15. P-599/2021-32

Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja V. B. iz P., , OIB: ,
zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika
Z. b. d.d., Z.,  OIB:,
zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. M., K. &
P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene
glavne i javne rasprave dana 24. siječnja 2023. godine u nazočnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja, odvjetnika B. K., iz O. i punomoćnika tuženika,
uz javnu objavu od dana 10. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 6. st.1. Ugovora o kreditu za kupnju
motornog vozila br. , sklopljenog dana godine između
tužitelja i tuženika, potvrđenog dana  godine po javnom bilježniku A.
B. iz P. pod brojem: , u dijelu odredbe koji glasi:
„…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan
plaćanja.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju na ime razlike u
tečaju iznos od 6.062,20 EUR / 45.675,66 kn 1, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

13,20 EUR / 99,43 kn tekućom od 16.10.2008.
14,90 EUR / 112,24 kn tekućom od 16.11.2008.
8,89 EUR / 67,00 kn tekućom od 16.12.2008.
28,33 EUR / 213,47 kn tekućom od 16.01.2009.
30,92 EUR / 232,99 kn tekućom od 16.02.2009.
20,76 EUR / 156,40 kn tekućom od 16.03.2009.
21,94 EUR / 165,31 kn tekućom od 16.04.2009.
22,78 EUR / 171,60 kn tekućom od 16.05.2009.
20,69 EUR /155,87 kn tekućom od 16.06.2009.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 15. P-599/2021-32

20,46 EUR / 154,12 kn tekućom od 16.07.2009.
19,27 EUR / 145,16 kn tekućom od 16.08.2009.
20,51 EUR / 154,53 kn tekućom od 16.09.2009.
18,56 EUR / 139,84 kn tekućom od 16.10.2009.
21,75 EUR / 163,90 kn tekućom od 16.11.2009.
20,12 EUR / 151,59 kn tekućom od 16.12.2009.
26,10 EUR / 196,63 kn tekućom od 16.01.2010.
29,05 EUR / 218,90 kn tekućom od 16.02.2010.
32,16 EUR / 242,33 kn tekućom od 16.03.2010.
32,77 EUR / 246,88 kn tekućom od 16.04.2010.
37,78 EUR / 284,63 kn tekućom od 16.05.2010.
40,22 EUR / 303,01 kn tekućom od 16.06.2010.
46,71 EUR / 351,94 kn tekućom od 16.07.2010.
51,71 EUR / 389,60 kn tekućom od 16.08.2010.
56,36 EUR / 424,61 kn tekućom od 16.09.2010.
54,98 EUR / 414,26 kn tekućom od 16.10.2010.
62,01 EUR / 467,23 kn tekućom od 16.11.2010.
70,58 EUR / 531,76 kn tekućom od 16.12.2010.
68,01 EUR / 512,41 kn tekućom od 16.01.2011.
63,95 EUR /481,85 kn tekućom od 16.02.2011.
66,17 EUR / 498,53 kn tekućom od 16.03.2011.
65,67 EUR / 494,79 kn tekućom od 16.04.2011.
78,53 EUR / 591,67 kn tekućom od 16.05.2011.
86,68 EUR / 653,09 kn tekućom od 16.06.2011.
105,71 EUR / 796,48 kn tekućom od 16.07.2011.
92,98 EUR / 700,57 kn tekućom od 16.08.2011.
86,08 EUR / 648,60 kn tekućom od 16.09.2011.
84,69 EUR / 638,07 kn tekućom od 16.10.2011.
85,18 EUR / 641,80 kn tekućom od 16.11.2011.
88,01 EUR /663,14 kn tekućom od 16.12.2011.
93,63 EUR / 705,45 kn tekućom od 16.01.2012.
95,68 EUR / 720,91 kn tekućom od 16.02.2012.
92,52 EUR / 697,06 kn tekućom od 16.03.2012.
93,71 EUR / 706,04 kn tekućom od 16.04.2012.
94,79 EUR / 714,23 kn tekućom od 16.05.2012.
95,84 EUR / 722,13 kn tekućom od 16.06.2012.
92,65 EUR / 698,10 kn tekućom od 16.07.2012.
89,41 EUR / 673,65 kn tekućom od 16.08.2012.
87,13 EUR / 656,49 kn tekućom od 16.09.2012.
91,86 EUR / 692,13 kn tekućom od 16.10.2012.
93,99 EUR / 708,15 kn tekućom od 16.11.2012.
93,25 EUR / 702,58 kn tekućom od 16.12.2012.
87,29 EUR / 657,71 kn tekućom od 16.01.2013.
90,62 EUR / 682,79 kn tekućom od 16.02.2013.
94,43 EUR / 711,47 kn tekućom od 16.03.2013.
94,63 EUR / 712,97 kn tekućom od 16.04.2013.
85,05 EUR / 640,75 kn tekućom od 16.05.2013.
84,47 EUR / 636,43 kn tekućom od 16.06.2013.
84,95 EUR / 640,03 kn tekućom od 16.07.2013.
85,99 EUR / 647,90 kn tekućom od 16.08.2013.
89,50 EUR / 674,35 kn tekućom od 16.09.2013.

3 15. P-599/2021-32

90,63 EUR / 682,86 kn tekućom od 16.10.2013.
91,77 EUR / 691,47 kn tekućom od 16.11.2013.
93,23 EUR / 702,44 kn tekućom od 16.12.2013.
89,80 EUR / 676,63 kn tekućom od 16.01.2014.
94,70 EUR / 713,55 kn tekućom od 16.02.2014.
96,15 EUR / 724,44 kn tekućom od 16.03.2014.
95,03 EUR / 716,00 kn tekućom od 16.04.2014.
92,42 EUR / 696,33 kn tekućom od 16.05.2014.
92,61 EUR / 697,80 kn tekućom od 16.06.2014.
94,84 EUR / 714,60 kn tekućom od 16.07.2014.
96,20 EUR / 724,81 kn tekućom od 16.08.2014.
96,74 EUR / 728,90 kn tekućom od 16.09.2014.
98,36 EUR / 741,12 kn tekućom od 16.10.2014.
98,36 EUR / 741,12 kn tekućom od 16.11.2014.
101,08 EUR / 761,58 kn tekućom od 16.12.2014.
101,47 EUR / 764,54 kn tekućom od 16.01.2015.
101,25 EUR / 762,90 kn tekućom od 16.02.2015.
101,25 EUR / 762,89 kn tekućom od 16.03.2015.
101,25 EUR / 762,90 kn tekućom od 16.04.2015.
101,25 EUR / 762,89 kn tekućom od 16.05.2015.
101,25 EUR /762,89 kn tekućom od 16.06.2015.
101,25 EUR / 762,90 kn tekućom od 16.07.2015.
101,15 EUR / 762,14 kn tekućom od 16.08.2015.
101,15 EUR / 762,09 kn tekućom od 16.09.2015.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište,
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do
isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu
utvrđuje HNB.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od

2.917,10 EUR / 21.978,89 kn 2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 10. veljače 2023. godine, pa do
isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,
koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od

2.917,10 EUR / 21.978,89 kn 3 tužitelj se odbija kao neosnovan.

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
3 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4 15. P-599/2021-32

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom godine sklopio
Ugovor o kreditu broj , kojim ugovorom je valuta glavnice kredita
vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o
navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je
tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika
kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem V. s.
R. H. broj od godine pravomoćno
utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje
valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude
pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te
navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana godine sklopio
Ugovor o kreditu broj , međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula
dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s
valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor mjesne
nenadležnosti, prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i prigovor
zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu
prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu
dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim
vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke I. K. d.o.o.,
T. V., O., , te saslušao tužitelja osobno.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne
nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o
zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je
između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.
godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano
je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra
nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o
pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed
formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito
ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom
članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena
uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve
okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi
ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je
člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

6. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni
pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu

5 15. P-599/2021-32

potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz
ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo
ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

7. Budući da tužitelj ima prebivalište u P., zatim da je glavni ugovor
zaključen u O., te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred
O. g. s. u Z. trebao putovati na sud u Z., te bi time za
tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih
razloga primjenom odredbe članka 16. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile
dana  godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima
tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i
članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se
prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

8. Saslušanjem tužitelja, sud utvrđuje da je isti pročitao ugovor o kreditu, da je
otprilike znao što znači valutna klauzula, no da mu nitko u banci nije pojasnio da
kamatna stopa može toliko narasti, te da mu nije objasnio niti to da HNB ne štiti tečaj
kune u odnosu na CHF, a nije mu objasnio niti na koji način koji parametri utječu na
promjenu kamatne stope. Tužitelj iskazuje i to da ga nitko u banci nije upozorio da se
očekuje nagli porast tečaja CHF, a osobno vozilo koje je kupio putem kredita da je
kupljeno za njegove osobne potrebe, da nikada nije niti imao poljoprivredno
gospodarstvo ili slično. Glede uplate jedne rate kredita od strane M. B., tužitelj
navodi da je ista njegova supruga, te da je uplatu navedene rate kredita izvršila od
njihovih zajedničkih sredstava. Konačno, tužitelj iskazuje i to da je preporuka koju je
dobio od djelatnika tuženika bila da se sklopi ugovor o kreditu u CHF jer je to bila
stabilna valuta. Tužitelj navodi da takav ugovor o kreditu u CHF ne bi sklopio da je
mogao znati kako će doći do tolikog porasta rate kredita.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka I.
K. d.o.o., T. V., O., , od 25. siječnja 2022. godine, sud utvrđuje
da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te
je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od

45.675,66 kn, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

10. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer
je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine. Glede
primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju
trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u
granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj tražio izračun visine
preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za
CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF,to je dakle ovaj sud
naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama
tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u
pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj
postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim
mjesecima.

11. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

6 15. P-599/2021-32

12. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od

između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31.
prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika
kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na
način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu
u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6.
kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i
to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u
razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje,
povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore
o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a
da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici
kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili
egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena
promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a
sve na štetu potrošača.

13. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne
interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u
istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju
– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora
tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom
pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno
tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

14. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V.
t. s. R. H. broj od dana . i
presudom V. t. s. R. H. broj od godine.

15. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

16. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke
V. t. s. R. H. donio odluku broj od

godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio
utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i
ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7 15. P-599/2021-32

17. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su
utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog
utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta
promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od
6,55 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao
iznositi 1.665,80 kn.

18. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao
iznad 1.665,80 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s
kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

19. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena
valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka

1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15, 29/18).

20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve
ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene,
jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili
svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano
izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako
pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća
potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez
obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o
tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da
su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge
organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane
ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa
i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom
predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu
kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih
djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje
ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a
propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak
presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom
propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu
štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz
čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje
tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba
koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u
kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak
tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u
posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na
utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl.

502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude
T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda,
nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u

8 15. P-599/2021-32

suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske
odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za
potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

23. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne
klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da
mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom
slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

24. Iznos od 45.675,66 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji
predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na
preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan
isplate kredita, u razdoblju od listopada 2008. do zaključno do rujna 2015. godine, a
koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

25. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati
na ime razlike iznos od 45.675,66 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl.

1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži
neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik
imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V. t. s.
R. H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o
dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je
presudom broj od godine pravomoćno okončan
predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "F." glede ništetnosti ugovornih odredbi o
valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu
na S. d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih
onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi
zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine.
Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka

225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

27. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V. s. R.
H. na svojoj sjednici od godine zauzeo pravno shvaćanje da
zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne
vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u
slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice
utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom
je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio
preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak V. s.
R. H. broj od godine pod točkom 4
koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima
dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

9 15. P-599/2021-32

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), a uzimajući u obzir
vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 199,08
eura, sastav podnesaka od 4.7.2021., 31. siječnja 2022., 22. veljače 2022. i 15. lipnja

2022. svaki u iznosu od 199,08 eura, sastav podneska od 14. prosinca 2022. 49,77
eura, zastupanje na ročištima od 2. prosinca 2021., 19. travnja 2022., 14. lipnja 2022. i

24. siječnja 2023. svako po 199,08 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%,
trošak ročišta za objavu presude 99,54 eura i trošak vještačenja od 331,81 eura, te
trošak sudske pristojbe na tužbu 46,45 eura, i trošak sudske pristojbe na presude od
112,55 eura, daje konačni iznos troška od 2.917,10 eura.

31. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška
sastava podneska od 19. listopada 2022. godine u iznosu od 199,08 eura iz toga
razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 37/22) može biti dosuđen
trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga
slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod IV. izreke presude.

U Osijeku 10. veljače 2023. godine

SUDAC DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom
Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok
za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika