1                         Broj: Ppž-12726/2021

 

                       

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-12726/2021                             

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I.I., zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika I.I., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 22 Pp P-1189/2020, od 28. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023. godine,

 

p r e s u d i o j e:

 

1.                 U povodu žalbe okrivljenika I.I., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za:

 

- prekršaj činjenično opisan pod točkom 1. u izreci pobijane presude, iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura[1] / 9.945,54 kune (devettisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe),

- za prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. izreke, iz članka 229. stavak 5. istog Zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset) eura / 226,00 kuna (dvjestodvadesetšest kuna),

- za prekršaj činjenično opisan pod točkom 3. izreke, iz članka 242. stavak 5. istog Zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 30,00 (trideset) eura / 226,00 kuna (dvjestodvadesetšest kuna),

- za prekršaj iz članka 29. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine broj: 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 20 (dvadeset) eura / 150,69 kuna (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa)

 

te mu se temeljem članka  39. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022) izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1400,1 eura (tisućučetiristoeura i jedan cent) / 10548,00 kuna (desettisućapetstočetrdesetosam kuna), koju je okrivljenik dužan platiti u od 30 (trideset)  dana od dana primitka ove presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

2.               Odbija se kao neosnovna  žalba okrivljenika I.I. i u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

3.             Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik I.I. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 39,82 eura1 (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) / 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom u točki I okrivljenik I.I. proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 10.800,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4., prekršaja iz članka 229. stavak 5., prekršaja iz članka 242. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaja iz članka 29. Zakona o osobnoj iskaznici, koju kaznu je bio obvezan platiti u 30 dana od dana od primitka pravomoćne presude, pa ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

2.               Okrivljeniku je također izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je također obvezan naknaditi troškove postupka u iznosu 200,00 kuna.

 

3.               Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, u kojoj iznosi da mu je povrijeđeno pravo obrane, jer je presuda donijeta bez njegovog saslušanja, iako mu nije uredno uručen poziv za ročište glavne rasprave, odnosno iako je majka ispričala njegov nedolazak na ročište, te da nije znao da mu je počela teči zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Također u žalbi ističe da mu je izrečena prestroga kazna, jer da nije bio u mogućnosti iznijeti okolnosti koje bi opravdale ublažavanje izrečenih sankcija.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.

 

4.               Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

5.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

 

6.               U odnosu na žalbeni prigovor povrede okrivljenikovog prava na obranu za istači je, da se okrivljenik uredno pozvan na ročište glavne rasprave zakazano za dan 5. veljače 2021. godine, po pozivu koji mu je uručen 28. siječnja 2021. na službeno prijavljenoj adresi stanovanja – prebivališta, na kojoj mu je uručena i ova pobijana presuda, nije odazvao na ročište niti je svoj izostanak opravdao, nakon čega je u dva navrata određeno njegovo dovođenje po policiji koje nije bilo moguće izvršiti jer okrivljenik nije zatečen kod kuće. Stoga je prvostupanjski sud odlučio i u tom dijelu valjano obrazložio svoju odluku, da su se stekli uvjeti da se glavna rasprava može održati bez njegove nazočnosti, primjenom članka 167. stavak 3. PZ-a, kojim je propisano, da ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi uredno pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti presuda, te da se glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Slijedom iznijetog, neosnovan je žalbeni prigovori istaknut s osnove povrede prava okrivljenika na obranu.

 

7.               Prvostupanjski je Sud u dokaznom postupku saslušao svjedoka T.L., policijskog službenika koji je izjavio da je zaustavio okrivljenika u redovnoj kontroli prometa, da okrivljenik nije kod sebe imao vozačku dozvolu, kao niti prometnu dozvolu, a niti osobnu iskaznicu kojom bi potvrdio svoj identitet, pa su potrebni podaci utvrđeni uvidom u presliku kartona osobne iskaznice, te je tom prilikom utvrđeno da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom za vrijeme dok mu je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

Uz provedeni dokaz, prvostupanjski je sud izvršio uvid u druge priložene materijalne dokaze, pri čemu je uvidom u prekršajni nalog broj: 511-19-44/5-PP-119/2019, utvrdio da mu je bila izrečena zaštitna mjera upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 16. prosinca 2019. do 16. prosinca 2020. godine.

 

8.               Kraj takvog stanja stvari prvostupanjski je sud imao dovoljno osnove za zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja koji mu se stavlja na teret, te je svoju odluku obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, pa je neosnovan žalbeni navod istaknut s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.               Odlučujući o žalbi i ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud smatra da su utvrđene novčane kazne za svaki od prekršaja u visini donje granice, odnosno u propisanom utvrđenom iznosu, primjerene težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima na strani okrivljenika odlučnim za visinu novčane kazne. U tom dijelu prvostupanjski je sud svoju odluku obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, te je imao u vidu dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za prometne prekršaje, a unatoč tome mu je utvrdio za najteži od prekršaja, iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u minimalnom propisanom iznosu.

 

10.          Međutim, kako je u međuvremenu, do donošenja ove presude stupio na snagu povoljniji propis (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti na cestama, Narodne novine 114/2022), to je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio odluku o kazni, te utvrdio za svaki od prekršaja novčane kazne u sada propisanoj donjoj granici, odnosno utvrđenom iznosu za te prekršaje, primjenom članka 3. stavak 2. PZ-a (načelo primjene blažeg propisa).

Naime, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine  broj: 114/2022) propisuje niži  minimalni, odnosno utvrđeni iznos novčanih kazni za prekršaje za koje se tereti okrivljenika (sada propisana minimalna kazna za prekršaj iz članka 289. stavak 4. je 1320,00 eura, ranije propisana minimalna novčana kazna je bila 10.000,00 kuna / 1.327,23 euro, a za svaki od prekršaja, iz članka 229. stavak 5. i prekršaj iz članka 242. stavak 5., je propisana kazna u utvrđenom iznosu od 30,00 eura, a ranije je bila 300,00 kuna / 39,82 eura).

 

11.          Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca nije prestroga, te je dostatno obrazložena. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

12.          S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 / 13,27 eura do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 39,82 eura / 300,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

13.          Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

 

                                    U Zagrebu, 9. veljače 2023.

 

Zapisničar:                                                                   Predsjednik vijeća:                                                   

Marcela Soljačić Prester v.r                                                 Nediljko Boban v.r.             

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.