Poslovni broj: UsI-26/2022-10

1

 

 

              

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. Š. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica A. M., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 10. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-5 od 23. studenog 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-5 od 23. studenog 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, KLASA:  UP/I-563-01/20-03/1, URBROJ: 511-01-149-20-34 od 27. veljače 2021.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata za vrijeme od 01. listopada 1991. do 17. listopada1993.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da u postupku nije pravilno proveden dokazni postupak, pa je i činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, nije se vodilo računa o pravilima postupka, izreka je proturječna obrazloženju rješenja, a pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo. Detaljno opisuje tijek postupka i poduzete radnje, kao i donesene odluke, te citira zakonske propise na koje se poziva. U odnosu na činjenično stanje navodi da odgovorne osobe u MUP-u prikrivaju činjenicu postojanja evidencija o pričuvnom sastavu policije u Policijskoj akademiji, te da tuženik nije osporio valjanosti iskaznice pričuvnog policajca, kao ni pravnu utemeljenost koja proizlazi iz članka 2., 4. 11. i 13 Pravilnika o određivanju poslova koje mogu obavljati osobe na ratnom rasporedu u organima unutrašnjih poslova, o njihovom stručnom osposobljavanju i usavršavanju kao i nošenju uniforme za vrijeme obavljanja poslova. Poziva se na sadržaj uvjerenja Fakulteta kriminalističkih znanosti od 17.10.1991., kojim se dokazuje postojanje, ustroj i pripadnost tužitelja borbenoj jedinici policije navedenog Fakulteta, a što tuženik nije osporio, kao niti vjerodostojnost Potvrda visoke policijske škole, Policijske akademije od 5.10.1997. kojom se dokazuje da je bio angažiran u pričuvnom sastavu policije u MUP-u, Policijskoj akademiji. Navodi kako tuženik, pa tako niti Povjerenstvo na koje se poziva ministar ne primjenjuje svoje zaključke, posebno Povjerenstvo za razvrstavanje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata u MUP-u na borbeni i neborbeni sektor od 24.07.206. godine. Ističe kako su nadležna tijela, pa tako i obrazovni centar, odnosno Policijska akademija dužni  voditi i čuvati svoje evidencije, pa tako i one iz Domovinskog rata. Smatra povrijeđenim odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a posebno ističe da povjerenstvo je povjerenstvo bilo u nepotpunom sastavu ali sa kvorumom, ukazuje na nekompetentnost članova Povjerenstva, budući nisu javno dostupni kriteriji po kojima se biraju, izražava sumnju u pravnička znanja članova, te ističe da nad njima nema sustava kontrole. Smatra nedvojbeno dokazanima činjenice koje su odlučne za utvrđivanje statusa branitelja.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i pozitivno riješi podneseni zahtjev.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Poziva se na odredbe članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR) te ističe da je prije donošenja rješenja izvršen uvid u sve raspoložive službene evidencije iz kojih je vidljivo da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u Ministarstvu unutarnjih poslova u razdoblju od 18.10.1993. do 30.06.1996., kao pripadniku aktivnog sastava policije. Navodi dalje da je iz zapisnika koji je sastavljen u Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI. Policijskoj postaji dana 6. kolovoza 2020. vidljivo da je tužitelju omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnima za rješavanje ove upravne stvari, sukladno članku  30. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje: ZUP), a da izjava tužitelja nije  uzeta u obzir kao mjerodavan dokaz u postupku, budući da iz svih službenih evidencija i nakon uvida u raspoloživu dokumentaciju proizlazi da nema podataka da je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava policije bio angažiran za obavljanje poslova u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske.

              Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka i načela usmene rasprave,  u smislu članka 6. stavka 1. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) 03. veljače 2023. održana je usmena i javna rasprava na koju su pozvane stranke spora, te je time strankama dana mogućnosti da se izjasne  o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

             

6.              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Tužitelj predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem svjedoka V. O., M. B., I. J. i J. Č., na okolnosti navedene u podnesku od 24. siječnja 2023.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 21. siječnja 2019. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata u razdoblju od 1. listopada 1991. do 17. listopada 1993.

O zahtjevu je odlučeno nakon što je proveden postupak u kojemu je tužitelj sudjelovao na način da je dao svoju izjavu (zapisnik o uzimanju izjave od 06.08.2020.), te je pregledana zahtjevu priložena te tijekom postupka prikupljena dokumentacija.

Prvostupanjsko tijelo zaključuje da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio redovni student tadašnjeg Fakulteta kriminalističkih znanosti, nije obavljao poslove  u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske, pa nema osnova da bi mu se priznao status hrvatskog branitelja, pa s tim u vezi niti status dragovoljca iz Domovinskog rata. Iznosi se sadržaj izjave tužitelja, kao i izvedenih dokaza navodima da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije (preslika potvrde  Policijske akademije, Visoke policijske škole, broj: 511-01-67-5466/97 od 05.06.1997., te preslika službene iskaznice pripadnika pričuvnog sastava policije broj: 9225332), slijedom čega tijelo zaključuje da sve navedeno ne znači da je zaista sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje koje je navedeno i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da je u provedenom postupku izvršen uvid u cjelokupan spis te utvrđeno da je tužitelju priznat status branitelja iz Domovinskog rata u vremenu od 18.10.1993. do 30.06.1996., u MUP-u, kao aktivnom pripadniku, dok je iz pismena Visoke policijske škole od 17.04.2019. vidljivo da je 10.10.1991. bio upisan na Fakultet kriminalističkih znanosti i diplomirao 17.09.1993. Iznosi se sadržaj zapisnika sastavljen u VI. Policijskoj postaji 6.kolovoza 2020. u kojemu je sadržana izjava tužitelja i zaključeno da  tužitelj u vremenu, priznavanje kojega traži, nije bio pripadnik aktivnog niti pričuvnog sastava, stoga ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, jer nije obavljao poslove u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske, pa žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja.

 

11.              Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

 

12.              Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

 

13.              U  predmetu koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno iznose da nakon provedenog dokaznog postupka, prema podacima spisa i sadržaja pregledane dokumentacije, te uvidom u službene evidencije proizlazi da nema osnova za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u traženom razdoblju temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu policije.

 

14.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedena u pitanje, a nisu počinjene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano.

 

15.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene zaključke postoji uporište u dokumentaciji spisa. Naime, u postupku koji je prethodio sporu analizirani su podaci prikupljeni tijekom postupka te sadržaj pregledane dokumentacije. Sve navedeno ne daje osnova za zaključak da je tužitelj u traženom razdoblju bio pripadnik pričuvnog sastava policije, te sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, na način kako je to odredbama citiranog članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a propisano.

 

16.              Slijedom navedenog, upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev, odnosno žalbu tužitelja, uz obrazloženje je dano i koje prihvaća i ovaj Sud. Imajući u vidu navedeno, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i osoba predloženih za svjedoke: V. O. na okolnost utvrđivanja činjenice postojanja Borbene jedinice studenata pričuvnog sastava MUP-a na Fakultetu kriminalističkih znanosti, Policijska akademija; M. B., predsjednika Povjerenstva na okolnost postupka imenovanja članova Povjerenstva; I. J. radi utvrđivanja postupka ocjene utemeljenosti priloženih dokaza i njihove provjere od strane Povjerenstva, a posebno onih koji se trebaju nalaziti u arhivima Policijske akademije; te J. Č., radi utvrđivanja činjenica pohrane, čuvanja i raspolaganja arhivom Policijske akademije koji se moraju čuvati trajno. Slijedom navedenog, provođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je odbio raspravnim rješenjem, jer se izvođenjem ovih dokaza, za koje sud smatra da nisu adekvatni za utvrđenje odlučnih činjenica, imajući u vidu da spisu ne prileže materijalni dokazi o pripadnosti tužitelja pričuvnom sastavu policije i aktivnostima koje se mogu podvesti pod obranu suvereniteta Republike Hrvatske, prema ocjeni suda ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uvjeti propisani člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a moraju biti kumulativno ispunjeni, a u konkretnom slučaju nisu ostvareni.

 

17.              Prijedlog tužitelja za odgodom ročišta kako bi pribavio ovjerene izjave svjedoka te drugu dokumentaciju, za koju smatra, da dokazuje činjenice koje su relevantne  za priznavanje statusa branitelja s osnova pripadnosti pričuvnom sastavu policije, sud nije prihvatio, te je taj prijedlog raspravnim rješenjem odbijen. Ovo zato, jer je predmet ovog spora sukladno članku 3. stavku 1. točki 1. ZUS-a ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Stoga, ukoliko tužitelj pribavi daljnju dokumentaciju na koju se sada poziva, a koja nije bila predmet ocjene i razmatranja u postupku koji je prethodio ovom sporu ima mogućnost podnijeti novi zahtjev u kojemu će ta dokumentacija u odlučivanju o njegovom zahtjevu biti uzeta u obzir i ocijenjena u smislu utjecaja na odluku o osnovanosti ili neosnovanosti podnesenog zahtjeva.

 

18.              Sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja da su upravna  tijela činjenice utvrdila selektivno, na bazi podataka koje tuženiku idu u prilog. Naime, iz dostavljene dokumentacije spisa vidljivo je da je prije donošenja rješenja o zahtjevu tužitelja proveden postupak u kojemu je od nadležnih tijela, obzirom na navode podnesenog zahtjeva zatraženo očitovanje i podaci o pripadnosti tužitelja i sudjelovanju u Domovinskom ratu u relevantnom razdoblju priznavanje kojeg tužitelj traži.

 

19.              Okolnosti koje navodi  tužitelj kada osporava pravilnost i zakonitost rada nadležnih tijela, zbog ne postojanja dokumentacije, koja bi prema navodima tužitelja  trebala biti trajno pohranjena i čuvana u arhivima nadležnih tijela, ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

 

20.              Naime, sukladno članku 8. ZUP-a u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), dok službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, pri tom koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih  dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kako je propisno čankom 9. ZUP-a.

 

21.              Navod tužitelja da su zaključci upravnih tijela u suprotnosti sa dostavljenom dokumentacijom, nije osnovan, stoga niti tvrdnja tužitelja da je izreka u suprotnosti sa obrazloženjem osporenog rješenja. Povrede odredaba postupka koje se odnose na dijelove i sadržaj rješenja sud nije našao.

 

22.              Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju. Pri tom se napominje da nije povrijeđeno pravo stranke na obrazloženu odluku ako upravno tijelo nije odgovorilo na svaki od pojedinačno navedenih žalbenih navoda, već je svoju odluku utemeljilo na ocjeni relevantnih žalbenih prigovora.

 

23.              Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.

 

24.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

 

25.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

26.              Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 10. veljače 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).