1

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika I. J., OIB: …, iz I., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u I., protiv tuženika-protutužitelja R. d.o.o., OIB: …, iz I., zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1236/2022 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I    Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1236/2022 od 8. prosinca 2022., u dosuđujućem dijelu točke I i II izreke, te točkama III i IV izreke i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

 

"Utvrđuje se da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 06.10.2014., kojim je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme dana 10. veljače 2011.

 

Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime naknade plaće bruto iznos od 132.880,00 kn / 17.823,56 eura, uz zakonske zatezne kamate i to:

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2014.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2014.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2014.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2014.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2014.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.05.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.06.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.07.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2015.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.05.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.06.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.07.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2016.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.05.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.06.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.07.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.08.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.09.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.10.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.11.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.12.2017.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.01.2018.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.02.2018.,

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.03.2018., te

- na iznos od 3.020,00 kuna počev od 15.04.2018.,

 

pa do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena",

 

te se odbija protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u dijelu koji glasi:

 

"Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. 02. 2011.g., sklopljen između tuženika-protutužitelja kao poslodavca i tužitelja protutuženika kao radnika, s danom 25. veljače. 2021 .g., s kojim danom tužitelju-protutuženiku prestaje radni odnos kod tuženika - protutužitelja.

 

Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju-protutuženiku naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 9.060,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje kamate na navedeni iznos teku od dana presuđenja pa do dana isplate."

 

Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženik-protutužitelj isplati parnični trošak u iznosu od 5.838,14 eura[1]/43.987,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

              II  Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.341,23 eura/55.312,50 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

              III  Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

             

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 6. listopada 2014. kojim je tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) tužitelju-protutuženiku (dalje tužitelj) otkazao ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme 10. veljače 2011., dok je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da je tuženik u obvezi vratiti tužitelja na radno mjesto vozača, odbijen kao neosnovan (točka I izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade plaće bruto iznos od 17.823,65 eura/132.880,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (točka II izreke). Djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika i određen sudski raskid ugovora o radu od 10. veljače 2011. s danom 25. veljače 2021. te je tuženik obvezan isplatiti tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 1.202,47 eura/9.060,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (točka III izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.838,14 eura/43.987,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (točka IV izreke).

 

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu točke I i II izreke, te točke III i IV izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud je utvrdio da je donošenjem pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, međutim, budući da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome, što ih prvostupanjski sud prigodom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir, ispunile su se pretpostavke za donošenje drugostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari, što će se nastavno obrazložiti.

 

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 6. listopada 2014., da se tuženika obveže isplatiti tužitelju na ime naknade plaće iznos od 17.823,56 eura/ 132.880,00 kn s kamatama, te protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu sklopljenog između stranaka s danom 6. listopada 2014. uz obvezu tuženika na naknadu štete tužitelju u iznosu od 1.202,47 eura/9.060,00 kn s kamatama i naknadnom parničnog troška.

 

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

 

-da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. veljače 2011., na radnom mjestu vozača;

-da je odlukom od 6. listopada 2014. tuženik otkazao tužitelju narečeni ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom;

-da je tužitelj 14. studenoga 2014., protiv navedene odluke o otkazu tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava te zatim 12. prosinca 2014. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, s time, a jer odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nije uručena na zakonom propisani način, to da se u konkretnom slučaju ima smatrati da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu podnio pravovremeno, odnosno u zakonom propisanim rokovima iz odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 – dalje ZR), o čemu je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-758/2020-2 od 23. listopada 2020.

 

8. Sud prvog stupnja utvrđuje:

 

-da odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja nije obrazložena sukladno odredbama čl. 120. ZR-a, što da je razlogom nezakonitosti te odluke; naime da u odluci o otkazu poslodavac mora navesti činjenice koje u svakom konkretnom slučaju mogu poslužiti kao osnova za ocjenu je li otkaz bio dopušten, da predmetni otkaz nije valjano obrazložen s obzirom da se tuženik kao poslodavac pozvao na jednu opću formulaciju kao razlog otkaza-prestanak proizvodnje u Republici Hrvatskoj kojim djelatnik gubi svoje radno mjesto, iz sadržaja koje rečenice se ne može ocijeniti je li otkaz bio dopušten. Drži da je obrazloženje odluke o otkazu trebalo sadržavati pored navođenja gospodarskog razloga (prestanka proizvodnje) i obrazloženje u pogledu mogućnosti zapošljavanja tužitelja na drugim poslovima, trajanju njegovog radnog staža, starosti, invalidnosti, obvezama uzdržavanja koje ga terete, odnosno sve parametre osnovom kojih se može ispitati opravdanost otkaza. S obzirom na utvrđenje nezakonitosti predmetne odluke o otkazu utvrđuje da je suvišno obrazlagati ostale prigovore tužitelja,

- da sukladno iskazu z.z. tuženika i svjedokinje M. B., i samog tužitelja proizlazi da je tuženik svoju proizvodnju preselio u P. (B. i H.), što među strankama nije sporno, da je stoga radno mjesto tužitelja za koje je imao sklopljen ugovor o radu prestalo postojati, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, a kako je tuženik pisanim podneskom od 25. veljače 2021. postavio protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, sud navedeni zahtjev tuženika prihvaća te pozivom na odredbu čl. 125. st. 1. i 2. ZR-a određuje sudski raskid ugovora o radu s danom 25. veljače 2021., te tuženiku nalaže isplatiti tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini tri ugovorene mjesečne plače tužitelja, odnosno u iznosu od 1.202,47 eura/9.060,00 kn,

-da uslijed nezakonite odluke o otkazu tuženik nije tužitelju isplatio naknadu plaće za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2014. do 1. travnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 17.823,56 eura/132.880,00 kn, s obzirom da iz priloženih potvrda o plaći (list 139 spisa) proizlazi da su posljednje tri plaće isplaćene tužitelju za ožujak, travanj i svibanj 2014. iznosile mjesečno po 400,82 eura/3.020,00 kn bruto.

 

9. Prvenstveno je za istaknuti da ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja ne bi bila obrazložena, budući da se u narečenoj odluci o otkazu, u dijelu obrazloženje navodi "zbog smanjenog obima poslova djelatniku prestaje radni odnos i proglašava se tehnoloških viškom", kao i upućivanje na odredbu čl. 115. st. 2. ZR-a (da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac, mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika) jer se navedene odredbe ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika (čl. 115. st. 3. ZPP-a), što je konkretan slučaj, a na što je izrijekom ukazano u rješenju ovog županijskog suda poslovni broj Gž R-363/2022-3 od 17. ožujka 2022.

10. Stoga, iako je obrazloženje pobijane presude proturječno, te da sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao jesu li za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja bili ispunjeni opravdani razlozi, o navedenom je moguće zaključivati iz dokaza i isprava koje prileže spisu.

11. Naime, o prestanku proizvodnje tuženika u Republici Hrvatskoj za zaključiti je iz iskaza tužitelja, da se tuženikova djelatnost obavljala na J. m., u kući tužiteljeve majke, "… tuženi su došli jedne prigode i pokupili stvari iz kuće moje majke … nisam ih pitao zašto kupe stvari jer sam saznao da su mi dali otkaz i zašto ću ih pitati…"; nadalje, iz iskaza svjedokinje M. B. da je tuženik 2014. donio odluku o prestanku proizvodnje, odnosno da je u travnju 2014. prestala proizvodnja i da su preseljavali u P., što je trajalo do 10. rujna 2014., a da su u međuvremenu, pošto je tužitelj znao za to stanje da nema više proizvodnje, nudili mu raditi u P., što je isti odbio; da je tuženik u prilogu podneska zaprimljenog kod prvostupanjskog suda 8. lipnja 2022., dostavio bruto bilancu za 2014. i 2015. iz koje je razvidno da je u 2014. kao imovinu te tvrtke činila i rabljena punilica, a koja se ne navodi u bilanci za 2015., a iz iskaza zz tuženika I. J. proizlazi da gašenjem proizvodnje u Republici Hrvatskoj tuženik s tom proizvodnjom nije nastavio u B. i H., već je istu preuzeo sestrinsko trgovačko društvo R. d.o.o., a koje je preuzelo i strojeve koje su imali u Republici Hrvatskoj. Isto tako, tuženik je u prilogu citiranog podneska zaprimljenog 8. lipnja 2022. dostavio i dokaze da je navedeno trgovačko društvo R. d.o.o., kao proizvođač sokova imalo sklopljen ugovor o prijevozu robe s tvrtkom R. d.o.o. D.-G., koje je za R. d.o.o. vršilo transport robe proizvođača R. d.o.o. Također je dostavio i proizvođačku specifikaciju broj od 1 od 1. srpnja 2015. i broj 2 od 11. lipnja 2015. za sokove iz kojih je razvidno da je proizvođač sokova društvo R. d.o.o. iz P.. Priloženi su i ulazni računi društva R. d.o.o. izdani tvrtki R. d.o.o. u kojima je naveden izvoz robe za R. d.o.o., odnosno, kako je pojasnila svjedokinja M. B. proizvodnju sokova vrši trgovačko društvo R. d.o.o. u P. (BiH), dok je tuženik uvoznik tih sokova za Republiku Hrvatsku. Kada se k tome ima u vidu i da sud u pobijanoj presudi navodi da je iz iskaza zz tuženika i svjedokinje M. B., pa i samog tužitelja razvidno da je tuženik svoju proizvodnju preselio u P., što među strankama nije sporno, te da je radno mjesto tužitelja za koje je imao sklopljen ugovor o radu prestalo postojati, evidentno je da su se ostvarile pretpostavke za donošenje pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja.

12. S obzirom da iz iskaza svjedokinje M. B. i z.z. tuženika I. J. proizlazi da je tuženik bio "obiteljska tvrtka", prema podacima zavoda, od 3. ožujka 2021., sa prijavljena četiri radnika u razdoblju od 2014. do 2019., odnosno, prema iskazu z.z. tuženika I. J., u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu tuženik imao zaposlenog samo tužitelja i z.z. tuženika, kod istog nije djelovalo radničko vijeće ili sindikalni povjerenik. Nadalje, a s obzirom da se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije bilo osnove pozivati tužitelja na iznošenje obrane u smislu odredbe iz čl. 119. ZR-a. Isto tako, predmetni otkaz nije nezakonit samom činjenicom što se u odluci o otkazu izrijekom ne navodi otkazni rok.

13. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da narečena odluka o otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2014. nije zakonita, te da se posljedično tome tužitelju na ime naknade plaće isplati zatraženi iznos od 17.823,56 eura/132.880,00 kn, trebalo odbiti. Istovremeno se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 124. ZR-a za sudskim raskidom ugovora o radu stranaka zbog čega je protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu i da se tuženika obveže naknaditi tužitelju štetu zbog sudskog raskida ugovora u iznosu od 1.202,47 eura/9.060,00 kn, odbijen kao neosnovan.

14. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

15. Tuženiku je na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu, te pristupa ročištima 28. veljače i 3. travnja 2018. u jednokratnom iznosu od 2.000,00 kn prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa), za pristup ročištima 9. travnja i 5. rujna 2019. te 13. veljače 2020. u zatraženim iznosima od po 1.000,00 kn, za pristup ročištima 23. svibnja 2018., 11. studenoga 2019., 18. siječnja, 12. veljače, 26. ožujka, 15. travnja, 8. srpnja i 18. listopada 2021. te 8. lipnja, 13. listopada i 10. studenoga 2022. u iznosima od po 2.500,00 kn prema tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup ročištu 4. lipnja 2019. u iznosu od 625,00 kn prema tbr. 9. toč. 5. Tarife, za sastav podnesaka od 19. siječnja i 25. veljače 2021. te 7. lipnja 2022. u iznosima od po 2.500,00 kn prema tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za sastav podneska od 16. listopada 2021. u iznosu od 500,00 kn prema tbr. 8. toč. 3. Tarife. Sastav podneska od 20. veljače 2018. kojim je tuženik odgovorio na tužbu uračunat je u jednokratnu nagradu prema tbr. 7. toč. 2. Tarife, dok je trošak sastava podneska od 9. studenoga 2022. odbijen kao neosnovan, budući da u istom tuženik ponavlja navode istaknute tijekom postupka. Tuženiku je priznat i trošak sastava žalbe od 25. siječnja 2022. u iznosu od 3.125,00 kn prema tbr. 10. toč. 1. Tarife, dok trošak sastava žalbe protiv citirane presude nije dosuđen jer nije određeno postavljen. Stoga ukupan trošak tuženika iznosi 44.250,00 kn, na što tuženiku pripada PDV u iznosu od 11.062,50 kn, pa proizlazi da ukupan parnični trošak tuženika iznosi 7.341,23 eura/55.312,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

              16. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

17. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I i II izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

18. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 9. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović