1

Poslovni broj: 32 UsI-2886/2021-20

 

 

                    

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja A. A., OIB…., iz B., B. i H.HHHhSDFČALSKDhhhhHh, kojeg zastupa H. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, 9. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o j e 

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne  službe Z., klasa: UP/II 141-02/20-03/01225135340, ur. broj: 341-99-06/2-20-7197 od 11. ožujka 2021. i rješenja  Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141-02/19-03/01255135340, ur. broj: 341-25-06/2-19-1580 od 21. kolovoza 2020.

 

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje 

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 141-02/19-01/03371146562, ur. broj: 341-99-05/3-19-9692 od 19. ožujka 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141-02/19-03/01255135340, ur. broj: 341-25-06/2-19-1580 od 21. kolovoza 2020. kojim je tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti u omjeru od 50% kao posljedica bolesti zadobivenih u ratu u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH), a u omjeru od 50% kao posljedica bolesti izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 31. siječnja 2020. u svoti od 652,72 kn mjesečno.

 

2.               Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja uz argumentaciju da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno prilikom provedenih vještačenja te smatra da je uzrok njegove invalidnosti sudjelovanje u ratu BiH kao pripadnik HVO-a u omjeru od 100 %. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja i priznavanje prava.

 

3.               U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev pri čemu je ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja.

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti stranaka, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima specijalistu urologu T. D. i specijalistu kardiologu M. K..

 

6.               Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

7.               Odredbom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/2017., dalje ZOHBDR) propisano je:

 

(1) Pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

(2) Pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

(3) Pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

 

8.               Iz osporavanog i prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu podnio 4. siječnja 2019. Utvrđeno je da je tužitelj hrvatski državljanin, da je bio pripadnik borbenog sektora HVO u razdoblju od 1. svibnja 1992. do 27. siječnja 1996. te da ima trajno utvrđen status ratnog vojnog invalida (dalj: RVI).

 

Nalazom i mišljenjem vještaka od 13. veljače 2020. izrađenim u prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti koju je prouzročila u omjeru od 100% bolest zadobivena u obrani suvereniteta RH. Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti Ministarstva hrvatskih branitelja je 29. travnja 2020. obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja na način da je utvrđeno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti 31. siječnja 2020., ali da je isti u omjeru od 50% posljedica bolesti zadobivenih u ratu u BiH, a u omjeru od 50% posljedica bolesti izvan ratnih okolnosti. Posljedično navedenom, vijeće vještaka donijelo je novi nalaz i mišljenje od 3. lipnja 2020., koji je usklađen s mišljenjem danim u postupku revizije.

 

Povodom žalbe je u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća Viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 2. ožujka 2021., u kojem je navedeno da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo etiološko povezivanje bolesti srca sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta, ali je isto tako i činjenica da se bolest klinički manifestirala tijekom aktivnog angažmana u postrojbama HVO, gdje je uslijed nepovoljnih egzogenih okolnosti došlo do pogoršanja kardiomiopatije. Tumorska bolest mokraćnog mjehura, koja je također od utjecaja na radnu sposobnost, nastala je više godina nakon demobilizacije, nema kontinuiteta liječenja i nije predmet ocjene sukladno odredbi članka 142. ZHBDR-a. Vijeće viših vještaka suglasno je s utvrđenom ocjenom potpunog gubitka radne sposobnosti u utvrđenim omjerima.

 

9.               S obzirom na činjenicu da su u ovom sporu bile sporne upravo medicinske činjenice, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima specijalistu urologu T. D. i specijalistu kardiologu M. K..

 

10.          Vještak specijalist urologije T. D. je u svom nalazu i mišljenju od 13. svibnja 2022. (list 30 do 31 spisa) analizirao medicinsku dokumentaciju tužitelja i tijek liječenja te utvrdio da je papilarni tumor mokraćnog mjehura kod tužitelja u cijelosti odstranjen 18. studenog 2010. s vrlo malom mogućnošću da se opet pojavi. Utvrdio je da je tumor mokraćnog mjehura bio vrlo slabe malignosti te da tumor i endoskopski operativni zahvat kojim je tumor odstranjen nisu imali utjecaj na gubitak radne sposobnosti tijekom obrane suvereniteta RH, a nisu utjecali na gubitak radne sposobnosti niti izvan tih okolnosti.

 

Tužitelj i tuženik izjavili su da nemaju primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka T. D. (list 38 i 41 spisa).

 

11.          Vještak specijalist kardiologije M. K. svom nalazu i mišljenju od 2. rujna 2022. (list 43 do 44 spisa) analizirao medicinsku dokumentaciju tužitelja i tijek liječenja te je utvrdio da je tužitelj težak kronični srčani bolesnik koji boluje od dugogodišnje dilatacijske kardiomiopatije (kronična, teška i progresivna bolest srca koja se manifestira postupnim slabljenjem crpne funkcije srca). Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je dijagnoza ove bolesti postavljena krajem 1997. godine tijekom bolničkog liječenja u Klinici za plućne bolesti Jordanovac i Klinici za bolesti srca i krvnih žila, KBC Zagreb-Rebro (Otpusno pismo KBC Zagreb od 8. prosinca 1997., kontrolni pregled u siječnju 1998.) U kasnijem tijeku liječenja tužitelj je bio u ambulantnoj kontroli kardiologa, uzimao propisanu terapiju i bio progresivnog, ali razmjerno stabilnog tijeka bolesti. S druge strane, tužitelj je liječen u Ratnoj bolnici B., BiH (Temperaturni list, povijest bolesti i otpusnica, od 18. svibnja 1995.) i to zbog ranjavanja (granatiranje prilikom kojeg je tužitelj pao i i ozlijedio ruku s prijelomom pete kosti desne šake) te je u istom boravku liječen kirurški s osteosintezom navedene kosti (spajanjem ulomaka lomljene kosti s kirurškom žlicom ). Tijekom tog boravka nije objektivizirano postojanje znakova ili simptoma bolesti srca niti je u tom trenutku bila postavljena dijagnoza bolesti srca, ali se tužitelj kasnije žalio da je već u to vrijeme imao tegobe koje bi mogle biti povezane s početkom kronične bolesti srca kao što je dilatacijska kardiomiopatija.

 

Vještak je potvrdio da je radna sposobnost tužitelja trajno izgubljena u omjeru od 100 %. Trajni gubitak radne sposobnosti prouzročen je navedenom kroničnom bolešću srca i to u cijelosti.

 

Nadalje, navedeni trajni gubitak radne sposobnosti nije nedvosmisleno prouzročen bolešću koja je nastala ili zadobivena u okolnostima Domovinskog rata, jer nema objektivnog pokazatelja ili objektivnog nalaza da je bolest zasigurno nastala ili bila prisutna u to vrijeme, iako se bolesnik retrogradno žalio da je imao tegobe koje se mogu povezati s tom bolešću upravo u to vrijeme. Međutim, okolnosti u kojima se tužitelj nalazi tijekom Domovinskog rata mogle su pogodovati pogoršanju i nepovoljnom tijeku eventualno prisutne navedene bolesti, odnosno pogodovati i ubrzati gubitak radne sposobnosti.

 

Vještak zaključno utvrđuje da je gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen bolešću koja je nastala u okolnostima Domovinskog rata i to u omjeru od 50%, a preostalih 50% gubitka radne sposobnosti je nastalo izvan okolnosti Domovinskog rata. Uzevši u obzir navode tužitelja, navedeni gubitak radne sposobnosti stvarno je započeo 1995. godine, a na temelju objektivno utvrđenih činjenica 1997. godine.

 

12.          Tuženik je izjavio da je u potpunosti suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka. Tužitelj je istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje, zatražio da se vještak pozove da se na iste očituje te je dostavio dodatnu dokumentaciju.

 

13.          Vještak je na ročištu održanom 1. veljače 2023. izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju te naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

 

Naveo je da se u medicinskoj dokumentaciji koja je priložena u spisu, a na koju se izrijekom poziva tužitelj, spominju u dva navrata simptomi i suspektna dijagnoza, ali bez objektivnog nalaza postojanja specifične bolesti utvrđene kod tužitelja i odgovorne za gubitak radne sposobnosti. Niti na jednom mjestu u medicinskoj dokumentaciji vještak ni nadalje ne nalazi objektivnog pokazatelja postojanja točno određene bolesti u vrijeme dok je tužitelj bio pripadnik HVO-a. Naime, određeni simptomi mogu biti prisutni u čitavom nizu bolesti i dijagnoza i ne mogu biti isključivo temelj postavljanja točno određene specifične dijagnoze koja je u ovome slučaju kod tužitelja objektivno utvrđena tek kasnije,1997. godine, kao što je naveo u svom ranijem nalazu i mišljenju i potkrijepio medicinskom dokumentacijom priloženom u spisu. Ipak, uzevši u obzir postojanje nespecifičnih tegoba i u vrijeme dok je tužitelj bio pripadnik HVO-a, vještak je dopustio mogućnost da se navedeni simptomi možda mogu povezati s tek kasnije objektivno utvrđenim postojanjem bolesti, te je navedeno uzeo u obzir kod formiranja nalaza i mišljenja i utvrđivanja postotka gubitka radne sposobnosti u odnosu na ratna djelovanja, odnosno nakon njih.

 

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja vještaku da li u medicinskoj dokumentaciji postoji dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj prije sudjelovanja u Domovinskom ratu kao pripadnik HVO-a obolijevao od takvih ili sličnih bolesti, vještak je odgovorio da tužitelj prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji prije sudjelovanja u ratu nije imao objektivno utvrđenih bilo kakvih težih bolesti.

 

Na daljnji upit vještaku da li je moguće da je tužitelj obolio nakon što se našao u neposrednoj životnoj opasnosti uslijed granatiranja, vještak odgovara da je kod tužitelja kasnije utvrđena dijagnoza kardiomiopatije, odnosno kroničnog zatajivanja srca bez ikakve mogućnosti da bi navedeno bila posljedica infarkta miokarda ili srčanog udara, a što je i napisano u nalazu i mišljenju. Navedena bolest u ovome slučaju nema podlogu ni u kakvom srčanom udaru koji nije nigdje objektivno utvrđen, već se u medicinskoj dokumentaciji, za vrijeme dok je tužitelj bio pripadni HVO-a, samo postavila sumnja na navedeno zbivanje, a što je kasnije učinjenim pretragama odbačeno kao mogući uzrok nastanka kardiomiopatije.

 

Na daljnje pitanje kako je nastala bolest tužitelja vještak odgovara da kardiomiopatija ima potencijalno čitav niz uzroka, od upalnih bolesti srčanog mišića, virusnih oboljenja, nasljednih odnosno genetskih bolesti, i tako dalje, te se uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu ne može izrijekom utvrditi podležeći uzrok nastanka kardiomiopatije.

 

Na daljnje pitanje vještaku, kad postoji konkurencija uzroka bolesti (ljudska radnja u odnosu na predispoziciju za nastanak bolesti) koji se uzrok smatra relevantnim, vještak odgovara da se u takvim slučajevima nastoji ići u prilog tužitelja, a što je i uzeo u obzir kod pisanja nalaza i mišljenja, jer ako bismo uzimali u obzir isključivo objektivne činjenice, morali bi smo u potpunosti isključiti mogućnost da je gubitak radne sposobnost nastao u tijeku sudjelovanja tužitelja u ratnim djelovanjima.

 

Na daljnji upit da li je vještak osobno pregledao tužitelja, vještak odgovara da jest, ali ne tijekom provođenja sudskog vještačenja, već tijekom kardiološkog pregleda i UZV srca u privatnoj ordinaciji, a koja je provedena prije nego što je vještak imenovan sudskim vještakom u ovom upravnom sporu.

 

14.          Tužitelj je nakon iznošenja usmenog nalaza i mišljenja vještaka ostao kod istaknutih primjedbi na nalaz i mišljenje, podnio je zahtjev za izuzeće vještaka te je predložio da sud provede novo vještačenje po vještaku specijalistu kardiologu.

 

15.          Sud je raspravnim rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odbio zahtjev za izuzeće vještaka i dokazni prijedlog za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku kardiologu.

 

Sud je nalaz i mišljenje vještaka M. K. ocijenio u cijelosti sastavljenim u skladu s pravilima struke, jasnim, detaljnim i iscrpno obrazloženim te utemeljenim na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji. Sud smatra da je vještak potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno sporne medicinske činjenice te je ocijenio da predmetni nalaz i mišljenje predstavlja valjani temelj za donošenje sudske odluke u ovom sporu. Uz navedeno, nalaz i mišljenje su u potpunosti suglasni s utvrđenjima vještaka u upravnom postupku u pogledu omjera invalidnosti, čime je potvrđena pravilnost ovih utvrđenja.

 

16.          Imajući u vidu činjenicu da sud utvrdio da je postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 62/18., 115/18., 102/19., dalje ZOMO) i članka 142. ZOHBDR, da su tijela vještačenja u upravnom postupku u oba stupnja bila suglasna u ocijeni da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti u omjeru od 50% kao posljedica bolesti zadobivenih u ratu u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH), a u omjeru od 50% kao posljedica bolesti izvan ratnih okolnosti, da je navedeni omjer potvrdio i neovisni stalni sudski vještak M. K. u ovom sporu, to sud utvrđuje da su osporavana rješenja zakonita te da tužbeni navodi nisu osnovani, radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

17.          Ističe se da za meritornu odluku u ovom sporu nisu od utjecaja navodi tužitelja da su vještaci u upravnom postupku utvrdili da je uzrok invalidnosti kod tužitelja 50% bolest vezana uz karcinom mjehura, a da je navedeno isključeno tijekom ovog spora. Naime, tuženik je u ovom sporu u potpunosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskog vještaka, te i nadalje ostaje nepromijenjena odlučna činjenica da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti u omjeru od 50% kao posljedica bolesti zadobivenih u ratu u Bosni i Hercegovini (dalje: BiH), a u omjeru od 50% kao posljedica bolesti izvan ratnih okolnosti.

 

18.          Vezano za procesna pitanja i postavljeni zahtjev za izuzeće vještaka ističe se da je odredbom članka 33. stavka 5. ZUS-a propisano da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku.

 

18.1.      Odredbom članka 254. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje ZPP) propisano je:

 

(1)                   Vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, ali se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok.

(2)                   Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

(3)                   U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće.

(4)                   O zahtjevu za izuzeće odlučuje parnični sud. Protiv rješenja kojim se prihvaća zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba.

(5)                   Ako je stranka saznala za razlog izuzeća poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.

 

18.2.      Na upit suda opunomoćenik tužitelja je zahtjev za izuzeće vještaka postavljen (tek) na ročištu održanom 1. veljače 2023. argumentirao time da smatra da stalnim sudskim vještakom mora biti imenovana osoba koja ni na koji način nije sudjelovala u liječenju tužitelja. Također je naveo da je on, kao opunomoćenik, za činjenicu da je tužitelj jednom prilikom pregledao tužitelja prije nego što je imenovan vještakom, saznao nakon što je primio nalaz i mišljenje vještaka i o istome obavijestio tužitelja.

 

Na daljnji upit suda iz kojeg razloga tužitelj nije zahtijevao izuzeće vještaka odmah po saznanju, naveo je da je tužitelj smatrao da je vještak vještačio nepotpunu medicinsku dokumentaciju i da će vještak, nakon što uzme u obzir cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz njegovo oboljenje, moći dati objektivno mišljenje, što je ovdje izostalo. Rado navedenog smatra da postoji sumnja u objektivnost vještaka. 

 

18.3.      Stalni sudski vještak se na postavljen zahtjev za izuzeće očitovao da je tužitelja pregledao neovisno o ovom sporu jednom prilikom, kada još nije znao da je imenovan vještakom u ovom sporu te prije nego li je dobio sudski spis i krenuo izrađivati nalaz i mišljenje. Naveo je da je prilikom pregleda učinio rutinski pregled i UZV srca te savjetovao tužitelju da se javi svojem dotadašnjem vodećem kardiologu te da nije sudjelovao niti prije, niti kasnije, u kardiološkom liječenju tužitelja.

 

18.4.      Sud utvrđuje da je tužitelj bio upoznat s imenovanjem osobe vještaka M. K. još 17. ožujka 2022., kada mu je uredno dostavljeno rješenje o vještačenju od 14. ožujka 2022. Nadalje, ponovo je upoznat s istom činjenicom kada je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka 14. rujna 2022. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije podnio zahtjev za izuzeće vještaka čim je saznao da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

             

Upravo suprotno, tužitelj je zahtjev istaknuo tek nakon što je vještak iznio svoj pisani, a zatim i usmeni nalaz i mišljenje na ročištu, te nakon što je tužitelj utvrdio da su utvrđenja vještaka protivna tužbenim navodima. Konačno, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj: Revr 327/15-2 od 13. rujna 2017. zauzeo stav da okolnost da je vještak sudjelovao u procesu tužiteljeva liječenja u svezi s predmetnom ozljedom ili bolesti, sama po sebi, ne znači da je vještak pristran pa da zbog toga sud ne bi mogao zasnovati odluku i na njegovom nalazu i mišljenju.

 

Radi navedenog sud je zahtjev za izuzeće vještaka ocijenio neosnovanim.

 

19.          Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

 

 

U Zagrebu, 9. veljače 2023.

 

Sudac:

Janja Topol, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).