OPĆINSKI SUD U SPLITU P-1558/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja V. d.d., OIB ………., iz V., , kojeg
zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva J. i partneri u S. te
punomoćnici iz Odvjetničkog društva T. i G. u Z., protiv tuženika pod 1
P. C. T., OIB ………., iz, pod 2 T. B. T., OIB …………………….., iz , pod 3 R. M. V., OIB
…….., iz, pod 5 L. D. T. G. pok. R. (B.), OIB …, iz , pod 6 S. A.
M. A., OIB …, iz, pod 7 C. P. B. M. B., OIB
…, iz i pod 8 T. E. A. M. M. K., OIB …, iz, koje zastupaju punomoćnici B. I., P. K. i
H. N., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 14. prosinca 2022. u nazočnosti
punomoćnika tužitelja T. T., odvjetnika u Z., zamjenika
punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika
tuženika H. N., odvjetnika u Z., na ročištu radi objave dana 10.
veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj V. d.d., OIB … vlasnik za cijelo
nekretnina označenih kao čest. zem. K.O.
pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva
označenih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na
suvlasničkim dijelovima:
- tuženika pod 1 P. C. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela
- tuženika pod 2 T. B. T. za 13/192 dijela+1/64 dijela
- tužene pod 3 R. M. V. za 13/192 dijela+1/64 dijela
- tuženika pod 5 L. D. T. G. (L. T. pok.
R.) za 1/48 dijela+57/288 dijela+3/24 dijela
- tužene pod 6 S. A. M. A. za 19/288 dijela+1/24 dijela
- tužene pod 7 C. P. B. M. B. za 19/288 dijela+1/24 dijela
- tužene pod 8 T. E. A. M. M. K. za 19/288
dijela+1/24 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa svih suvlasničkih dijelova
tuženika označenih pod 1, pod 2, pod 3, pod 5, pod 6, pod 7 i pod 8 na tim
nekretninama.
II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 89.875,53 eur/677.167,20 kn.
Obrazloženje
1. Dana 10. rujna 2001. tužitelj je ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1
R. T. pok. L., pod 2 L. T. pok. J., pod 3 F.
T. ud. J., pod 4 L. T. pok. R., pod 5 E.
T. pok. R., pod 6 R. T. pok. R., pod 7 L.
T. pok. J., pod 8 C. M. K. rođ. T. i pod 9 R.
T. pok. B., tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem IIP-1273/01,
radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnina oznake čest. zem. K.O. Navodi kako su rješenjem Hrvatskog fonda za
privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. predmetne nekretnine
ušle u temeljni kapital trgovačkog društva V. d.d., a tužitelj je, kao pravni slijednik
Ugostiteljske radne organizacije "Vis", postao njihov posjednik na temelju Zaključka
Skupštine Općine br. SO-UP/I od 23. prosinca 1973. Na kraju navodi kako prema
Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća imovina unesena u društveni kapital
poduzeća postaje njegovo vlasništvo, dok upisanom vlasniku te nekretnine pripada
pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je ta imovina
unesena, a ako to nije moguće, onda prijašnji vlasnik stječe pravo na naknadu u
dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju ili u
obveznicama Republike Hrvatske. Na ročištu održanom 16. rujna 2014. tužitelj je kao
osnovu stjecanja vlasništva istaknuo i dosjelost, dok je podneskom od 31. kolovoza
2023. konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan
izreci ove presude.
2. Na ročištu održanom 16. rujna 2014. ranije označeni tužitelj pod 2 i 7 L.
T. pok. J. usprotivio se tužbi, bez posebnog obrazlaganja.
3. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1274/01 od 17. ožujka 2010. odbačena je
tužba u odnosu na ranije označene tuženike pod 1 R. T. pok. L. i
pod 4 L. T. pok. R., jer je utvrđeno kako su preminuli prije
zaprimanja tužbe.
4. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1273/01 od 8. lipnja 2010. preostalim ranije
označenim tuženicima postavljena je privremena zastupnica M. B.,
odvjetnica u S., koja se u podnesku od 23. veljače 2018. iz opreza usprotivila
tužbi i tužbenom zahtjevu, iskazujući suglasnost provođenju dokaza predloženih po
ostalim strankama.
5. Pravomoćnim rješenjem br. IIP-1273/01 od 14. rujna 2015. utvrđen je prekid
postupka, jer je u odnosu na tužitelja otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim
sudom, dok je pravomoćnim rješenjem br. IIP-1273/01 od 21. ožujka 2017.
određen nastavak po označenom tužitelju V. d.d. u stečaju, kojeg zastupa stečajna
upraviteljica, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-5180/17.
6. Dana 11. prosinca 2017. zaprimljen je odgovor ranije označenog tuženika
pod 9 R. T. pok. B., koji osporava navode tužbe i protivi se
tužbenom zahtjevu kao neosnovanom uz obrazloženje kako raspolaže ispravama
kojima dokazuje valjanu osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina.
7. Pravomoćnim rješenjima br. P-5180/17 od 12. prosinca 2017. i P-5180/17
od 18. lipnja 2018. utvrđen je prekid postupka u odnosu na ranije označenog
tuženika pod 2 i 7 L. T. pok. J. te pod 9 R. T. pok.
B., koji su preminuli u tijeku postupka.
8. Pravomoćnim rješenjem br. P-5180/17 od 19. rujna 2018. utvrđeno je
povlačenje tužbe u odnosu na ranije označene tužene pod 5 E. T.
pok. R. i pod 8 C. M. K. rođ. T., dok je pravomoćnim
rješenjem br. P-5180/17 od 7. studenog 2018. odbačena tužba u odnosnu na ranije
označenu tuženu pod 3 F. T. ud. J., jer je utvrđeno kako je preminula
prije zaprimanja tužbe, a utvrđen prekid postupka u odnosu na ranije označenog
tuženika pod 6 R. T. pok. R., koji je preminuo u tijeku postupka.
9. Pravomoćnim rješenjem P-5180/2017 od 26. studenog 2020. sud je na
prijedlog tužitelja iz podneska od 6. studenog 2020. pozvao gore označene tuženike i
u međuvremenu označenog tuženika pod 4 T. T., preuzeti postupak
koji je prekinut zbog smrti njihovih pravnih prednika, ranije označenih tuženika pod 2 i
7 L. T. pok. J. te pod 6 i 9 R. T. pok. R. (B.)
i odredio nastavak postupka prekinutog u odnosu na ove ranije označene tuženike,
nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-1558/2022.
10. Podnescima od 29. travnja i 15. prosinca 2021. te 18. veljače i 24. ožujka
2022., tuženici su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako su dugi niz godina u
zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnine, što je tužitelju trebalo biti
poznato, stoga ne može tvrditi kako se u dobroj vjeri držao vlasnikom, uz napomenu
kako je u više navrata bezuspješno pokušavao upisati pravo vlasništva, a nije uspio
to uraditi ni po provedenom ispravnom postupku. U bitnom dodaju kako činjenica da
je predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital društva ne može sama po sebi
biti valjana osnova za stjecanje prava korištenja ili vlasništva, jer to pravo mora biti
utvrđeno valjanom odlukom javne vlasti, koja u ovom slučaju ne postoji iz razloga što
nekretnina nije nikada oduzeta tuženicima ili njihovim pravnim prednicima.
Podnescima od 15. prosinca 2021. i 18. veljače 2022. ustali su protiv tužitelja
protutužbom s tužbenim zahtjevom postavljenim radi isplate novčanog iznosa s
osnova korištenja predmetne nekretnine, odnosno zbog stjecanja bez osnove, a one
su izdvojene iz spisa i zavedene pod novim poslovnim brojem.
11. Pravomoćnim rješenjem br. P-5180/2017 od 28. siječnja 2022. utvrđen je
prekid postupka u odnosu na ranije označenog tuženika pod 4 T. T.,
koji je preminuo u tijeku postupka.
12. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 25.
srpnja 2000., 13. prosinca 2021. i 30. kolovoza 2022. te povijesnih vlasničkih listova
od 8. veljače 2006. i 9. rujna 2015., zaključka Skupštine Općine od 23. prosinca
1983., obavijesti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 10. srpnja
2015., njegove potvrde od 29. prosinca 2014. i rješenja br. 11.St-172/2014 od 14.
srpnja 2015., očevidom održanim na licu mjesta 5. studenog 2014., pregledom
rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-666/68 od 1. kolovoza 1969., br. O-1224/77
od 8. veljače 1978., O-2617/19 od 30. srpnja 2019. i br. O-3488/18 od 4. prosinca
2018, rješenja br. Z-161/74 od 2. prosinca 1974., prijepisa posjedovnog lista br. 959
i povijesnog posjedovnog lista za predmetne nekretnine Odjela za katastar
nekretnina, Ispostave od 2. rujna 2015. i prerisa katastarskog plana od 3.
rujna 2015., ugovora o prodaji od 17. listopada 2000. i punomoći od 14. ožujka 1969.
i 2. lipnja 1977. s prilozima, obavijesti Centra za restrukturiranje i prodaju od 27.
veljače 2018., izvatka iz katastra zemljišta od 16. prosinca 1993., rješenja Hrvatskog
fonda za privatizaciju od 10. ožujka 1998. i djelomičnog rješenja od 8. srpnja 1997. s
iskazanim vrijednostima nekretnina koje su na osnovi pretvorbe uneseno u temeljnu
glavnicu društva, podataka HTP "" od 19. rujna 1993., obavijesti
Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 26. listopada 2022., saslušanjem svjedoka
I. Ž. i V. B. te ranije označenog tuženika pod 9 R. T.
pok. B..
13. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
14. Tužbeni zahtjev je osnovan.
15. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu
osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretnine koje su predmet spora i
upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika.
16. U narativnom dijelu tužbe spominje se stjecanje prava vlasništva temeljem
pretvorbe društvenog poduzeća i unosa nekretnine u temeljni kapital tužitelja, stoga
je valjalo cijeniti odredbu iz članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) kojom je propisano kako je pravo upravljanja,
odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, postalo
pretvorbom nositelja toga prava, pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom
postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno
korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava
vlasništva. Odredbom iz članka 364. stavka 6. ZV propisano je kako će osobe koje u
zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili
raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava
vlasništva, upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na
temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na
nekretninama u društvenom vlasništvu. Odredbom iz članka 390. a ZV propisano je
kako je trgovačko društvo, kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po okončanoj
pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene
vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, bile društveno
vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i
mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva te čija je vrijednost procijenjena u
kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.
17. U tijeku postupka tužitelj kao osnovu stjecanja prava vlasništva ističe i
dosjelost, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile i pretpostavke za
stjecanje u skladu s odredbama iz čl. 159. ZV, prema kojima zakonit, istinit i pošten
posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog
posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem
pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog
posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci
dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom
određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi
upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a
posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok
na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik.
Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i
pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje
se zakonski presumira.
18. Pregledom vlasničkog lista od 30. kolovoza 2022. razvidno je kako su
nekretnine oznake čest. zem., vila, pomoćni objekt i pašnjak te čest. zem.
, garaža i pašnjak, obje K.O., upisane kao suvlasništvo ovdje
tuženika i ranije označenih L. T. pok. R. te T. T.,
kao njihovih nespornih pravnih prednika, iz čega proizlazi pasivna legitimacija
tuženika u ovoj pravnoj stvari.
19. Pregledom zaključka Skupštine Općine br. SO-UP/I od 23. prosinca
1983. razvidno je kako je označena jedinica lokalne samouprave prenijela bez
naknade pravo korištenja na nekretninama oznake čest. zem. K.O.
u društvenom vlasništvu sa organom upravljanja Općinom na Ugostiteljsku
radnu organizaciju "" u, kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u i u
cilju realizacije programa razvoja.
20. Pregledom potvrde Trgovačkog suda br. R3-10812/14 od 29.
prosinca 2014. razvidno je kako je u njegovom registru upisano ugostiteljsko
poduzeće "" temeljem rješenja br. Fi-28/72 od 31. siječnja 1973. a promjena tvrtke
i usklađivanje sa Zakonom o poduzećima upisano je rješenjem br. Fi-593/89 od 23.
veljače 1990. kod hotelskog turističkog poduzeća "". Pretvorba društvenog
poduzeća hotelskog turističkog poduzeća "" u dioničko društvo u mješovitom
vlasništvu "" d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, , upisana je rješenjem
br. Fi-18755/94 od 22. veljače 1995., nakon čega je rješenjem br. Tt-95/5574-3 od
11. srpnja 1996. obavljeno usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima sa
tvrtkom "" d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam,.
21. Pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-
01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. razvidno je kako su ovdje sporne nekretnine
oznake čest. zem. K.O. (vila), u postupku
pretvorbe društvenog poduzeća "" iz, a temeljem Zakona o pretvorbi
društvenih poduzeća, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Istodobno su
rezervirane dionice u protuvrijednosti ovih nekretnina, jer nisu dostavljeni dokazi da
su nekretnine izuzete od zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja prema
Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u
društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba.
22. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 5. studenog 2014., tužitelj je kao
predmet spora pokazao staru samostojeću zgradu u, položenu u predjelu
, anagrafske oznake s pripadajućom
okućnicom u kojoj živi obitelj svjedoka I. Ž.. Ova zgrada sastoji se od
prizemlja na kojem su dvije spavaće sobe i dvije ostave te kata na kojem su dvije
spavaće sobe, kuhinja s blagovaonicom i zahodom. Cjelokupan stambeni prostor
zgrade zatečen je u opremljenom, urednom i funkcionalnom stanju, a okućnicu
predstavlja dijelom betonirani dvor, a dijelom vrt terasaste konfiguracije, ispresijecan
brojnim suhozidima između kojih su stabla maslina, loze, agruma, voćaka, raznog
povrća i ukrasnog cvijeća. Sjeverno od kuće stara je gustirna s naplavnom površinom
uz koju je kamin, a sjeverno od kuće pomoćni objekt s raznim stvarima obitelji Ž. i
cisterna za vodu, dok je u sjeveroistočnom dijelu garaža. Na istočnom dijelu parcele
raste više stabala borova, a cjelokupna sporna površina ograđena je starim kamenim
suhozidima na kojima je ograda od betonskih i metalnih stupova između kojih je
razvučena bodljikava žica.
23. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće,
kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci I. Ž. i V.
B., koji u bitnom potvrđuju navode tužitelja. Naime, Ž. navodi kako je početkom
sedamdesetih godina prošlog stoljeća od A. Š., kao predsjednika izvršnog
vijeća tadašnje Skupštine Općine, dobio suglasnost za useljenjem u predmetni
objekt u kojem i danas živi bez plaćanja najamnine, kako je od bivšeg predsjednika
Skupštine Općine M. Ž. čuo da je jedinica lokalne samouprave prethodno
kupila ovu nekretninu od obitelji Tramontana za 7.000.000 tadašnjih dinara i kako je
početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća lokalna vlast pravnom predniku
tužitelja URO "" dala suglasnost za gradnjom hotela u uvali S. i istodobno
pravo korištenja predmetne nekretnine. Tvrdi kako je suglasnost za korištenjem dobio
i od pravnog prednika tužitelja, tako da je od useljenja u samostalnom, neometanom i
neosporavanom posjedu nekretnine, a na kraju navodi kako je upoznao ranijeg
tuženika R. T. koji mu je potvrdio da je kuća prodana i da njegova
obitelj nema više nikakvih ovlaštenja. Svjedok B. spominje kako je od doseljenja
na otok 1977. bio član izvršnog vijeća radeći na poslovima savjetnika za
gospodarsko financijske poslove i potvrđuje kako je lokalna vlast dala na korištenje
pravnom predniku tužitelja čitav predio za gradnju hotela, uključujući i predmetnu
kuću s okućnicom, jer je za to postojao interes lokalne zajednice. S tim u vezi dodaje
kako je pravni prednik tužitelja stekao pravo korištenja i odobrio zaposleniku Ž.
stanovanje u nekretnini, a poznato mu je kako se imovinsko pravni odnosi nisu riješili
na formalan i propisan način radi čega postoji nesklad upisa u zemljišnim knjigama,
zbog čega je tužitelj pokrenuo ovu parnicu. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz
razloga što su u skladu s prethodno nabrojanom dokaznom građom i stanjem
predmetnog objekta koji je namješten i opremljen te sa pripadajućom okućnicom
predstavlja uredno održavanu jedinstvenu cjelinu , a posebno iz razloga što je Ž.
posljednjih pedesetak godina stanar objekta i korisnik pripadajuće okućnice, dok je
B. od doseljenja na otok 1977. obavljao niz političkih i gospodarskih funkcija, a
od 1981. do 2001. bio direktor " i tužitelja. Dakle, logično je i očekivano da
su sve vrijeme imali detaljna i neposredna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili,
osnovama i načinu njezinog korištenja te korisnicima, radi čega im se poklanja vjera
u cijelosti, pogotovo što u tijeku postupka nije priložen niti jedan dokaz koji bi njihove
navode osporio ili ih kako doveo u sumnju. Konačno, ni iskaz ranijeg tuženika
R. T. pok. B. ne upućuje na suprotan zaključak u odnosu na
utvrđenu kakvoću, kontinuitet i dugotrajnost posjeda, posebno kada spominje kako je
obitelj T. spornu nekretninu koristila do pred kraj rata, odnosno dolaska
Josipa Broza Tita na otok 1944. nakon čega je okućnica ograđena bodljikavom
žicom. Nije mu poznato da bi ova nekretnina bila oduzeta ili da je obitelj dobila
novčanu ili kakvu drugu naknadu niti ima pouzdanih saznanja o pokretanju upravnog
postupka radi povrata oduzete imovine ili njezine naknade, ali mu je poznato da
jedna obitelj duže vrijeme živi u objektu.
24. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno
kako su predmetne nekretnine čest. zem. nakon II svjetskog rata
oduzete dotadašnjim vlasnicima uz novčanu naknadu ili bez nje, ali u svakom slučaju
postale društveno vlasništvo kojim je u početku upravljala Općina kao jedinica
lokalne samouprave, a potom "". O ovome nema traga u zemljišnim
knjigama niti je spisu priložena kakva odluka tadašnje nadležne vlasti o
nacionalizaciji ili eksproprijaciji nekretnine, a svjedok B. govori o "neredu u
imovinsko-pravnom smislu". Međutim, iz zaključka Skupštine Općine br. SO-UP/I
od 23. prosinca 1983. jasno proizlazi kako se radi o nekretninama u društvenom
vlasništvu, sa Općinom kao organom upravljanja, koja je prenijela pravo
korištenja na Ugostiteljsku radnu organizaciju "" u . Iz ove isprave razvidno je
kako je označeno ovlaštenje preneseno na pravnog prednika tužitelja, kao nositelja
razvoja turističke djelatnosti u, a o tome govori i svjedok Barto kada spominje
gradnju hotelskog kompleksa na predjelu uvale S., sve u skladu s interesom
lokalne zajednice. Dakle, postao je izvanknjižni nositelj prava korištenja
predmetnih nekretnina u društvenom vlasništvu, a s tim u vezi ovlašten odobriti svom
zaposleniku I. Ž. daljnje stanovanje u objektu uz nesmetano korištenje
pripadajuće, u cijelosti ograđene okućnice. U takvim okolnostima sasvim je
razumljivo da je obitelj Ž. u samostalnom posjedu, bez smetanja ili utjecaja trećih
osoba pa tako i ovdje tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika iz obitelji
T., kao upisanih suvlasnika, jer su i njima sve vrijeme bile dobro poznate
odlučne činjenice. U suprotnom, bilo bi logično i očekivano da su zatražili zaštitu
svojih vlasničkih ovlaštenja ukoliko su ona doista povrijeđena bez valjane zakonske
osnove, a to su mogli uraditi u skladu s odredbom iz članka 268. stavka 1. Zakona o
udruženom radu (Službeni list SFRJ br. 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88, dalje ZUR) kojom
je bilo propisano da se, u slučaju kad je nekretnina postala društveno vlasništvo bez
pravne osnove, njezino vračanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od
dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina. Prema stanju u spisu ne
proizlazi da su pravni prednici tuženika postupili prema citiranoj odredbi niti naknadno
pokrenuli postupak radi povrata oduzete imovine, odnosno isplate naknade, a kod
takvog stanja stvari predmetne nekretnine predstavljaju imovinu i društveno sredstvo
poduzeća "", stoga je u odnosu na njih mogla biti provedena pretvorba društvenog
vlasništva, nakon čega su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, kako je i
odlučeno rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97-02/183
od 10. ožujka 1998. Konačno, prema odredbi iz članka 53. Zakona o naknadi za
imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96,
33/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i
98/19,) prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina koja je u skladu
sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća,
već mu pripada eventualno pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je
kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina, stoga su u Hrvatskom fondu za
privatizaciju rezervirane dionice u protuvrijednosti predmetnih nekretnina jer nisu
riješeni imovinsko-pravni odnosi.
25. Na temelju iznesenog, tužba ima valjano zakonsko uporište u gore citiranoj
odredbi iz članka 364. stavka 6. ZV, jer je tužitelj dokazao da je izvanknjižni nositelj
prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, ali i u citiranim
odredbama iz čl. 159. ZV koje propisuju stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Naime, tužitelj je dokazao kako je njegov posjed zakonit, jer ga je njegov pravni
prednik "" stekao temeljem zaključka od 23. prosinca 1983., istinit je,
jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom
slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, ni
tužitelj, a ni njegov pravni prednik nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed
ne pripada, uz napomenu kako u spisu nema dokaza koji bi zakonsku presumpciju
poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. U svakom slučaju, ovaj posjed ima sva
zakonska obilježja, a kada se uzme u obzir da traje kontinuirano od 1983., jasno je
kako je dosjedanje okončano nakon proteka deset godina od stjecanja posjeda,
odnosno nakon stupanja na snagu ZV 1. siječnja 1997., a svakako prije zaprimanja
predmetne tužbe 2001., tako da je tužitelj pravo vlasništva stekao i na temelju
dosjelosti u skladu s citiranim odredbama iz čl. 159. ZV.
26. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja
vlasnikom nekretnina oznake čest. zem. K.O. i upisa tog prava u
zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje suvlasničkih dijelova tuženika, kao
upisanih suvlasnika, odnosno kao nasljednika upisanih suvlasnika, valjalo je prihvatiti
u cijelosti, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.
27. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz
članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), pri čemu je
valjalo uzeti u obzir kako vrijednost predmeta spora iznosi 2.830.584,85 kn. Tužitelju
je priznat trošak sastava tužbe od 10. rujna 2001., tri obrazložena podneska od 29.
svibnja 2018., 6. studenog 2020. i 31. kolovoza 2022., kao i zastupanja na ročištima
održanim 16. rujna i 5. studenog 2014., 16. lipnja 2015., 20. rujna i 14. prosinca
2022. u vrijednosti od 2830,58 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr.
8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN
br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT). Također mu je priznat trošak
zastupanja na ročištima održanim 20. siječnja i 24. ožujka 2015., 12. prosinca 2017.,
10. travnja, 29. svibnja, 19. rujna i 7. studenog 2018. u vrijednosti od 1415,29 bodova
za svaku radnju (Tbr. 9. toč. 2. OT), jer se tim prigodama nisu izvodili dokazi niti se
raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima. Pored toga, priznat je i
trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2022. te zastupanja na ročištima održanim
5. ožujka i 15. svibnja 2014. te 14. veljače 2018. u vrijednosti od 50 bodova za svaku
označenu radnju (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 9. toč. 5. OT), dok se u više zatraženom dijelu
zahtjev tužitelja ne drži osnovanim. Naime, drugi obrazloženi podnesak od 31.
kolovoza 2022. nije priznat, jer je prethodno priznat trošak podneska zaprimljenog
istog dana kojim je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, što znači da nije bilo
neophodno dostavljanje drugog pismena u kojem se ponavljaju već iznesene tvrdnje
i stavovi stranke. U odnosu na prethodno nabrojana ročišta, valja navesti kako su
odgođena prije početka raspravljanja. Dakle, tužitelju je za zastupanje po
punomoćnicima priznat trošak u vrijednosti 35582,25 bodova, koje je valjalo uvećati
za 15,00 kn po svakom bodu u smislu Tbr. 50. OT, što daje iznos od 533.733,75 kn,
koji je valjalo uvećati za 25 % PDV i 10.000,00 kn troška sudske pristojbe (pristojbe
tužbe i presude po 5.000,00 kn).
28. Slijedom iznijetog, tuženima je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužitelja u iznosu od 89.875,53 eur/677.167,20 kn. Ovu novčanu obvezu valjalo je
dvojno iskazati u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2.
Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i
odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna,
radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.
Split, 10. veljače 2023.
Sudac
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
