1

Poslovni broj: 27 Gž-1734/2022-2

 

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-1734/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P.S.K. B. fur A. und W. und Ö. P. AG, OIB:..., B., A., F. G., G., zastupanog po punomoćnici S. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., L., M., S. d.o.o. u Z., protiv tuženika N. A., OIB:... iz S., zastupanog po punomoćnicima M. D., S. G., R. B. Z. i J. D. B., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Č., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3220/2020 od 20. lipnja 2022., na sjednici vijeća 9. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog  suda u Splitu poslovni broj P-3220/2020 od 20. lipnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 38.506,92 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

II. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog  suda u Splitu poslovni broj P-3220/2020 od 20. lipnja 2022.:

 

- potvrđuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 72.100,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom,

 

- preinačuje u dijelu točke II. izreke (odluci o trošku) kojim je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.840,35 kn na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

 

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

IV. U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.247,94 EUR-a, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

'' Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

 

I. Nalaže se tuženiku N. A. da tužitelju B. P. S. K. B. fur A. und W. und O. P. AG, na ime kredita plati iznos od 38.506,92 € prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od 1. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja obveze na štedne uloge po viđenju u stranoj valuti EUR, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini zakonske zatezne kamate koja se određivala za svako polugodište na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uveća za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena isplate, dok se za više zatraženo, za iznos od 23.247,94 € tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tuženiku N. A. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju B. P. S. K. B. fur A. und W. und O. P. AG, parnični trošak u iznosu od 80.940,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 20. lipnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u dosuđujućem dijelu točke I. izreke te u odluci o troškovima (točka II. izreke) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 62.088,55 EUR-a s osnova kredita realiziranog Ponudom za kredit broj 86240-624-313 s Izjavom o prihvaćanju od 28. veljače 2001.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da iz Ponude za kredit broj 86240-624-313 s Izjavom o prihvaćanju od 28. veljače 2001. proizlazi da je:

              - tužitelj ponudio tuženiku jednokratni gotovinski kredit koji se ostvaruje pisanom izjavom o prihvaćanju i to u iznosu kredita od 500.000,00 ATS u svrhu kupnje stana, s 9,5% kamata godišnje na bazi konto korenta, dekurzivno, 3% obrađivačke provizije od iznosa kredita prilikom pripisivanja i ukupnim terećenjem od 826.086,00 ATS, a što su i ukupni troškovi, uz efektivnu godišnju kamatu od 10,7%,

              - da se tuženik obvezuje od 5. travnja 2001. do 5. rujna 2001. mjesečno plaćati paušalni iznos od 4.121,00 ATS za nastale kamate, da se kredit mora otplatiti u 120 mjesečnih paušalnih rata (koje uključuju otplatu glavnice, odnosno dio kamate i možebitne provizije) od po 6.699,00 ATS počevši od 5. listopada 2001. pa sve do 1. rujna 2011. uz mogućnost prijevremene otplate kredita,

              - da u toč. VIII. pod nazivom osiguranje kredita naprijed navedene Ponude stoji da za kredit solidarno jamči gsp. B. (i B.) G. iz M. S., S., gđa. L. G. iz M. S., S. kao solidarni dužnici što moraju potvrditi tužitelju potpisivanjem ugovora o kreditu, zatim da ukoliko neki sudužnik u roku od 4 tjedna po izvršenom plaćanju kod tužitelja pismenim putem ne ostvari svoje pravo prema čl. 1358. Općeg građanskog zakona, banka ima pravo davatelju jamstva definitivno izručiti odgovarajuća pravna sredstva i sredstva za osiguranje kredita, da se isti obvezuju da će u korist tužitelja a u svrhu daljnjeg osiguranja svih postojećih i budućih, isto tako i uvjetnih ili vremenskih ograničenih potraživanja iz odobrenih kredita ili kredita koji se treba odobriti, a u svezi s glavnicom, kamatama, troškovima i pristojbama na nekretnini koja u cijelosti pripada tvrtki L. – p. za t., z. i f. s. d.o.o. upisanoj u zemljišnoknjižni uložak 2606 k.o. M. S., Općinski sud Murska Sobota kao glavnom ulogu te na nekretnini koja u cijelosti pripada gsp. B. G. upisanoj u zk.ul. 3803 k.o. M. S. kao dodatnom ulogu dozvoliti istovremeni upis dodatne hipoteke za kredit u visini od 36.300,00 €, a što odgovara 499.498,89 ATS zajedno s trenutno 12% kamata,

              - da se na str. 3 iste ponude tuženik obvezuje u korist tužitelja, a u sklopu daljnjeg osiguranja kredita na svojem trosobnom stanu u S. upisanom na parceli br. 8986/2, zk.ul. 5316 k.o. S., Općinski sud Split, dozvoliti upis hipoteke za kredit u visini od 36.300,00 € odnosno 499.498,89 ATS zajedno s trenutno 12% kamata i 12% zateznih kamata i kamata na kamatu 1. stupnja,

              - da ista ponuda sadrži i Izjavu o prihvaćanju u kojoj stoji: ja/mi izjavljujem/mo da sam/smo u potpunosti sporazuman/ni sa sadržajem ove ponude i s općim uvjetima za potrošačke kredite B. navedeni na poleđini i da prihvaćam/mo ovu ponudu bez ikakvog ograničenja, a istoj na poleđini prileže Opći uvjeti za potrošačke kredite B. banke,

              - da je na str. 2. ponude razvidno da u desnom kutu stoji korisnik kredita: ispod kojeg stoji otisak žiga tvrtke L., a ispod navedenog stoji nečitljivi potpisi, a ispod Izjave o prihvaćanju na str.3. i str.4. u desnom kutu stoji N. A., potpis nečitljiv, potom B. (i B.) G. potpis nečitljiv ispod potpisa istog potpis L. G. potpis nečitljiv i ispod navedenog potpisa otisak žiga tvrtke L. M. S. d.o.o. potpis nečitljiv,

 

- da je iz potvrde o isplati kredita razvidno da je po računu 86240-624-313 isplaćen iznos od 200.000,00 ATS, da je iznos primljen u skladu s navedenim unosom izvršenim strojnim putem, da je potpis primatelja nečitak kao i datum, a uvidom u drugu isplatnicu da je po istom broju računa isplaćen iznos od 300.000,00 ATS, da je iznos primljen u skladu s navedenim unosom izvršenim strojnim putem i da je potpis primatelja nečitak kao i datum,

 

- da iz otplatnog plana za račun 86240-624-313 proizlazi da isti glasi na ime N. A., da je iznos od 300.000,00 ATS isplaćen u ime kredita u gotovini dana 22. veljače 2001. a iznos od 200.000,00 ATS dana 5. lipnja 2001., da je prva otplata na ime kredita u visini 518,30 EUR-a uplaćena 26. veljače 2002., iznos od 7.327,77 EUR-a 21. lipnja 2002. i 36,00 EUR-a 17. siječnja 2003. i da saldo na dan 31. srpnja 2007. iznosi 62.088,55 EUR-a,

 

- da je pregledom javnobilježničkog zapisnika javnog bilježnika J. R. iz M. S. poslovni broj Sv-158/2001 utvrđeno da su u navedenom uredu javnog bilježnika u nazočnosti prisjednice A. R., u ime tužitelja gsp. K. H. H. viši prokurist i gđa H. K., namještenica banke oboje zaposlenici tužitelja kao vjerovnika, N. A. kao dužnik i zalogodavac, L. M. S. d.o.o. zastupan po direktoru kao zalogodavac, B. G. kao zalogodavac te jamac i platac i L. G. kao jamac i platac sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine u smislu čl. 250. Zakona o postupcima ovrhe u kojem se stranke u čl. 1. očituju odnosno utvrđuju da je vjerovnik, ovdje tužitelj odobrio dužniku kredit u jednokratnom iznosu od 500.000,00 ATS, a koji će zajmoprimac koristiti za kupnju stana te se obvezuje u razdoblju od 5. svibnja 2001. do 5. rujna 2001. otplaćivati mjesečni paušalni iznos od 4.121,00 ATS koji se odnosi na kamate i obvezuje se otplaćivati kredit u 120 mjesečnih paušalnih rata (sa sadržanom glavnicom, pripadajućim kamatama i eventualnim troškovima) pri čemu dospijeva prva rata na naplatu 5. listopada 2001., a zadnja 5. rujna 2011., dok iznos pojedinačne mjesečne rate iznosi 6.699,00 ATS,

 

- da su se u toč.4. tog Sporazuma stranke sporazumjele o osiguranju kredita i da svi zalogodavci N. A., društvo L. i B. G. dozvoljavaju na svojim vlastitim nekretninama uknjižbu založnog prava u korist vjerovnika,

 

- da u Sporazumu o osiguranju stoji da se dužnik i zalogodavac N. A. obvezuje i izjavljuje da će se založno pravo zajedno sa zabranom otuđenja i terećenja na njegovom vlastitom trosobnom stanu u S., u korist vjerovnika na temelju sporazuma uknjižiti na prvom mjestu te izjavljuje da je nekretnina koju daje u zalog za osiguranje gore navedene tražbine vjerovnika, slobodna od duga i tereta te da je s tim u vezi vjerovnik upozoren na mogućnost da se založno pravo neće moći upisati zbog čega se dužnik i zalogodavac N. A. obvezao da će kod nadležnog javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj gdje se i nalaze nekretnine koje daje u zalog, za osiguranje uknjižiti založno pravo zajedno sa zabranom otuđenja i terećenja sve u korist vjerovnika, a ujedno svi obveznici za slučaj da obveze dužnika prema vjerovniku neće biti pravovremeno podmirene zbog čega će nastupiti posljedice zbog kašnjenja u vraćanju kredita, opunomoćuju vjerovnika za pokretanje ovršnog postupka i postupka dražbe za sve založene nekretnine kada dužnik kasni s plaćanjem tri rate i u tom trenutku da bez daljnje obavijesti dospijeva na plaćanje cjelokupna tražbina vjerovnika,

 

- da je naprijed navedeni Sporazum potpisao N. A. kao dužnik i zalogodavac, tužitelj, L. M. S. d.o.o. kao zalogodavac te jamac i platac, B. G. kao zalogodavac te jamac i platac i L. G. kao jamac i platac,

 

- da je tužitelj opomenom po računu broj 86240-624-313 od 23. kolovoza 2001. obavijestio tuženika o kašnjenju dogovorenih plaćanja te da su stoga ovlašteni zatražiti povrat cjelokupnog kredita, ako ukupno zaostalo plaćanje u visini od 14.803,00 ATS ne bude uplaćeno u roku od dva tjedna,

 

- da je iz izvatka iz glavne knjige sudskog registra Registra tvrtki, Republike Austrije na dan 13. lipnja 2017. razvidno je da je u isti upisana tvrtka B. P. S. K. B. fur A. und W. und O. P. A., dioničko društvo sa sjedištem u političkoj općini B. na poslovnoj adresi 1010, B., važeći identifikacijski broj 53767, te da je tužitelj registriran u Registru tvrtki Republike Austrija pod brojem FN205340x,

 

- da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G. dipl.oec. utvrđeno da potraživanje tužitelja od tuženika po osnovi glavnice i zateznih aktivnih kamata za razdoblje od 28. veljače 2001. do 31. srpnja 2007. ukupno iznosi 61.754,86 EUR-a time da za uplatu kredita od 518,30 EUR-a od 26.2.2002. nema dokaza od kuda je stigla uplata, a da je za uplate od 21. lipnja 2002. u iznosu od 7.327,77 EUR-a i 17. siječnja 2003. u iznosu od 36,00 EUR-a uplatitelj društvo L. M. S. d.o.o.,

 

- da je financijski vještak M. G. u svom dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio:              

- da je na dan 07. studenoga 2004. dospio ukupni nezastarjeli i neplaćeni iznos duga glavnice za razdoblje od 05. prosinca 2004. do 05. rujna 2011. u ukupnom iznosu od 36.336,42 EUR-a,

              - da glavnica anuiteta koja nije pala u zastaru u razdoblju od 07. studenoga 2004. do 05. rujna 2011. iznosi 28.281,25 EUR-a,

              - da je obračunu glavnice uračunat i trošak odvjetnika naveden u kartici pregleda obveza i plaćanja u iznosu od 50,00 EUR-a, što ukupno iznosi 28.331,25 kn

              - da zatezne kamate na nezastarjelu glavnicu obračunate za razdoblje od 05. prosinca 2004. do 31. srpnja 2007. iznose 10.175,67 EUR-a,

              - da ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku, po osnovi neplaćene glavnice i zateznih kamata koje nije u zastari, na dan 31. srpnja 2007. iznosi 38.506,92 EUR-a,

 

ocjenjujući neosnovanim:             

 

              - prigovor tuženika o nepostojanju stranačke sposobnosti i aktivne legitimacije tužitelja, jer činjenica da je tužitelj tijekom postupka isticao različite skraćene nazive i u određenim fazama postupka navodio i adresu podružnice tužitelja ne dovodi u pitanje njegovu stranačku sposobnost niti aktivnu legitimaciju obzirom da iz izvatka iz glavne knjige sudskog Registra tvrtki Republike Austrije od 13. lipnja 2017. jasno proizlazi da je tužitelj registriran pod brojem FN205340x, a koji registarski broj je naznačen i u tužbi te tijekom cijelog ovog postupka, time da je u skladu s austrijskim pravo i običajima da se uz punu adresu, naziv i skraćeni naziv pravne osobe navode i nazivi podružnica u smislu pojašnjenja u kojoj je podružnici obveza nastala,

 

              - prigovor tuženika da bi ponuda za kredit od 28. veljače 2001. bila fiktivan pravni posao jer da je on u stvari trebao sklopiti ugovor o jamstvu i zalogu za tvrtku L. M. S. d.o.o. kao korisnika kredita zbog čega bi ga po službenoj dužnosti trebalo proglasiti ništavim kao i da je on, obzirom je dokument na njemačkom jeziku, doveden u zabludu što potpisuje i pod kojim uvjetima, a to budući da tuženik nije ponudio dokaze niti argumente u prilog gornjih tvrdnji o ništetnosti ugovora te da bi bio doveden u zabludu, a što nužno niti ne povlači za sobom ništetnost ugovora,

 

              - prigovor promašene pasivne legitimacije jer je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je tuženik u ponudi za kredit i izjavi o prihvaćanju od 28. veljače 2001. naveden kao glavni dužnik i korisnik kredita te da je u tuženik i u javnobilježničkom aktu – Sporazumu o osiguranju novčane tražbine u smislu članka 250. Zakona o postupcima ovrhe poslovni broj SV-158/2001 od 6. ožujka 2001. jasno naznačen kao dužnik i zalogodavac, pa imajući u vidu je sam tuženik kod javnog bilježnika izjavio da razumije slovenski jezik i da mu ne treba sudski tumač, tuženik je znao što potpisuje, koja je njegova uloga u tom Sporazumu, kao i Ponudi o kreditu s Izjavom o prihvaćanju, time da činjenica da je uplate od 21. lipnja 2002. u iznosu od 7.327,77 EUR-a i 17. siječnja 2003. u iznosu od 36,00 EUR-a izvršila tvrtka L. M. S. d.o.o. nije dokaz tvrdnjama tuženika da nije korisnik predmetnog kredita, a imajući u vidu isprepletenost poslovnim odnosa tuženika i svjedoka B. G., 

 

- da tuženik nije dokazao da je u stečajnom postupku tvrtke L. M. S. d.o.o. i u postupku osobnog stečaja dužnika B. G. prodajom nekretnina djelomično namireno potraživanje tužitelja utuženo u ovom postupku, obzirom da iz priložene dokumentacije proizlazi da je na nekretninama tvrtke L. M. S. d.o.o. i B. G. kao zalogodavca hipoteka za kredit koji je tužitelj dao korisniku kredita tvrtki L. M. S. d.o.o. (namjenski kredit u iznosu od 255.000,00 EUR-a) upisana na prvo mjesto, dok je hipoteka po kreditu broj 86240-624-313 (čiji je korisnik tuženik) u korist tužitelja upisana na drugo mjesto, a iznosom od 95.800,00 EUR-a dobivenim prodajom založenih nekretnina samo je djelomično namireno potraživanje tužitelja po hipoteci upisanoj na prvom mjestu (kredit glavnog dužnika L. M. S. d.o.o. u iznosu od 255.000,00 EUR-a),

 

- da je prigovor zastare utuženog potraživanja ocijenio primjenom odredbe čl. 1480. i čl. 1497. Općeg građanskog zakonika Republike Austrije kao mjerodavnog na temelju čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 i 88/01), kojim je određeno da se potraživanja neplaćenih godišnjih plaćanja, posebno kamata, rente, doprinosa za uzdržavanje, poljoprivrednih mirovina te anuiteta ugovorenih radi otplate kapitala gase za 3 godine, a samo pravo zastarijeva neiskorištavanjem u razdoblju u trajanju od 30 godina, te utvrdio da je za anuitete dospjele do 7. studenoga odnosno 5. studenoga 2004. nastupila zastara obzirom je tužba podnesena 8. studenoga 2007.,

 

zaključuje da je tužitelj kao vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od tuženika kao dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega je, utvrdivši prema nalazu i mišljenju visinu nezastarjele obveze u iznosu od 38.506,92 EUR-a, dosudio tužitelju navedeni iznos, dok je zbog zastare zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 23.247,94 EUR-a odbio kao neosnovan.

 

7. Tuženik u žalbi ukazuje na ''koncept'' obrazloženja prvostupanjske presude (obrazlaže od koje do koje stranice je prepisano obrazloženje ranije prvostupanjske presude), te smatra da bi već zbog takvog postupanja trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti ''istom sudu pred izmijenjenim vijećem''. Tuženik sadržajno ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a navodeći da prvostupanjski sud nije ocijenio i analizirao izvedene dokaze, već je puko kopirao ranije obrazloženje, a što prikazuje na primjeru svoje vlastite analize uplatnice od 26. veljače 2002. o izvršenoj uplati u iznosu od 518,30 EUR-a za koju navodi da predstavlja dokazno sredstvo, te ističe da ta povreda procesnih pravila predstavlja pogrešno utvrđeno činjenično stanje i značajna je za odluku o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa napadanu presudu treba ukinuti. Osporava nastanak i postojanje obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika tvrdnjom da je u tijeku postupka osporio da je na Izjavi o prihvaćanju od 28. veljače 2001. i isplatnicama na iznos od 300.000,00 ATS i 200.000,00 ATS njegov potpis, radi čega je predložio provođenje grafološkog vještačenja, koji prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio ni odbio niti se o njemu očitovao u obrazloženju pobijane presudu, pa pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci poslovni broj Revt-170/2006 od 7. listopada 2008. (prema kojem ako se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženika na ispravi, na tužitelju je teret dokazivanja da se na ispravi nalazi potpis tuženika), te obzirom da tužitelj nije predložio grafološko vještačenje radi utvrđenja činjenice da li je tuženik potpisao predmetne isprave, smatra da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, radi čega predlaže da drugostupanjski sud, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odbije tužbeni zahtjev. Bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obrazlaže tvrdnjom da u pobijanoj presudi nema razloga o njegovom prigovoru neispunjenja ugovora (u odgovoru na tužbu je naveo da mu tužitelj nije isplatio 500.000,00 ATS), zatim tvrdnjom da se prvostupanjski sud nije očitovao o  ''samoinicijativnom i samovoljnom proknjiženju'' iznosa od 7.327,77 EUR-a i 36,00 EUR-a s računa pravne osobe L. M. S. na kreditni račun tuženika broj 86240-624-313, a kojim iznosima je ''zatvorio'' dospjele obveze po toj kreditnoj partiji od tuženika, te tvrdnjom da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaz svjedoka B. G. saslušanog na ročištu 23. ožujka 2022., pa da stoga obrazloženje pobijane presude nema razloga o odlučnim činjenicama. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Navodi da zbog odbijanja njegovog dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnika tužitelja prvostupanjski sud nije potpuno niti pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama koju je obrazložio jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i odredbe materijalnog prava koje je primijenio, a sve sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, pri čemu valja navesti da je svaki pojedini sudac, u okviru zahtjeva iz čl. 338. st. 4. ZPP-a, slobodan sam izabrati stil pisanja obrazloženja, pa u tom kontekstu navodi tuženika o ''konceptu'' obrazloženja pobijane presude nisu relevantni.

 

8.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o djelomičnoj osnovnosti zahtjeva, te je u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu. Obzirom da je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocjena izvedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud, žalbeni navodi tuženika kojima ocjenjuje dokaze nisu pravno odlučni.

 

8.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Žalbenim navodima kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja tvrdnjom da prvostupanjski sud nije utvrdio da li je direktor podružnice tužitelja u G. imao ovlaštenje za pokretanje ovog parničnog postupka tuženik zapravo sadržajno osporava pravilnost zastupanja tužitelja po ovlaštenoj osobi. Međutim, u smislu odredbe čl. 354. st. 3. ZPP-a tuženik kao stranka koja je djelomično izgubila parnicu nije ovlašten pobijati presudu pozivajući se na to da punomoćnik tužitelja nije imao valjano ovlaštenje za vođenje parnice. Kako iz stanja spisa proizlazi da je upravo tužitelj naveden kao ponuditelj u Ponudi za kredit broj 86240-624-313 s izjavom o prihvaćanju od 28. veljače 2001. te kao vjerovnik u Sporazumu o osiguranju novčane tražbine u smislu čl. 250. Zakona o postupcima ovrhe, a što tuženik niti ne osporava, to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja kao neosnovan, a što pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.506,92 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom.

 

10.1. Naime, iz stanja spisa i provedenih dokaza (posebice Ponude tužitelja od 28. veljače 2001. s Izjavom o prihvatu ponude i iskaza svjedoka B. G.), kao i zapisnika sastavljenog kod javnog bilježnika J. R. iz M. S. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. ožujka 2001., jasno proizlazi da je N. A. (tuženik) glavni dužnik i zalogodavac, dok su ostali sudionici jamci platci (B. G., L. G. i L. M. S. d.o.o., time da je ovaj potonji i zalogodavac) kao takvi potpisali Sporazum, pa imajući u vidu da je sam tuženik pred javnim bilježnikom izjavio da razumije slovenski jezik i da mu nije potreban sudski tumač, a što je konstatirano u zapisniku javnog bilježnika, kao i navode tuženika iznijete u žalbi izjavljenoj protiv ranije presude da je ''…samo dana 28.01.2001. godine bio u G. u poslovnici tužitelja na adresi i da je potpisao isplatnicu koja je bila na njemačkom jeziku na iznos od 300.000,00 ATS-a koji iznos je na blagajni preuzeo B. G..'', kraj činjenice da je tuženik Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. ožujka 2001. dopustio da se na njegovom stanu u Splitu upiše založno pravo u korist tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su tužitelj i tuženik u obveznopravnom odnosu nastalom temeljem ponude tužitelja od 28. veljače 2001. s Izjavom o prihvatu ponude, obzirom iz navedenog slijedi zaključak da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu – isplatio je tuženiku odobreni iznos kredita, dok s druge strane tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Stoga su žalbeni navodi tuženika kojima osporava nastanak i postojanje obveznog pravnog odnosa tvrdnjom da nije potpisao Izjavu o prihvaćanju od 28. veljače 2001. i isplatnicu na iznos od 300.000,00 ATS proturječni stanju spisa, a posebno navodima samog tuženika iznijetim u žalbi izjavljenoj protiv ranije presude.

 

10.2. U situaciji kada sam tuženik priznaje činjenicu da je potpisao isplatnicu na iznos od 300.000,00 ATS istog dana kada je potpisana i Izjava o prihvaćanju od 28. veljače 2001., a temeljem koje Izjave je i izvršena isplata iznosa od 300.000,00 ATS, dok u dovoljnom stupnju izvjesnosti ne dokazuje istinitost tvrdnje da iznos od 200.000,00 ATS nije isplaćen njemu, te imajući u vidu da tuženik ne osporava da je sklopio i potpisao Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. ožujka 2001., solemniziran po javnom bilježniku J. R., za zaključiti je da se na navedenim ispravama nalazi upravo potpis tuženika, pa je u tom kontekstu, neovisno o tome što prvostupanjski sud nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika na navedenim ispravama, pravilno utvrđeno činjenično stanje.

 

10.3. Obzirom da su B. G., L. G. i L. M. S. d.o.o. u Ponudi za kredit račun broj 86240-624-313 od 28. veljače 2001. s Izjavom o prihvaćanju pod točkom 8. Osiguranje kredita navedeni kao solidarni dužnici, te su i Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 6. ožujka 2001. potpisali kao jamci i platci, to su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je tužitelj ''samoinicijativno i samovoljno proknjižio iznos od 7.327,77 EUR-a i iznos od 36,00 EUR-a'' s računa tvrtke L. M. S. d.o.o. na račun kredita tuženika (koji je predmet ovog postupka) jer je u smislu odredbe čl. 414. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a koji je identičan i sada važećem čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022) svaki od solidarnih dužnika dužan ispuniti činidbu vjerovniku, a kako je to obrazložio i prvostupanjski sud u točki 32. obrazloženja. 

 

11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 38.506,92 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima, za koju tuženik sadržajno ne iznosi žalbene razloge niti obrazlaže razloge pobijanja, po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima pogrešno primijenio materijalno pravo, obzirom je odlučio primjenom ranije odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a trebalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, izmijenjene odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 70/2019, dalje: ZID ZPP), a koja se odredba primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3.  ZID ZPP-a i na postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije donesena prvostupanjska odluka, a u konkretnom slučaju odluka je donesena 20. lipnja 2022. Prvostupanjski sud je, odlučujući o visini, djelomično pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 37/2022 - dalje: Tarifa).

 

12.1. Tužitelj je tužbom potraživao isplatu u iznosu od 61.754,86 EUR-a, te je s osnovom uspio u cijelosti, dok je u visini uspio u omjeru od 62%, odnosno ukupni uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 81%. Tuženik je uspio sa 38% u visini, dok nije uspio u osnovu, pa njegov ukupni uspjeh u parnici iznosi 19%. Kada se uspjeh tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme od uspjeha tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, tužitelju pripada naknada troškova u postotku od 62%, te mu je u tom postotku tuženik dužan naknaditi trošak parničnog postupka.

 

12.2. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kn uvećan za trošak PDV-a od 25% (dalje: PDV) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 27. listopada 2008., 28. lipnja 2011., 11. svibnja 2018., 3. veljače 2020., 31. siječnja 2022., 23. ožujka 2022. i 3. svibnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn za svako ročište, trošak zastupanja na ročištima 8. srpnja 2010., 19. siječnja 2011., 21. listopada 2015. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 625,00 kn za svako ročište, trošak sastava podneska od 25. siječnja 2011. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn, trošak sastava podneska od 27. veljače 2012., 8. siječnja 2014., 30. siječnja 2015., 24. kolovoza 2018., 26. lipnja 2019., 28. veljače 2022. i 15. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) uvećao za trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kn za svaki podnesak, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i presudu u iznosu od 5.000,00 kn, kao i troškove prijevoda isprava u ukupnom iznosu od 6.162,50 kn te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn.

 

12.3. Tužitelju, prema ocjeni ovog suda, kao opravdan i nužan trošak pripada trošak zastupanja na ročištu 14. veljače 2011. i 6. prosinca 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. Tarife) uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 125,00 kn za svako ročište, zatim zastupanja na ročištu 26. svibnja 2015., 20. lipnja 2017., 27. rujna 2017., 24, siječnja 2019., 12. studenoga 2019.  u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 625,00 kn za svako ročište, te zastupanja na ročištu 19. siječnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn.

 

12.4. Tuženik je, stoga, dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 72.100,00 kn, a koji se odnosi na 62% od 103.125,00 kn (priznati trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak sudskih pristojbi) te trošak prijevoda i vještačenja u cijelosti.

 

12.5. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 11. veljače 2011., 8. ožujka 2011., 18. rujna 2017., 27. studenoga 2017. i 20. prosinca 2019., jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice obzirom u njima tužitelj ponavlja navode već ranije iznijete tijekom postupka.

 

13. Stoga je valjalo žalbu tuženika djelomično odbiti i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi presudu pod II. izreke (odluka o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 72.100,00 kn, dok je primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a žalbu tuženika djelomično valjalo prihvatiti te preinačiti presudu u dijelu točke II. izreke (odluci o trošku) te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog trošak u iznosu od 8.840,35 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

14. Obzirom da tuženik u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je  uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a

 

ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

 

15. U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 23.247,94 EUR-a, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. 

 

U Varaždinu 9. veljače 2023.