1             Poslovni broj: 6 Us I-721/2022-11

        Poslovni broj: 6 Us I-721/2022-11

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. M. B. iz L., K., i 2. F. L. iz N., Š., oboje zastupani po opunomoćeniku B. Č., odvjetniku u O. d. Č. i p. d.o.o., P., D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u P., P., R. radi naknade za oduzetu imovinu, 9. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II-942-01/20-01/258, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-09 od 27. travnja 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Upravnog odjela za opću upravu i imovinskopravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć Istarske županije - Regione Istriana, KLASA: UP/I-943-01/20-01/122, URBROJ: 2163/1-24-02/4-20-20 od 29. svibnja 2020., točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu (povrat) oduzete imovine i to nekretnina kč.br. … k.o. N. L. (ranije dio kč.br. … k.o. N.) i drugih, dok je točkom 2 određeno da će se o preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu (povrat) za nekretnine kč.br. … k.o. N. L. (ranije kč.br. … k.o. S.) i druge odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

 

2.              Pobijanim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II-942-01/20-01/258, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-09 od 27. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

 

3.              Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelji u tužbi i kasnijem tijeku spora (na ročištu za raspravu održanom 2. veljače 2023.) ističu da upravna tijela u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu odbijen (t. 1. prvostupanjskog rješenja) nisu potpuno i pravilno utvrdila činjenično stanje. Tužitelji čine nespornim da ne posjeduju akte o oduzimanju onih nekretnina u odnosu na koji je zahtjev djelomično odbijen, međutim smatraju da je prvostupanjsko tijelo trebalo samo provjeriti i utvrditi činjenicu jesu li predmetne nekretnine faktički oduzete, odnosno da li je riječ o oduzimanju nekretnina bez odgovarajućeg akta. Također čine nespornim da su dio nekretnina iz točke 1. prvostupanjskog rješenja prodali trećim osobama (K. A.), kao i da su u odnosu na pojedine nekretnine upisani kao suvlasnici. Međutim ističu da su, osim predmetnih nekretnina koje su tužitelji prodali trećim osobama ili se nalaze u njihovu suvlasništvu, preostale nekretnine iz točke 1. izreke prvostupanjskog rješenja koje su danas upisane kao vlasništvo trećih osoba ili G. L., bile oduzete pravnim prednicima tužitelja, te smatraju da su upravna tijela temeljem povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne nekretnine trebala pribaviti isprave o oduzimanju imovine, čime bi se utvrdilo da su sporne nekretnine deposedirane odnosno oduzete upravo pravnom predniku tužitelja. Također smatraju nejasnim pozivanje tuženika na rješenje o nacionalizaciji Skupštine Općine Labin-04-5587/1-1965 od 27. kolovoza 1965.

 

4.              Tužbenim zahtjevom predlažu da sud poništi pobijano rješenje tuženika, kao i točku 1. prvostupanjskog rješenja, te da tuženika obveže na naknadu troškova spora tužiteljima.

 

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6.              Ž. d. o. u P., koji u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu ocjenjuje pobijano rješenje tuženika zakonitim te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovnog.

 

7.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 2. veljače 2023., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji svoj izostanak nisu opravdali, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

8.              Radi ocjene zakonitost pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

9.              Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10.              Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) propisani su uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu, pa je tako, između ostalog, propisano: tko se smatra ovlaštenikom naknade, tko se smatra obveznikom naknade, vrste imovine za koju ovlašteniku pripada pravo na naknadu odnosno povrat, uvjeti i postupak o kojima ovisi priznavanje prava na naknadu i vrsta naknade.

 

11.              Odredbom čl. 67. Zakona o naknadi propisano je da se uz zahtjev prilaže: 1. dokaz o hrvatskom državljanstvu, odnosno održanom neprekinutom pravnom  sljedništvu i sjedištu na teritoriju Republike Hrvatske, 2. akt o podržavljenju, odnosno podruštvovljenju imovine, 3. zemljišnoknjižni izvadak sa svim upisima i ispisima od dana podruštvovljenja  do dana podnošenja zahtjeva, 4. punomoć ovjerovljenu od hrvatskih državnih vlasti, 5. izvadak iz matice umrlih ili rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ako zahtjev podnosi zakonski nasljednik, 6. pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, 7. ostale isprave ili dokaze kojima se može utvrditi osnovanost zahtjeva.

 

12.              Članak 137. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 i 103/96, dalje: ZUP/91), koji se na predmetni postupak primjenjuje na temelju čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP/09) propisuje da je stranka dužna činjenično stanje na kojem zasniva svoj zahtjev iznijeti točno, istinito i određeno (st. 1.). Ako se ne radi o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat će je da to učini. Od stranke se neće tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati po članku 171. odnosno 172. ovog zakona (st. 2.). Ako stranka nije u naknadno određenom roku podnijela dokaze, organ ne može zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (članak 68. stavak 2), nego je dužan nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, riješiti upravnu stvar (st. 3.).

 

13.              Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su tužitelji i B. N. (M.) u zakonskom roku podnijeli zajednički zahtjev na osnovi Zakona o naknadi, za naknadu i povrat nekretnina oduzetih njihovom predniku B. M., od Ivana, rješenjem Skupštine Općine Labin, Službe za imovinsko-pravne poslove broj 04-5587/1-1965 od 27. kolovoza 1965., a koje su nekretnine pobliže navedene u tom zahtjevu. U tijeku postupka, tužitelji su odustali od dijela zahtjeva, vezano uz što je zaključkom prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-943-01/97-01/46, URBROJ: 2163-06-09-02/7-13-89 od 16. rujna 2013. postupak u tom dijelu obustavljen, te se postupak nastavio voditi temeljem podneska tužitelja od 2. studenoga 2015. kojim je zahtjev preciziran. U provedenom postupku, prvostupanjsko je tijelo dio dokumentacije pribavilo od tužitelja, a veliki dio dokumentacije pribavilo i po službenoj dužnosti, te je također provelo očevid na licu mjesta 28. veljače 2011. i 22. studenog 2018., izvršilo identifikaciju nekretnina temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke B. F., dipl.ing.geod. i B. B., dipl.ing.geod., te pribavilo nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljske struke B. M.

 

14.              Temeljem svih provedenih dokaza, prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da su nekretnine koje su predmet zahtjeva rješenjem Skupštine Općine Labin, Službe za imovinsko-pravne poslove broj 04-5587/1-1965 od 27. kolovoza 1965. o utvrđivanju nacionalizacije građevinskog zemljišta prenesene u društvenom vlasništvo.

 

15.              Međutim, također je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je rješenjem Skupštine Općine Labin, Službe za imovinsko-pravne poslove broj 04-4215/1-68 od 6. studenog 1968. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Labinu uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje za sve nekretnine na kojem je bila izvršena uknjižba društvenog vlasništva na osnovu citiranog rješenja o nacionalizaciji od 27. kolovoza 1965., te su predmetne nekretnine ponovno upisane kao vlasništvo prednika tužitelja B. M.

 

16.              U odnosu na dio nekretnina (navedenih točkom 2. prvostupanjskog rješenja) utvrđeno je da su iste nakon ponovnog upisa vlasništva prednika tužitelja deposedirane predniku tužitelja odnosno tužiteljima (B. M. i njezinoj djeci - ovdje tužiteljima – B. F. i B. M.), te da je u tom dijelu zahtjev tužitelja osnovan, pa je stoga točkom 2. prvostupanjskog rješenja odlučeno da će se o zahtjevu tužitelja u tom dijelu odlučiti naknadno posebnim rješenjem nakon provedenog postupka.

 

17.              Međutim, u odnosu na nekretnine navedene pod točkom 1. prvostupanjskog rješenja, prvostupanjsko tijelo detaljno je utvrdilo činjenično stanje i isto izložilo poimence za svaku pojedinu nekretninu (na stranicama 7.-9. prvostupanjskog rješenja), te je za predmetne nekretnine utvrdilo da se iste danas nalaze upisane ili kao vlasništvo trećih osoba (temeljem dobrovoljnog raspolaganja samih tužitelja odnosno ugovora o kupoprodaji), ili kao vlasništvo samih tužitelja; dijelom su iste oduzete iz posjeda trećim osobama kao prijašnjim vlasnicima, a ne tužiteljima, dijelom su upisane kao javno dobro u općoj uporabi, a dijelom se nalaze u vlasništvu trećih osoba i/ili G. L.

 

18.              Pritom je u odnosu na sve predmetne nekretnine, a koje se dakle nalaze upisane kao vlasništvo trećih osoba ili Gr. L., prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelji u tijeku čitavog postupka, iako na to višestruko puta pozivani, nisu dostavili akt o oduzimanju, odnosno ispravu iz koje bi proizlazilo da su iste bile oduzete predniku tužitelja nakon 6. studenog 1968. (kada je uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje).

 

19.              Dakle u postupku je utvrđeno da je u odnosu na sve nekretnine koje su pobliže navedene pod točkom 1. prvostupanjskog rješenja, iako su iste prvotno bile nacionalizirane rješenjem Skupštine Općine Labin od 27. kolovoza 1965., naknadno rješenjem Skupštine Općine Labin od 6. studenoga 1968. uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje te upisan prednik tužitelja, a da tužitelji nisu dokazali da bi nakon toga datuma iste bile deposedirane tužiteljima ili njihovom predniku ili na drugi način istima oduzete na temelju propisa pobliže navedenih u čl. 2. Zakona o naknadi.

 

20.              Tužitelji ne osporavaju da su u tijeku postupka bili upozoreni na potrebu dostavljanja svih akata o oduzimanju na kojima temelje svoj zahtjev, kao i da navedene akte o oduzimanju nisu dostavili niti isti ne posjeduju, međutim smatraju da je prvostupanjsko tijelo sve navedene okolnosti trebalo utvrditi po službenoj dužnosti. Međutim iz citiranih odredba Zakona o naknadi i Zakona o općem upravnom postupku nedvojbeno proizlazi da je su potrebnu dokumentaciju tužitelji sukladno čl. 67. Zakona o naknadi dužni dostaviti već uz sam zahtjev, a u svakom slučaju do okončanja prvostupanjskog postupka, te da nije postojala obaveza da prvostupanjsko tijelo kraj već detaljno utvrđenog činjeničnog stanja i brojnih pribavljenih dokaza pribavlja još i tu dokumentaciju. Stoga je teret dokaza i dostave dokumentacije bio na tužiteljima, tim više što i sami navode da se radi o dokumentaciji koja se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda, dakle za koju nisu dokazali da bi im bila nedostupna.

 

21.              Što se tiče navoda tužitelja u kojem ukazuju da im je dio spornih nekretnina oduzet bez pravne osnove (faktički), ističe se da se sukladno ustaljenoj sudskoj praksi u tom slučaju nema mjesta primjeni odredaba Zakona o naknadi (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Us-4673/2006-10 od 21. svibnja 2009.), a niti bi se takvo pravo eventualno moglo ostvariti pred upravnim tijelom u postupku radi utvrđivanja naknade za (faktično) izvlaštenje (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3095/16-3 od 23. veljače 2017. te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3336/2009 od 21. travnja 2016.), već tužitelji svoje pravo mogu ostvariti samo u postupku pred redovitim (parničnim) sudom, uz ispunjenje propisanih materijalnopravnih i procesnopravnih pretpostavki."

 

22.              Slijedom navedenog, sud smatra da je upravno tijelo na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenilo materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio, budući da isti nisu dokazali ispunjenje propisanih pretpostavki iz Zakona o naknadi, o čemu je za svoju odluku dalo valjano i detaljno obrazloženje.

 

23.              Stoga proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika zakonito odbijena žalba tužitelja protiv točke 1. prvostupanjskog rješenja, slijedom čega je tužbeni zahtjev na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

24.              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, prema kojoj tužiteljima, koji u ovome sporu nisu uspjeli, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

 

U Rijeci 9. veljače 2023.

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                   Daria Pugel, v.r.

 

             

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.