1

Poslovni broj: 24 Pr-1145/2021-27

 

 

     

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-1145/2021-27

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S. B., OIB:…, zastupane po punomoćnici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tužene O. b. "Dr. J. B." S. B., OIB:…,  zastupane po punomoćnici A. M. B.,  odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 2. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice A. O. i punomoćnice tužene N. A., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice A. M. B., a u nenazočnosti tužiteljice, 10. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B." S. B., OIB:…, da tužiteljici M. B. iz S. B.,  OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 6.289,28  eur / 47.386,61 kn[1] (slovima: šest tisuća dvjesto osamdeset devet eura i dvadeset osam centi / četrdeset sedam tisuća tristo osamdeset šest  kuna i šezdeset jedna lipa)   bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

-171,66 eur / 1.293,36 kn  od 16. travanj 2016. do isplate

-327,03 eur / 2.464,04 kn od 16. svibanj 2016. do isplate

-361,34 eur  / 2.722,48 kn od 16. lipanj 2016. do isplate

-191,41 eur  / 1.442,20 kn od 16. srpanj 2016. do isplate

-251,20 eur / 1.892,66 kn od 16. kolovoz 2016. do isplate

-208,74 eur / 1.572,78 kn  od 16. rujan 2016. do isplate

-199,15 eur / 1.500,49 kn od 16. listopad 2016. do isplate

-196,51 eur / 1.480,60 kn od 16. studeni 2016. do isplate

-192,03 eur / 1.446,86 kn od 16. prosinac 2016. do isplate

-253,05 eur / 1.906,60  kn od 16. siječanj 2017. do isplate

-170,48 eur / 1.284,50 kn od 16. veljača 2017. do isplate

-125,94 eur /    948,87 kn od 16. ožujak 2017. do isplate

-  64,11 eur /    483,07 kn od 16. travanj 2017. do isplate

-  98,31 eur /    740,71 kn  od 16. svibanj 2017. do isplate

-144,47 eur/  1.088,51 kn   od 16. lipanj 2017. do isplate

-  96,82 eur/     729,49 kn od 16. srpanj 2017. do isplate

-173,35 eur/ 1.306,12 kn  od 16. kolovoz 2017. do isplate

-130,79 eur/     985,46 kn  od 16. rujan 2017. do isplate

-214,88 eur / 1.618,98 kn  od 16. listopad 2017. do isplate

-154,63 eur / 1.165,08 kn od 16. studeni 2017. do isplate

-147,22 eur / 1.109,25 kn od 16. prosinac 2017. do isplate

-135,97 eur / 1.024,45 kn od 16. siječanj 2018. do isplate

-  25,38 eur /    191,23 kn od 16. veljača 2018. do isplate

-  26,07 eur /    196,41 kn od 16. lipanj 2018. do isplate

-  50,60 eur /     381,23 kn od 16. srpnja 2018. do isplate

-  93,78 eur /     706,61 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate

-126,58 eur /     953,71 kn  od 16. rujna  2018. do isplate

-102,78 eur /     774,41 kn od 16. listopad 2018. do isplate

-  89,38 eur /     673,40 kn  od 16. studeni 2018.do isplate

-  56,38 eur /    424,78 kn od 16. prosinac 2018.do isplate

-114,20 eur /     860,46 kn  od 16. siječanj 2019. do isplate

-107,40 eur /     809,20 kn od 16. veljače 2019. do isplate

-111,82 eur /     842,48 kn od 16. ožujka 2019. do isplate

-  67,55 eur /     508,92 kn  od 16. travanj 2019. do isplate

-  80,59 eur /     607,23 kn od 16. svibanj 2019. do isplate

-  69,12 eur /     520,77 kn od 16. lipanj 2019. do isplate

-138,60 eur / 1.044,26 kn od 16. srpanj 2019. do isplate

-107,92 eur /     813,15 kn  od 16. kolovoz 2019. do isplate

-120,62 eur /     908,84 kn od 16. rujan 2019. do isplate

-115,26 eur /     868,40 kn od 16. listopad 2019. do isplate

-  98,29 eur /     740,55 kn od 16. studeni 2019. do isplate

-129,18 eur /     973,29 kn od 16. prosinca 2019. do isplate

-117,00 eur /     881,50 kn  od 16. siječanj 2020. do isplate

-  82,71 eur /     623,17 kn od 16. veljače  2020. do isplate

-143,37 eur / 1.080,19 kn od 16. ožujka 2020. do isplate

-  65,82 eur /     495,95 kn od 16. travnja  2020. do isplate

-  39,79 eur /    299,91 kn od 16. svibnja 2020. do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

              II Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B., S. B., OIB:…, naknaditi tužiteljici M. B. iz S. B., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.030,14 eura / 7.761,56 kn[2] (slovima: tisuću trideset eura i četrnaest centi / sedam tisuća sedamsto šezdeset jedna kuna i pedeset šest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (10. veljače 2023.) pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III Odbija se tužiteljica M. B. iz S. B., OIB:…, s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.619,14 eura / 102.613,41 kn[3] (slovima: trinaest tisuća šesto devetnaest eura i četrnaest centi / sto dvije tisuće šesto trinaest kuna i četrdeset jedna lipa) i sa zahtjevom za isplatu  zakonske zatezne kamate na taj iznos, te sa zahtjevom za isplatu  zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica  je podnijela tužbu protiv tužene,  radi isplate razlike plaće.

 

2. U tužbi i podnescima tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tužene na radnom mjestu specijalizanta internističke onkologije  te da joj tužena nije isplaćivala plaću u skladu s Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), internim Pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/11, 88/13 i 143/14, dalje: KU Zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 24/17, dalje: Temeljni KU).

Rad tužiteljice bio je organiziran u 24-satnim dežurstvima ili pripravnosti, a u utuženom razdoblju tužiteljica je radila u otežanim uvjetima rada uz odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tužena je dodatke po tim osnovama sukladno ranije navedenom zakonodavnom okviru isplaćivala samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate. 

 

Dakle, u tužbi navodi da joj tužena nije isplatila dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru, pogrešno primjenjujući odredbe istog, jer joj isplaćuje dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena dok iste dodatke ne isplaćuje za prekovremeni rad i za rad u vrijeme dežurstva. Nisu obračunati niti isplaćeni sljedeći dodaci:

- dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada

- dodatka za odgovornost za život i zdravlje pacijenata

- dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- uvećanje plaće po osnovu navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama

- a posljedično nije dobro obračunata niti razlika naknade plaće za godišnji odmor odnosno naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

 

Tužiteljica potraživanje temelji na Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima istima i Zakonima o radu, važećim u utuženom  razdoblju od 1. prosinca 2013. zaključno sa prosincem 2018.

U tužbi nadalje navodi da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu i da nije od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2016. obračunavala plaću po osnovici 5.415,37 nego po osnovici 5.198,84 kn.

Tužitelj je u tužbi  postavio tužbeni zahtjev na isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 150.000,00 kn bruto za period od 1. ožujka 2016. do  30. travnja 2020. s time da si zadržava pravo, nakon vještačenja urediti tužbeni zahtjev jer tužitelj nema u svom posjedu Evidenciju o prisutnosti tužitelja radu, a radi se o dokumentaciji zajedničkoj za obje stranke.

 

Podneskom od 11. siječnja 2023.. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 6.289,28  eur / 47.386,61 kn.

 

3. U odgovoru na tužbu i podnescima dostavljenim u tijeku postupka, tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe jer tužitelj nije tužbu potkrijepio makar parcijalnim dokazima o odlučnim činjenicama već u trenutku podnošenja tužbe, ulaže prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže, obzirom da je tužena obvezna isplate plaće izvršavati isključivo putem centralnog obračuna plaće (COP), a da je COP izrađen od strane i u nadležnosti  Republike Hrvatske, pozvati Republiku Hrvatsku da stupi u ovaj postupak kao umješač na strani tužene.

 

Tužena ističe da tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te odredbe Temeljnog  kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te se poziva na pravno mišljenje profesora V. G. prema kome se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.  obračunavaju na osnovnu plaću. Navodi da je potraživanje tužitelja neosnovano jer je u utuženom vremenskom razdoblju tužena plaću isplaćivala sukladno Centralnom obračunu plaća, a takva plaća je obračunata i utemeljena sukladno odredbama Ugovora o radu tužitelja kao i sukladno odredbama ranije navedenog Kolektivnog ugovora pa da ne postoji nikakva razlika plaće za koju bi tužitelj bio zakinut.

 

Poziva se na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora prema kome se dodaci na plaću i uvećanje plaće obračunavaju isključivo na osnovnu plaću odnosno isključivo na ukupan mjesečni redovan fond radnih sati, a ne na prekovremene sate.

Nadalje navodi u odgovoru na tužbu da je odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javim službama („Narodne novine broj 39/2009) propisano je kako od 1. travnja 2009. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. Dakle, odredbom članka 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je izvan snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. pa tako niti daljnje izmjene i dopune toga sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Vlada Republike Hrvatske je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 40/90) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. do 1. siječnja 2017. Naime, 1. siječnja 2017. na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Prema mišljenju tužene svaka odluka,  a kojom  bi se odlučivalo o visini same osnovice ili o ispunjenju uvjeta navedenih Sporazuma, bila bi nedopuštena. Posebno ističe da utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovog postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Tužiteljica pogrešno kvalificira Sporazume, Dodatak te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. kao Kolektivni ugovor. Tuženoj je dakle, prije svega sporna  pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. jer u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. je potrebno odmah utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Slijedom toga predmetne izmjene i dopune potpisalo je manje potpisnika od potpisnika prethodnih akata, što znači da nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatku Sporazuma sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. S gornjim u svezi notorno je kako se sve ove izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. Ovo je temeljno načelo obveznog prava i činjenično, je ovdje razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata sudjelovale u izmjenama i dopunama te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. što čini ove izmjene pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene Kolektivnog ugovora, bez obzira na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. Dakle, stav je sudske prakse da je izmjena Kolektivnog ugovora "pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor …", a takav stav o nevaljanosti  odnosno nezakonitosti takvih izmjena iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005., a što isto proizlazi i iz Odluke Vrhovnog suda broj Revr-409/09 od 17. ožujka 2010. Zbog navedenog, tužena navodi da su pravno nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te ne postoji nikakva utuživa obveza pa stoga niti obveza uvećanja odnosno podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Dakle, tužena smatra da nisu bili na zakonit način sklopljeni ni Kolektivni ugovori jer sklapanju Kolektivnih ugovora te svih njegovih daljnjih dodataka, izmjena i dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a ovo stoga što poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao s Pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se Kolektivni ugovor sklapa. Ovi predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za Kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja obični ugovor obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno ovaj sporazum je kao potonji ništetan. Tužena se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od 16. travnja 2013.

 

Dakle, moguće je prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti navedenog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., njegovog dodatka i izmjena i dopuna dodatka kao i Kolektivnog ugovora obzirom da za njih nikada, prema proceduri i Zakonu o radu, nije sporazumno ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Dakle, ne bi postojala subjektivno utuživa obveza podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama kao i drugih usklađivanja plaća. Niti u pogledu sadržaja sporazuma, njegovog dodatka i izmjena i dopuna ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru jer isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno samo pozivom na iste mogla primijeniti.

 

              Pogrešno je i nepotpuno  pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. u kojem stoji „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Tužena smatra da tužiteljica pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica, slučajno ili ne, predviđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tako se u točki 1. istog članka navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. – V. Izmjena i Dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i Dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu uskladbe za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.  kao trenutak primjene "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto."

 

              Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini – realni tromjesečni BDP – u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o padu realnog tromjesečnog BDP-a, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. – V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje. To sve znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužiteljica nisu nastupile. Obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016. to implicira kako do uskladbe osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene navedenih propisa.  Nadalje, tužiteljica se poziva na Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od dana 27. studenog 2015. u kojem je izričito navedeno kako je priopćenje prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, a tužena ističe kako ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni, a osim navedenog preslika nepotpisanog i neovjerenog priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku nije i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu članka III. Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

 

              Tužena ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom, odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn temeljem akata ne koje se tužiteljica poziva.

 

Zbog svega iznesenog predlaže sudu tužbu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženoj naknadi sve parnične troškove ovog postupka.

 

4. Dakle, između stranaka je sporna dopustivost stupnjevite tužbe, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

5. Sukladno prijedlogu tužene, sud je pozvao Republiku Hrvatsku za stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene, međutim ista nije prihvatila stupanje u parnicu.

 

6. Uzimajući u obzir odredbu čl. 14. st. 3. Pravilnika  sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj 73/18), prema kojoj odredbi radnik ima pravo samo uvida u evidenciju te da se na temelju samog uvida u evidenciju ne može zaključiti je li plaća pravilno obračunavana i isplaćivana, tužitelj je jedino u sudskom postupku, sukladno odredbi čl.  14. st. 2. Pravilnika, mogao predložiti sudu da službenim putem pribavi isprave neophodne za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

 

7. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u platne liste tužitelja, evidencije o radnom vremenu, odluke o plaći te pročitan nalaz i mišljenje vještaka B. B. kao i očitovanje vještaka na prigovore tužene kao i zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje  Kolektivnog ugovora, dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018., pravno mišljenje prof. dr. sc. V. G. od 28. ožujka 2018.,  Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013., Dodatak Kolektivnom ugovoru te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018., Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama do 12. prosinca 2012. te u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., priopćenja za javnost, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda koji su javno objavljeni.

 

8. Tužbeni zahtjev  je djelomično osnovan.

 

9. Tužitelj je zaposlen kod tužene  na radnom mjestu specijalizanta internističke onkologije

             

10. Odredbom čl. 80. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09) koja je u bitnom istovjetna odredbi čl.  90. Zakona o radu  ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17- dalje ZR), određeno je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću  u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a odredbom čl. 94. ZR-a je određeno da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom  za koji je zakonom  određeno da se ne radi, da radnik ima pravo na povećanu plaću. Dodaci na plaću radnika u zdravstvu za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni su Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine broj 143/13- na snazi od 1.prosinca 2013. do 1.  ožujka 2018. – dalje KU/13) kojim  je u čl.  51. propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom  25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Odredbom čl. 52. KU/13 istovjetno kao i odredbom  čl.  50 KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa,  evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

11. Prema čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja  na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom  slučaju iznosi 25%. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

 

12. Člankom 59. KU koji je bio na snazi od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva, a koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. u čl.  59., postotak za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je zamijenjen i iznosi 12%. Isto propisuje i KU/18 u odredbi čl. 57. 

 

13. Sukladno odredbi čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, 47/18), plaće zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

14. Odredbom čl. 47. KU/13  i  čl. 45 KU/18 plaću zdravstvenih radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dodaci na osnovnu plaću su određeni kao stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada,  dodaci i uvećanja plaća.

 

15. Navedeni Kolektivni ugovori daju pravo na istodobnu isplatu više različitih dodataka odnosno pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 (čl. 55.  i 57. KU/18), kao i dodatka za znanstveni stupanj po čl. 53. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama,  uvećano za dodatak za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni  rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama jer tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i sa odgovornošću za život i zdravlje ljudi te sa znanstvenim stupnjem dr.sc.

16. Zbog navedenog, tužitelj ima pravo i na dodatke za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18, a kako je to i izraženo u zauzetom pravnom shvaćanju na osmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), koji u redovnom radu imaju pravo  na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.  57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

17. Obzirom  da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, izuzev dodatka za znanstveni stupanj jer tužitelj nije dokazao da je stekao znanstveni stupanj doktora znanosti, posljedično sud utvrđuje da tužena nije tužitelju ispravno obračunavala prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun  naknade za godišnji odmor i naknade plaće zbog bolovanja. Visinu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje Zakon o radu/14 u čl. 81. odnosno u čl. 60. Zakona o radu/09 prema kojima radnik ima pravo za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom  o radu ili ugovorom  o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri  mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 36. st.1. KU/13, odnosno odredbom čl. 34. KU/18, radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a st. 2. istog članka određuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. TKU određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u  prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema  st. 2. istog čl. naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

 

18. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen između Sindikata Hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi s jedne strane i Vlade Republike Hrvatske s druge strane, utvrđeno je da su ugovorne stranke suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava na način:

 

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2007. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2006.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2008. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2007.,  

-          osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. povećat će se za

6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primijenjena u 2008., a navedene obračunske osnovice primjenjivat će se od 1. siječnja svake godine.

 

19.      Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

13. svibnja 2009., potpisan po potpisnicima Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama potpisnici  Sporazuma suglasili su se da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100) prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Nadalje je u točki III. ovog Dodatka Sporazumu dogovoreno da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz točke III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u 2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Osnovica za obračun plaća korigirat će se prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Stranke su također ugovorile da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011. Točkom V. tvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u RH za zadnji 6 mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od 4 godine povećanjem osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječne plaće u RH uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Proces konvergencije uskladit će se do kraja 2016. U Dodatku Sporazumu u točki VII. utvrđeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje Sporazuma i to ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010. korigirati osnovicu za obračun plaća za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010.  Za iznos tako korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u točki III. sporazuma, te ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u točki IV. – V. Sporazuma uskladba se odgađa za tri razdoblja, odnosno ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) pad od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupiti će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma,; ako međugodišnji realni tromjesečni BDP zabilježi tijekom 2010. pad u

prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012. pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma. Ako se potpisnici ne dogovore o reviziji o istom će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici Sporazuma, i u konačnici ako masa za plaće korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na

godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji Sporazuma.

 

20.  26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih

Službi i to: Sindikat Hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnom izmijenjen članak III. Na način da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. stavak 4. ugovoreno je trajanje ovog sporazuma na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., s tim da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. u članku III. određeno je da će

osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno  (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Nesporno je da ugovorne strane kasnije nisu pristupile produljenju primjene navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

21. 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (potpisnici  Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama),  donijeli su  Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV., u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem određeno je da  primjena članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. se odgađa do 31. prosinca 2013., međutim, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti odredbe članka III. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.

 

22. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor  za

službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – dalje TKU), koji u članku 51. stavak 4. propisuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze  važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Ovo proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili naprijed analizirano Vjerodostojno  tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12  tromjesečja uzastopno te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% i da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

     23. Shodno prednje navedenom,  uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu su ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015.

 

                   24. Na temelju čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19- dalje u tekstu ZR), za radnika će se primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo  iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom  o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

                 25. Neprihvatljiva je tvrdnja tužene da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. navedenih Izmjena i dopuna pravno nevaljani akti. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao, već samo parafirao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan potpisnik,  u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

   26. Ispunjeni su i uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju iz članka III-IV bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III odnosi se na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa ubuduće. Što znači, nije odgođena primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009, a niti odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojima je određeno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća iznositi 5.425,37 kn bruto. Odredbe o osnovici za obračun plaća u javnim službama implementirane su u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a, kojom odredbom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju  ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaće u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u tim dokumentima. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. ugovoreno je da će se odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu od 26. listopada 2011. primjenjivati do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. u daljnjem razdoblju više nije bilo. Citirana odredba članka III. Izmjena i dopuna, ostala je na snazi i trebala se primjenjivati ne samo tijekom ugovorenog trajanja navedenih Izmjena i dopuna za vrijeme od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., već uz primjenu odredbe članka 199. stavak 1. ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora do 26. siječnja 2017. Navedenom zakonskom odredbom određeno je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen ugovor, odnosno tri mjeseca do isteka otkaznog roka.

 

27. Prema podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, proizlazi  da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao, što znači da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2%. Dakle, ispunili su se uvjeti da se tužiteljici od 1. prosinca 2015. obračunava plaća po osnovici od 5.415,37 kn.

 

28. Neosnovan je i prigovor tužene nedostatka aktivne legitimacije jer je nesporno među strankama da je tužiteljica zaposlena u Općoj bolnici "Dr. J. B." te kao takva aktivno je legitimirana potraživati razliku manje isplaćenih plaća kao javni službenik na koga se odnosi Sporazum od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu od  13. svibnja 2009. te izmjene i dopune Dodatka  Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

29. Neosnovan je i  prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer je upravo  tužena kao poslodavac sukladno odredbi članka 90. st. 1. Zakona o radu dužna isplatiti plaću radniku odnosno tužiteljici u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

 

30. O spornim pravnim pitanjima iz ovog parničnog predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odlučio je o pravnim pitanjima iz dopuštene revizije koju je podnijela Republika Hrvatska kao umješač u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-581/2017 (spis Županijskog suda u Zagrebu (Gž R-1083/2018) na način da:

 

-          dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama

nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP-a zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),

 

-          ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a

ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. nije preduvjet primjena članka V., a članka VII. na članak III. do V. na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

 

              Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., zaključenog 26. listopada 2011. nije odgođena primjena odredbe članka III. o povratu osnovice jer se odredba članka VII. navedenih izmjena odnosi na način usklađivanja pariteta.              

 

31. Radi utvrđivanja visine razlike plaće u utuženom razdoblju, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku B. B., koji je utvrdio razliku manje isplaćene plaće u iznosu od 6.289,28 eura / 47.386,61 kn.

Zadatak vještačenja je utvrditi jesu li tužitelju u razdoblju od 1.ožujka 2016. do 30. travnja 2020. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te sukladno odredbama Zakona o radu za sve odrađene sate prekovremenog rada te na tako utvrđene prekovremene sate rada izračunati uvećanja po osnovi:

-          otežanih uvjeta rada

-          odgovornosti za život i zdravlje ljudi odnosno iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi

-          znanstveni stupanj

-          uvećanja plaće po osnovu navršenih godina rada u zdravstvenim ustanovama

-          razliku naknade plaće za godišnji odmor ili eventualno naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad

-          koliko iznosi razlika plaće tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017. primjenom osnovice 5.415,37 kn u odnosu na primjenu osnovice od 5.108,84 kn, uzimajući u obzir sve ranije navedene dodatke na plaću.

 

32. Tužitelj nije imao primjedbe na obračun razlike plaće stalnog sudskog vještaka, a tužena osporava nalaz i mišljenje,  na način da navodi da isti nije izrađen u skladu s pravilima financijsko-knjigovodstvene struke te da je matematički izračun pogrešan. U bitnome tužena osporava nalaz i mišljenje pobijanjem pravne osnove na koju se poziva tužitelj u tužbi. Tužena nije predložila vještačenje po drugom vještaku, a niti iznijela konkretne primjedbe na matematički izračun bruto razlike plaće.

U očitovanju na primjedbe tužene, vještak se očitovao da ostaje kod nalaza i mišljenja koji je sačinjen na temelju zakonodavnog okvira koji je naveden u Nalazu i mišljenju i u skladu sa zadanim zadatkom vještačenja jer tužena nije iznijela niti jednu konkretnu primjedbu na matematički izračun osim paušalne tvrdnje da vještačenje nije matematički točno.  Prilikom  izrade nalaza da je izvršila matematički izračun razlike plaće ne ulazeći u pravna pitanja.

 

33. Obzirom  na prethodna utvrđenja i činjenicu da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, s jasnom i na zakonu osnovanom metodologijom obračuna dodataka i naknade za godišnji odmor, odnosno bolovanje, sud utvrđuje sukladno odredbi  čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014.) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“  broj 93/14 i 127/17 koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. te odredbama članka 57. i 59.  Kolektivnog ugovora/2013 i Dodatka I, odnosno članka 55. i 57. Kolektivnog ugovora/2018, da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Dakle, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili u prekovremenom radu te pravo na isplatu kumulativno tih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, a posljedično, obzirom na utvrđenu razliku u isplaćenoj plaći, tužitelju pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. Zakona o radu, odnosno čl. 36. st. 1. KU/13 i čl.34. KU/18, odnosno tužitelju pripada i razlika naknade plaće zbog odsutnosti s rada zbog bolovanja sukladno čl.  59. TKU, te s obzirom na utvrđenje da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnje realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja: 1,2% + 2,8% = 45 : 2 = 2%) te da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te obračun stalnog sudskog vještaka, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 6.289,28 eura / 47.386,61 kn

 

    34. Sukladno odredbi čl. 193. st. 1 ZPP, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a nakon toga, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu samo ako tuženik na to pristane.

              Tužitelj je potraživao 19.908,42 eura, odnosno 150.000,00 kn, a nakon upuštanja tužene u raspravljanje i nakon provedenog vještačenja, tužitelj potražuje iznos od 6.289,28 eura / 47.386,61 kn.

              Ovakvom smanjenju tužbenog zahtjeva tužena se protivi i potražuje troškove postupka.

              Kada tužitelj smanji tužbeni zahtjev dolazi do djelomičnog povlačenja tužbe na koji se primjenjuju odredbe o povlačenju tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP. S obzirom da se tužena nije suglasila sa djelomičnim povlačenjem tužbe, sud je odlučio o tužbenom zahtjevu u visini kakva je bila prije djelomičnog povlačenja (19.908,42 eura), što je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021. broj Su IV-16/21-8.

             

35. S obzirom na protivljenje tužene djelomičnom povlačenju tužbe, a samim time odlučivanju suda o tužbenom zahtjevu prije djelomičnog povlačenja tužbe, u iznosu od 19.908,42 eura, sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos  od13.619,14  eura / 102.613,41 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kako je to citirano u točki III izreke presude, kao neosnovan.

 

36. Sukladno odredbi članka 433. a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), kad se utužuje novčana tražbina po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je bruto – iznos.

 

37. Sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate, a sukladno odredbi  članka 92. stavak 3. ZR-a plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, zbog čega kamata na mjesečne iznose razlike plaće teče od šesnaestog u mjesecu. 

 

38. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) i odredbama  Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (pravni stav i odluka Vrhovnog suda povodom izvanredne revizije u predmetu Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.), a zbog čega je sud odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva.

 

39. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti predmeta spora – 19.908,42 eura, te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 - dalje Tarife). 

 

40. Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 1.500,00 kn, zastupanje na pripremnom ročištu 1. prosinca 2021. koje nije dovršeno  u iznosu od 750,00 kn po tbr. 9/2 Tarife umjesto zatraženog iznosa od 1.500,00 kn. Priznat je i trošak podnesaka od  16. studenog 2021. kojim podneskom se tužiteljica očituje na navode tužene iz odgovora na tužbu, i trošak podneska od 11. siječnja 2023. kojim podneskom se  tužitelj  očituje na nalaz financijskog vještaka i uređuje tužbeni zahtjev,  u iznosu od 1.500,00 kn , po tbr. 8/1 Tarife po podnesku. Tužitelju je priznat i trošak ročišta 2. veljače 2023. u iznosu od 1.500,00kn po Tbr 9/1 Tarife, te trošak ročišta za objavu i uručenje presude po Tbr 9/3 Tarife u iznosu od 750,00 kn. Na ove iznose priznat je i trošak PDV po tbr 42. Tarife u iznosu od 1.875,00 kn.

Dakle, ukupni trošak zastupanja tužiteljice iznosi 9.375,00 kn.

 

41. Budući da dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o  glavnoj stvari, te da je tužiteljica u konačnici uspjela  sa  31,59 %, a tužena sa 68,41%, tužiteljici na ime troška zastupanja pripada trošak u iznosu od 2.961,56 kn (31,59% od 9.375,00 kn).

 

Tužiteljici je u cijelosti dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 4.800,00 kn jer je isti bio nužan za pravilno presuđenje.

Dakle, ukupno dosuđen trošak tužiteljice iznosi 7.761,56 kn, odnosno 1.030,14 eura.

 

42.  Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja

prvostupanjske presude po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

 

43.  Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

 

44. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Slavonskom Brodu, 10. veljače 2023.

 

Sutkinja

 

Gordana Mahovac v.r.

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na Županijski sud.

 

 

 

DN-a:

1. odvjetnica A. O. iz S. B.

2. odvjetnica A. M. B. iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti