelju dosudio za sastav tužbe 50 bodova sukladno tbr.7. toč.1., za pristup na ročište od 24. veljače 2021., 2. veljače 2022., 9. svibnja 2022., 21. rujna 2022., 25. studenog 2022. po 50 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t.1., za pristup na ročište od 6. srpnja 2022. priznato je 12,5 bodova sukladno tbr.9. t.5., za sastav obrazloženog podneska od 20. veljače 2021., 22. rujna 2022. priznato je po 50 bodova  sukladno tbr. 8. toč. 1., a za podnesaka od 1. lipnja 2021. i 7. studenog 2022. priznato je po 12,50 bodova sukladno tbr.8. toč.3. obzirom se radi o tzv. ostalim podnescima, a kojima je tužitelj samo specificirao tužbeni zahtjev, za pristup na ročišta za objavu presude priznato je 25 bodova sukladno tbr.9. toč.3., sve imajući u vidu vrijednost 1 boda u iznosu 1,99 eura / 15,00 kuna1 sukladno tbr. 50. te obračunat PDV sukladno tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 265,45 eura / 2.000,00 kuna1, te pristojba na presudu u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna1. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Ovdje se napominje da tužitelj nije dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu na tužbu, a koja obveza nastaje trenutnom podnošenja tužbe.

12. Obzirom nije uspio u postupku tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

              13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci,  10. veljače 2023.

 

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                         Ivica Raguž v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku odvjetnica N. B., V.

2. tuženik po punomoćniku OD L. i p., Z., D. ..

                                                                                                 

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu