Baza je ažurirana 20.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
1
Broj: Ppž-4353/2022
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
|
Zagreb |
Broj: Ppž-4353/2022 |
Broj: Jž-2249/2017 |
|
|
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.Č. i dr., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. K.Č. i okr. H.Č., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2022., broj: 59. Pp J - 3601/2019, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. K.Č. i okr. H.Č. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. K.Č. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 20,00 (dvaedeset) eur-a [1] /150,70 kuna (sto pedeset kuna i sedamdeset lipa) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2022., broj: 59. Pp J-3601/2019, proglašena je krivom okr. K.Č. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.131,00 kuna, a što je protuvrijednost 300 DEM, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. H.Č., oslobođen je od optužbe da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. K.Č. osobno te okr. H.Č. u korist okr. K.Č. podnijeli su zajedničku žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na izražavanje nezadovoljstva zbog donesene osuđujuće presude smatrajući da se ista donesena temeljem pristranosti, neznanjem, osvetoljubivošću i dubokom mržnjom prema okrivljenicima te da nije jasno ako je došlo do strašnog i drskog vrijeđanja i omalovažavanja s povredom osobnosti svih prisutnih da nitko nije zvao policiju odmah, drugi dan ili treći dan već nakon 15 dana kada su se usuglasili iskazi svi pozvanih svjedoka, a što ukazuje na nevjerodostojnost iskaza svjedoka na kojima se temelji pobijana presuda. Okrivljenici u žalbi prigovaraju ocjeni prvostupanjskog suda da se radi o drskom i nepristojnom ponašanju budući da ne postoji hrvatska norma koja govori o pristojnosti ponašanja, a osim toga ukazuju na ponašanje saborskih zastupnika.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaz svjedokinja M.C., N.R., D.D., M.R., L.K., I.P.P. te svjedoka M.P. ocijenio vjerodostojnim, budući da su svi iskazivali jasno, precizno te suglasno i detaljno svjedočili o ponašanju okr. K.Č. inkriminirane prilike, a koje ponašanje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjava obilježja drskog i nepristojnog ponašanja. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da je ponašanje okrivljenice bilo svađalčko, da je ista vikala, psovala, vrijeđala korištenjem izraza „kreteni, idioti, neobrazovani ste“ te pokazivala srednji prst, a sve prilikom zajedničkog odlučivanja roditelja o odlasku djece na izlet, što bez dvojbe ukazuje na ponašanje koje odstupa od opće prihvatljivog pristojnog ponašanja i pristojnih međuljudskih odnosa. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radilo i naročito drskom i nepristojnom ponašanju okr. K.Č. kojim ponašanjem je ista ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a svoj zaključak je prvostupanjski sud detaljno i argumentirano obrazložio u odlomku 5.1.obrazloženja pobijane prvostupanjske presude.
5.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, u iskazima navedenih svjedoka, i po ocjeni ovog suda, nema elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost njihovog iskazivanja, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Imajući u vidu takvu dokaznu jačinu iskaza ispitanih svjedoka, odsutnost materijalnih dokaza u spisu nema utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kako to pogrešno smatraju žalitelji. Isto tako, nisu prihvatljivi žalbeni navodi okrivljenika kojima se ponašanje okr. K.Č. procjenjuje prema ponašanju u Saboru Republike Hrvatske, budući da se istima ni na koji način ne umanjuje protupravno ponašanje okr. K.Č..
5.3. Žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. U žalbi zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okr. K.Č. ističe se da je ista nezaposlena bez vlastitih prihoda pa nije u mogućnosti podmiriti maksimalnu kaznu i troškove suda.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. K.Č. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja, količini protupravnog postupanja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 350 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.
6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/22.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.), a koji u konkretnom koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu manji iznos najniže i najviše novčane kazne. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna u iznosu od 1.131,00 kuna, a što je protuvrijednost 150,10 eur-a, dakle, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 170,00 eur-a po Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, novčana kazna je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega, u konkretnom slučaju, novi zakon nije primijenjen.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 20 eur-a predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r. Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.