- 1 -              III Kr 152/2022-5

Broj: III Kr 152/2022-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. P., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 9. lipnja 2022., broj K-260/2022-7 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 2022., broj Kž-831/2022-3, u sjednici održanoj 9. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se zahtjev osuđenog B. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 9. lipnja 2022., broj K-260/2022-7, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 2022., broj Kž-831/2022-3, B. P. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., i osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

2. Iz zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koji je osobno podnio osuđenik, proizlazi kako smatra da je kazna "… prevelika i pregruba…", te moli sud „… da mi pomogne da ne idem u zatvor …".

3. Postupajući u skladu sa čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.

4. Odgovor na zahtjev je dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

6. Kako to propisuje odredba članka 517. stavak 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti zbog, zakonom propisanih, povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, odnosno zbog prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se može podnijeti i zbog, zakonom propisanih, povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

7. Iz drugih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

8. Podnositelj u zahtjevu osporava odluku o kazni i s tim povezano utvrđeno činjenično stanje. Osuđenik se na raspravi očitovao krivim, a sada tvrdi kako nije nasilnik već je „... miran čovjek i ima razumijevanja za sve ...“, za razliku od žrtve koja je „... užasno tvrdoglava i teška osoba ...“. Ovakve činjenične navode osuđenik, očito, stavlja u kontekst olakotnih okolnosti vezanih uz odmjeravanje kazne, jer predlaže osudu na blažu kaznu koja ne bi sadržavala bezuvjetnu kaznu zatvora.

9. Protivno citiranim zakonskim odredbama, tvrdnje podnositelja zahtjeva su usmjerene na pokušaj revalorizacije utvrđenog činjeničnog stanja radi blažeg kažnjavanja. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se ne može podnijeti ni zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima niti zbog odluke o kazni.

10. Ukoliko osuđenik smatra da su se, nakon pravomoćnosti presude, pojavile okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale (a one bi očito dovele do blaže osude), onda je to razlog za jedan drugi izvanredni pravni lijek, i to onaj iz čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

11. S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. veljače 2023.