Poslovni broj: UsI-85/2022-12

1

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik R. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi nepripadne isplate, 10. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-21/1388 od  24. studenog 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-21/1388 od  24. studenog 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-02/20-01/OB, URBROJ: 341-25-05/3-20-112672, broj: 641132 od 14. listopada 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je tužitelju nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 01. ožujka 2018. do 16. travnja 2019. u svoti od ukupno 96.118,09 kn (točka I. izreke). Istim rješenjem određuje se da je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist računa Državnog proračuna, navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja (točka II. izreke).

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći da nije sporno da je bio član uprave trgovačkog društva K. d.o.o. iz Z., od 01.ožujka 2018. godine do zaključno 16. travnja 2019. godine, međutim, sporan je stav iz pobijanih rješenja da u tom periodu nema pravo na mirovinu tj. da mu se mirovina trebala obustaviti, pa da je istu nepripadno primio. Poziva se na odredbe članka 99. stavka 3. točke 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći da pripada upravo kategoriji umirovljenika na koje se primjenjuju te odredbe, a koje predstavlja izuzetak u kojemu se  priznata mirovina ne obustavlja. Ističe da su upravna tijela primijenila za njega nepovoljniju odredbu, protivno načelima zaštite stranke i pomoći stranci, iako je tuženik sve podatke imao na raspolaganju, kao i dokumentaciju vjerojatno spremljenu u digitalnom obliku. Smatra pogrešno primijenjenim materijalno pravo na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik  u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Dodaje da je prema prijavi o prestanku osiguranja (obrazac eM-P) od 28. veljače 2018. koji prileži spisu predmeta, poslodavac tužitelja, tvrtka I. d.o.o., prijavio datum prestanka svojstva osiguranika tužitelja po osnovi radnog odnosa s danom 28. veljače 2018., do kojeg datuma je tužitelj bio zaposlen na pola radnog vremena, a budući da je tužitelj bio upisan u sudski registar u svojstvu direktora trgovačkog društva K. d.o.o., rješenjem Područne službe u Zagrebu od 29.siječnja 2019., donesenim u postupku po službenoj dužnosti, priznato mu je svojstvo osiguranika počevši od  01. ožujka 2018. prema, članku 12. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/19., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., dalje u tekstu: ZOMO) prema kojemu je u tom svojstvu obvezno osiguran ako nije obvezno osiguran po drugoj osnovi. Tuženik napominje da spisu prileži odbijena prijava tvrtke K. d.o.o. od 15. svibnja 2019. kojom je navedena tvrtka namjeravala prijaviti prestanak osiguranja tužitelja s datumom 16. travnja 2019., navodeći da je datum početka osiguranja bio 1. ožujka 2018., a prijava je odbijena upravo iz razloga jer prijava tužitelja na osiguranje od strane navedene tvrtke s datumom 1. ožujka 2018. nije nikada podnesena, a budući da tužitelj ne može biti osiguran prema članku 12. ZOMO-a na pola radnog vremena, neosnovan je navod tužitelja da mu za to vrijeme pripada isplata mirovine.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbu.

 

5.              U skladu na člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), strankama je dana mogućnost da se tijekom spora očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Rasprava zakazana za dan 3. veljače 2023. održana je u prisutnosti opunomoćenika stranaka, koje u bitnome ostaju kod tužbe, odnosno navoda iznesenih u odgovoru na tužbu.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u  upravnom postupku. Izvođenje daljnjih dokaza stranke spora nisu predložile.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.               Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/13-01 OB:03202792509, URBROJ: 341-25-05/3-13-043476 od 21. ožujka 2013. određena počevši od 01. ožujka 2013. starosna mirovina  u iznosu navedenom u izreci toga rješenja. Tim je rješenjem zamijenjeno rješenje, Područne službe u Zagrebu, broj: 641132 od 13. kolovoza 2008. godine.

              Nadalje, rješenjem Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/19-02/03202792509, URBROJ: 341-25-11/2-19-13655 od 29. siječnja 2019. tužitelju je priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje kao direktoru trgovačkog društva K. d.o.o., Zagreb, s danom 01. ožujka 2018.

              Rješenjem Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/20-01/03202792509, URBROJ: 341-25-05/3-20-75448 od 10. rujna 2020. tužitelju, korisniku starosne mirovine, obustavljena je s danom 28. veljače 2018. godine isplata starosne mirovine (točka I. izreke). Istim rješenjem  uspostavlja se s danom 17. travnja 2019. godine isplata starosne mirovine u iznosu navedenom u izreci (točka II.).

              Uvidom u potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, KLASA: 034-04/20-03/9, URBROJ: 513-07-01-04/20-02 od 15.siječnja 2020. utvrđeno je da je tužitelj na dan 15.01.2020. podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti s osnova osiguranja – član uprave trgovačkog društva u razdoblju od 01. ožujka do 31. prosinca 2018., te od  01. siječnja 2019. do 16. travnja 2019. godine.

              Da je tužitelj u spornom razdoblju od 01. ožujka 2018. do 16. travna 2019. bio član uprave trgovačkog društva K. d.o.o. Z., tužitelj niti ne osporava.

              Svojstvo osiguranika  iz mirovinskog osiguranja kao direktora trgovačkog društva K. d.o.o. Z., tužitelju je prestalo s danom 16. travnja 2019. rješenjem Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/19-02/03202792509, URBROJ: 341-25-11/2-19-118649 od 12. rujna 2019.

 

10.              Prvostupanjsko je rješenje doneseno po službenoj dužnosti, a temelji se na zaključku da je tužitelju izvršena isplata starosne mirovine koja mu ne pripada u naznačenom razdoblju, sukladno činjenicama utvrđenima u postupku, na način kako su prethodno izneseno, a proizlaze iz ranije donesenih odluka nadležnog tijela, osnovom članka 166. ZOMO.

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano u odgovoru na tužbu.

 

12.              Člankom 166. stavkom 1. ZOMO propisano je da je osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna isto vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

Prema stavku 2. članka 166. ZOMO obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

Prema stavku 3. članka 166. ZOMO Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

Prema stavku 4. članka 166. ZOMO Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

 

13.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, a primjenjujući citirane odredbe sud cijeni kako je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje,  te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

14.              Iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je tuženik naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

 

15.              Stajalište tuženika izneseno u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim propisima.

 

16.              Pozivanje tužitelja na odredbe članka 99. stavka 3. točke 1. i 2. ZOMO, kojima je propisano da se iznimno, mirovina ne obustavlja korisniku starosne mirovine koji nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor  o radu, odnosno korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu toga Zakona koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena, nije osnovano.

              Ovo zato, jer je tužitelju u odvojenom postupku pravomoćnim rješenjem obustavljena isplata starosne mirovine s danom 28. veljače 2018., te ponovno uspostavljena s danom 17. travnja 2019., stoga je tužitelj prigovor neosnovane obustave isplate mirovine, trebao isticati u tom postupku. Iz navedenog slijedi da nema osnova da tužitelj prigovor obustave mirovine s uspjehom ističe u predmetu utvrđivanja nepripadno isplaćene mirovine.

 

17.              Povrede odredaba postupka, sud nije našao. Rješenje je doneseno u postupku i na način kako je to propisano odredbama ZOMO, i bez povreda načela upravnog postupka, na koje se tužitelj poziva.

 

18.              Slijedom navedenog, navodi i razlozi koje tužitelj iznosi u tužbi ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

 

19.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

 

20.              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci, pod točkom I.

 

21.              O zahtjevu za naknadu troškova sud je odlučio primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev za naknadom troškova spora neosnovan.

 

22.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 10. veljače 2023.

Sutkinja:

 Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).