-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1134/2022-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1134/2022-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja T. P. d.o.o. I., OIB:.. , kojeg zastupa zakonska zastupnica K. K., direktorica, a istu opunomoćenici M. G. i H. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. Š., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB:.., radi poreznog nadzora, 1. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/22-01/4, URBROJ: 513-04-22-2 od 17. kolovoza 2022.

 

              II.              Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V. KLASA: UP/I-471-02/21-01/176, UR.BROJ: 513-07-16-21-01 od 9. studenog 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.244,27 eura (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i četiri eura i dvadeset sedam centi)[1] / 9.375,00 kn (slovima: devet tisuća i tristo sedamdeset i pet kuna) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

 

Obrazloženje

 

              1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/4, URBROJ: 513-04-22-2 od 17. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., KLASA: UP/I-471-02/21-01/176, UR.BROJ: 513-07-16-21-01 od 9. studenog 2021.

              1.1.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. i to porezna osnovica 1.776.000,00 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza u iznosu od 444.000,00 kn te kamata zbog nepravodobnog plaćanja poreza do dana sastavljanja zapisnika 29. rujna 2021. u iznosu od 6.279,99 kn. Ujedno je tužitelju naložena uplata navedenog iznosa s pripadajućom kamatom, kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na utvrđenu obvezu, nakon izvršenih uplata.

2.               Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da su u provedenom postupku počinjene bitne povrede upravnog postupka jer rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i međusobno proturječni te rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prigovara da se tuženik nije očitovao na žalbene razloge već ih je samo nabrojao, a ne i kritički ocijenio kao niti dostavljene dokaze. Tužitelj smatra da je pogrešno utvrđena osnova i visina porezne obveze, odnosno da je pogrešno i nepotpuno utvrđena vrijednost plovila Danubius (riječni turistički brod - katamaran - T-CAT 17, vrsta: putničko plovilo s mehaničkim pogonom, registracijski broj: 5346, najveća nosivost: 6,03 tone, najveća istisnina: 46,22 tone, dozvoljen broj putnika: 50, godina proizvodnje: 2010., materijal: čelik, najveća duljina: 16,22 m, visina boka: 2,4 m, gaz: 1,4 m) u iznosu od 2.276.000,00 kn, te tužitelj tvrdi da nije netočno utvrdio poreznu osnovicu pri prodaji plovila.

2.1.              Navodi kako tuženik i prvostupanjsko tijelo neosnovano temelje svoja utvrđenja na računima koji su nastali neovisno od tužitelja, a čiji izdavatelj nije bio tužitelj već kasniji vlasnici predmetnog plovila te da na njihovo postupanje tužitelj nije mogao utjecati. Nadalje, tuženik svoje utvrđenje porezne osnovice od 2.276.000,00 kn temelji na činjenici da je tužitelj osigurao predmetno plovilo kasko osiguranjem na iznos 2.276.000,00 kn, a na temelju nalaza stalnog sudskog vještaka za strojarstvo Z. P., inženjera strojarstva koji je radio procjenu za osiguravatelja. Smatra da se predmetna ocjena za potrebe kasko osiguranja ne može uzeti u obzir jer je rađena za potrebe tog osiguranja, a u ovom postupku predmetni vještak nije izabran niti od Porezne uprave niti od stranaka. Pri tome tvrdi da vještak nije stručan i ne raspolaže s potrebnim znanjima za procjenu plovila jer nije vještak za plovila već za strojarstvo, te se stoga osnovica temelji na izračunu, odnosno procjeni vještaka neodgovarajuće struke. Ističe da je predmetno vozilo kupio od trgovačkog društva T. P. P. d.o.o. na temelju računa broj: 007/2012 od 5. prosinca 2012. za iznos od 856.000,00 kn + PDV od 25 % (214.000,00 kn), što sveukupno iznosi 1.070.000,00 kn, a knjigovodstvena vrijednost tog plovila kod tužitelja prije prodaje je iznosila 411.593,33 kn. Smatra nevjerojatnim utvrđenje tuženika da je vrijednost predmetnom plovilu nakon 9 godina korištenja narasla za više nego dvostruko, posebno uzevši u obzir zdravu logiku, životni vijek plovila, amortizaciju, odnosno korištenje i starost, pa navedeno nije niti životno niti logično. Pri tome navodi da tijekom cijelog vremena vlasništva tužitelja nad predmetnim plovilom osiguravatelji su isto kasko osigurali na iznos od 2.048.000,00 kn i 2.276.000,00 kn što ne znači da je to njegova tržišna vrijednost. Netočnim smatra i dio obrazloženja rješenja da tužitelj nije posjedovao nikakvu knjigovodstvenu ispravu ili druge dokaze u skladu s člancima 69. i 88. Općeg poreznog zakona kojim bi dokazao osnovanost iskazane osnovice predmetnog plovila u iznosu od 625.000,00 kn. Navodi da je dostavio dokaz o iskazanoj osnovici predmetnog plovila u iznosu od 625.000,00 kn jer je u tijeku postupka dostavio procjenu, odnosno izračun tržišne vrijednosti sačinjen po vještaku odgovarajuće struke i to stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, brodogradnju, promet, vozila i vozila mr. sc.  I. D., dipl. ing. iz V., a koji je stalni sudski vještak za brodogradnju i koji je utvrdio da vrijednost plovila u 2021. iznosi 541.406,00 kn. K tome, navodi da je to jedini stalni sudski vještak u Slavoniji i Baranji za plovila te je njegov nalaz tužitelj dostavio poreznom tijelu, a koje je utvrdilo vrijednost plovila čak i ne po procjeni ili vještačenju, već po pisanom izvješću vještaka koji za isti nije podoban niti se nalazi na listi vještaka za plovila, već za strojarska vještačenja.

2.2.              Dostavlja u spis procjenu vrijednosti plovila po stalnom sudskom vještaku I. D., na koje se poziva te predlaže sudu provesti vještačenje predmetnog vozila po vještaku za brodogradnju i plovila na okolnost procjene vrijednosti, a time i porezne osnovice predmetnog plovila. Tvrdi i da je u postupku trebalo uzeti u obzir da je predmetno plovilo staro 11 godina, da ga je porezni obveznik kupio prije 9 godina za iznos od 856.000,00 kn + PDV, te da je knjigovodstvena vrijednost plovila iznosila 411.593,33 kn. Slijedom iznesenoga predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te riješiti sam predmetnu stvar ili podredno vratiti predmet na ponovni postupak.

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.               Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, Sud je 25. siječnja 2023. održao javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod svih navoda iz tužbe te je zatražio naknadu troška upravnog spora u iznosu od 829,52 eura (6.250,00 kn, PDV uključen) za sastav tužbe, te isti iznos za pristup na ročište, odnosno ukupno 1.659,00 eura (12.500,00 kn, PDV uključen).

5.               Tijekom upravnog spora Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, prema odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6.               Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo obavilo kod tužitelja nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021., o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: 471-02/21-01/191, URBROJ: 513-07-16/21-25 od 29. rujna 2021. Na isti je tužitelj izjavio prigovor koji  prvostupanjsko porezno tijelo nije uvažilo te je o obvezi tužitelja odlučilo poreznim rješenjem od 9. studenog 2021., a žalbu na isto je tuženik odbio.

6.1.              Nesporno je da je tužitelj kupio plovilo Danubis od dobavljača T. P. P. d.o.o. na temelju ulaznog računa br. 007/2012 od 5. prosinca 2012. Osnovica po navedenom ulaznom računu iznosila je 856.000,00 kn i PDV 214.000,00 kn, dakle ukupna vrijednost predmetnog plovila iskazana je u iznosu od 1.070.000,00 kn.

6.2.              Nadalje, tužitelj je na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 1. lipnja 2021. s kupcem L. g. d.o.o., Š. isporučio kupcu predmetno plovilo te izdao račun br. 132/3/1 dana 31. svibnja 2021. Osnovica po navedenom izlaznom računu iznosila je 500.000,00 i PDV 125.000,00 kn, dakle ukupna vrijednost predmetnog plovila iskazana je u iznosu od 625.000,00 kn.

6.3.              U odnosu na vrijednost predmetnog polovila, tužitelj je za potrebe nadzora dostavio prvostupanjskom tijelu policu osiguranja broj …, izdanu od strane C. o. d.d. na kojoj je navedena ukupna vrijednost plovila u iznosu od 2.276.000,00 kn u razdoblju od 15. listopada 2020. – 15. listopada 2021. i to prema procjeni Z. P. ing. stroj. – stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, a koja je prilog navedene police osiguranja. Ukupna procijenjena vrijednost plovila iznosila je 2.276.000,00 kn.

7.               Dakle, prema tužbenim navodima, sporna je vrijednost predmetnog vozila u trenutku prodaje kupcu L. g. d.o.o. Š., odnosno osnovica poreza na dodanu vrijednost, budući da je porezno tijelo utvrdilo tužitelju u skladu s člankom 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13.,148/13.,143/14.,115/16.,106/18.,121/19.,138/20., 99/13.,153/13., dalje: Zakon o PDV-u), a vezano za članak 12. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: (Narodne novine, broj 115/16.,121/19., 32/20 i 42/20., dalje: OPZ),  osnovicu PDV-a kao razliku između vrijednosti iskazane na temelju procijenjene vrijednosti vještaka Z. P. i iznosa iskazanog na temelju tužiteljevog izlaznog računa broj 132/3/1 u iznosu određenom u izreci poreznog rješenja.

7.1.              Tuženik i porezno tijelo tvrde kako tužitelj nije posjedovao nikakvu knjigovodstvenu ispravu ili drugi dokaz prema članku 69. i 88. OPZ-a u kojem bi dokazao osnovanost iskazane osnovice predmetnog plovila prilikom prodaje (31. svibnja 2021.) u iznosu od 625.000,00 kn. Smatraju da je tužitelj prividnim pravnim poslom prodaje predmetnog plovila po cijeni navedenoj u izlaznom računu prikrio tržišnu cijenu navedenu u procjeni sudskog vještaka Z. P., odnosno polici kasko osiguranja plovila koja je vrijedila na dan prodaje (31. svibnja 2021.) predmetnog plovila. Pri tome tuženik nije osporio prigovor tužitelja da se prilikom ugovaranja kasko osiguranja za izračun premije osiguranja vozila uzima novonabavna cijena vrijednosti plovila, međutim tvrdi da se navedeno ne primjenjuje prilikom ugovaranja kasko police osiguranja plovila, već njegova vrijednost na početku osiguranja (stvarna, odnosno tržišna vrijednost). Tuženik ujedno tvrdi i da je nelogično i neživotno da bi osiguravatelj sklopio policu kasko osiguranja za predmetno plovilo na iznos od 2.276.000,00 kn, a ne na iznose od 625.000,00 kn koji je tužitelj iskazao kao tržišnu vrijednost prilikom prodaje plovila, jer bi u slučaju nastanka štetnog događaja osiguravatelj tužitelju bio dužan isplatiti iznos od 2.276.000,00 kn. Stoga je tuženik pravilno ocijenio procjenu prvostupanjskog tijela da je u konkretnom slučaju tržišna vrijednost prilikom prodaje plovila ona vrijednost naznačena na polici osiguranja (odnosno vrijednost procijenjena od strane sudskog vještaka Z. P.), a ne vrijednost iskazana temeljem računa.

8.              U skladu s člankom 33. stavkom 1. Zakona o PDV-u, poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čine sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s ocjenom isporučenih dobara i usluga.

8.1.               Člankom 92. stavkom 1. OPZ-a, predviđeno je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Prema stavku 2. tog članka, predviđeni su taksativno razlozi kada će porezno tijelo procijeniti poreznu osnovicu, pa tako između ostaloga, ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom (točka 3.).

              8.2.              OPZ u članku 77. predviđa da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito: 1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba; 2. određuje vještake; 3. pribavlja isprave i spise; 4. izlazi na očevid.

9.              U vezi vrijednosti predmetnog plovila u trenutku prodaje kupcu L. g. d.o.o. Š., prema računu broj: 132/3/1 od 31. svibnja 2021., osnovica po navedenom izlaznom računu iznosila je 500.000,00 (PDV 125.000,00 kn), dakle ukupna vrijednost predmetnog plovila iskazana je u iznosu od 625.000,00 kn.

9.1.              Porezno tijelo nije prihvatilo tu vrijednost već je kao osnovicu uzelo  vrijednost iskazanu na polici kasko osiguranja, broj…, izdanu od strane C. o. d.d. na kojoj je navedena ukupna vrijednost plovila u iznosu od 2.276.000,00 kn u razdoblju od 15. listopada 2020. – 15. listopada 2021. i to prema procjeni Z. P. ing. stroj. – stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, a koja je prilog navedene police osiguranja.

10.              Ali, tužitelj je tijekom postupka, 27. rujna 2021. dostavio Procjenu vrijednosti broda Danubius od 24. rujna 2021. po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, brodogradnju, promet, vozila i plovila, mr.sc.I. D., dipl.ing.stroj., prema kojoj proizlazi da je procijenjena vrijednost predmetnog plovila 541.406,00 kn / 72.380,00 eura, a koji nalaz nije uzet u obzir, a prema mišljenju Suda istim je opravdano dovedena u sumnju vrijednost broda iskazana na polici kasko osiguranja.

10.1.              K tome, tuženik, ukoliko i nije prihvatio tržišnu vrijednost prema kupoprodajnom ugovoru, odnosno računu od 31. svibnja 2021. od 625.000,00 kn, niti nalaz sudskog vještaka specijaliziranog upravo za plovila, je u takvoj činjenično spornoj situaciji trebao koristiti sva dokazna sredstva za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, te imao mogućnost sam odrediti vještačenje prema članku 77. OPZ-a, a što nije učinio. Pri tome tužitelj opravdano prigovara da je predmetno plovilo kupio 5. prosinca 2012. za iznos od sveukupno 1.070.000,00 kn, te da je nelogično i neživotno da vrijednost predmetnog plovila nakon 9 godina korištenja naraste za više nego dvostruko, imajući u vidu amortizaciju, odnosno korištenje i starost plovila. Stoga Sud smatra da činjenično stanje, odnosno vrijednost plovila u predmetnom postupku nije pravilno utvrđena, a time niti osnovica za oporezivanje.

11.               Slijedom iznesenoga, Sud nije smatrao potrebnim ponovno odrediti vještačenje predmetnog plovila po sudskom vještaku budući da je procjena istoga po jedinom sudskom vještaku, specijaliziranom za plovila već učinjena i porezno tijelo je treba uzeti u obzir.

12.               Stoga su na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništene  osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela te mu je predmet vraćen na ponovni postupak, kako je to odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

12.1.              U ponovnom postupku će prvostupanjsko porezno tijelo imati u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, brodogradnju, promet, vozila i plovila, mr.sc.I. D., dipl.ing.stroj., od 24. rujna 2021. te koristeći sva prikladna dokazna sredstva ponovno utvrditi vrijednost plovila, odnosno osnovicu za oporezivanje. Pri tome je prema odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a, u ponovnom postupku porezno tijelo dužno pridržavati se pravnog shvaćanja i primjedbi Suda iznesenih u ovoj odluci.

               13.              Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa).

              14.              Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 23, točka 1. podstavak 2. prema kojem tužbe, odgovori na tužbe, prijedlozi za donošenje privremene mjere, sastav prijedloga za nagodbu te podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima iznose 250 bodova.

              15.              Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravi održanoj 25. siječnja 2023. u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 23/2. Tarife), a što uz pripadajući iznos PDV-a, od 1.875,00 kn ukupno iznosi 9.375,00 kn / 1.244,27 eura.

              16.              Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,27 eura / 9.375,00 kn u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. U odnosu na više zatraženi iznos, člankom 79. stavkom 2. ZUS-a je propisano da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, pa se stoga ne primjenjuje Tbr.23/1, kod procjenjivih predmeta - nagrada po Tbr.7.t.1, te je tužitelj s više zatraženim troškom od predviđenoga odbijen i odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

 

 

                                                 Osijeku 1. veljače 2023.                                            

 

     Sutkinja

                                                                                             Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 66.a stavak 1. ZUS-a). Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).