Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2101/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. G. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, V., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine I., I., radi otklanjanja oštećenja na javnom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1412/20 od 30. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.
I Žalba se uvažava i poništava presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1412/20 od 30. ožujka 2021.
Poništava se rješenje V.-s. županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, klasa: UP/II-363-01/19-01/30, urbroj: 2196/1-09-20-1 od 26. listopada 2020. i rješenje Općine I., Jedinstvenog upravnog odjela, Komunalnoga redara, klasa: UP/I-363-04/19-02/05, urbroj: 2188/03-03/4-19-1 od 4. travnja 2019.
II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 933,21 eura/7.031,25 kn u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/19-01/30, urbroj: 2196/1-09-20-1 od 26. listopada 2020. i rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Komunalnog redara, klasa: UP/I-363-04/19-02/05, urbroj: 2188/03-03/4-19-1 od 4. travnja 2019., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela kojim je tužitelju naređena, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, uspostava komunalnog reda uspostavom prijašnjeg stanja funkcionalnosti i sposobnosti za odvijanje prometa javne površine Općine I. označene kao k.č.br. 4521/2 P. S. i 4521/3 P. S., k.o. I., narušenog protuzakonitim postupanjem i neodobrenim izvođenjem građevinskih radova, te prenamjenom u građevinske objekte i poljoprivredno zemljište, pri čemu je došlo do devastacije i razgradnje, te je tužitelj upozoren da ako u ostavljenom roku ne izvrši naređenu uspostavu prijašnjeg stanja da će Općina I. provesti potrebne radnje i uspostaviti funkcionalnost i sposobnost za odvijanje prometa na predmetnim česticama na trošak tužitelja.
3. Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da se upravno tijelo poziva na djelomičnu primjenu građanskog prava o uspostavi prijašnjeg posjedovnog stanja javnog puta Slatine. Zadatak komunalnog redara je postupanje u realnom vremenu u postupku otklanjanja svih povreda komunalnog reda sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i odluci o komunalnom redu što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, već je komunalni redar zapisnički konstatirao stanje na k.č.br. 4521/2 koje je nastalo 2011., a na k.č.br. 4521/3 prije 40-tak godina. Dokazni prijedlozi za provođenje očevida i vještačenje na okolnost da nekretnine faktički uopće nisu dobro u općoj uporabi su odbijeni. Ako je na predmetnim nerazvrstanim cestama fizički nemoguće odvijanje prometa budući nisu u spoju s bilo kojom javnom površinom i ako se promet na njima ne odvija još iz vremena daleko prije nego je tužitelj postao vlasnikom okolnih objekata, nalazi nezakonitim rješenjem prvostupanjskog tijela za uspostavu prijašnjeg stanja funkcionalnosti i sposobnosti za odvijanja prometa javne površine. Ističe da je poljoprivredna zadruga O., dok tužitelj još nije bio niti osnovan, obrađivala predmetnu česticu k.o. O. p., pa smatra da nije mogao biti pasivno legitimiran jer nema bilo kakvog pravnog sljedništva s poljoprivrednom zadrugom O.. Smatra pogrešnim tumačenjem da je rješenje komunalni redar mogao donijeti i bez saslušanja stranke jer se radi o iznimci od općeg pravila koju treba koristiti restriktivno samo u slučajevima kada je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, a istovremeno stranka odbija ili izbjegava sudjelovati u postupku, što konkretno nije slučaj. Predlaže da Sud uvaži žalbu.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da je komunalni redar bio ovlašten nadzirati komunalni red i donijeti rješenje bez saslušanja stranke, da tužitelj niti u jednom trenutku nije osporio svoju protupravnu gradnju i prenamjenu pa proizlazi da tužitelj želi zadržati svoje prateće objekte uz k.č.br. 4130/10 k.o. I.. Predlaže da Sud žalbu odbije.
5. Žalba je osnovana.
6. Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost rješenja donesenih u provedbi Odluke o komunalnom redu Općine Ivankovo (Službeni vjesnik Vukovarsko-srijemske županije, broj 16/01., dalje: Odluka o komunalnom redu), pozivajući se i na odredbe članka 109. i 112. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18.) nalazeći da je osnovano komunalni redar nakon što je 4. travnja 2019. u provođenju komunalnog reda obavio očevid na predmetnim česticama koje imaju status nerazvrstane ceste – javnog dobra u općoj uporabi, utvrdio neovlaštenu prenamjenu u dužini od 160 m u bazen s vodom, izgrađene objekte, kao i da se dio obrađuje kao poljoprivredno zemljište, sve bez odgovarajućih akata za gradnju donio rješenje kojim je naložio tužitelju uspostavu komunalnog reda uspostavom prijašnjeg stanja funkcionalnosti i sposobnosti za odvijanje prometa javne površine narušenog protuzakonitim postupanjem i neodobrenim izvođenjem građevinskih radova i prenamjenom u građevinske objekte i poljoprivredno zemljište.
7. Nije sporno da se radi o zemljištu koje predstavlja javno dobro u općoj uporabi i da tužitelj za gradnju na tom zemljištu te prenamjenu zemljišta nije ishodio potrebna odobrenja niti suglasnosti, pri čemu pravilno prvostupanjski sud ukazuje da pokrenuti postupak za ozakonjenje nezakonito sagrađenih zgrada nije od utjecaja na donošenje odluke u postupku koji se provodi u primjeni naprijed navedenog Zakona i Odluke.
8. Međutim, proizlazi da se u konkretnom slučaju provedba komunalnog reda odnosi i na građevine za koje je prethodno trebalo ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu sukladno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17.), a što je sukladno Zakonu o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj 153/13.), na koji se poziva tuženik, nadležnost građevinskog inspektora. Stoga tuženik pogrešno nalazi da su radovi izvedeni bez građevinske dozvole povreda članka 47. stavak 1. i 49. Zakona o građevinskoj inspekciji, jer komunalni redar nije ovlašten nadzirati zakonitost gradnje, odnosno izricati mjere koje se u stvari odnose na uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina za koje je trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, neovisno o tome što je gradnja izvedena na javnom dobru u vlasništvu jedinice lokalne samouprave koja tužitelju nije dala odobrenje za korištenje tih javnih površina sukladno Odluci o komunalnom redu. Tom Odlukom je u članku 34., koja se odnosi na mjere za provođenje komunalnog reda, propisano da komunalni redar može rješenjem narediti pravnim ili fizičkim osobama radnje za uspostavljanje komunalnog reda, međutim, takvom mjerom ne može biti obuhvaćeno i uspostavljanje prijašnjeg stanja na predmetnim česticama koje u konkretnom slučaju znači uklanjanje nezakonito sagrađenih građevina koje ne spadaju u građevine iz članka 55. Zakona o građevinskoj inspekciji, pa stoga nije na zakonu osnovan zaključak tuženika da je rješenje komunalnog redara doneseno pravilnom primjenom članka 51. stavak 1. točke 3. Zakona o građevinskoj inspekciji. Stoga je i neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da je prvostupanjsko rješenje doneseno sukladno ovlastima komunalnog redara iz članka 109., 114. i 116. Zakona o komunalnom gospodarstvu iz kojih proizlazi da komunalni redari obavljaju nadzor propisan tim Zakonom, odlukom o komunalnom redu i posebnim zakonom, a u konkretnom slučaju niti tim Zakonom a kako je naprijed rečeno Odlukom ili posebnim zakonom nije propisano da komunalni redar može nalagati uspostavu prijašnjeg stanja koje podrazumijeva uklanjanje objekta za čiju gradnju treba ishoditi dozvolu u smislu članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji. Dakle, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno dijelom iz stvarne nadležnosti drugog nadležnog tijela, odnosno da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo što presudu prvostupanjskog suda i rješenja upravnih tijela čini nezakonitim.
9. Nadalje, iako je odredbom članka 116. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, na koju se poziva prvostupanjski sud propisano da je komunalni redar ovlašten rješenje donijeti i bez saslušanja stranke, to ujedno ne znači da komunalni redar ne treba omogućiti stranci sudjelovanje u postupku prije donošenja toga rješenja odnosno omogućiti joj da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
10. Kako je tužitelj uspio sa žalbom to mu u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) kao opravdan pripada zatraženi trošak upravnog spora za pristup na jednu raspravu u iznosu od 414,76 eura/3125,00 kn i sastav žalbe u iznosu od 518,45 eura/3906,25 kn sukladno odredbi Tbr. 23. stavak 2. i 3. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).
11. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 2. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.
U Zagrebu 9. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić, v.r.