REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU K-881/2016 Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac, Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jadranki Luketin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje A. K. kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika
J. G., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djela opisana i
kažnjiva po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" broj: 125/11, 144/12,
56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: Kazneni zakon), na temelju
optužnice O. u S. pod poslovnim brojem K-DO-
1829/15 od 19. srpnja 2016. nakon javno održane i zaključene rasprave u
nazočnosti optuženika J. G., oštećenika D. P. i savjetnice
O. u S. K. V., dana 9. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. Temeljem članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("NN",
broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12.,
56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08), presuda
Općinskog suda u Splitu kojom je izdan kazneni nalog izdan pod posl.br. K-
881/2016 od 30. siječnja 2017. protiv J. G. se stavlja van snage.

II. Temeljem čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09,
80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17
i 126/19, i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08),

OPTUŽENIK: J. G., OIB: .., sin pokojnog B.
G. i pokojne M. G., rođene J., rođen
… u S., s prebivalištem u
P. na adresi … državljanin
R. H., građevinski tehničar,
umirovljenik, zaposlen u vlastitoj firmi, s
prosječnim mjesečnim primanjima od oko 300-
400, eura, oženjen, otac petero djece, pismen sa
završenom srednjom stručnom spremom,
srednjeg imovnog stanja, vlasnik obiteljske kuće i
zemljišta od oko 4000 m2 u T., bez čina,
neodlikovan

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

2

K-881/2016

da bi tijekom mjeseca ožujka 2014. u S., u nakani da se neosnovano
materijalno okoristi zatražio od svog poznanika D. P. da mu pozajmi
iznos od 6.888,00 eura, neistinito mu prikazujući da će mu pozajmljeni novac vratiti
do 01. srpnja 2014., a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa nakon što mu je
D. P. povjerovao i navedeni iznos novca predao, isti novac je zadržao za
sebe ne vrativši imenovanom iznos pozajmice, oštetivši time D. P. za
iznos od 51.800,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga
lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu
svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - djelo opisano
i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 149. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret
proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. O. u S. podiglo je pred ovim sudom optužnicu
pod poslovnim brojem K-D.-1829/15 od 19. srpnja 2016. protiv optuženika J.
G., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djela opisana i kažnjiva
po čl. 236. st. 1. KZ/11.

2. U optužnici je bilo predloženo da se na temelju čl. 540. st. 1. ZKP/08 i na
osnovi čl. 541, istog Zakona izda kazneni nalog protiv okrivljenog J. G. te
da ga se proglasi krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1.
KZ/11 te da mu se izrekne kazna u trajanju od šest mjeseci, a potom da mu se
temeljem čl. 56. KZ/11 izrekne uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće
izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od jedne godine ne počini neko novo
kazneno djelo, te isto tako je traženo da sud odluči o imovinskopravnom zahtjevu
oštećenika.

3. Općinski sud u Split je u postupku posl.br. K-881/2016 dana 30. siječnja

2017. izdao kazneni nalog protiv okrivljenog J. G. kojim je isti proglašen
krivim upravo zbog kaznenog djela prijevare – djela opisanog i kažnjivog po čl. 236.
st. 1. KZ/11 te je po prijedlogu O.-a S. osuđen na kaznu u trajanju od šest
mjeseci, a potom mu se temeljem čl. 56. KZ/11 izrekla mjera upozorenje u vidu
uvjetne osude na način da se kazna zatvora trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti
ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od jedne godine ne počini neko novo
kazneno djelo.

3.1. Isto tako presudom je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 dosuđen djelomično
imovinskopravni zahtjev oštećenom D. P. u iznosu od 51.800,00 kuna,
a koji iznos je po presudi okrivljeni bio dužan isplatiti u roku od petnaest dana, dok
se za više traženo oštećeni uputio u parnicu.

4. U zakonu previđenom roku okrivljeni je uložio prigovor na kazneni nalog
predočivši u samom prigovoru sve uplate koje je u međuvremenu izvršio na račun
oštećenika i to u sveukupnom iznosu od 51.800,00 kuna. (list 57-58)

3

K-881/2016

5. S obzirom da je uložen prigovor, oformljen je Kov spis te je dana 4. travnja

2017. na temelju čl. 354. st. 1. ZKPO/08 optužnica O.-a S. broj: K-DO-1829/15
od 19. srpnja 2016. potvrđena kao osnovana te je sijedom toga spis dostavljen
raspravnom sudu za donošenje odluke.

6. Sud je zakazao raspravu te se ista održala i zaključila dana 9. veljače 2023.

7. Na raspravu je pristupio okrivljenik kao i oštećenik D. P., a na
pitanje suda kakav stav zauzima u odnosu na optužbu okrivljeni je izjavio kako ne
priznaje kazneno djelo te da se ne osjeća krivim.

8. U svojoj obrani je naveo da je svoju obranu već dao pred O. S.. Nikada,
ama baš nikada nije poricao dug koji je nastao prema oštećeniku. Posebno je
istaknuo da niti u jednom trenutku nije postojala njegova namjera da prevari
oštećenika.

U momentu kada se sačinila priznanica i koja je uredno ovjerena kod javne
bilježnice M. Č. na iznos od 6.888,00 eura, on da je tada dobro poslovao i
zaista je u najboljoj namjeri od D. P. uzeo taj novac i nije mu bilo na
kraj pameti da bi se moglo dogoditi da on to njemu ne vrati. Činjenica je da je bilo
dogovoreno da se novac vrati do 1. srpnja 2014., ali s obzirom na promjene u
gospodarskom poslovanju, upao je u poslovne poteškoće pa je kasnio sa isplatom
duga.

Nadalje u svojoj obrani je želio apostrofirati da prijevarne namjere nije bilo
nikada. Posebno je istaknuo da je sa D. P. poslovao dugo
vremena jer je on završio istu školu kao i on i imaju istu struku. Međusobno su
gradili, bavili se različitim poslovanjima i sl. tako da je između njih i na duže vrijeme
i prije ovoga postojao građansko-pravni odnos gdje je oštećenik za njega radio. Bili
su u poslovnim odnosima i oštećenik je uvijek bio isplaćen. Zaista u tom vremenu
dok je on njemu dugovao iznos iz optužnice, oštećenik da je pokrenuo parnični
postupak pred Općinskim sudom u Sinju. Oštećenik je tada bio u poziciji tužitelja, a
on sam u poziciji tuženika. Navodi da i pred ovim sudom, a to je vidljivo i po
presudama u spisu, nije osporavao dug, priznao je tužbeni zahtjev na prvoj raspravi
pred građanskim sudom i na kraju je isplatio u cijelosti ovaj dug iz optužnice. Pred
Općinskim sudom u Sinju priznao je tužbeni zahtjev te izvršio to što je naloženo.
Sve obveze na koje ga je obvezao građanski sud sa kamatama je platio kao i sve
troškove parnice. Vratio je cijeli dug iz presude, platio je oštećeniku trošak
punomoćnika koji ga je zastupao tj. sudske troškove.

Drugim riječima, iskazao je u obrani da je on već nakon što je presudom izdan
kazneni nalog u ovom kaznenom postupku i kada je ulagao prigovor na isti, htio
dokazati kaznenom sudu kada je činio uplate tako da kada se sve to skupa vidi, da
je razvidno da je vraćeno 51.800,00 kuna odnosno 6.888,00 eura. Sve što je naveo
da je i dokazao sam preslikom uplatnice preko I. b. i R. b. gdje
se vidi kojeg datuma je uplatio iznose. Također da je vidljivo da je zbroj iznosa takav
da odgovara u cijelosti ovom iznosu koji je utužen u optužnici i koji je prije uvođenja
eura iznosio 51.800,00 kuna.

Na kraju svoje obrane navodi kako želi apostrofirati dvije činjenice, a to je da
nikada nije osporavao dug, samo je kasnio sa isplatom radi poslovnih poteškoća u
koje je upao, a točna je činjenica je sve u cijelosti isplaćeno i da nije imao prijevarnu
namjeru jer tog čovjeka, odnosno oštećenika poznaje od školskih klupa pa do dana

4

K-881/2016

današnjega. Ističe da su u dobrim odnosima bili i ostali te da su čak prije dolaska
na sud popili kavu…

Na pitanje suda zbog čega misli da je oštećeni podnio kaznenu prijavu, odgovorio je da misli da je naprosto takav čovjek…

Posebno upitan od strane predstavnice optužbe iskazao je da ovaj posuđeni
novac je njemu nije služio za poslovanje nego za privatne potrebe. Navodi da mu
je trebalo za firmu, da bi posudio bi novac za firmu, a ne na njega kao fizičku osobu.
U vrijeme posudbe novca su se gradili stanovi u S. i postojala je hipoteka
I. b. na tim nekretninama. On oštećenika tog trenutka nije mogao isplatiti iz
poslovanja firme koju je imao, a ovaj novac mu je služio za privatne potrebe. Ima
petero djece, morao je opslužiti ženidbe, udaje i sl. U trenutku sklapanja ugovora o
zajmu tj. u ožujku 2014. postojala je navedena hipoteka na navedenim
nekretninama. Banka je bila vlasnik.

8.1. Prije nego što je iznio obranu na raspravi, okrivljeni je istu dao i pred O.
S. te je i tu priznao svoj dug prema oštećeniku D. P.. Istaknuo je
također da je u međuvremenu zapao u materijalne probleme vezano za
građevinske radove koje je izvodio na H. te da je to jedini razlog zbog kojeg
oštećeniku P. nije vratio pozajmicu u dogovoreno vrijeme, ali je i pred O.
S. već navodio kako to svakako namjerava učiniti čim dođe do novca.

9. U nastavku dokaznog postupka saslušan je i svjedok- oštećenik D.
P., a na raspravi od 9. veljače 2023., a u nastavku dokaznog postupka
pročitane su i pregledane: priznanica od 14. srpnja 2014. na ime dugovanja
osumnjičenika J. G. ovjerena kod javnog bilježnika M. Č. (list 7-8),
zapisnik o ispitivanju svjedoka - oštećenika D. P. od 04. srpnja 2016.
(list 31-32), presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2993/2015 od 19. veljače

2016. (list 33), presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju Posl. br. Pn-
571/15 od 24. srpnja 2015. (list 34-35), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika
J. G. od 08. srpnja 2016. s pripadajućom DVD snimkom (list 40-44),
presuda kojom je izdan kazneni nalog (list 54-56), uplatnice koje je okrivljeni uplatio
na račun supruge oštećenika A. P. te na njegov osobni račun (list-57-68)
iz kojih proizlazi da je oštećenik dobio iznos od 51.800,00 kuna / 6.888,00 eura.

10. Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga kao ni primjedbi na pročitanu i pregledanu dokumentaciju.

11. Na kraju dokaznog postupka je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za
okrivljenika J. G. (list 11), kao i izvadak iz kaznene evidencije od 9. veljače

2023. iz kojih proizlazi da nije osuđivana osoba.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i po ocjeni svih provedenih
dokaza, a naročito sagledavajući sadržaj iskaza kojeg je svjedok-oštećenik D.
P. dao na raspravi od 9. veljače 2023. sud drži da nije bilo dokaza da je
okrivljeni J. G. svojim ponašanjem počinio obilježja bića kaznenog djela
prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

13. Radnja počinjenja kaznenog djela prijevare sastoji se od dovođenja druge
osobe u zabludu ili održavanja u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem
činjenica. Dovođenje u zabludu znači stvaranje kod druge osobe pogrešne

5

K-881/2016

predodžbe o nekim činjenicama, dok održavanje u zabludi predstavlja da druga
osoba već ima pogrešnu predodžbu o određenim činjenicama, a počinitelj je nekom
svojom djelatnošću održava u zabludi. Dovođenje u zabludu i održavanje u zabludi
može se vršiti činjenjem ili propuštanjem.

14. U ovom kaznenom postupku nije bilo sporno, a što proizlazi iz same
priznanice od 14. srpnja 2014. koja je sastavljena od strane javne bilježnice M.
Č. da je oštećenik posudio temeljem pozajmice okrivljenom iznos od 6.888,00
eura. Također iz same priznanice koja glasi na ime dugovanja proizlazi da je J.
G. potpisao kako će navedeni iznos biti vraćen u što kraćem roku i isplaćen na
dostavljen račun oštećenika.

15. Također nije bilo sporno ni da je upravo zbog određenog zakašnjenja u isplati
samog duga, oštećenik D. P. krenuo sa parničnim postupkom te je
Općinski sud u Splitu Stalna služba u Sinju dana 24. srpnja 2015. donio presudu
kojom je prihvatio osnovan tužbeni zahtjev i u kojem je navedeno da je dužan
tuženik, a u konkretnom slučaju to je sada okrivljeni J. G. u roku od 15 dana
i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju, a u ovom postupku oštećeniku, iznos od

6.888,00 eura u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom tečaju HNB na dan
isplate.

15.1. Na ovu presudu žalio se tuženik odnosno J. G., no Županijski sud u
Splitu (list 33) je donio presudu dana 19. veljače 2016., a kojom presudom je
odbijena žalba tuženika, odnosno okrivljenika kao neosnovana te je potvrđena u
cijelosti presuda Općinskog suda i Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pn-571/15 od

24. srpnja 2015.

16. Iz gore iznesenog razvidno je kako se u ovom spisu oštećenik, a očito da bi
osigurao isplatu, poslužio i sa parničnim sudom te je tu dobio pravomoćnu presudu
koja je glasila na isplatu dugovanog iznosa kako je to već navedeno u samoj
presudi, i prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u S..

17. Da su gornje činjenice točne, iznio je sam u obrani okrivljeni J. G., ali
iste činjenice je u cijelosti potvrdio i na raspravi saslušan svjedok-oštećenik D.
P..

18. Za kazneno djelo prijevare potrebno je da se ispune određeni uvjeti pa se
tako nužno traži, odnosno dužnost je suda dokazati postojanje specijalne namjere
(dolus specialis) da se dovođenjem drugoga u zabludu ili održavanjem u zabludi
sebi ili drugom pribavi protupravna imovinska korist uz istodobni nastanak
imovinske štete oštećeniku ili drugoj osobi. Za postojanje ovog kazneno djela treba
dokazati prijevarnu namjeru već pri uspostavljanju imovinskopravnih odnosa sa
drugom osobom, ali što dakako ne isključuje nastanak te namjere tijekom ispunjenja
te obveze. Ako je dužnik stvorenu imovinsku obvezu utemeljio na stvarnim
mogućnostima ili realnim izgledima da će kroz redovito poslovanje naplatiti svoje
potraživanje ili da će mu sredstva uredno pristizati, ne može se reći da je prijevarno
postupao.

19. Drugim riječima, centralno pitanje je cijelog ovog kaznenog postupka, može
li sud ili pak ne može dokazati prijevarnu namjeru od strane J. G. u

6

K-881/2016

momentu kada je nastao sam dug, a to je mjesec ožujak 2014. Ukoliko sud nije u
stanju to dokazati, ne može se govoriti da je okrivljeni počinio ili pak da je dokazano
kazneno djelo prijevare za koje je optužen.

20. Na raspravi svoj iskaz je dao oštećeni D. P..

20.1. Oštećenik je odmah na početku davanja iskaza na raspravi napomenuo da
je cjelokupni dugovani iznos koji je predmet optužnice i koji glasi na 6.888,00 eura
u cijelosti podmiren. Oštećenik je potvrdio i činjenicu kako je pokrenuo parnicu pred
sudom u S. koja je pravomoćno rješena u njegovu korist, a pri tome želi istaknuti
da je u međuvremenu u određenim tranšama njemu cjelokupni iznos vraćen i to
iznos pozajmice koja je priznanicom ovjerena kod javne bilježnice M. Č..
Također oštećenik je naveo da je činjenica kako je od samog momenta
podizanja optužnice, a to je 19. srpnja 2016. pa do dana održavanja rasprave, došlo
do promjena i to onih koje idu njemu u korist. Prva i najvažnija promjena je ta što je
cjelokupni iznos od tada 6.888,00 eura vraćen u cijelosti, te je u tom smislu sa
sobom u sudnicu donio i cijelu popratnu dokumentaciju. Iskazuje i to da u vrijeme
kada je sastavljena pozajmica, da je okrivljeni G. gradio preko svoje firme 4 stana
u S. te da su stanovi bili u završnoj fazi. Posebno upitan od suda da li je
siguran da je ova pozajmica s njegove strane njemu služila za završetak tih poslova,
istaknuo je da osobno misli da jeste te da je i sam svojim radom sudjelovao u
finalizaciji izgradnje upravo tih stanova. J. G. poznaje od srednje škole.

Posebno upitan od strane suda da li smatra da je J. G. tj. okrivljeni u
momentu dobijanja pozajmice s njegove strane išao sa prijevarnom namjerom
prema njemu, odgovorio je: "Smatram da nije išao u tom momentu, tj. u ožujku 2014.
s namjerom prijevare."

20.2. Nakon ovakve i za sud krucijalne izjave oštećenika, isti je iskazao i to da
osobno drži da je okrivljeni upao u poslovne probleme, ali da je u mjesecu ožujku

2014. smatrao da će izaći iz tih poslovnih problema do 21. srpnja 2014. kako je to
bilo dogovoreno. Osobno da drži da je zbog poslovne problematike isključivo došao
u situaciju da ne može ispoštivati ugovoreni rok isplate. Opet je ponovio da je po
njemu glavni razlog zakašnjenja u vraćanju duga to što je upao u poslovne
probleme, a da i sam iz svog iskustva zna kako je to vrlo lako i bez ikakve krivnje
upasti u poslovne probleme.

Nakon što je tako iskazivao, sud je oštećeniku postavio pitanje zbog čega je
onda uopće pokrenuo parnični postupak gdje je bio tužitelj, a okrivljeni tuženik,
izjavio je da je to napravio samo da bi imao "crno na bijelo". Izgovorene riječi da
"odlete", a ono što je napisano da ostaje.

Istaknuo je da je dobio presudu suda u S. pa je to bila i ovršna isprava, i
opet je istaknuo da njegov tada dužnik, a u parnici tuženik te sada okrivljeni J.
G. nije osporavao niti visinu duga niti ugovorene rokove isplate. Oštećenik je
naveo da su naknadno uslijedile njegove uplate tako da je s vremenom podmirio
dugovani iznos, ali samo s zakašnjenjem. Što se tiče samih kamata, da je sve skupa
namireno u parničnom postupku. Sve ono što je poduzimao je bio jedan oblik
pritiska da se dug što prije vrati pa da je iz tog razloga pokrenuo parnicu.

20.3. Nakon takvog iskazivanja, sud je oštećeniku na raspravi ponovio ono vrlo
bitno pitanje i važno za dokazivanje ovog kaznenog djela, a to je da li može opet

7

K-881/2016

ponoviti da li drži da je u momentu sklapanja ugovora o zajmu okrivljeni imao
prijevarnu namjeru? Oštećenik je ponovio da po njegovom mišljenju okrivljeni nije
išao sa namjerom da ga prevari u momentu sklapanja temeljnog pravnog posla.

20.4. Posebno upitan od strane predstavnice optužbe da li zna u kakvoj je
financijskoj situaciji bio okrivljeni u momentu primanja pozajmice, iskazao je da kada
se potpisala izjava kod javne bilježnice da je okrivljenik bio u dobroj poslovnoj
situaciji te da nije imao razloga sumnjati da bi ga u konačnici i htio prevariti i ne
vratiti dug, samo da problem leži u činjenici što je dinamika i najurednijih poslovanja
između fizičkih osoba i fizičkih i pravnih osoba, kada je tržište u pitanju, u najmanju
ruku kompleksna. Navodi kako smatra da se može biti i najmoralniji čovjek i dobro
poslovati i raditi, a da se dogodi trenutak da se ne može prijatelju platiti kava, jer da
je to jedan neprekidan niz dugovanja i potraživanja. Ne mora se biti prevarant da se
dođe u poslovne probleme, jer posao gospodarstvenika ovisi o poslovanju drugih,
poslovanje drugih ovisi o poslovanju trećih itd., u tom neprekidnom lancu.

20.5. Također na poseban upit suda da li osobno misli da je J. G. prevarant,
onda izjavljuje da to nikako ne misli, jer ako bi bio on prevarant onda bi se to moglo
kazati i za njega samoga jer da se i on nalazio u situacijama da bi kasnio sa
isplatama koje je trebao učiniti, a isto tako nije imao prijevarne namjere jer je i
njegovo poslovanje ovisilo o poslovanju drugih.

Na kraju je kazao kako ne postavlja imovinskopravni zahtjev jer nema nikakvih imovinskopravnih potraživanja te da je početni dug namiren već godinama.

21. Sud je u dokaznom postupku zaista pregledao sve uplatnice koje su išle na
račun oštećenika D. P. te također i preslik uplatnica iz kojih je razvidno
preko kojih banaka i u kom vremenskom razdoblju su te uplatnice išle samom
oštećeniku. Sve rečeno je pregledano u dokaznom postupku i taj dokazni materijal
prileži spisu (list 57-68).

22. Iz gore pregledane dokumentacije te zbrajajući pojedinačne uplate, a koje su
zaista išle na tekući račun supruge oštećenika A. P. te na račun
oštećenika D. P. proizlazi da je sveukupno oštećeniku isplaćen iznos
koji je i utužen, a to je iznos od 51.800,00 kuna, a što predstavlja 6.888,00 eura.

23. Iz gore iznesenih činjenica proizlazi da je okrivljeni uredno isplatio cjelokupni
dugovani iznos i u cijelosti podmirio svoje obveze prema oštećeniku, a da je do
zakašnjenja u isplati došlo zbog određenih financijskih poteškoća pa je za ovaj sud
više nego očito da kod istog prilikom sklapanja pravnog posla nije dokazano da je
postojala prijevarna namjera. Tim više što se u tom pravcu vrlo jasno i precizno
izjašnjava i sam oštećenik na raspravi koji je u dva navrata upitan što i sam misli o
prijevarnoj namjeri okrivljenog prilikom sklapanja pravnog posla pa i naknadno pri
čemu je isti bio vrlo jasan i kategorično izjavio da kod okrivljenika nije postojala
prijevarna namjera.

24. Po mišljenju ovog suda, između okrivljenog i oštećenika je postojao
građansko-pravni odnos, koji je u potpunosti riješen i to u korist oštećenika.

25. Zbog svega gore iznesenog, sud drži da u ovom kaznenom postupku nije dokazano da bi okrivljeni postupao na način kako ga se tereti optužnicom, a

8

K-881/2016

naknadno i presudom kojom je izdan kazneni nalog pa je stoga donesena odluka
kojom je ponajprije kazneni nalog od 30. siječnja 2017. stavljen van snage, a
naknadno je temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08 optuženi J. G. oslobođen od
optužbe za utuženo kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

26. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Split, 9. veljače 2023.

Sutkinja Jadranka Luketin,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku
od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se
podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.