Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju Broj: 3. Pp-14719/2021-15
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji ovog Suda
Ombreti Bareza uz sudjelovanje Ivane Mastelić kao zapisničarke, u prekršajnom
predmetu protiv okrivljenice A. P., zastupane po braniteljici Ani Jadrić, odvjetnici iz Splita, zbog prekršaja iz čl. 57. st.7. a u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11,80/13 , 92/14,64/15, 108/17, 70/19,42/20, 85/22, 114/22), po prigovoru na obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Sinj, broj 511-12-31-05-11-598/2021 od 29. listopada 2021., temeljem čl.183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15,118/18, 114/22), u žurnom postupku u odsutnosti okrivljenice i
braniteljice,
p r e s u d i o j e
Okrivljenica: A. P. pok. D. i N. rođ. V., iz O.
S. kbr…., rođena …. u S., medicinska sestra, SSS,
udata, majka dvoje djece, zaposlena, srednjeg imovnog stanja, OIB:
…, drž. RH, nekažnjavana,
kriva je
što je 2. listopada 2021. u 11.40 sati, u mjestu Otok D., P. na
raskrižju kod kuće kbr. … upravljala osobnim automobilom marke Opel Astra reg.
oznake … i izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da se kretala ulicom P. iz smjera sjevera u smjeru juga i dolaskom do kuće broj …. gdje je četverokrako raskrižje uključila se u promet bočne ceste u smjeru istoka, a da nije propustila sva vozila koja joj dolaze s desne strane, a u tom trenutku iz smjera zapada naišao je osobni automobil Opel Corsa bez reg. oznaka kojim je upravljao K. E. i došlo je do udara prednjeg desnog dijela vozila Opel Astra u zadnji lijevi dio vozila Opel Corsa te je na vozilima nastupila materijalna šteta, a bez ozlijeđenih
osoba,
čime je počinila prekršaj iz čl. 57. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama ("Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11,80/13 ,92/14,64/15, 108/17,
70/19,42/20, 85/22, 114/22), a kažnjivo po čl. 57.st.7. a u vezi čl. 293.st. 1. istog
Zakona,
pa temeljem iste odredbe, a primjenom čl. 33. i čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona okrivljenici se,
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300 (tristo) eura 1/ 2.260,35 (dvije tisuće dvjesto šezdeset kuna i trideset pet lipa) kuna.
Izrečenu novčanu kaznu okrivljenica je dužna platiti u roku od 30 dana od
dana primitka presude, a u protivnom ista će se izvršiti u skladu sa čl. 34.
Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenica u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.139.st.3. i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je
obvezna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 326,26 (tristo dvadeset
šest eura i dvadeset šest centi) 1 / 2.458,20 (dvije tisuće četiristo pedeset osam kuna
i dvadeset lipa) kuna, od čega iznos od 286,45 (dvjesto osamdeset šest eura i
četrdeset pet centi) 1 / 2.158,26 (dvije tisuće sto pedeset osam kuna i dvadeset šest
lipa) kuna, na ime troškova vještačenja, a iznos od 39,82 (trideset devet eura i
osamdeset dva centa) eura1/ 300,00 (tristo) kuna, na ime paušalnih troškova
prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana primitka ove odluke pod
prijetnjom prisilnog izvršenja.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Sinj, podnijela je 24. prosinca 2021. ovom Sudu optužni
prijedlog po prigovoru na obavezni prekršajni nalog okrivljenice A. P. zbog prekršaja iz čl. 57.st. 7. a u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama, činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2. Po prigovoru, obavezni prekršajni nalog stavlja se izvan snage te se
nastavlja redovni prekršajni postupak.
3. Okrivljenica ispitana pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivom za
prekršaj koji joj se stavlja na teret. Naime, da je sporne prigode upravljala označenim
vozilom i došavši do raskrižja da je uredno zaustavila svoje vozilo i kad da nije vidjela
drugih vozila da se uključila u raskrižje skrećući lijevo. Kad da je već ispravila vozilo
da je odjednom osjetila udarac u zadnji kraj vozila, a da se radi o raskrižju
nepravilnog položaja, da je ona već vozila 10-ak m kad je osjetila udarac, a momak
koji je upravljao drugim vozilom da ju je htio obići s desne strane, a kako da je udario
u njeno vozilo i produžio vožnju da je naišao na šljunak na cesti što da ga je dodatno
zanijelo i vratilo te da je udario u prednji desni kraj njenog vozila i da se zato ne
smatra krivom za izazivanje prometne nesreće. Posebno ističe da je vidljivost u
smjeru iz kojeg je dolazio drugi vozač po njenoj procjeni 25 do 30 m, a ona da nije
vidjela niti jedno vozilo. Na upit braniteljice ističe da je osjetila udar odnosno prije bi
se moglo reći "strišavanje" odnosno očešanje drugog vozila jer da ju je drugi vozač
pokušao obići sa desne strane, da je samo očešao njeno vozilo oko zadnje gume
odnosno branik a da policija na mjestu događaja to nije fotografirala već samo prednji
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna
dio vozila pa da je stoga ona sama fotografirala oštećenje na tom dijelu vozila i u
spis priložila fotografiju. Da je drugi sudionik najprije otišao sa mjesta nesreće, da je
ona ostala i izišla iz vozila stojeći na cesti sama i zbunjena, a dok je tako čekala da
se vratio taj momak i odmah počeo vikati na nju i prijetiti joj. Kako ona nije reagirala
da je on otišao, pješice kako je i došao i da ne zna gdje je ostavio vozilo. Nakon
nekog vremena da je došao njegov otac i rekao da nema problema, da se smiri, da
će on sve riješiti i da će njegovo osiguranje pokriti štetu, da se sve dogovorio sa
njenim suprugom, a onda kad su već otišli da su saznali da drugo vozilo uopće nije
osigurano i registrirano. Da je otac drugog učesnika rekao da je to točno ali da on
ima registrirano vozilo, da će odvesti to vozilo i reći da je njime izazvana nesreća. Da
ju je suprug upozorio da je drugo vozilo zelene boje a na njihovom vozilu da je otisak
crvene boje i premda da je otac drugog sudionika rekao da to nema veze da
osiguranje neće skužiti da njen suprug ovu soluciju nije prihvatio, a onda da je otac
drugog učesnika rekao da zovu policiju. Da zapisnik nije sačinjen odmah već dan
poslije i na mjestu nesreće gdje je odvela policiju na mjestu gdje je šljunak na cesti i
gdje je došlo do udara vozila da su na šahti pronašli tragove stakla sa njenog vozila.
4. U dokaznom postupku svjedok K. E. iskazuje da je sporne prigode upravljao vozilom Opel Corsa, da je dolazio iz polja te dolaskom do raskrižja da mu je
sa lijeve strane dolazilo vozilo i da ga nije propustilo, da je bježao desno ali da je
došlo do udara vozila. Da cesta nema posebnih oznaka da bi bilo koja bila s
prednošću prolaska a nema ni posebnih oznaka o obaveznom zaustavljanju. Na upit
ističe da u trenutku kad se približio raskrižju i kad je vidio drugo vozilo s lijeve strane
da je po njegovoj procjeni bio udaljen 10-15 m. Ističe da je u tom trenutku njegova
brzina bila 20 – 30 km/h, da se okrivljenica sporo uključivala ali da je on očekivao da
će stati. Također ističe da nije poduzeo radnju kočenja jer da je bio u prednosti. Udar
vozila da se dogodio na način da je udario u njeno prednje desno svjetlo i njegovo
zadnje lijevo kolo. Nakon nesreće da je otišao 20-ak m dalje do svoje garaže, ostavio
vozilo i vratio se a onda nakon izvjesnog vremena da je došao i njegov otac i da je
točno da je na povratku vikao. Ističe da u vrijeme nesreće nije imao položen vozački
ispit.
5. U dokaznom postupku svjedok policajac Z. T. iskazuje da je na mjesto prometne nesreće izišao nakon 3 dana jer da je nesreća prijavljena naknadno. Na mjestu nesreće da je zatekao nešto stakla za koje da vjeruje da je u ta 3 dana pomicano prolaskom drugih vozila a sve ostale podatke da je dobio od učesnika nesreće odnosno da mu je okrivljenica pokazala odakle se kretala, odakle se kretao drugi učesnik koji da mu je to isto pokazao pa da je zaključio da po pravilu desne strane bi okrivljenica izazvala nesreću. Da ovo raskrižje nije uređeno posebnim prometnim znakovima već da isključivo vrijedi pravilo desne strane jer su ceste iste važnosti. Na upit o preglednosti raskrižja ističe da je iz prava odakle se kretala okrivljenica preglednost nekih 30-40 m prema desno, a prema lijevo nešto manje. Na upit ističe da kad se uoče vozači da je to u isto vrijeme kad je okrivljenica uočila drugo vozilo a i drugi vozač nju da je to po njegovoj procjeni 30-40 m. Ističe da okrivljenica na mjestu nesreće nije spominjala da bi bilo "prvog udara" već da je rekla da je to udar u desnu stranu njenog vozila sa desne strane. Da prihvaća da se drugi vozač sa takvim vozilom koje je gotovo u raspadu nije trebao nalaziti na cesti niti upravljati vozilom bez vozačke dozvole ali da ovim vozilom nikako nije mogao postići
brzinu od 50 km/h. Na upit ističe da K. E. i njegova oca nikada nije vidio prije
ove nesreće kao niti okrivljenicu A. P.
6. U završnoj riječi braniteljica okrivljenice u cijelosti prigovara nalazu i
mišljenju upravo saslušanog vještaka jer da je očevidom na mjestu nesreće učinjeno
niz propusta jer da primjerice vozilo okrivljenice uopće nije fotografirano sa svih
strana niti je uzeta u obzir njena izjava da je već zauzela pravac kretanja nakon
skretanja u lijevo pa da nema niti govora o tome da bi drugom sudioniku oduzela
prednost. Ističe da vještak nije uspio otkloniti nejasnoće iz svog vlastitog nalaza i
mišljenja baš zbog toga na kojem se mjestu nalaze krhotine stakla okrivljeničinog
vozila i kako to da su sve krhotine grupirane baš na mjestu gdje okrivljenica tvrdi da
je mjesto sudara. Da smatra logičnim da vještak "brani" svoj osnovni nalaz i mišljenje
ali da njegovi nedostaci nisu otklonjeni iskazom na ročištu i da svojim usmenim
nalazom i mišljenjem nije uspio detaljno i okolnosno obrazložiti nastanak traga
"strišavanja" i posljedice po ovaj događaj zbog toga.
7. U dokaznom postupku pročitani su zapisnik o iskazu svjedoka vještaka
S. U., zapisnik o očevidu, situacijski plan, fotografija oštećenja na stražnjoj strani vozila okrivljenice, fotodokumentacija prometne nesreće, prometno vještvo izrađeno po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila S. U. i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva, a odbijen je prijedlog odvjetnice Ane Jadrić za izvođenjem novog dokaza izradom novog vještva po novom vještaku prometne struke, jer sud smatra činjenično stanje dovoljno utvrđenim, što je potkrijepljeno zaključkom izrađenog prometnog vještva.
8. Na temelju ovako provedenog postupka a cijeneći izvedene dokaze po
slobodnom uvjerenju sud smatra dokazanim da je okrivljenica počinila djelo prekršaja
upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.
9. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenice, iskaze svjedoka
oštećenika K. E., svjedoka prometnog vještaka S. U. kao I čitanjem izvedene dokaze. Naime, okrivljenica negira počinjenje prekršaja tvrdeći da je na navedenom mjestu zaustavila svoje vozilo došavši do raskrižja i kad da nije vidjela drugih vozila da se uključila u raskrižje skrećući lijevo i kad da je već vozila 10-ak m da je osjetila udarac odnosno više rečeno "strišavanje", da ju je drugi vozač pokušao obići sa desne strane, očešao njeno vozilo negdje oko zadnje gume odnosno branika potom da je naišao na šljunak na cesti što da ga je vratilo i da je udario u prednji dio njenog vozila. Obrana okrivljenice nije prihvaćena jer je neuvjerljiva i nelogična. Naime, okrivljenica sama ističe da je na tom dijelu ceste preglednost 25 do 30 m pa je onda upitno kojom brzinom bi trebao doći drugi vozač da prođe tu razdaljinu plus još 10 m koliko je ona navodno odmakla poslije skretanja. Ovakva obrana nije prihvaćena jer svjedok oštećeni ističe da je njegova brzina bila 20 do 30 km/h, da je vidio drugu vozačicu, da se ona sporo uključivala ali da je on očekivao da će stati, a da nije poduzeo radnju kočenja jer da je imao prednost i da je došlo do udara u njeno prednje desno svjetlo, a njegovo zadnje lijevo kolo. Isto tako svjedok policajac ističe da je na mjesto nesreće izišao treći dan jer da je nesreća naknadno prijavljena. Da je na mjestu nesreće pronašao staklo ali da vjeruje da se u ta 3 dana isto pomicalo prolaskom drugih vozila. Podatke o nesreći da je dobio iz
iskaza učesnika nesreće i na temelju položaja vozila odnosno smjerova iz kojih su
došli da je zaključio da je okrivljenica izazvala nesreću a sve po pravilu desne strane
jer da raskrižje nije uređeno posebnim prometnim znakovima već da isključivo vrijedi
pravilo desne strane. Ističe da je vidljivost iz smjera iz kojeg je gledala okrivljenica po
njegovoj procjeni 30 do 40 m i da na tolikoj udaljenosti na kojoj se nalazio K. E., po njegovoj procjeni da se drugo vozilo nije moglo kretati brzinom od 50 km/h odnosno da je nije moglo postići tj. da je njemu teško povjerovati da to vozilo može postići toliku brzinu jer da je gotovo u raspadu. Kad se iskazi ovih svjedoka objektiviziraju priloženim prometnim vještvom onda je zaključiti da su iskazi svjedoka
vjerodostojni. Naime, zaključno mišljenje izrađenog prometnog vještva donosi
zaključak da je okrivljenica prilikom uključivanja upravljala vozilom Opel Astra i da je
njena brzina u točki sudara iznosila 9 km/h, a brzina drugog vozila prije sudara i u
točki sudara da je iznosila oko 35 km/h. Uspoređujući oštećenja i sukladnost
deformacija za oba automobila i uzevši u obzir smjer deformacije da se zaključuje da
se dogodio sudar prednjeg desnog dijela automobila Opel Astra i stražnjeg lijevog
bočnog automobila Opel Corsa. Posebno ističe da iskaz okrivljenice odnosno
vozačice osobnog automobila Opel Astra nije tehnički održiv jer u slučaju da je taj
automobil bio zaustavljen u raskrižju uz iskazanu preglednost od 25 do 30 m da je
morala vidjeli vozilo sa desne strane marke Opel Corsa koji se tom prilikom kretao
brzinom od 35 km/h prema njoj. Iskaz drugog vozača da je tehnički održiv jer ističe
da je vidio automobil Opel Astra na nekih 10 do 15 m od raskrižja i da je vozio
brzinom od 20 do 30 km/h a vještvom je utvrđeno da je mogao vidjeti automobil Opel
Astra na 13 m i da je vozio brzinom od oko 35 km/h. Zaključak je vještaka u tč. 12. 8.
mišljenja priloženog prometnog vještva da je prilikom uključivanja u ulicu P. vozačica osobnog automobila Opel Astra mogla vidjeti kretanje osobnog automobila
Opel Corsa i da ju je to trebalo navesti na zaključak da obavezno zaustavi svoje
vozilo, a vremenski interval od 1,7 sekundi da nije dovoljan da se automobil Opel
Corsa pri brzini kretanja od 35 km/h, zaustavi prije sudara s automobilom Opel Astra
u navedenom raskrižju a što je naznačeno u tč. 12.9. istog mišljenja prometnog
vještva. Premda braniteljica okrivljenice pri ispitivanju svjedoka vještaka traži
razjašnjenje odnosno trži odgovor na pitanje da li je moguće da je vozilo okrivljenice
udareno od pozadi a onda potom sprijeda, vještak ističe da se u ovom slučaju radi o
kosom ne centralnom sudaru dvaju osobnih automobila u kojem bi jedno od vozila
trebalo biti u kosom položaju pa ako je vozilo Opel Astra bilo u potpunosti izravnato
sa uzdužnom osi kolnika da bi u tom slučaju vozilo Opel Corsa trebalo biti u kosom
položaju a što bi onda prema njegovoj brzini kretanja od oko 35 km/h značilo da bi
ono izletjelo s kolnika i u svakom slučaju da bi se to vozilo oštetilo i ostavilo nekakav
trag na desnoj strani vozila, a oštećenja na prednjem desnom dijelu Opel Astre da
ukazuju da je otpali dio sa stražnjeg lijevog dijela automobila Opel Corsa nastao
zbog kosog ne centralnog sudara po kojem je automobil Opel Corsa imao veću
brzinu a zbog razlike u brzini između ova dva vozila da smatra da je tehnički
neodrživo da je Opel Corsa udarila u Opel Astru u stražnji dio, a onda potom u i u
prednji desni dio i da su oba sudara bila kosa i da je na Opel Corsi vidljivo oštećenje
samo na stražnjem lijevom dijelu. Osim toga ističe da Opel Corsa pri brzini kretanja
od 35 km/h bi ostvario bočni pomak vozila od 1 m , a da treba imati put od oko 16 m
što da bi značilo da su vozila u sudaru bila u paralelnom položaju a što onda znači da
nikako ne bi mogla nastati oštećenja koja su prikazana na fotografijama na prednjem
desnom dijelu Opel Astre. Premda okrivljenica ističe da je drugo vozilo naišlo na
šljunak i da ga taj šljunak odbacuje natrag u smjeru kazaljke na satu i tada da udara
u prednji bočni dio njenog vozila, vještak ponavlja da je ta teorija neodrživa tehnički
jer da vozilo ne može biti koso i tri puta brže od njenog vozila, okrenuti se na cesti a
da pri tom ošteti samo na način da striša, jer da bi vrtnja drugog vozila oštetila vozila
na drugačiji način s jasno vidljivim udubljenjima a koja da nisu vidljiva u policijskom
nalazu. Upitan za staklo na mjestu nesreće vještak ističe da analizom dinamike
nastanka prometne nesreće i uzimajući u obzir težište rasipa stakla nakon sudara
prema metodi Schneideir-Braun se može utvrditi da sudarna brzina Opel Corse
odgovara rasipanju stakla, a osim toga da se do tih podataka nije došlo odmah
nakon prometne nesreće. Premda braniteljica okrivljenice ističe da u svom usmenom
nalazu i mišljenju vještak nije uspio detaljno i okolnosno obrazložiti nastanak
nesreće, očito je da se mišljenja braniteljice i uređujuće sutkinje ne podudaraju.
Naime, za sve što ističe okrivljenica da se dogodilo upravo vještak zaključuje da je
tehnički neodrživo i za to daje svoje argumente jer da se dogodilo kao što iskazuje
okrivljenica da bi onda oštećenja na vozilima bila drugačija s jasno vidljivim
udubljenjima a koja nisu vidljiva u policijskom nalazu. Što se tiče rasipa stakla vještak
daje okolnosno mišljenje gdje posebno ističe da prema metodi Schneideir-Braun
sudarna brzina Opel Corse odgovara rasipanju stakla a osim toga napominje da do
ovih podataka nije došlo odmah nakon prometne nesreće jer i sam svjedok policajac
Z. T. ističe da je na mjesto događaja izišao 3. dan i da je vjerojatno moglo doći do pomicanja stakla prolaskom drugih vozila. Upravo zbog svega navedenog nije prihvaćen prijedlog braniteljice za izvođenjem novog dokaza izradom novog vještva jer sud smatra činjenično stanje dovoljno utvrđenim i zato daje argumentirane
zaključke. Osim toga nije prihvatiti zaključak braniteljice o tome da vještak "brani"
svoj osnovni nalaz i mišljenje jer vještak svoje mišljenje nije dao paušalno. Naime,
radi se o stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila,
Sretanu Ugrinu koji je stručni vještak, koji radi na temelju svog poznavanja pitanja o
kojima je ovdje riječ i za koja je stručno osposobljen pa nije očekivati da bi prvo
mišljenje napravio paušalno a onda ga "branio" jer za takav oblik ponašanja vještak
nema razloga. Iskazi svjedoka su uvjerljivi, vjerodostojni i jasni te njihovi iskazi ne
ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa analizirajući i ocjenjujući
svaki dokaz pojedinačno kao i dovodeći ih u međusobnu vezu, cijeneći provedene
dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem odredbe čl. 88.st.2. Prekršajnog
zakona zaključeno je da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva zakonska obilježja
prekršaja koji joj se stavlja na teret, a u provedenom dokaznom postupku nema
dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u izreci.
10. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti,
težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko
stanje,držanje nakon djela, te je izrečena novčana kazna primjenom čl. 37. st. 3. t.1.
PZ-a odnosno ista je ublažena uzevši kao olakotno dosadašnje nekažnjavanje
okrivljenice i njene imovne prilike, premda je zaprijećena novčana kazna od 390 do
1050 eura, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju
odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha
kažnjavanja, kako okrivljenica više ne bi bila počiniteljica ovakvih ili sličnih prekršaja,
a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne
te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenica uplati u predviđenom
roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
11. Pri odlučivanju o odluci o zaštitnoj mjeri ista nije izrečena jer je olakotnim
uzeto da okrivljenica do sada nije kažnjavana za prekršaje za koje se može izreći
zaštitna mjera pa se ne smatra opravdanim za prvi prekršaj izreći mjeru jer ista nije u
razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa
stupnjem počiniteljičine opasnosti (prema podacima o identitetu okrivljenice, u izreci
presude, te priloženim izvodom iz prekršajne evidencije, ista do sada nije bila
prekršajno kažnjavana za istovjetne prekršaje), pa je odlučeno da se zaštitna mjera
neće izreći.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.139.st.3. a u vezi
čl.138.st. 2. t.1. i t. 3.PZ-a a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka
te imovno stanje okrivljenice .
13. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Sinju 10. veljače 2023.
Zapisničarka: Sutkinja :
Ivana Mastelić v.r. Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
DN-a: okrivljenici, braniteljici, tužitelju, ovdje
Za točnost otpravka ovlaštena službenica
Ivana Mastelić