1

                            Poslovni broj Gž R-534/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

 

 

Poslovni broj Gž R-534/2022-2

 

 

  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja
M. B. iz V., OIB: …,
zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž., B. i A.,
odvjetnicima u Z., protiv tuženika zavod, Z., OIB: …, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-327/2020-17 od 1. travnja 2022., 10. veljače 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-327/2020-17 od 1. travnja 2022. , te rješava:

 

              Uvažava se prigovor tuženika te se ukida rješenje o sudskoj pristojbi Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-327/2020-12 od 21. siječnja 2022, u dijelu gdje se tuženika poziva da plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 eura[1]/150,00 kn (preko iznosa od 150,00 kn do iznosa od 300,00 kn), na odgovor na tužbu u iznosu od 9,95 eura/75,00 kn (preko iznosa od 75,00 kn do iznosa od 150,00 kn), te na presudu u iznosu od 19,91 eura/150,00 kn (preko iznosa od 150,00 kn do iznosa od 300,00 kn).

 

             

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni br. Pr-327/2020-12 od 21. siječnja 2022.

 

2. Protiv citiranog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP).

 

3. U žalbi u bitnom navodi da je u roku od tri dana od zaprimanja rješenja o plaćanju sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 750,00 kn platio polovicu pristojbe u iznosu od 375,00 kn sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18-dalje ZSP). Smatra da je time podmirio obvezu plaćanja sudskih pristojbi budući da je nakon donošenja sudske odluke, tj. rješenja o naplati sudske pristojbe u zakonskom roku izvršio nalog suda i da nije u obvezi platiti puni iznos pristojbe.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

              5. Žalba je osnovana.

 

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda postupka.

 

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj (radnik) uspio u ovom radnom sporu prema pravomoćnoj presudi suda prvog stupnja od 30. prosinca 2021. te je nakon toga sud rješenjem o pristojbi od 21. siječnja 2022. naložio tuženiku (poslodavcu) plaćanje sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 300,00 kn, presudu u iznosu od 300,00 kn, odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 kn, ukupno 750,00 kn. Nadalje, proizlazi da je tuženik po zaprimanju tog rješenja platio polovicu ukupnog iznosa sudske pristojbe naznačene u rješenju o pristojbi, iznos od 375,00 kn, te je podnio prigovor u odnosu na plaćanje preostalog iznosa pristojbe navodeći razloge koje ističe i u ovoj žalbi.

 

8. Prvostupanjski sud odbija prigovor tuženika kao neosnovan uz shvaćanje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 7. st. 1. i 3. ZSP-a jer da se poseban pristojbeni režim propisan u citiranim odredbama odnosi na podneske u elektroničkom obliku  ako je pristojba plaćena u trenutku njihova podnošenja, dok je za tuženika obveza plaćanja pristojbe na tužbu i odgovor na tužbu nastala nakon pravomoćnosti postupka. Također, prvostupanjski sud zauzima shvaćanje da ni u odnosu na pristojbu na presudu nije udovoljeno tim uvjetima budući da je tuženik pristojbu na tu odluku platio naknadno, tek po zaprimanju rješenja o pristojbi.

 

9. Takvo shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno.

 

10. Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZSP-a  obveza plaćanja pristojbe, ako Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju (toč. 1.), za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (toč. 2.), za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke (toč. 4.). Odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Stavkom 3. istog članka propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Prema odredbi čl. 13. st. 1. ZSP-a predviđeno je da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, a sukladno st. 2. obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

 

11. Prema sadržaju odredbi čl. 7 st. 1 i st 3 ZSP-a može se zaključiti da se sudska pristojba na podneske i sudske odluke dostavljene u elektroničkom obliku, naplaćuje u punom iznosu (samo) u slučaju nastalog zakašnjenja u plaćanju, suprotno citiranim zakonom propisanim uvjetima. Nadalje, u ovom radnom sporu, obveza plaćanja pristojbi koje terete tužitelja kao radnika nameće se tuženiku kao poslodavcu sukladno odredbi čl. 13. ZSP-a u vezi s čl. 11. st. 1. toč. 3. ZSP-a, te nastaje po pravomoćnom okončanju postupka, pri čemu nije sporno da je tužba podnesena elektronskim putem te da su sva pismena (suda i stranaka) dostavljana u elektroničkom obliku.

 

12. Zbog toga je potrebno razmotriti i glavne ciljeve donošenja novog Zakona o sudskim pristojbama iznesenim u Nacrtu konačnog prijedloga Zakona gdje se navodi: „Glavni ciljevi donošenja novog Zakona o sudskim pristojbama su: - poticanje elektroničke komunikacije između sudova i sudionika u sudskim postupcima, iz kojih se razloga predlaže smanjenje sudskih pristojbi za podneske podnesene elektroničkim putem u iznosu od 50% od propisane pristojbe, s tim da se za podneske koje stranka podnese elektroničkim putem plaća pristojba u trenutku podnošenja podneska, dok za podneske koje stranka od suda zaprimi elektroničkim putem, pravo na umanjenje od 50% iznosa sudske pristojbe ima samo ako pristojbu plati u roku od tri dana od dana zaprimanja podneska, što će rezultirati administrativnim rasterećenjem sudova te posljedično ubrzanjem sudskih postupaka te osiguranjem bolje naplate sudskih pristojbi“ .

 

13. Polazeći od cilja donošenja ZSP-a usmjerenog na poticanje elektroničke komunikacije radi ostvarenja legitimnog cilja koji se odnosi na administrativno rasterećenje sudova i ubrzanje sudskih postupaka, te smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, imajući u vidu okolnost da je tek pravomoćnim okončanjem postupka za tuženika nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi u odnosu na radnje koje bi teretile tužitelja, te da je tuženik tek u tom trenutku saznao za opseg te obveze, po ocjeni ovog suda opravdano je da se tuženik također koristi pogodnošću iz odredbe čl. 7. st. 1. i 3. ZSP-a plaćanjem polovice propisanog iznosa pristojbe. U protivnom, nametanje obveze plaćanja punog iznosa pristojbe tuženiku  za  radnje tužitelja bi predstavljalo prekomjerni teret financijske naravi nametnut od strane države, što bi bilo protivno i legitimnom cilju donošenja novog ZSP-a. Osim toga, time bi tuženik bio doveden i u nejednak položaj u odnosu na obveznike plaćanja sudske pristojbe koji ostvaruju tu pogodnost u trenutku podnošenja podnesaka u elektronskom obliku, odnosno po zaprimanju odluka u elektronskom obliku, što bi dovelo i do povrede prava na pravično suđenje prema čl. 6 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući da je tuženiku visina njegove obveze poznata tek po pravomoćnom okončanju postupka, za razliku od stranaka u drugim postupcima u kojima protivna stranka nije oslobođena plaćanja sudskih pristojbi. U tom smislu, ukazuje se i pravilnim obvezivanje tuženika na plaćanje polovice sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je i u tom slučaju tuženik tek po pravomoćnom okončanju postupka saznao za opseg svoje obveze te ima pravo koristiti privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. i čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 13. ZSP-a.

 

14. U prilog iznesenom, treba navesti da je na sastanku predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. studenog 2022. usvojen zaključak da tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.

 

15. Kako nije sporno da je tuženik polovicu obveze pristojbe na tužbu, odgovor na tužbu i presudu platio u roku od tri dana od kada je pozvan na plaćanje pristojbe, žalbu tuženika valjalo je prihvatiti i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Rijeci 10. veljače 2023.

 

 

Sutkinja

 

Barbara Bosner